Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Ministarstvo je zatim, u skladu sa zaključcima Vlade, državnoj firmi Zaštita prostora Crne Gore, 12. februara naložila uklanjanje i rušenje objekata uz rijeke Morača i Cijevna radi spasa vodoizvorišta Bolje sestre. U dopisu se nalaže da se sa hitnim radovima, tj. rušenjem počne odmah.

Kako je samo rušenje izvršila Zaštita prostora Crne Gore uz prisustvo najviših državnih funkcionera, Montenergo Petrol je tužio ovu firmu i Državu Crnu Goru.

Tužba Montenegro Petrola, koga zastupa advokat Nikola Martinović, podnijeta je početkom maja prošle godine. U njoj se navodi da za rušenje nije postojao bilo kakav zakonit akt. ,,O aktivnosti rušenja izvjestili su svi mediji u Crnoj Gori jer je rušenje poslužilo kao politička promocija Dritana AbazovićaVladimira Jokovića i Ane Novaković, navodi se u tužbi.

Ističe se i da je država postupila krajnje nesavjesno – ,,jer je mašinske elemente rušila na očigledno nepodoban način, uzrokujući nepotrebnu štetu. Svi mašinski elementi i postrojenja se za slučaj potrebe uklanjaju tako što se vrši rastavljanje elemenata”. Umjesto toga, navodi se, mašinski elementi su bagerom – fizički uništeni. ,,Osim toga, prvooptuženi je građevinske objekte srušio, a da prije toga nije omogućio vlasniku da stvari iz unutrašnjosti objekta ukloni, pa su tako uništeni informacioni sistemi i oprema u upravljačkim kućicama, koje su služile za upravljanje i kontrolu cjelokupnog postrojenja”.

Državu u ovom sporu pred Privrednim sudom zastupa Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, zamjenica zaštitnika Marija Božović. Ona u odgovoru na tužbu tvrdi da je Montenegro petrol radio bez potrebnih odobrenja.

Navodi da Država Crna Gora ima pravo svojine na parcelama koje Montenegro Petrol degradira počev od 2004. godine. Istorija eksploatacije šljunka na državnim parcelama počinje pomenute godine kada je Transpetrol od AD Gorica uzeo u zakup transportnu opremu, sredstva i objekte na lokaciji Mahala. Zatim je Beton Montenegro 2014. sa Upravom za vode zaključio ugovor na pet godina, koji se odnosio na regulaciju toka rijeke shodno projektu. Iste godine Transpetrol zaključuje ugovor sa Ministarstvom finansija o zakupu državnih parcela.

,,Montenegro Petrol i navedena povezana pravna lica su ugovor o regulaciji toka rijeke i ugovor o zakupu koristili suprotno cilju zbog kojeg su zaključeni, čime je nanijeta šteta životnoj sredini i Državi. Nije postojala dozvola za eksploataciju šljunka sa državnih parcela, nasipanje katastarskih parcela materijalom sa gradilišta, niti dozvola za rad postrojenja za preradu šljunka i proizvodnju betona jer je to posebna zakonska procedura”, navodi se u odgovoru na tužbu.

U odgovoru se precizira i da je pogon za separaciju šljunka i izradu betona koji je bio u vlasništvu Transpetrola 2015. prešao u svojinu Montenergo Petrola. A da to postrojenje nikada nije imalo građevinsku i upotrebnu dozvolu.

,,Tužilac i povezana lica su radila svakodnevno, iako za to nijesu imali dozvole nadležnih organa, sa jedne strane nedozvoljeno koristili materijal, sa druge strane stvarali su ogromnu buku, prašinu i otpad radom betonskog postrojenja, zagađujući okolinu kršeći Zakon o zaštiti životne sredine, Zakon o odlaganju otpada, Zakon o vodama, Zakon o buci i dr, zbog čega su bile česte prijave mještana”, ističe Zaštitnik.

Brojne prijave mještana odnosile su se na Montenegro Petrol i ostala postrojenja na Morači. U jednoj iz decembra 2022, u koju je Monitor imao uvid, navodi se: ,,Sve ove godine obraćali smo se nadležnim institucijama i to: Upravi policije, Upravi za inspekcijske poslove, Komunalnoj policiji, Upravi za vode i nadležnim ministarstvima ali bez konkretnog rješenja našeg problema. Od svih institucija smo dobijali odgovore da nisu nadležni i prebacivali nadležnost sa jednih na druge”.

U odgovoru na tužbu Zaštitnice dalje se navodi da je Ekološka inspekcija konstatovala da je radom betonjerke dolazilo do ispuštanja otpada na zemljište, a zatim do slivanja u Moraču. Tvrdi se i da je cementa koji je glavni sastojak betona štetan za zemljište, vodu i vazduh, a da cementne peći dodatno truju ispuštajući velike količine CO2, kao i otrovne teške metale talijum, kadmijum, živa.

Advokat Martinović je predložio sudu da izvrši uvid u vještačenja koja su obavljena na pomenutoj lokaciji. Zatim, da sud odredi vještaka ekonomske struke koji će izvršiti procjenu uništene opreme i uništenog repromaterijala.  Predloženo je i da se na okolnosti postojanja osnova i načina rušenja saslušaju bivša ministarka Ana Novaković i ministar Vladimir Joković, državna sekretarka u Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Zorica Krsmanović, generalni direktor Direktorata za građevinarstvo Goran Gorašević, direktor Zaštite prostora Slađan Raičković, kao i izvršna direktorica Montenegropetrola Andreja Šuškavčević.

Zaštitnica je preložila da se kao svjedoci saslušaju bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović, za čijeg mandata je pod krinkom regulacije rijeka maltene legalizovana krađa šljunka, na okolonosti rada betonjerke i eksploatacije šljunka i pijeska, na iste okolnosti i Damir Gutić, bivši direktor Uprave za vode koji je za svog mandata izdao saglasnost na tehničku dokumentaciju za drobilično postrojenje i proizvodnju betona. Gutić, kadar Bošnjačke stranke, u januaru je izabran za potpredsjednika Komisije za praćenje i kontrolu postupaka privatizacije. Zaštitnica je predložila da se kao svjedok sasluša i  aktuelni direktor Agencije za zaštitu životne sredine Milan Gazdić – na okolnosti rušenja betonskog postrojenja.

Sem predstojećeg sudskog procesa, brojni objekti na Morači i Cijevni, osim ovog Montenegro Petrola, ostali su do danas netaknuti, iako je Vlada prije godinu dana donijela zaključak o hitnom rušenju!

Pored ovog procesa, očekuje se početak i drugog koji je vezan za Montenegro Petrol pred Osnovnim sudom Podgorica u kome je država podnijela tužbu za naknadu ekološke štete.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo