Povežite se sa nama

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Ovakav sporazum je ranije potpisan, na osnovu ovlašćenja iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, sa Saveznom Republikom Jugoslavijom (SRJ) i kasnije opet potvrđen od Srbije kao njene pravne nasljednice. S obzirom da predsjednik države i šef Vlade nisu uputili poziv Dodiku, prilično je jasno da je ovaj Dodikov potez više provokacija, ili opipavanje pulsa. Mandić se nadovezao da će po pitanju prijedloga specijalnih veza otvoriti dijalog sa predstavnicima vlasti i opozicije rekavši da ga je bivša vlast odbila ali da on ne vidi problem u tome kao što ni saradnja sa susjednom Albanijom i Srbijom nije problem.

Iako se često navodi da između Crne i Gore i njenog zapadnog susjeda nema otvorenih pitanja, o problemu korištenja voda Rijeke Trebišnjice i Bilećkog jezera i neplaćanju naknada Crnoj Gori se i dalje šuti kao i u vrijeme vladavine nekadašnjeg Dodikovog prijatelja Mila Đukanovića. Prema procjeni Univerziteta Crne Gore, oko 24 odsto zapremine jezera pripada Crnoj Gori i za korištenje te vode ni Hrvatska ni BiH ne plaćaju naknade već više od trideset godina iako Crna Gora na to ima pravo prema svim međunarodnim konvencijama i običajnom pravu. U doba SFRJ naknade su redovno isplaćivane opštini Nikšić od 1971. do 1992. kada je izbio rat. Hrvatska i danas daje BiH 50 odsto električne energije koju proizvodi Hidroelektrana Dubrovnik od slivova iz BiH i Crne Gore.

Možda jednog dana se bude moglo ispitati da li je Đukanović pravio neke privatne dilove sa Dodikom i Hrvatima oko tih naknada, ali tu priču Mandić ne želi ni pomenuti a kamoli potencirati. O Bilećkom jezeru je govorio u budućem vremenu kao onome što su “tek potencijali koji će donijeti korist”. Njegova Nova srpska demokratija (NSD) je “sestrinska stranka” sa Dodikovom Strankom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa kojim ima “najbolje moguće odnose”. Dodik i Mandić su zajedno  posjetili i grob bivšeg mitropolita Amfilohija u Sabornom hramu. NSD koji je opet nedavno izabrao Mandića za predsjednika ima sestrinske odnose i sa Srpskom naprednom strankom (SNS) srbijanskog autokrate Aleksandra Vučića. Mandić ne želi koristiti bratske i prijateljske odnose da pita Vučića zbog čega štiti osuđenog šefa organizovane kriminalne grupe iz Budve i ne isporučuje ga “bratskoj Crnoj Gori”.

Mandić je nekoliko puta, od kada je izabran za šefa Skupštine, naglašavao da je prioritetni cilj Crne Gore članstvo u Evropskoj Uniji (EU) kao i da će se kroz članstvo u EU Srbi u ostalim državama spojiti opet zajedno u jednom prostoru.

No, da je NSD spremna da stavi pod noge borbu protiv organizovanog kriminala, vladavinu prava i samu Crnu Goru kao državu upućuje podaničko ponašanje dijela njenih lokalnih i državnih funkcionera prema šefu režima u Beogradu i kriminalnim strukturama bliskim vlasti. Osim javne podrške i prisustva u izbornom štabu SNS-a tokom izborne noći, mnogi funkcioneri NSD-a se ponašaju kao da im je Srbija matična zemlja i kao da je Beograd nadležan za rješavanje njihovih problema. Na takve izlive podaništva susjednoj državi Andrija Mandić nije ni jednom javno reagovao.

Nacionalistički ostrašćen gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš je prije nekoliko dana imao sastanak sa gospodarem Srbije oko problema toplifikacije Pljevalja i izgradnje dalekovoda koji je “trenutno najveći problem pljevaljskog kraja” jer radove treba da izvede firma u kojoj su ljudi bliski srbijanskom predsjedniku. Vlasnik Kodar energomontaže Beograd Ivan Pantelić je u konzorcijumu sa Energoinvestom iz Sarajeva na gradnji dalekovoda Lastva – Čevo – Pljevlja i u bliskim je poslovnim vezama sa Nikolom Petrovićem, kontroverznim i sa kriminalcima povezanim kumom predsjednika Srbije. Posredno je povezan i sa porodicom narko bosa (kako ga opisuju procurjeli srpski policijski i obavještajni dokumenti) Zvonka Veselinovića. Srbijanski opozicioni mediji navode da su Petrović i Pantelić, uz podršku narko klana braće Veselinović, moćan energetski lobi koji dobija ključne poslove u srbijanskom energetskom sektoru vrijedne desetine miliona eura.

Vraneš je pozvao predsjednika Vučića, prema zvaničnom saopštenju njegovog kabineta, da “i u narednom periodu, kao i do sada, hrabro i mudro štiti interese Srba u Crnoj Gori, izrazivši očekivanje da će pljevaljski Srbi imati vrlo brzo priliku da o brojnim problemima u Pljevljima razgovaraju sa predsjednikom Vučićem”. Vraneš je iskoristio razgovor “da upozna predsjednika Vučića sa situacijom u pljevaljskom kraju”.

Na ovakvo izlive poltronstva se nadovezuje i ponašanje isto toliko nacionalistički ostrašćenog gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića koji je nedavno na partijskom kogresu Mandićevog NDS-a izabran za jednog od četiri potpredsjednika stranke. Prije osam dana je u Ruskom domu u Beogradu organizovan humanitarni koncert kojim su se prikupljala sredstva za rekonstrukciju Hrama Svetog Vasilija u Nikšiću. Na skupu je gradonačelnik Kovačević rekao da je rekonstrukcija hrama i skupljanje sredstava “zajedno sa našim prijateljima iz Rusije” počelo u Beogradu koji je “prestonica svih Srba”. Kovačević je ranije nazvao Srbiju “maticom svih Srba” i išao u srbijansku skupštinu na sastanke srpske dijaspore.

Milo Božović, gradonačelnik Budve se nije eksponirao pokloničkim odlascima u Beograd, dok je još bio na slobodi, ali je zato gradska RTV Budva pažljivo pratila narative iz Beograda. Lokalna televizija i portal su prećutali masovno okupljanje ruskih građana ispred starog grada i paljenje svijeća za ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog skoro ubijenog u ruskoj kažnjeničkoj koloniji na Arktiku.

NSD uprkos slatkoj retorici o pomirenju svih građana Crne Gore, međunacionalnom skladu i budućnosti u EU, sve se više očituje kao filijala Vučićeve SNS za Crnu Goru. Za Mandića i ostale funkcionere je zarobljena privatna država jedne porodice u kojoj caruju kriminal i korupcija, koja proganja novinare, opoziciju i gazi izborna prava svojih građana uzor i model po kome trebaju svi Srbi da se nađu u takozvanom srpskom svetu po ugledu na brata Putina i njegov ruski svet. U tome ima potpunu podršku Milorada Dodika, koji je takođe, kao i Vučić, iskopirao model Đukanovićeve privatne države i primijenio ga u svom entitetu. Da je Đukanović kojim slučajem ostao vjeran srpskom svetu, Mandić i NSD bi i dalje bili desno krilo podrške DPS-u.

DPS je uputio zahtjev da   poslanici Andriju Mandića smijene sa funkcije šefa parlamenta. Sudeći po reagovanjima glavnih  konstituenata vlasti, ( Spajićev PES) I Bečićeve (Demokrate)  ta inicijativa nema šanse da prođe. Mandić ostaje predsjednik paralmenta. Open srpski svet, će u doglednoj budućnosti biti živa tema. Crna Gora će biti u žarištu te priče.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo