Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN KOVAČEVIĆ, GLUMAC I PRODUCENT: Najteže je nasmijati ljude

Objavljeno prije

na

MONITOR: Konačno je došlo vrijeme za gradske teme i urbani humor. Komedija bi trebalo da ima ono što se grubo naziva društvenom porukom, a već nakon prvih epizoda ovog sitkoma jasno je da se poigravate sa stereotipima. Volio bih za početak da nam kažete kako ste došli na ideju da snimate sitkom Dojč caffe?
KOVAČEVIĆ: Ideja se javila još prije tri godine kad smo producent Ratko Jovanović i ja pričali da bi trebalo napraviti neku seriju. Predložio sam sitkom,jer u Crnoj Gori on nikada nije sniman, a sve veća je potražnja za takvom formom, kao i za crnogorskim humorom, koji je uvijek ljudima sa strane egzotičan i dobro prihvaćen. Vrijeme je bilo da i Podgorica, kao glavni grad jedne države ima seriju koja se snima u njoj i prikaže se kroz jednu duhovitu, a opet angažovanu formu. Moram istaći da to nije jednostavan posao, pogotovo što je pionirski, ali smo se hrabro upustili u to i smatram da je velika stvar i to što smo se pomakli sa nulte tačke.

MONITOR: Kao baza za scenario poslužio je studenski tekst Stefana Boškovića, koji je scenarista serije. Kako je nastajao scenario, koliko ste svi učestvovali u njemu?
KOVAČEVIĆ: Pozvao sam Stefana i on mi je ponudio tekst koji su radili kao studentski ispit on, Dragana Tripković i Vasko Raičević. Od toga teksta do danas nije ostalo skoro ništa, ali sam vidio u tome dobru bazu koja može kreativno da napreduje. Snimili smo pilot projekat, a onda dobili šansu zahvaljujući Radu Vojvodiću i Savjetu RTCG, da snimimo prvu sezonu. Rad na scenariju trajao je nekoliko mjeseci i u tome su učestvovali Aleksandar Radunović Popaj, kao koscenarista, Vasko Raičević kao saradnik na scenariju i ja. Moja uloga u radu na scenariju je bila,kao i iz pozicije producenta, da Stefanu i ostalima objasnim šta bi to trebalo da bude, da definišemo karaktere i da ispratimo osnovnu ideju. Morali smo da vršimo i česte intervencije, jer pojedini sponzori su imali neke zahtjeve, koji su kasnije ili bili usvojeni ili sklonjeni.

MONITOR: Djelujete kao baš uigrana ekipa. Kako su birani glumci i kakva je bila međusobna saradnja?
KOVAČEVIĆ: Hvala na komplimentu, ali mi mislimo da smo u početku, a što se vidi i po epizodama smo se uspostavljali i kao scenaristi i kao reditelji i kao producenti i kao likovi, tako da je dosta stvari iz scenarija kasnije izbačeno zbog televizijske forme iz koje ne smijete da ispadnete, pa se u nekoj epizodi potkrade i neka nelogičnost ili nedoslijednost, ili su skokovi saradnje na radnju možda neprirodni, ali kada smo uspostavili matricu i uvidjeli sve greške, Dojč caffe je počeo da raste i u kvalitetu i u duhovitosti i u izvedbenoj sigurnosti. To iz epizode u epizodu ide sve bolje i bolje, što je i logično, kao i kod najbolje sportske reprezentacije, sve je trening. Što se glumaca tiče, birani su isključivo po tome da li su dobri ili još bliže, da li su dobri za tu ulogu, jer smatram da Crna Gora ima veoma talentovane glumce, koji nikad nisu dobili šansu da se dokažu na TV, jer , naravno, nije razvijena TV produkcija, i mi smo odlučili da se koncentrišemo na crnogorske glumce i pokažemo regionu šta sve imamo, sviđalo se to nekome ili ne.

MONITOR: Imate li informaciju koliko je gledana serija, kakve su kritike?
KOVAČEVIĆ: Izabrali smo ono što je najteže: da nasmijemo ljude, pogotovo Crnogorce,to nije uspjelo ni genijalnom Živku Nikoliću. Mislim da smo veoma gordi i ponosni kao narod, da bi smo prihvatili bilo koju novu formu, a naročito kad se radi o duhovitom predstvljanju nas samih. Druga karakteristika i utemeljeno polazište je da nam je sve tuđe bolje i ljepše, ne dajući priliku da se i kod nas stvori platforma visoke profesionalnosti i kvaliteta. Publika prati Dojč caffe. Nijedna serija, a pogotovo sitkom nije zaživjela ni čak od cijele prve sezone, a neki ljudi su odmah na nož dočekali prvih par epizoda i stekli pogrešnu sliku, jer su, fakat, najlošije i najsporije, zbog uvođenja likova i utemeljenja poetike same serije. Sa druge strane postoje i realne kritike i dobronamjerne sugestije od ljudi koji nas okružuju, ali velika većina uživa, raduje se novim epizodama i podržava jedan veoma težak poduhvat kakav je ovaj.

MONITOR: Forma sitkoma je sve popularnija na prostorima ex-Yu. S obzirom na to da glume poznati glumci iz regiona, kakvi su planovi, hoće li se uskoro prikazivati u regionu?
KOVAČEVIĆ: Naravno, to je bio i krajnji motiv da napravimo Dojč caffe, urbanu crnogorsku seriju, koja je duhovita, ali izlazi iz okvira lokalnog, nego njeguje humor koji će biti prepoznat i razumljiv ljudima van Crne Gore, pošto pored regionalno, tj. ex-Yu tržišta, postoji mogućnost i da se serija prikaže u još nekim zemljama, na drugom govornom području. Mislim, a i svi iz ekipe smo sigurni, da će Dojč caffe doživjeti veći uspjeh van, nego u Crnoj Gori.

MONITOR: Ovo Vam je prvi put da se okušate u ulozi producenta. Pretpostavljam da ste se namučili kako bi se realizovao ovaj projekat. Kakvo Vam je iskustvo? Planirate li još neke projekte?
KOVAČEVIĆ: Da. To je moj prvi ovako velik projekat producenta i moram vam reći da sam se baš namučio oko svega. Danima sam radio po skoro 12 sati, sakupljao novac od sponzora, jer je budžet bio veoma mali, zapostavio porodicu i prijatelje, ali sam na kraju ponosan na sebe što sam uspio u tome. Naravno, sve to ne bih mogao bez mojih divnih saradnika, prvenstveno Stefana Boškovića, Ivana Đurovića, reditelja Milorada Milinkovića, montažera Srđana Stanojevića koji nije imao nimalo lak zadatak, veoma talentovane mlade producentkinje, moje asistentice, Maje Kecojević, moram pomenuti i značajan doprinos nevjerovatne Dragane Baćović, koja je radila scenografiju, kostimografkinje Milene Đurđić, a prije svega mojih dragih kolega koji su odlično, srcem i sa puno ljubavi igrali, ne pitajući me za honorar. Nadam se da će se ekipa Dojča okupiti u maju, kad nastavljamo drugi serijal.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo