Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Vućić bi da vlada vječno

Objavljeno prije

na

vesna-pesic

MONITOR: Ovih dana bi i formalno trebalo da budu raspisani izbori, i redovni i vanredni. Uobičajen je komentar kritičara Aleksandra Vučića da je njegova odluka da se ide i na vanredne parlamentarne izbore, neka vrsta kupovine vremena… Ima li još nekih „skrivenih” razloga?
PEŠIĆ: Kupovina vremena je suviše uopšteno rečeno. Govori se da on na ovih četiri godine vlasti još jednim vanrednim izborima dodaje još četiri godine. Kako je zaređao vanredne izbore, ne bi me začudilo da stalno imamo vanredne izbore kako bi on doveka vladao. Dakle, kupovina vlasti vanrednim izborima, a ne pukog vremena. Pa i to, da hoće sebi da obezbedi vlast, i to na svim nivoima, je već jedan od „skrivenih razloga”. S obzirom da imamo od vlasti organizovane demonstracije i viku po ulici protiv EU i NATO, skriveni razlog može biti i taj što Vučić hoće da uvede u Skupštinu antievropsku opoziciju, na čelu sa Šešeljem, inače optuženim za ratne zločine, što je samo po sebi blamaža za Srbiju. Cilj je da se Vučić i Šešelj obračunaju sa građanskom i proevropskim strankama, i izbace ih iz političkog života. Da nije tako, što bi on najviše napadao proevropsku DS.

MONITOR: SPS je želio da sa SNS pregovara o sigurnijem kaolicionom partnerstvu, ali naprednjaci odbijaju predizborne dogovore sa socijalistima. Kako vidite Vučićev i Dačićev odnos?
PEŠIĆ: Na prošlim vanrednim izborima Vučić je sa svojom grupom dobio skupštinsku većinu i nije mu bio potreban Dačić. Ušao je u Vladu na zahtev Moskve, a možda je bilo i drugih razloga. Šta će biti posle ovih izbora, teško je reći. Mislim da Vučić neće dobiti većinu, trebaće mu koalicioni partner, pa to opet može biti SPS. Razlog zašto Vučić maltretira Dačića je čist mobing koji je njegov način komunikacije. Dačić je servilan jer smatra da ne može da održi stranku u opoziciji i po svaku cenu želi da ostane na vlasti. Sve su to samo isprazne intrige, ti njihovi odnosi, od kojih građani nemaju ništa. Sem novinari koji ne znaju šta će sa sobom, eto, time se zabavljaju. To je stanje koje ovde traje već četiri godine.

MONITOR: Posvađana i slaba opozicija u Srbiji kao da pokušava da napravi front prema vlasti. Sklopljeni su i donekle neobični savezi, kao onaj između Borisa Tadića, Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka. Govorilo se o jednoj, a sada češće o dvije opozicione kolone. Šta biste im vi savjetovali, kao iskusna opozicionarka iz 90-ih?
PEŠIĆ: Opozicija ne može biti jedinstvena, jer se deli na dva pogleda na svet. Jedno je opozicija koja je proevropska i građanska, a drugo je proruska, pravoslavno-nacionalistička. Vi govorite o onoj prvoj. Ta opozicija je uvek bila slaba, nacionalisti su uvek bili jači i oni su sada i na vlasti pod proevropskom firmom. Sada je još slabija iz dva razloga. Prvi je strahovit pritisak, nasilje i neviđena netolerantnost koju Vučić gaji prema demokratskoj opoziciji, valjda zato što gradi sopstvenu autokratsku vlast, on bukvalno o svemu odlučuje, stavio je pod kontrolu i privredu i sud, i policiju, tužilaštvo, oglašivače – ama sve je njegovo. Okomio se na opoziciju, i od početka vodi kampanju da je za sve kriva „prethodna vlast”.

Drugi razlog je to što je Srbija zaostala zemlja pa još ima vlast koja posle izbora nosi sve, društvo i državu, sve insitutucije. Ona zapošljava ogroman broj svojih ljudi po javnim preduzećima, lokalnim samoupravama, administraciji, gde god stigne. U ovakvoj bedi i nezaposlenosti, mnogi čekaju da im se nešto udeli. Kad takve stranke izgube vlast, one se stropoštaju, napuštaju ih članovi i birači, odlaze kod novog gazde od kojih dobijaju posao i privilegije. Mi još imamo vlast koja nosi sve – ko u pokeru kad vikneš pot!

Jeste se opozicija dogovarala da sarađuje i da izađu svi zajedno, mada nema tu više mnogo stranaka. S obzirom na traumatične odnose Tadića i DS-a, bolje je da Tadić izađe sa svojom koalicijom, a DS sa svojom. Da ne gube vreme na dogovaranja oko zajedničke liste, ko će da vodi listu itd. Ima još dve stranke koje će ići same: Dosta je bilo i Levica Srbije. Ne znam da li će te stranke preći cenzus.

MONITOR: Šta bi alternativa trebalo da bude. Neki smatraju da je to Borislav Stefanović koji osniva, poslije odlaska iz DS-a, pokret Levica Srbije, a neki Saša Radulović, bivši ministar, sa „Dosta je bilo”? Desničarski pokret Dveri takođe se već nudio kao alternativa i vidjeli smo da ima dosta pristalica?
PEŠIĆ: Kako Dveri, ta najcrnja pravoslavno-nacionalistička stranka, može da bude alternativa u 21. veku? Ja ne kažem da ona zajedno sa DSS i sličnim rusofilskim antievropskim stranaka neće preći cenzus, nažalost hoće. Ali alternativa nije. Već sam rekla da je osnovana Levica Srbije, nju vodi bivši potpredsednik DS, Bosislav Stafanović, al ta stranka je tek osnovana, i ne verujem da će preći cenzus. Ovde su ljudi željni da čuju kako je neko „nov”, kako grdi ostale stranke, pa da dobije neku podršku. „Dosta je bilo” Saše Radulovića je pokret koji je razvio pozamašan program koji mnogima izgleda spasilački, zasnovan je na lečenju „parazitske” partijske države, sa mnogo obećanja i blic rešenja… Možda će neka od tih stranaka napraviti iznenađenje, pod uslovom da izbori budu minimalno korektni (što nije izvesno), ali i to „iznenađenje” će ići do prelaska cenzusa u najboljem slučaju. Obradovalo bi me, i zašto ću izaći da glasam, da Vučić ne dobije većinu i da započne „početak kraja”.

MONITOR: Predviđanja izbornih rezultata idu u korist Vučića. Njegovu vladu i poslaničku većinu, međutim, prate ozbiljne afere. Izgleda, na pomolu je još jedna, u vezi sa tragičnom smrću dvoje članova osoblja srpske ambasade u Libiji… Hoće li to imati uticaja na izbore ili je na djelu novi veliki populistički talas koji hoće od Vučića da napravi „novog Miloša”?
PEŠIĆ: Sve te afere su tačne iako nema posledica po osumnjičene, jer ih štiti Vučić. Stanje je kao nekada s Miloševićem. Svi koji su malo obrazovaniji neće glasati sa Vučića, ja ne poznajem nikoga ko bi za njega glasao. On ne može da se osloni ni na građansku ni na onu drugu, čisto „kosovsku” elitu, ali može na običan narod kome se svakodnevno obraća i svakodnevno obećava brda i doline. To je fenomen siromašnog društva, kad znaš da te vođa laže, ali mu veruješ zato što je moćan i zato što će ti nešto udeliti, makar tri litre ulja. U tom smislu, on ima prilično široku bazu. Uostalom i radikali, koji su bili pojedinačno najjača stranka, držali su niže društvene slojeve uz sebe, koji su sada uz Vučića.

Mislim da su brojne afere i belodanost visoke korupcije Vučićevog okruženja, tajni i štetni ugovori, doprineli da mu opadne podrška. A šta će izbori pokazati, to je drugo pitanje, jer se ne zna koliko će sami izbori biti pošteni. Medijski sigurno neće.

MONITOR: SNS funkcioneri svoje politički borbene nastupe i dalje baziraju na kritikama DS kada je ona bila na vlasti. Gdje se izgubila obećana „borba protiv korupcije i organizovanog kriminala”?
PEŠIĆ: Borba protiv korupcije i hašenje Miškovića bio je marketinški trik da se zadobije poverenje građana. Korupcija je ogromna, nema borbe protiv ,,pokvarene države”, a stvar nije samo u nastavku stare prakse. Ima i inovacija, koje dosada nismo videli. To da predsednik Vlade neprekidno priča samo o sebi, proziva novinare i pojedince poimence, grdi poslanike u Skupštini, govori stalno kako mnogo radi i nije ništa ukrao (!), da se neprekidno samohvališe, svaki dan drži konferencije za štampu, ne skida se sa svih TV ekrana, organizuje sam protiv sebe državni udar, botove i narod koji aplaudira… E, to ranije nije viđeno.

Vučić vlada tako što demonstrira svoju ličnost, odbacivši formalnu ulogu, i baš kao takav hoće da bude prihvaćen, ali zbog toga je izazvao netrpeljivost prema sebi. Njegov način komunkacije i marketinga je iritantan i zato ga mnogi ne podnose. A hoće i da bije, što smo videli na ponovljenim lokalnim izborima i maltretiranjem kritičara. I on i njegovi iz SNS gotovo neprekidno napadaju DS i viču ,,držite lopova”. To ostavlja prilično mučan utisak i pravi lošu atmosferu u društvu.

Što smo propaliji, alternativa je manje

MONITOR: Zašto je toliko teško da se u Srbiji okupe ljudi koji bi minimalnim, ali sprovodivim programom, okrenuli točak prosperiteta? Da li je politički populizam naša „sudbina”?
PEŠIĆ: Kad imate uništeno društvo u ratovima, društvo koje je i inače imalo slabu privredu i nizak nivo razvijenosti, a i to što ima slupa u ratovima, imate razorenu i nesređenu državu, sa neprekidno otvorenim nacionalnim i teritorijalnim pitanjem i neodlučnošću kome „carstvu” da se privoli – Zapadu ili Istoku, sa promašenom i korumpiranom tranzicijom – ne znam kako tu da se očekuje cvetanje nekakvih alternativa i prosperiteta. Što smo propaliji, alternativa je sve manje. Možda nije dobro javno pokazivati pesimizam, ali meni se čini da ćemo možda malo pomeriti ponešto, ali ništa bitno. Uzmite samo to da moramo da čuvamo Kosovo i neprekidno brinemo o Srbima van Srbije, a o Srbiji najmanje, sem da se tu gradi autoritarna vlast koja suštinski ne podnosi evropske vrednosti, vladavinu prava i građanske slobode, a to sve pravda „državnim i nacionalnim pitanjem”, šta se zapravo može očekivati? Ništa naročito, taljiganje. Na delu je stari vlastodržački i nacionalistički populizam i tapkanje u mestu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo