Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Vućić bi da vlada vječno

Objavljeno prije

7 godina

na

vesna-pesic

MONITOR: Ovih dana bi i formalno trebalo da budu raspisani izbori, i redovni i vanredni. Uobičajen je komentar kritičara Aleksandra Vučića da je njegova odluka da se ide i na vanredne parlamentarne izbore, neka vrsta kupovine vremena… Ima li još nekih „skrivenih” razloga?
PEŠIĆ: Kupovina vremena je suviše uopšteno rečeno. Govori se da on na ovih četiri godine vlasti još jednim vanrednim izborima dodaje još četiri godine. Kako je zaređao vanredne izbore, ne bi me začudilo da stalno imamo vanredne izbore kako bi on doveka vladao. Dakle, kupovina vlasti vanrednim izborima, a ne pukog vremena. Pa i to, da hoće sebi da obezbedi vlast, i to na svim nivoima, je već jedan od „skrivenih razloga”. S obzirom da imamo od vlasti organizovane demonstracije i viku po ulici protiv EU i NATO, skriveni razlog može biti i taj što Vučić hoće da uvede u Skupštinu antievropsku opoziciju, na čelu sa Šešeljem, inače optuženim za ratne zločine, što je samo po sebi blamaža za Srbiju. Cilj je da se Vučić i Šešelj obračunaju sa građanskom i proevropskim strankama, i izbace ih iz političkog života. Da nije tako, što bi on najviše napadao proevropsku DS.

MONITOR: SPS je želio da sa SNS pregovara o sigurnijem kaolicionom partnerstvu, ali naprednjaci odbijaju predizborne dogovore sa socijalistima. Kako vidite Vučićev i Dačićev odnos?
PEŠIĆ: Na prošlim vanrednim izborima Vučić je sa svojom grupom dobio skupštinsku većinu i nije mu bio potreban Dačić. Ušao je u Vladu na zahtev Moskve, a možda je bilo i drugih razloga. Šta će biti posle ovih izbora, teško je reći. Mislim da Vučić neće dobiti većinu, trebaće mu koalicioni partner, pa to opet može biti SPS. Razlog zašto Vučić maltretira Dačića je čist mobing koji je njegov način komunikacije. Dačić je servilan jer smatra da ne može da održi stranku u opoziciji i po svaku cenu želi da ostane na vlasti. Sve su to samo isprazne intrige, ti njihovi odnosi, od kojih građani nemaju ništa. Sem novinari koji ne znaju šta će sa sobom, eto, time se zabavljaju. To je stanje koje ovde traje već četiri godine.

MONITOR: Posvađana i slaba opozicija u Srbiji kao da pokušava da napravi front prema vlasti. Sklopljeni su i donekle neobični savezi, kao onaj između Borisa Tadića, Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka. Govorilo se o jednoj, a sada češće o dvije opozicione kolone. Šta biste im vi savjetovali, kao iskusna opozicionarka iz 90-ih?
PEŠIĆ: Opozicija ne može biti jedinstvena, jer se deli na dva pogleda na svet. Jedno je opozicija koja je proevropska i građanska, a drugo je proruska, pravoslavno-nacionalistička. Vi govorite o onoj prvoj. Ta opozicija je uvek bila slaba, nacionalisti su uvek bili jači i oni su sada i na vlasti pod proevropskom firmom. Sada je još slabija iz dva razloga. Prvi je strahovit pritisak, nasilje i neviđena netolerantnost koju Vučić gaji prema demokratskoj opoziciji, valjda zato što gradi sopstvenu autokratsku vlast, on bukvalno o svemu odlučuje, stavio je pod kontrolu i privredu i sud, i policiju, tužilaštvo, oglašivače – ama sve je njegovo. Okomio se na opoziciju, i od početka vodi kampanju da je za sve kriva „prethodna vlast”.

Drugi razlog je to što je Srbija zaostala zemlja pa još ima vlast koja posle izbora nosi sve, društvo i državu, sve insitutucije. Ona zapošljava ogroman broj svojih ljudi po javnim preduzećima, lokalnim samoupravama, administraciji, gde god stigne. U ovakvoj bedi i nezaposlenosti, mnogi čekaju da im se nešto udeli. Kad takve stranke izgube vlast, one se stropoštaju, napuštaju ih članovi i birači, odlaze kod novog gazde od kojih dobijaju posao i privilegije. Mi još imamo vlast koja nosi sve – ko u pokeru kad vikneš pot!

Jeste se opozicija dogovarala da sarađuje i da izađu svi zajedno, mada nema tu više mnogo stranaka. S obzirom na traumatične odnose Tadića i DS-a, bolje je da Tadić izađe sa svojom koalicijom, a DS sa svojom. Da ne gube vreme na dogovaranja oko zajedničke liste, ko će da vodi listu itd. Ima još dve stranke koje će ići same: Dosta je bilo i Levica Srbije. Ne znam da li će te stranke preći cenzus.

MONITOR: Šta bi alternativa trebalo da bude. Neki smatraju da je to Borislav Stefanović koji osniva, poslije odlaska iz DS-a, pokret Levica Srbije, a neki Saša Radulović, bivši ministar, sa „Dosta je bilo”? Desničarski pokret Dveri takođe se već nudio kao alternativa i vidjeli smo da ima dosta pristalica?
PEŠIĆ: Kako Dveri, ta najcrnja pravoslavno-nacionalistička stranka, može da bude alternativa u 21. veku? Ja ne kažem da ona zajedno sa DSS i sličnim rusofilskim antievropskim stranaka neće preći cenzus, nažalost hoće. Ali alternativa nije. Već sam rekla da je osnovana Levica Srbije, nju vodi bivši potpredsednik DS, Bosislav Stafanović, al ta stranka je tek osnovana, i ne verujem da će preći cenzus. Ovde su ljudi željni da čuju kako je neko „nov”, kako grdi ostale stranke, pa da dobije neku podršku. „Dosta je bilo” Saše Radulovića je pokret koji je razvio pozamašan program koji mnogima izgleda spasilački, zasnovan je na lečenju „parazitske” partijske države, sa mnogo obećanja i blic rešenja… Možda će neka od tih stranaka napraviti iznenađenje, pod uslovom da izbori budu minimalno korektni (što nije izvesno), ali i to „iznenađenje” će ići do prelaska cenzusa u najboljem slučaju. Obradovalo bi me, i zašto ću izaći da glasam, da Vučić ne dobije većinu i da započne „početak kraja”.

MONITOR: Predviđanja izbornih rezultata idu u korist Vučića. Njegovu vladu i poslaničku većinu, međutim, prate ozbiljne afere. Izgleda, na pomolu je još jedna, u vezi sa tragičnom smrću dvoje članova osoblja srpske ambasade u Libiji… Hoće li to imati uticaja na izbore ili je na djelu novi veliki populistički talas koji hoće od Vučića da napravi „novog Miloša”?
PEŠIĆ: Sve te afere su tačne iako nema posledica po osumnjičene, jer ih štiti Vučić. Stanje je kao nekada s Miloševićem. Svi koji su malo obrazovaniji neće glasati sa Vučića, ja ne poznajem nikoga ko bi za njega glasao. On ne može da se osloni ni na građansku ni na onu drugu, čisto „kosovsku” elitu, ali može na običan narod kome se svakodnevno obraća i svakodnevno obećava brda i doline. To je fenomen siromašnog društva, kad znaš da te vođa laže, ali mu veruješ zato što je moćan i zato što će ti nešto udeliti, makar tri litre ulja. U tom smislu, on ima prilično široku bazu. Uostalom i radikali, koji su bili pojedinačno najjača stranka, držali su niže društvene slojeve uz sebe, koji su sada uz Vučića.

Mislim da su brojne afere i belodanost visoke korupcije Vučićevog okruženja, tajni i štetni ugovori, doprineli da mu opadne podrška. A šta će izbori pokazati, to je drugo pitanje, jer se ne zna koliko će sami izbori biti pošteni. Medijski sigurno neće.

MONITOR: SNS funkcioneri svoje politički borbene nastupe i dalje baziraju na kritikama DS kada je ona bila na vlasti. Gdje se izgubila obećana „borba protiv korupcije i organizovanog kriminala”?
PEŠIĆ: Borba protiv korupcije i hašenje Miškovića bio je marketinški trik da se zadobije poverenje građana. Korupcija je ogromna, nema borbe protiv ,,pokvarene države”, a stvar nije samo u nastavku stare prakse. Ima i inovacija, koje dosada nismo videli. To da predsednik Vlade neprekidno priča samo o sebi, proziva novinare i pojedince poimence, grdi poslanike u Skupštini, govori stalno kako mnogo radi i nije ništa ukrao (!), da se neprekidno samohvališe, svaki dan drži konferencije za štampu, ne skida se sa svih TV ekrana, organizuje sam protiv sebe državni udar, botove i narod koji aplaudira… E, to ranije nije viđeno.

Vučić vlada tako što demonstrira svoju ličnost, odbacivši formalnu ulogu, i baš kao takav hoće da bude prihvaćen, ali zbog toga je izazvao netrpeljivost prema sebi. Njegov način komunkacije i marketinga je iritantan i zato ga mnogi ne podnose. A hoće i da bije, što smo videli na ponovljenim lokalnim izborima i maltretiranjem kritičara. I on i njegovi iz SNS gotovo neprekidno napadaju DS i viču ,,držite lopova”. To ostavlja prilično mučan utisak i pravi lošu atmosferu u društvu.

Što smo propaliji, alternativa je manje

MONITOR: Zašto je toliko teško da se u Srbiji okupe ljudi koji bi minimalnim, ali sprovodivim programom, okrenuli točak prosperiteta? Da li je politički populizam naša „sudbina”?
PEŠIĆ: Kad imate uništeno društvo u ratovima, društvo koje je i inače imalo slabu privredu i nizak nivo razvijenosti, a i to što ima slupa u ratovima, imate razorenu i nesređenu državu, sa neprekidno otvorenim nacionalnim i teritorijalnim pitanjem i neodlučnošću kome „carstvu” da se privoli – Zapadu ili Istoku, sa promašenom i korumpiranom tranzicijom – ne znam kako tu da se očekuje cvetanje nekakvih alternativa i prosperiteta. Što smo propaliji, alternativa je sve manje. Možda nije dobro javno pokazivati pesimizam, ali meni se čini da ćemo možda malo pomeriti ponešto, ali ništa bitno. Uzmite samo to da moramo da čuvamo Kosovo i neprekidno brinemo o Srbima van Srbije, a o Srbiji najmanje, sem da se tu gradi autoritarna vlast koja suštinski ne podnosi evropske vrednosti, vladavinu prava i građanske slobode, a to sve pravda „državnim i nacionalnim pitanjem”, šta se zapravo može očekivati? Ništa naročito, taljiganje. Na delu je stari vlastodržački i nacionalistički populizam i tapkanje u mestu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

3 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo