Povežite se sa nama

INTERVJU

DR VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Vućić bi da vlada vječno

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana bi i formalno trebalo da budu raspisani izbori, i redovni i vanredni. Uobičajen je komentar kritičara Aleksandra Vučića da je njegova odluka da se ide i na vanredne parlamentarne izbore, neka vrsta kupovine vremena… Ima li još nekih „skrivenih” razloga?
PEŠIĆ: Kupovina vremena je suviše uopšteno rečeno. Govori se da on na ovih četiri godine vlasti još jednim vanrednim izborima dodaje još četiri godine. Kako je zaređao vanredne izbore, ne bi me začudilo da stalno imamo vanredne izbore kako bi on doveka vladao. Dakle, kupovina vlasti vanrednim izborima, a ne pukog vremena. Pa i to, da hoće sebi da obezbedi vlast, i to na svim nivoima, je već jedan od „skrivenih razloga”. S obzirom da imamo od vlasti organizovane demonstracije i viku po ulici protiv EU i NATO, skriveni razlog može biti i taj što Vučić hoće da uvede u Skupštinu antievropsku opoziciju, na čelu sa Šešeljem, inače optuženim za ratne zločine, što je samo po sebi blamaža za Srbiju. Cilj je da se Vučić i Šešelj obračunaju sa građanskom i proevropskim strankama, i izbace ih iz političkog života. Da nije tako, što bi on najviše napadao proevropsku DS.

MONITOR: SPS je želio da sa SNS pregovara o sigurnijem kaolicionom partnerstvu, ali naprednjaci odbijaju predizborne dogovore sa socijalistima. Kako vidite Vučićev i Dačićev odnos?
PEŠIĆ: Na prošlim vanrednim izborima Vučić je sa svojom grupom dobio skupštinsku većinu i nije mu bio potreban Dačić. Ušao je u Vladu na zahtev Moskve, a možda je bilo i drugih razloga. Šta će biti posle ovih izbora, teško je reći. Mislim da Vučić neće dobiti većinu, trebaće mu koalicioni partner, pa to opet može biti SPS. Razlog zašto Vučić maltretira Dačića je čist mobing koji je njegov način komunikacije. Dačić je servilan jer smatra da ne može da održi stranku u opoziciji i po svaku cenu želi da ostane na vlasti. Sve su to samo isprazne intrige, ti njihovi odnosi, od kojih građani nemaju ništa. Sem novinari koji ne znaju šta će sa sobom, eto, time se zabavljaju. To je stanje koje ovde traje već četiri godine.

MONITOR: Posvađana i slaba opozicija u Srbiji kao da pokušava da napravi front prema vlasti. Sklopljeni su i donekle neobični savezi, kao onaj između Borisa Tadića, Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka. Govorilo se o jednoj, a sada češće o dvije opozicione kolone. Šta biste im vi savjetovali, kao iskusna opozicionarka iz 90-ih?
PEŠIĆ: Opozicija ne može biti jedinstvena, jer se deli na dva pogleda na svet. Jedno je opozicija koja je proevropska i građanska, a drugo je proruska, pravoslavno-nacionalistička. Vi govorite o onoj prvoj. Ta opozicija je uvek bila slaba, nacionalisti su uvek bili jači i oni su sada i na vlasti pod proevropskom firmom. Sada je još slabija iz dva razloga. Prvi je strahovit pritisak, nasilje i neviđena netolerantnost koju Vučić gaji prema demokratskoj opoziciji, valjda zato što gradi sopstvenu autokratsku vlast, on bukvalno o svemu odlučuje, stavio je pod kontrolu i privredu i sud, i policiju, tužilaštvo, oglašivače – ama sve je njegovo. Okomio se na opoziciju, i od početka vodi kampanju da je za sve kriva „prethodna vlast”.

Drugi razlog je to što je Srbija zaostala zemlja pa još ima vlast koja posle izbora nosi sve, društvo i državu, sve insitutucije. Ona zapošljava ogroman broj svojih ljudi po javnim preduzećima, lokalnim samoupravama, administraciji, gde god stigne. U ovakvoj bedi i nezaposlenosti, mnogi čekaju da im se nešto udeli. Kad takve stranke izgube vlast, one se stropoštaju, napuštaju ih članovi i birači, odlaze kod novog gazde od kojih dobijaju posao i privilegije. Mi još imamo vlast koja nosi sve – ko u pokeru kad vikneš pot!

Jeste se opozicija dogovarala da sarađuje i da izađu svi zajedno, mada nema tu više mnogo stranaka. S obzirom na traumatične odnose Tadića i DS-a, bolje je da Tadić izađe sa svojom koalicijom, a DS sa svojom. Da ne gube vreme na dogovaranja oko zajedničke liste, ko će da vodi listu itd. Ima još dve stranke koje će ići same: Dosta je bilo i Levica Srbije. Ne znam da li će te stranke preći cenzus.

MONITOR: Šta bi alternativa trebalo da bude. Neki smatraju da je to Borislav Stefanović koji osniva, poslije odlaska iz DS-a, pokret Levica Srbije, a neki Saša Radulović, bivši ministar, sa „Dosta je bilo”? Desničarski pokret Dveri takođe se već nudio kao alternativa i vidjeli smo da ima dosta pristalica?
PEŠIĆ: Kako Dveri, ta najcrnja pravoslavno-nacionalistička stranka, može da bude alternativa u 21. veku? Ja ne kažem da ona zajedno sa DSS i sličnim rusofilskim antievropskim stranaka neće preći cenzus, nažalost hoće. Ali alternativa nije. Već sam rekla da je osnovana Levica Srbije, nju vodi bivši potpredsednik DS, Bosislav Stafanović, al ta stranka je tek osnovana, i ne verujem da će preći cenzus. Ovde su ljudi željni da čuju kako je neko „nov”, kako grdi ostale stranke, pa da dobije neku podršku. „Dosta je bilo” Saše Radulovića je pokret koji je razvio pozamašan program koji mnogima izgleda spasilački, zasnovan je na lečenju „parazitske” partijske države, sa mnogo obećanja i blic rešenja… Možda će neka od tih stranaka napraviti iznenađenje, pod uslovom da izbori budu minimalno korektni (što nije izvesno), ali i to „iznenađenje” će ići do prelaska cenzusa u najboljem slučaju. Obradovalo bi me, i zašto ću izaći da glasam, da Vučić ne dobije većinu i da započne „početak kraja”.

MONITOR: Predviđanja izbornih rezultata idu u korist Vučića. Njegovu vladu i poslaničku većinu, međutim, prate ozbiljne afere. Izgleda, na pomolu je još jedna, u vezi sa tragičnom smrću dvoje članova osoblja srpske ambasade u Libiji… Hoće li to imati uticaja na izbore ili je na djelu novi veliki populistički talas koji hoće od Vučića da napravi „novog Miloša”?
PEŠIĆ: Sve te afere su tačne iako nema posledica po osumnjičene, jer ih štiti Vučić. Stanje je kao nekada s Miloševićem. Svi koji su malo obrazovaniji neće glasati sa Vučića, ja ne poznajem nikoga ko bi za njega glasao. On ne može da se osloni ni na građansku ni na onu drugu, čisto „kosovsku” elitu, ali može na običan narod kome se svakodnevno obraća i svakodnevno obećava brda i doline. To je fenomen siromašnog društva, kad znaš da te vođa laže, ali mu veruješ zato što je moćan i zato što će ti nešto udeliti, makar tri litre ulja. U tom smislu, on ima prilično široku bazu. Uostalom i radikali, koji su bili pojedinačno najjača stranka, držali su niže društvene slojeve uz sebe, koji su sada uz Vučića.

Mislim da su brojne afere i belodanost visoke korupcije Vučićevog okruženja, tajni i štetni ugovori, doprineli da mu opadne podrška. A šta će izbori pokazati, to je drugo pitanje, jer se ne zna koliko će sami izbori biti pošteni. Medijski sigurno neće.

MONITOR: SNS funkcioneri svoje politički borbene nastupe i dalje baziraju na kritikama DS kada je ona bila na vlasti. Gdje se izgubila obećana „borba protiv korupcije i organizovanog kriminala”?
PEŠIĆ: Borba protiv korupcije i hašenje Miškovića bio je marketinški trik da se zadobije poverenje građana. Korupcija je ogromna, nema borbe protiv ,,pokvarene države”, a stvar nije samo u nastavku stare prakse. Ima i inovacija, koje dosada nismo videli. To da predsednik Vlade neprekidno priča samo o sebi, proziva novinare i pojedince poimence, grdi poslanike u Skupštini, govori stalno kako mnogo radi i nije ništa ukrao (!), da se neprekidno samohvališe, svaki dan drži konferencije za štampu, ne skida se sa svih TV ekrana, organizuje sam protiv sebe državni udar, botove i narod koji aplaudira… E, to ranije nije viđeno.

Vučić vlada tako što demonstrira svoju ličnost, odbacivši formalnu ulogu, i baš kao takav hoće da bude prihvaćen, ali zbog toga je izazvao netrpeljivost prema sebi. Njegov način komunkacije i marketinga je iritantan i zato ga mnogi ne podnose. A hoće i da bije, što smo videli na ponovljenim lokalnim izborima i maltretiranjem kritičara. I on i njegovi iz SNS gotovo neprekidno napadaju DS i viču ,,držite lopova”. To ostavlja prilično mučan utisak i pravi lošu atmosferu u društvu.

Što smo propaliji, alternativa je manje

MONITOR: Zašto je toliko teško da se u Srbiji okupe ljudi koji bi minimalnim, ali sprovodivim programom, okrenuli točak prosperiteta? Da li je politički populizam naša „sudbina”?
PEŠIĆ: Kad imate uništeno društvo u ratovima, društvo koje je i inače imalo slabu privredu i nizak nivo razvijenosti, a i to što ima slupa u ratovima, imate razorenu i nesređenu državu, sa neprekidno otvorenim nacionalnim i teritorijalnim pitanjem i neodlučnošću kome „carstvu” da se privoli – Zapadu ili Istoku, sa promašenom i korumpiranom tranzicijom – ne znam kako tu da se očekuje cvetanje nekakvih alternativa i prosperiteta. Što smo propaliji, alternativa je sve manje. Možda nije dobro javno pokazivati pesimizam, ali meni se čini da ćemo možda malo pomeriti ponešto, ali ništa bitno. Uzmite samo to da moramo da čuvamo Kosovo i neprekidno brinemo o Srbima van Srbije, a o Srbiji najmanje, sem da se tu gradi autoritarna vlast koja suštinski ne podnosi evropske vrednosti, vladavinu prava i građanske slobode, a to sve pravda „državnim i nacionalnim pitanjem”, šta se zapravo može očekivati? Ništa naročito, taljiganje. Na delu je stari vlastodržački i nacionalistički populizam i tapkanje u mestu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo