Povežite se sa nama

INTERVJU

BILJANA VANKOVSKA, PROFESORICA FILOZOFSKOG FAKULTETA U SKOPLJU: Makedonija kao gladijatorska arena

Objavljeno prije

na

biljana2

Biljana Vankovska je profesorica Filozofskog fakulteta u Skoplju, a van Makedonije poznata je i kao politička analitičarka i kolumnistkinja. Rado se odazvala molbi da za Monitor prokomentariše aktuelna zbivanja u Makedoniji. Na pitanje kako bi ukratko opisala današnju Makedoniju onima koji nisu u toku šta se dešava u njenoj zemlji odgovorila je ovako:
VANKOVSKA: Teško je ukratko opisati veoma složenu situaciju, najgoru političku i društvenu krizu kroz koju prolazi Makedonija od nezavisnosti, ali ako već treba da dam dijagnozu to je: neuspela tranzicija, kraj hipokrizije i narativa da tranzicija nužno vodi ka konsolidaciji demokratije! Ako uđem u detalje današnje krize, to bi bila veoma duga priča i verovatno sasvim nova za vaše čitaoce (jer mi, u stvari, više ništa ne znamo jedni o drugima), a radi se o priči koja ima velike sličnosti sa svim zemljama u regionu, pa čak i izvan njega (Mađarska, na primer). No, ovo što se dešava danas nije uopšte iznenađujuće, jer sve je ukazivalo na ovakav rasplet: od početka ,,demokratije” zavladao je polufeudalni, poluneoliberalni društveni i ekonomski poredak, političke elite su ušle u brak sa biznis elitama (iz zemlje i izvan nje), država je postala poluprotektorat s polukolonijalnim statusom, sa institucijama koje su korumpirane i u službi raznih klijentela, a ne građana. Jedna od specifičnosti je i tzv. konsocijacijski model vladanja dve pobedničke stranke iz dva etnička tabora, izvan prava i nasuprot opštem dobru, a uz koketiranje sa etno-nacionalizmom.

Takozvana međunarodna zajednica je imala odvezane ruke u pogledu tzv. stejtbildinga, ali stavljajući akcenat na stabilnost i mir ispred demokratije, ona je imala direktni uticaj na stvaranje današnjeg stanja u kome je opozicija postala slaba i očajna dok je autoritarizam makedonsko-albanske koalicije na vlasti bio smatran za prihvatljivo zlo. Evo, da ipak rezimiram: prošlo je više od godinu dana otkako je opozicija počela da objavljuje tzv. političke bombe (telefonske razgovore između najviših nosilaca vlasti), a koji indiciraju sve ono što je javnost već znala ali je sada dobila audio-potvrdu (korupciju, izborne prevare i trikove, međuetničko trgovanje, obračun sa političkim neprijateljima itd.)…

MONITOR: I dokle je Makedonija stigla danas, godinu od tada?
VANKOVSKA: Godinu kasnije Makedonija nije ni blizu izlaska iz krize, samo je još slabija država nego ranije. Kao što su se međuetnički sukob rešavali nametnutim sporazumom (Ohridski sporazum), tako su sada stranci nametnuli još jedan Pržinski sporazum, pa se stranke nadmeću koja će ga više sabotirati da bi zauzela bolji položaj ispred očekivanih prevremenih izbora. Ustav kao da više i ne postoji, sve je postalo ,,specijalno”, a najviše se očekuje od Specijalnog tužilaštva koje bi trebalo da dovede pred lice pravde sve funkcionere koji su već odavno partizirali svaku poru društva, uključujući i sudstvo. Mission impossible!

MONITOR: Evropski komesar Johanes Han je, nakon višečasovnih neuspješnih razgovora sa četvoricom najuticajnijih političkih lidera u januaru u Skoplju upozorio da je Makedonija u teškoj situaciji i da je ugrožena njena evropska budućnost. Vaš komentar?
VANKOVSKA: Komesar Han je, u stvari, ponovio deo starog repertoara, ali je dodao nešto veoma važno: ukazao je da stranke ne vide da se zemlja nalazi u veoma delikatnoj geostrateškoj poziciji, usred izbegličke krize i da je zbog toga bolje da požure da reše unutrašnju krizu, jer preti spoljašnja opasnost po stabilnost zemlje. Opozicija ga sumnjiči da je pristrasan i da štiti vladajuću stranku (VMRO-DPMNE), pa čak i da je korumpiran, jer kao dobri eurofili sada se osećaju kao napuštena ljubavnica. Jednostavno, mnogi ne vide da EU ne treba demokratija u Makedoniji, nego stabilnost, red i poredak – a da je demokratizacija domaći zadatak domaćih snaga. Nažalost, za sada, u ovakvim okolnostima mnogo se bolje snalazi Gruevski, nego lider opozicije Zaev koji očekuje otvorenu pomoć od međunarodnih faktora, a u isto vreme ih i grdi.

MONITOR: Šef opozicionog SDSM-a Zoran Zaev je nakon razgovora sa Hanom decidirano rekao da bez fer izbora, sređivanja medija i prečišćenih izbornih spiskova, ta stranka neće izaći na izbore i da će nastaviti da se bore za fer, regularne i demokratske uslove za održavanje izbora. Kakve su šanse da se stvore uslovi za fer i demokratske izbore?
VANKOVSKA: Ono što traži Zaev je deo Pržinskog sporazuma. Ali to što su stranke dogovarale i potpisale u junu prošle godine je demokratski deficit kome su kumovale sve stranke koje su do sada vladale. Dakle, još u startu je bilo jasno da sve propuste iz poslednjih desetak i više godina treba eliminisati, t.j. sistem napraviti funkcionalnim i demokratskim u roku od nekoliko meseci. Naravno, vladajuće stranke su opstruirale proces koliko su mogle (one i dalje imaju većinu u parlamentu, uključujući i moć da donesu odluku o raspuštanju parlamenta i raspisivanju prevremenih izbora – što su u stvari i učinili). Opozicija je počela da igra na kartu odgađanja onoga što je prihvatila, pa čak i trampu – smanjivanje važnosti pročišćavanja izbornih spiskova da bi se dobile veće medijske slobode. Ponekad je teško i znati čime sve trguju, jer se čitav proces odvija netransparetno izvan institucija posredstvom stranih eksperata. Sistem koji je partiziran do metastaza ne može se izlečiti u kratkom roku, to je jasno, ali nažalost opozicija je izgubila i svoj momentum – ovakav se režim ne može srušiti bez mobilizacije građana na svojoj strani. To se, nažalost, ne dešava. Ljudi su ojađeni i već zamoreni dugotrajnom krizom bez izlaza. Umesto prevremenih izbora izgleda da smo dobili bezvremene izbore.

MONITOR: U prvoj akciji Specijalnog javnog tužilaštva Makedonije pokrenuta je prošle sedmice opsežna istraga protiv bivše ministarke unutrašnjih poslova Gordane Jankulovske i doskorašnjeg ministra transporta i veza Mileta Janakievskog, koji su, uz još šest osoba osumnjičenih za zločinačko udruživanje zloupotrebama učestvovali u lažiranju izbora 2012. godine. Šta se očekuje od te istrage?
VANKOVSKA: Oko operacije Titanik se stvorila prava euforija, mada se radi o veoma ranoj fazi postupka (predistražna faza – dakle i istraga je daleko od završetka i skupljanja jakih dokaza). To pokazuje da bi neki više voleli da istraga ima efekat na javno mnjenje nego da da pravno-sudske rezultate. Veoma je rano reći da li će se Titanik utopiti, ali razočarenje već počinje da vlada otkako je sud odbio zahteve za pritvor osumnjičenih funkcionera. Interesantno je da su dosadašnji kritičari pritvora kao mere koja je bila ekstenzivno korišćena i više kao kazna nego kao mera za obezbeđenje prisustva osumnjičenih, sada razočarani – jer izgleda da veliki deo javnosti traži revanš i nije ih briga o prezumpciji nevinosti i drugim proceduralnim aspektima fer suđenja. Makedonija sve više nalikuje na gladijatorsku arenu.

MONITOR: Prošle nedjelje ispred zgrade Vlade u Skoplju održan je protest građana pod sloganom ,,Koliko je cipela ostalo neiznošeno?”. Iz građanske platforme Zaslužujemo bolje, koji su organizovali protest, rekli su da je Makedoniju napustilo više od 600 hiljada građana, od kojih je sto hiljada mladih ljudi. Na koji se period odnosi to masovno iseljavanje?
VANKOVSKA: Svetska banka je iznela podatak da se u periodu od deset godina iselilo oko 450.000 ljudi. Kao i u svim drugim zemljama u regionu, ovo je tendencija koja traje decenijama i to bez obzira na to ko je na vlasti. Odlaze najbolji, najsposobniji, najborbeniji – možete misliti šta ostaje! Mladi ljudi odlaze iz zemlje u kojoj vlada totalni i neprekidni „rat”, koja nema šanse da uđe u EU (mada je sada i EU u velikoj krizi, pa se i od nje ne može očekivati mnogo) zbog problema sa imenom i zbog nesposobnosti političkih elita. Ipak, ne mislim da se radi o nekakvoj pojavi vezanoj isključivo za vladanje Gruevskog ili da će stati ako se vlast promeni na izborima.

MONITOR: Obuća koju su učesnici protesta donijeli biće donirana izbjeglicama koje su u tranzitu kroz Makedoniju na putu u Zapadnu Evropu. Kako se na situaciju u Makedoniji reflektuje izbjeglička kriza?
VANKOVSKA: Ovo je samo simboličan gest. Makedonija je toliko zaokupljena svojom političkom sapunskom operom da izbeglice jedva i da vidi. Humanitarne organizacije ulažu velike napore da pomognu, mali broj građanskih organizacija se angažuje u podizanju javne svesti o stradanju izbeglica, dok opozicija čak i ne reaguje što se oko granice postavlja dupla bodljikava žica i što se nedužni ljudi smrzavaju. Generalno, vlada strah od izbeglica, vraćaju se sećanja na kosovsku krizu (kada je Makedonija primila 360.000 izbeglica), a raste i islamofobija i ksenofobija, čak i u medijma. Za sada, ovo su dva paralelna procesa, a građani nisu ni svesni šta se dešava na širem planu, kako se EU menja, kako NATO dobija drugu misiju (čuvanja mora od izbeglica), itd. Rekla bih, žalosni autizam, okrenutost sebi i svojim problemima, bez ikakve solidaronosti sa ostalima.

Gruevski je autokrata

MONITOR: Šta se očekuje od ostavke premijera Nikole Gruevskog?
VANKOVSKA: Situacija je tragikomična, jer datum ostavke premijera, kao i datum održavanja izbora su deo ne samo sporazuma iz Pržina, nego su unešene u zakon kao norme. Prvo je bilo negodovanja u opoziciji što Gruevski ne daje ostavku (čekao je do poslednjeg trena), a onda je bilo tvrdnji da je on svojom ostavkom izvršio državni udar, nasilni čin protiv opozicije, koja sada traži odgađanje izbora zbog toga što nisu ispunjeni ostali delovi Pržinskog sporazuma. Moć Gruevskog ne leži u njegovoj premijerskoj poziciji – on je i dalje prvi čovek u državi, autokrata koji drži uspešno sve konce u ruci, dok je opozicija sada i deo vlade (sa svojim ministrima) i politički faktor koji više nema snage da pozove narod da izađe na ulice kao što je to bio slučaj prošle godine. Gruevski je i dalje glavni i u partiji i u državi, sadašnji premijer je nevidljiv, tako da stanje ostaje status quo.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo