Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, PREDSJEDNIK DEMOS-A: Zapelo kod dvije tvrđave DPS-a

Objavljeno prije

na

MONITOR: U petak, kad ovaj broj Monitora bude odštampan, očekuje se kraj pregovora. Očekujete li da će Sporazum za slobodne i fer izbore biti potpisan i da će vlast prepustiti opoziciji kontrolu nad najvažnijim polugama izbornog procesa?
LEKIĆ: Ishod će primarno zavisiti od jasnih odgovora vrha vlasti. Sporazum je, potencijalno, moguć, ispunajvanjem svih zahtjeva opozicionih snaga koje su učestvovale u dijalogu.

Svjesni opozicione odgovornosti teško je bilo odbiti inicijativu kojom se nudu institucionalna kontrola izbornog procesa. Za takvu kontrolu već duže se zalaže upravo opozicija. Inicijativa je jako podržana od EU, a njen visoki predstavnik redovno prisustvuje parlamentarnom dijalogu.

Osjećaj odgovornosti nas je uveo u pokušaj definisanja kontrole izbora. Isti osjećaj odogovornosti nas obavezuje da ne dozvolimo vrlo moguće trikove vlasti kojima bi se nastavile izborne prevare ovoga puta drugim sredstvima. Sasvim izvjesno to nećemo dozvoliti.

MONITOR: Mediji i ANB su sporne tačke pregovora. Argumenti vlasti, ali i dijela javnosti, povodom nekih zahtjeva opozicije je da se politika ne smije miješati u personalna rješenja kada su u pitanju javni servis i ANB. Šta opozicija tačno traži ?
LEKIĆ: Vrlo je zanimljivo da su vlasti stavile u isti paket ANB i Javni servis kada je u pitanju rigorozno odbijanje demokratskog uticaja i kontrole na te, na prvi pogled, različite djelatnosti.

Još je Monteskije pisao da vlast, pogotovu ona nekontrolisana, sužava. Krajna konsekvenca, a to se nama dogodilo, jeste privatizovanje države.

Ne smiju postojati tačke u društvu koje ne treba demokratski urediti i javno kontrolisati. Ovo važi i za ANB i Javni servis. Nema demokratskog rješenja, i vrlo precizno – nema Sporazuma opozicije sa vlašću bez kontrole ANB-a i kadrovskih promjena u Javnom servisu kao uslova za njihovo politički neutralno i profesionalno dijelovanje.

MONITOR: Ukoliko pregovori uspiju, da li je za Demos prihvatljivo da uđe u vladu izbornog povjerenja, pošto je URA najavila da neće, a znamo da neće biti DF-a, Demokrata?
LEKIĆ: U ovom trenutku bih se limitirao na mogućnost postizanja Sporazuma, nakon čega, ako se on usvoji, valja zvanično govoriti o kadrovskim rješenjima. Ponavljam, radi se o opozicionim kadrovima sa isključivim mandatom da u nekih pet mjeseci po dubini institucija kontrolišu regularnost izbornog procesa.

Načelno, smatram da bi, u slučaju usvajanja Sporazuma o postizanju uslova za fer i slobodne izbora, cijela opozicija trebalo da učestvuje u ovom procesu kontrole. Time bi se dijelom pokazalo, toliko traženo od građana, jedinstvo i zrelost opozicije. Dakle, radilo bi se o učešću ciljanim mandatom u jednoj atipičnoj vladi i institucijama, uz intenzivnu kordinaciju sa zajedničkim štabom opozicionih partija koji bi djelovao maksimalno aktivno i jedinstveno. Demos je spreman da zajednički preuzmemo odgovornost, kao što će biti sposoban da na bazi nastalih realnih činjenica donese svoju autonomnu odluku o svemu.

MONITOR: Mislite li da bi ta vlada mogla zaista da obezbijedi sprovođenje fer i slobodnih izbora, pošto nije prvi put da vlast ustupa kontrolu nad nekim mehanizmima poput državne televizije?
LEKIĆ: Vrlo smo svjesni da primoravanje DPS-a na regularne, fer izbore može ličiti na lovljenje vjetra. Zbog širokog repertoara izbornih prevara DPS-a koje su kao udruženi partijski poduhvat valjda kulminirale aferom Snimak – stepen nepovjerenja je veliki. Toliko velik da se mora sumnjati i u ono o čemu je postignut dogovor. Konsultujemo prethodna iskustva, pa i ona iz 2002. kada se samo donekle uspjelo odvojiti državnu televiziju od upravljača iz vladajuće partije. I to iskustvo govori da promjena samo glavnog urednika nije dovoljna da bi se ostvario cilj autonomnosti, profesionalnosti, slobodnog novinarstva u informativnoj kući koju finasiraju svi građani.

MONITOR: Dio opozicije koji je ostao van pregovora kritikuje angažovanje dijela opozicionih partija, pa i Demosa, u parlamentarnom dijalogu, dovodeći u pitanje ne samo svrsishodnost pregovora nego i namjere opozicije. Kako to komentarišete?
LEKIĆ: Mi izbjegavamo da kometarišemo odluke drugih u opoziciji, makar od drugih bili vrlo komentarisani. Tu je javnost da ocijeni ozbiljnost argumenata. Stavovi Demosa su poznati javnosti i mi prihvatamo sud javnosti. Ostaje nepobitna činjenica da su se svi opozicioni subjekti na svoj način zalagali za neki oblik prelazne vlade koji je podrazumijevao pregovore sa predstavnicima vlasti. Nije dobro ako buka i bijes, ponekad šarlantansko etiketiranje, zamijene argumente i ozbiljno javno djelovanje. Nije dobro za one koji to čine. Javnost ipak ne treba potcjenjivati i misliti da ona ne rezlikuje ozbiljno i neozbiljno.

MONITOR: Radi li se na planu ,,B” u slučaju da pregovori propadnu?
LEKIĆ: Plan B, kao i planovi C i D Demosa su čvrsto zasnovani na opredjeljenju da se u svim fazama političkih, ekonomskih, moralnih iskušenja zemlje naša stranka pozicionira maksimalnom ozbiljnošću, opozicionom dosljednošću i osjećajem javne odgovornosti. Nastavićemo da se dosljedno borima za dekriminalizovano društvo, za poštovanje prava, za kontrolisanu vlast, za racionalnu i održivu ekonomiju, za ozbiljnu i uravnoteženu spoljnu politiku, za kulturno i tolerantno društvo. Bazirani na ovim principima naši konkretni potezi će zavisiti od nastalih konkretnih situacija.

MONITOR: Kako ocjenjujete raspisivanje izbora u Tivtu za april ove godine dok traju pregovori ?
LEKIĆ: Odluka DPS-a, realizovana preko Filipa Vujanovića, da raspiše izbore u Tivtu za 17. april bez sagledavanja da li su postignuti izborni uslovi, u ovom periodu predstavlja neodgovoran politički čin sa krupnim političkim posljedicama.

Izvjesno, još nisu, i to krivicom vlasti, implementirani izborni zakoni, niti su definisani mehanizmi koji otklanjaju mogućnosti zloupotrebe državnih resursa. Zato i pregovaramo da budu defnisani.

Ovaj čin zakazivanja izbora u Tivtu predstavlja ne samo grub upad u parlamentarni dijalog o izgrađivanju povjerenja, već direktan doprinos rušenju mogućeg Sporazuma o stvaranju uslova za fer i slobodne izbore.

MONITOR: Šta ako Đukanović organizuje izbore sa u međuvremenu formiranim satelitima?

LEKIĆ: To je vrlo moguć scenario vlasti, dakle ići na izbore sa satelitima – postojećim i novoformiranim. Cilj bi bio da se lažnim pluralizmom simulira širina političkog učešća kao poželjan uslov za međunarodnu verifikaciju takvih izbora.

Taj scenario se može vidjeti i kao priprema odgovora na mogući bojkot izbora od strane opozicije kao njen potencijalno legitiman izbor. Zato treba ozbiljno analizirati sva moguća politička scenarija, imati na njih zrele odgovore.

Okončati udvorički kič RTCG

MONITOR: Iz dijela javnosti se negira pravo na spoljne intervencije u Javnom servisu. Iz same kuće poručuju – ,,Nećemo javni servis centralnih komiteta”. Vaš komentar?
LEKIĆ: Ne znam da li bi ovi navodno demokratski vapaji iz doline plača onih koji služe vladajućoj stranci trebalo da nekog potresu, ali zvuči zaista groteskno. Vidite, zahtjev za nezavisan i profesionalan Javni servis ima dvije strane. Jedan se odnosi na aktuelni kontekst sprečavanja zloupotreba vlasti u izbornom procesu. Drugi i suštinski – u pitanju je mogućnost jedne velike demokratske pobjede u interesu svih građana i zemlje. Sastavni dio ove demokratske inicijative, a što smo i tražili u Sporazumu, jeste hitno usvajanje tri već pripremljena zakona – o radio-difuznim servisima, o medijima, i o elektronskim medijima. Alternativa ovoj inicijativi jeste nastavak ovog udvorničkog kiča, koji uređuju partijske i interesne grupe oko premijera. Isti taj sastav opskurnih figura – to zna cijela Crna Gora – daje informativne impute kako dvorskom tabloidu tako i onim vulgarnim koji ruže ovu zemlju, a koje je Đukanović doveo iz Srbije uz pomoć svojih političkih prijatelja iz te države. Ponavljam, ovdje se ne radi o pokušaju da udvorničko novinarstvo promijeni gazde, da poslije služenje vladajućoj partiji sada služi partijama iz opozicije. Građanima koji finasiraju Javni servis je potrebno objektivno informisanje, a ne proizvodnja stvarnosti. Bilo bi normalno da i novinari iz Javnog servisa podrže ovu javnu i demokratsku inicijativu. U suprotnom oni bi poništavali svoje pravo na slobodu misli i profesionalnu autonomnost i integritet. Ponavljam, borimo se za pravednu stvar – zato nema Sporazuma o izbornom povjerenju, a to kažem u ime Demosa, bez garancija da će DPS okončati 25- godišnje uređivanje RTCG kao jednog od najvažnijih mehanizama svog manipulatorskog i nedemokratskog vladanja. Pošto vladajuća elita iz svojih razloga drži do američkog, navodno vrijednosnog uticaja, podsjetiću da je politički teoretičar, četvrti predsjednik SAD-a Džejms Medison, ,,otac američkog ustava” zapisao: ,,Narodna vlast bez informisanosti naroda je uvod za tragediju ili farsu”. Ovo je rečeno početkom 19 vijeka, a ovdašnja vlast u 21. vijeku i to kao ,,uspješna priča” na putu ,,evroatlanskih integracija” grčevito ne da građanima sistem objektivnog informisanja.

Opozicija mora sarađivati

MONITOR: Može li se očekivati zajedničko djelovanje opozicije, jer se stiče utisak da se opozicione partije više bave time kako da pobijede jedni druge, nego vlast?
LEKIĆ: Pokušavam da nađem odgovor izbjegavajući dva ponavljanja i jednako neprihvatljiva klišea – prvi, da je opozicija dežurni krivac za stanje u društvu – i drugi, da samim tom što je opozicija ona treba da je kritički nedodirljiva. U zemlji duboko poremećenih vrijednosti, dobrim dijelom kriminalizovanog društva opozicija ima još veću odogovornost da se ponudi kao ozbiljna i kredibilna alternativa. Uslov sa takav scenario jeste opoziciona saradnja, ili makar minimum saradnje, recimo za početak međusobno nenapadanje, što sve ne prejudicira način izlaska na izbore – samostalno, zajedno ili u više kolona. Nažalost postoje primjeri, nadam se manjinski, niskog nivoa političke svijesti i kulture koji vodi netoleranciji, čak i provincijalnom poimanju politike, kao prilike da se primarno nekome iz opozicionog tabora nešto podvali, i da se na tome valjda nešto politički i parcijalno ušićari. Takvi zapravo pomažu vlasti, nesvjesno ili svjesno. Lično ću nastaviti da se zalažem za opoziciono jedinstvo makar se radilo o definisanju minimuma opozicionog jedinstva. Demos ostaje otvoren za saradnju sa svima koji opoziciono i ozbiljno djeluju na političkoj sceni.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo