Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, PREDSJEDNIK DEMOS-A: Zapelo kod dvije tvrđave DPS-a

Objavljeno prije

na

MONITOR: U petak, kad ovaj broj Monitora bude odštampan, očekuje se kraj pregovora. Očekujete li da će Sporazum za slobodne i fer izbore biti potpisan i da će vlast prepustiti opoziciji kontrolu nad najvažnijim polugama izbornog procesa?
LEKIĆ: Ishod će primarno zavisiti od jasnih odgovora vrha vlasti. Sporazum je, potencijalno, moguć, ispunajvanjem svih zahtjeva opozicionih snaga koje su učestvovale u dijalogu.

Svjesni opozicione odgovornosti teško je bilo odbiti inicijativu kojom se nudu institucionalna kontrola izbornog procesa. Za takvu kontrolu već duže se zalaže upravo opozicija. Inicijativa je jako podržana od EU, a njen visoki predstavnik redovno prisustvuje parlamentarnom dijalogu.

Osjećaj odgovornosti nas je uveo u pokušaj definisanja kontrole izbora. Isti osjećaj odogovornosti nas obavezuje da ne dozvolimo vrlo moguće trikove vlasti kojima bi se nastavile izborne prevare ovoga puta drugim sredstvima. Sasvim izvjesno to nećemo dozvoliti.

MONITOR: Mediji i ANB su sporne tačke pregovora. Argumenti vlasti, ali i dijela javnosti, povodom nekih zahtjeva opozicije je da se politika ne smije miješati u personalna rješenja kada su u pitanju javni servis i ANB. Šta opozicija tačno traži ?
LEKIĆ: Vrlo je zanimljivo da su vlasti stavile u isti paket ANB i Javni servis kada je u pitanju rigorozno odbijanje demokratskog uticaja i kontrole na te, na prvi pogled, različite djelatnosti.

Još je Monteskije pisao da vlast, pogotovu ona nekontrolisana, sužava. Krajna konsekvenca, a to se nama dogodilo, jeste privatizovanje države.

Ne smiju postojati tačke u društvu koje ne treba demokratski urediti i javno kontrolisati. Ovo važi i za ANB i Javni servis. Nema demokratskog rješenja, i vrlo precizno – nema Sporazuma opozicije sa vlašću bez kontrole ANB-a i kadrovskih promjena u Javnom servisu kao uslova za njihovo politički neutralno i profesionalno dijelovanje.

MONITOR: Ukoliko pregovori uspiju, da li je za Demos prihvatljivo da uđe u vladu izbornog povjerenja, pošto je URA najavila da neće, a znamo da neće biti DF-a, Demokrata?
LEKIĆ: U ovom trenutku bih se limitirao na mogućnost postizanja Sporazuma, nakon čega, ako se on usvoji, valja zvanično govoriti o kadrovskim rješenjima. Ponavljam, radi se o opozicionim kadrovima sa isključivim mandatom da u nekih pet mjeseci po dubini institucija kontrolišu regularnost izbornog procesa.

Načelno, smatram da bi, u slučaju usvajanja Sporazuma o postizanju uslova za fer i slobodne izbora, cijela opozicija trebalo da učestvuje u ovom procesu kontrole. Time bi se dijelom pokazalo, toliko traženo od građana, jedinstvo i zrelost opozicije. Dakle, radilo bi se o učešću ciljanim mandatom u jednoj atipičnoj vladi i institucijama, uz intenzivnu kordinaciju sa zajedničkim štabom opozicionih partija koji bi djelovao maksimalno aktivno i jedinstveno. Demos je spreman da zajednički preuzmemo odgovornost, kao što će biti sposoban da na bazi nastalih realnih činjenica donese svoju autonomnu odluku o svemu.

MONITOR: Mislite li da bi ta vlada mogla zaista da obezbijedi sprovođenje fer i slobodnih izbora, pošto nije prvi put da vlast ustupa kontrolu nad nekim mehanizmima poput državne televizije?
LEKIĆ: Vrlo smo svjesni da primoravanje DPS-a na regularne, fer izbore može ličiti na lovljenje vjetra. Zbog širokog repertoara izbornih prevara DPS-a koje su kao udruženi partijski poduhvat valjda kulminirale aferom Snimak – stepen nepovjerenja je veliki. Toliko velik da se mora sumnjati i u ono o čemu je postignut dogovor. Konsultujemo prethodna iskustva, pa i ona iz 2002. kada se samo donekle uspjelo odvojiti državnu televiziju od upravljača iz vladajuće partije. I to iskustvo govori da promjena samo glavnog urednika nije dovoljna da bi se ostvario cilj autonomnosti, profesionalnosti, slobodnog novinarstva u informativnoj kući koju finasiraju svi građani.

MONITOR: Dio opozicije koji je ostao van pregovora kritikuje angažovanje dijela opozicionih partija, pa i Demosa, u parlamentarnom dijalogu, dovodeći u pitanje ne samo svrsishodnost pregovora nego i namjere opozicije. Kako to komentarišete?
LEKIĆ: Mi izbjegavamo da kometarišemo odluke drugih u opoziciji, makar od drugih bili vrlo komentarisani. Tu je javnost da ocijeni ozbiljnost argumenata. Stavovi Demosa su poznati javnosti i mi prihvatamo sud javnosti. Ostaje nepobitna činjenica da su se svi opozicioni subjekti na svoj način zalagali za neki oblik prelazne vlade koji je podrazumijevao pregovore sa predstavnicima vlasti. Nije dobro ako buka i bijes, ponekad šarlantansko etiketiranje, zamijene argumente i ozbiljno javno djelovanje. Nije dobro za one koji to čine. Javnost ipak ne treba potcjenjivati i misliti da ona ne rezlikuje ozbiljno i neozbiljno.

MONITOR: Radi li se na planu ,,B” u slučaju da pregovori propadnu?
LEKIĆ: Plan B, kao i planovi C i D Demosa su čvrsto zasnovani na opredjeljenju da se u svim fazama političkih, ekonomskih, moralnih iskušenja zemlje naša stranka pozicionira maksimalnom ozbiljnošću, opozicionom dosljednošću i osjećajem javne odgovornosti. Nastavićemo da se dosljedno borima za dekriminalizovano društvo, za poštovanje prava, za kontrolisanu vlast, za racionalnu i održivu ekonomiju, za ozbiljnu i uravnoteženu spoljnu politiku, za kulturno i tolerantno društvo. Bazirani na ovim principima naši konkretni potezi će zavisiti od nastalih konkretnih situacija.

MONITOR: Kako ocjenjujete raspisivanje izbora u Tivtu za april ove godine dok traju pregovori ?
LEKIĆ: Odluka DPS-a, realizovana preko Filipa Vujanovića, da raspiše izbore u Tivtu za 17. april bez sagledavanja da li su postignuti izborni uslovi, u ovom periodu predstavlja neodgovoran politički čin sa krupnim političkim posljedicama.

Izvjesno, još nisu, i to krivicom vlasti, implementirani izborni zakoni, niti su definisani mehanizmi koji otklanjaju mogućnosti zloupotrebe državnih resursa. Zato i pregovaramo da budu defnisani.

Ovaj čin zakazivanja izbora u Tivtu predstavlja ne samo grub upad u parlamentarni dijalog o izgrađivanju povjerenja, već direktan doprinos rušenju mogućeg Sporazuma o stvaranju uslova za fer i slobodne izbore.

MONITOR: Šta ako Đukanović organizuje izbore sa u međuvremenu formiranim satelitima?

LEKIĆ: To je vrlo moguć scenario vlasti, dakle ići na izbore sa satelitima – postojećim i novoformiranim. Cilj bi bio da se lažnim pluralizmom simulira širina političkog učešća kao poželjan uslov za međunarodnu verifikaciju takvih izbora.

Taj scenario se može vidjeti i kao priprema odgovora na mogući bojkot izbora od strane opozicije kao njen potencijalno legitiman izbor. Zato treba ozbiljno analizirati sva moguća politička scenarija, imati na njih zrele odgovore.

Okončati udvorički kič RTCG

MONITOR: Iz dijela javnosti se negira pravo na spoljne intervencije u Javnom servisu. Iz same kuće poručuju – ,,Nećemo javni servis centralnih komiteta”. Vaš komentar?
LEKIĆ: Ne znam da li bi ovi navodno demokratski vapaji iz doline plača onih koji služe vladajućoj stranci trebalo da nekog potresu, ali zvuči zaista groteskno. Vidite, zahtjev za nezavisan i profesionalan Javni servis ima dvije strane. Jedan se odnosi na aktuelni kontekst sprečavanja zloupotreba vlasti u izbornom procesu. Drugi i suštinski – u pitanju je mogućnost jedne velike demokratske pobjede u interesu svih građana i zemlje. Sastavni dio ove demokratske inicijative, a što smo i tražili u Sporazumu, jeste hitno usvajanje tri već pripremljena zakona – o radio-difuznim servisima, o medijima, i o elektronskim medijima. Alternativa ovoj inicijativi jeste nastavak ovog udvorničkog kiča, koji uređuju partijske i interesne grupe oko premijera. Isti taj sastav opskurnih figura – to zna cijela Crna Gora – daje informativne impute kako dvorskom tabloidu tako i onim vulgarnim koji ruže ovu zemlju, a koje je Đukanović doveo iz Srbije uz pomoć svojih političkih prijatelja iz te države. Ponavljam, ovdje se ne radi o pokušaju da udvorničko novinarstvo promijeni gazde, da poslije služenje vladajućoj partiji sada služi partijama iz opozicije. Građanima koji finasiraju Javni servis je potrebno objektivno informisanje, a ne proizvodnja stvarnosti. Bilo bi normalno da i novinari iz Javnog servisa podrže ovu javnu i demokratsku inicijativu. U suprotnom oni bi poništavali svoje pravo na slobodu misli i profesionalnu autonomnost i integritet. Ponavljam, borimo se za pravednu stvar – zato nema Sporazuma o izbornom povjerenju, a to kažem u ime Demosa, bez garancija da će DPS okončati 25- godišnje uređivanje RTCG kao jednog od najvažnijih mehanizama svog manipulatorskog i nedemokratskog vladanja. Pošto vladajuća elita iz svojih razloga drži do američkog, navodno vrijednosnog uticaja, podsjetiću da je politički teoretičar, četvrti predsjednik SAD-a Džejms Medison, ,,otac američkog ustava” zapisao: ,,Narodna vlast bez informisanosti naroda je uvod za tragediju ili farsu”. Ovo je rečeno početkom 19 vijeka, a ovdašnja vlast u 21. vijeku i to kao ,,uspješna priča” na putu ,,evroatlanskih integracija” grčevito ne da građanima sistem objektivnog informisanja.

Opozicija mora sarađivati

MONITOR: Može li se očekivati zajedničko djelovanje opozicije, jer se stiče utisak da se opozicione partije više bave time kako da pobijede jedni druge, nego vlast?
LEKIĆ: Pokušavam da nađem odgovor izbjegavajući dva ponavljanja i jednako neprihvatljiva klišea – prvi, da je opozicija dežurni krivac za stanje u društvu – i drugi, da samim tom što je opozicija ona treba da je kritički nedodirljiva. U zemlji duboko poremećenih vrijednosti, dobrim dijelom kriminalizovanog društva opozicija ima još veću odogovornost da se ponudi kao ozbiljna i kredibilna alternativa. Uslov sa takav scenario jeste opoziciona saradnja, ili makar minimum saradnje, recimo za početak međusobno nenapadanje, što sve ne prejudicira način izlaska na izbore – samostalno, zajedno ili u više kolona. Nažalost postoje primjeri, nadam se manjinski, niskog nivoa političke svijesti i kulture koji vodi netoleranciji, čak i provincijalnom poimanju politike, kao prilike da se primarno nekome iz opozicionog tabora nešto podvali, i da se na tome valjda nešto politički i parcijalno ušićari. Takvi zapravo pomažu vlasti, nesvjesno ili svjesno. Lično ću nastaviti da se zalažem za opoziciono jedinstvo makar se radilo o definisanju minimuma opozicionog jedinstva. Demos ostaje otvoren za saradnju sa svima koji opoziciono i ozbiljno djeluju na političkoj sceni.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo