MONITOR: U petak, kad ovaj broj Monitora bude odštampan, očekuje se kraj pregovora. Očekujete li da će Sporazum za slobodne i fer izbore biti potpisan i da će vlast prepustiti opoziciji kontrolu nad najvažnijim polugama izbornog procesa?
LEKIĆ: Ishod će primarno zavisiti od jasnih odgovora vrha vlasti. Sporazum je, potencijalno, moguć, ispunajvanjem svih zahtjeva opozicionih snaga koje su učestvovale u dijalogu.

Svjesni opozicione odgovornosti teško je bilo odbiti inicijativu kojom se nudu institucionalna kontrola izbornog procesa. Za takvu kontrolu već duže se zalaže upravo opozicija. Inicijativa je jako podržana od EU, a njen visoki predstavnik redovno prisustvuje parlamentarnom dijalogu.

Osjećaj odgovornosti nas je uveo u pokušaj definisanja kontrole izbora. Isti osjećaj odogovornosti nas obavezuje da ne dozvolimo vrlo moguće trikove vlasti kojima bi se nastavile izborne prevare ovoga puta drugim sredstvima. Sasvim izvjesno to nećemo dozvoliti.

MONITOR: Mediji i ANB su sporne tačke pregovora. Argumenti vlasti, ali i dijela javnosti, povodom nekih zahtjeva opozicije je da se politika ne smije miješati u personalna rješenja kada su u pitanju javni servis i ANB. Šta opozicija tačno traži ?
LEKIĆ: Vrlo je zanimljivo da su vlasti stavile u isti paket ANB i Javni servis kada je u pitanju rigorozno odbijanje demokratskog uticaja i kontrole na te, na prvi pogled, različite djelatnosti.

Još je Monteskije pisao da vlast, pogotovu ona nekontrolisana, sužava. Krajna konsekvenca, a to se nama dogodilo, jeste privatizovanje države.

Ne smiju postojati tačke u društvu koje ne treba demokratski urediti i javno kontrolisati. Ovo važi i za ANB i Javni servis. Nema demokratskog rješenja, i vrlo precizno – nema Sporazuma opozicije sa vlašću bez kontrole ANB-a i kadrovskih promjena u Javnom servisu kao uslova za njihovo politički neutralno i profesionalno dijelovanje.

MONITOR: Ukoliko pregovori uspiju, da li je za Demos prihvatljivo da uđe u vladu izbornog povjerenja, pošto je URA najavila da neće, a znamo da neće biti DF-a, Demokrata?
LEKIĆ: U ovom trenutku bih se limitirao na mogućnost postizanja Sporazuma, nakon čega, ako se on usvoji, valja zvanično govoriti o kadrovskim rješenjima. Ponavljam, radi se o opozicionim kadrovima sa isključivim mandatom da u nekih pet mjeseci po dubini institucija kontrolišu regularnost izbornog procesa.

Načelno, smatram da bi, u slučaju usvajanja Sporazuma o postizanju uslova za fer i slobodne izbora, cijela opozicija trebalo da učestvuje u ovom procesu kontrole. Time bi se dijelom pokazalo, toliko traženo od građana, jedinstvo i zrelost opozicije. Dakle, radilo bi se o učešću ciljanim mandatom u jednoj atipičnoj vladi i institucijama, uz intenzivnu kordinaciju sa zajedničkim štabom opozicionih partija koji bi djelovao maksimalno aktivno i jedinstveno. Demos je spreman da zajednički preuzmemo odgovornost, kao što će biti sposoban da na bazi nastalih realnih činjenica donese svoju autonomnu odluku o svemu.

MONITOR: Mislite li da bi ta vlada mogla zaista da obezbijedi sprovođenje fer i slobodnih izbora, pošto nije prvi put da vlast ustupa kontrolu nad nekim mehanizmima poput državne televizije?
LEKIĆ: Vrlo smo svjesni da primoravanje DPS-a na regularne, fer izbore može ličiti na lovljenje vjetra. Zbog širokog repertoara izbornih prevara DPS-a koje su kao udruženi partijski poduhvat valjda kulminirale aferom Snimak – stepen nepovjerenja je veliki. Toliko velik da se mora sumnjati i u ono o čemu je postignut dogovor. Konsultujemo prethodna iskustva, pa i ona iz 2002. kada se samo donekle uspjelo odvojiti državnu televiziju od upravljača iz vladajuće partije. I to iskustvo govori da promjena samo glavnog urednika nije dovoljna da bi se ostvario cilj autonomnosti, profesionalnosti, slobodnog novinarstva u informativnoj kući koju finasiraju svi građani.

MONITOR: Dio opozicije koji je ostao van pregovora kritikuje angažovanje dijela opozicionih partija, pa i Demosa, u parlamentarnom dijalogu, dovodeći u pitanje ne samo svrsishodnost pregovora nego i namjere opozicije. Kako to komentarišete?
LEKIĆ: Mi izbjegavamo da kometarišemo odluke drugih u opoziciji, makar od drugih bili vrlo komentarisani. Tu je javnost da ocijeni ozbiljnost argumenata. Stavovi Demosa su poznati javnosti i mi prihvatamo sud javnosti. Ostaje nepobitna činjenica da su se svi opozicioni subjekti na svoj način zalagali za neki oblik prelazne vlade koji je podrazumijevao pregovore sa predstavnicima vlasti. Nije dobro ako buka i bijes, ponekad šarlantansko etiketiranje, zamijene argumente i ozbiljno javno djelovanje. Nije dobro za one koji to čine. Javnost ipak ne treba potcjenjivati i misliti da ona ne rezlikuje ozbiljno i neozbiljno.

MONITOR: Radi li se na planu ,,B” u slučaju da pregovori propadnu?
LEKIĆ: Plan B, kao i planovi C i D Demosa su čvrsto zasnovani na opredjeljenju da se u svim fazama političkih, ekonomskih, moralnih iskušenja zemlje naša stranka pozicionira maksimalnom ozbiljnošću, opozicionom dosljednošću i osjećajem javne odgovornosti. Nastavićemo da se dosljedno borima za dekriminalizovano društvo, za poštovanje prava, za kontrolisanu vlast, za racionalnu i održivu ekonomiju, za ozbiljnu i uravnoteženu spoljnu politiku, za kulturno i tolerantno društvo. Bazirani na ovim principima naši konkretni potezi će zavisiti od nastalih konkretnih situacija.

MONITOR: Kako ocjenjujete raspisivanje izbora u Tivtu za april ove godine dok traju pregovori ?
LEKIĆ: Odluka DPS-a, realizovana preko Filipa Vujanovića, da raspiše izbore u Tivtu za 17. april bez sagledavanja da li su postignuti izborni uslovi, u ovom periodu predstavlja neodgovoran politički čin sa krupnim političkim posljedicama.

Izvjesno, još nisu, i to krivicom vlasti, implementirani izborni zakoni, niti su definisani mehanizmi koji otklanjaju mogućnosti zloupotrebe državnih resursa. Zato i pregovaramo da budu defnisani.

Ovaj čin zakazivanja izbora u Tivtu predstavlja ne samo grub upad u parlamentarni dijalog o izgrađivanju povjerenja, već direktan doprinos rušenju mogućeg Sporazuma o stvaranju uslova za fer i slobodne izbore.

MONITOR: Šta ako Đukanović organizuje izbore sa u međuvremenu formiranim satelitima?

LEKIĆ: To je vrlo moguć scenario vlasti, dakle ići na izbore sa satelitima – postojećim i novoformiranim. Cilj bi bio da se lažnim pluralizmom simulira širina političkog učešća kao poželjan uslov za međunarodnu verifikaciju takvih izbora.

Taj scenario se može vidjeti i kao priprema odgovora na mogući bojkot izbora od strane opozicije kao njen potencijalno legitiman izbor. Zato treba ozbiljno analizirati sva moguća politička scenarija, imati na njih zrele odgovore.

Okončati udvorički kič RTCG

MONITOR: Iz dijela javnosti se negira pravo na spoljne intervencije u Javnom servisu. Iz same kuće poručuju – ,,Nećemo javni servis centralnih komiteta”. Vaš komentar?
LEKIĆ: Ne znam da li bi ovi navodno demokratski vapaji iz doline plača onih koji služe vladajućoj stranci trebalo da nekog potresu, ali zvuči zaista groteskno. Vidite, zahtjev za nezavisan i profesionalan Javni servis ima dvije strane. Jedan se odnosi na aktuelni kontekst sprečavanja zloupotreba vlasti u izbornom procesu. Drugi i suštinski – u pitanju je mogućnost jedne velike demokratske pobjede u interesu svih građana i zemlje. Sastavni dio ove demokratske inicijative, a što smo i tražili u Sporazumu, jeste hitno usvajanje tri već pripremljena zakona – o radio-difuznim servisima, o medijima, i o elektronskim medijima. Alternativa ovoj inicijativi jeste nastavak ovog udvorničkog kiča, koji uređuju partijske i interesne grupe oko premijera. Isti taj sastav opskurnih figura – to zna cijela Crna Gora – daje informativne impute kako dvorskom tabloidu tako i onim vulgarnim koji ruže ovu zemlju, a koje je Đukanović doveo iz Srbije uz pomoć svojih političkih prijatelja iz te države. Ponavljam, ovdje se ne radi o pokušaju da udvorničko novinarstvo promijeni gazde, da poslije služenje vladajućoj partiji sada služi partijama iz opozicije. Građanima koji finasiraju Javni servis je potrebno objektivno informisanje, a ne proizvodnja stvarnosti. Bilo bi normalno da i novinari iz Javnog servisa podrže ovu javnu i demokratsku inicijativu. U suprotnom oni bi poništavali svoje pravo na slobodu misli i profesionalnu autonomnost i integritet. Ponavljam, borimo se za pravednu stvar – zato nema Sporazuma o izbornom povjerenju, a to kažem u ime Demosa, bez garancija da će DPS okončati 25- godišnje uređivanje RTCG kao jednog od najvažnijih mehanizama svog manipulatorskog i nedemokratskog vladanja. Pošto vladajuća elita iz svojih razloga drži do američkog, navodno vrijednosnog uticaja, podsjetiću da je politički teoretičar, četvrti predsjednik SAD-a Džejms Medison, ,,otac američkog ustava” zapisao: ,,Narodna vlast bez informisanosti naroda je uvod za tragediju ili farsu”. Ovo je rečeno početkom 19 vijeka, a ovdašnja vlast u 21. vijeku i to kao ,,uspješna priča” na putu ,,evroatlanskih integracija” grčevito ne da građanima sistem objektivnog informisanja.

Opozicija mora sarađivati

MONITOR: Može li se očekivati zajedničko djelovanje opozicije, jer se stiče utisak da se opozicione partije više bave time kako da pobijede jedni druge, nego vlast?
LEKIĆ: Pokušavam da nađem odgovor izbjegavajući dva ponavljanja i jednako neprihvatljiva klišea – prvi, da je opozicija dežurni krivac za stanje u društvu – i drugi, da samim tom što je opozicija ona treba da je kritički nedodirljiva. U zemlji duboko poremećenih vrijednosti, dobrim dijelom kriminalizovanog društva opozicija ima još veću odogovornost da se ponudi kao ozbiljna i kredibilna alternativa. Uslov sa takav scenario jeste opoziciona saradnja, ili makar minimum saradnje, recimo za početak međusobno nenapadanje, što sve ne prejudicira način izlaska na izbore – samostalno, zajedno ili u više kolona. Nažalost postoje primjeri, nadam se manjinski, niskog nivoa političke svijesti i kulture koji vodi netoleranciji, čak i provincijalnom poimanju politike, kao prilike da se primarno nekome iz opozicionog tabora nešto podvali, i da se na tome valjda nešto politički i parcijalno ušićari. Takvi zapravo pomažu vlasti, nesvjesno ili svjesno. Lično ću nastaviti da se zalažem za opoziciono jedinstvo makar se radilo o definisanju minimuma opozicionog jedinstva. Demos ostaje otvoren za saradnju sa svima koji opoziciono i ozbiljno djeluju na političkoj sceni.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari