INTERVJU
MIODRAG LEKIĆ, PREDSJEDNIK DEMOS-A: Zapelo kod dvije tvrđave DPS-a

MONITOR: U petak, kad ovaj broj Monitora bude odštampan, očekuje se kraj pregovora. Očekujete li da će Sporazum za slobodne i fer izbore biti potpisan i da će vlast prepustiti opoziciji kontrolu nad najvažnijim polugama izbornog procesa?
LEKIĆ: Ishod će primarno zavisiti od jasnih odgovora vrha vlasti. Sporazum je, potencijalno, moguć, ispunajvanjem svih zahtjeva opozicionih snaga koje su učestvovale u dijalogu.
Svjesni opozicione odgovornosti teško je bilo odbiti inicijativu kojom se nudu institucionalna kontrola izbornog procesa. Za takvu kontrolu već duže se zalaže upravo opozicija. Inicijativa je jako podržana od EU, a njen visoki predstavnik redovno prisustvuje parlamentarnom dijalogu.
Osjećaj odgovornosti nas je uveo u pokušaj definisanja kontrole izbora. Isti osjećaj odogovornosti nas obavezuje da ne dozvolimo vrlo moguće trikove vlasti kojima bi se nastavile izborne prevare ovoga puta drugim sredstvima. Sasvim izvjesno to nećemo dozvoliti.
MONITOR: Mediji i ANB su sporne tačke pregovora. Argumenti vlasti, ali i dijela javnosti, povodom nekih zahtjeva opozicije je da se politika ne smije miješati u personalna rješenja kada su u pitanju javni servis i ANB. Šta opozicija tačno traži ?
LEKIĆ: Vrlo je zanimljivo da su vlasti stavile u isti paket ANB i Javni servis kada je u pitanju rigorozno odbijanje demokratskog uticaja i kontrole na te, na prvi pogled, različite djelatnosti.
Još je Monteskije pisao da vlast, pogotovu ona nekontrolisana, sužava. Krajna konsekvenca, a to se nama dogodilo, jeste privatizovanje države.
Ne smiju postojati tačke u društvu koje ne treba demokratski urediti i javno kontrolisati. Ovo važi i za ANB i Javni servis. Nema demokratskog rješenja, i vrlo precizno – nema Sporazuma opozicije sa vlašću bez kontrole ANB-a i kadrovskih promjena u Javnom servisu kao uslova za njihovo politički neutralno i profesionalno dijelovanje.
MONITOR: Ukoliko pregovori uspiju, da li je za Demos prihvatljivo da uđe u vladu izbornog povjerenja, pošto je URA najavila da neće, a znamo da neće biti DF-a, Demokrata?
LEKIĆ: U ovom trenutku bih se limitirao na mogućnost postizanja Sporazuma, nakon čega, ako se on usvoji, valja zvanično govoriti o kadrovskim rješenjima. Ponavljam, radi se o opozicionim kadrovima sa isključivim mandatom da u nekih pet mjeseci po dubini institucija kontrolišu regularnost izbornog procesa.
Načelno, smatram da bi, u slučaju usvajanja Sporazuma o postizanju uslova za fer i slobodne izbora, cijela opozicija trebalo da učestvuje u ovom procesu kontrole. Time bi se dijelom pokazalo, toliko traženo od građana, jedinstvo i zrelost opozicije. Dakle, radilo bi se o učešću ciljanim mandatom u jednoj atipičnoj vladi i institucijama, uz intenzivnu kordinaciju sa zajedničkim štabom opozicionih partija koji bi djelovao maksimalno aktivno i jedinstveno. Demos je spreman da zajednički preuzmemo odgovornost, kao što će biti sposoban da na bazi nastalih realnih činjenica donese svoju autonomnu odluku o svemu.
MONITOR: Mislite li da bi ta vlada mogla zaista da obezbijedi sprovođenje fer i slobodnih izbora, pošto nije prvi put da vlast ustupa kontrolu nad nekim mehanizmima poput državne televizije?
LEKIĆ: Vrlo smo svjesni da primoravanje DPS-a na regularne, fer izbore može ličiti na lovljenje vjetra. Zbog širokog repertoara izbornih prevara DPS-a koje su kao udruženi partijski poduhvat valjda kulminirale aferom Snimak – stepen nepovjerenja je veliki. Toliko velik da se mora sumnjati i u ono o čemu je postignut dogovor. Konsultujemo prethodna iskustva, pa i ona iz 2002. kada se samo donekle uspjelo odvojiti državnu televiziju od upravljača iz vladajuće partije. I to iskustvo govori da promjena samo glavnog urednika nije dovoljna da bi se ostvario cilj autonomnosti, profesionalnosti, slobodnog novinarstva u informativnoj kući koju finasiraju svi građani.
MONITOR: Dio opozicije koji je ostao van pregovora kritikuje angažovanje dijela opozicionih partija, pa i Demosa, u parlamentarnom dijalogu, dovodeći u pitanje ne samo svrsishodnost pregovora nego i namjere opozicije. Kako to komentarišete?
LEKIĆ: Mi izbjegavamo da kometarišemo odluke drugih u opoziciji, makar od drugih bili vrlo komentarisani. Tu je javnost da ocijeni ozbiljnost argumenata. Stavovi Demosa su poznati javnosti i mi prihvatamo sud javnosti. Ostaje nepobitna činjenica da su se svi opozicioni subjekti na svoj način zalagali za neki oblik prelazne vlade koji je podrazumijevao pregovore sa predstavnicima vlasti. Nije dobro ako buka i bijes, ponekad šarlantansko etiketiranje, zamijene argumente i ozbiljno javno djelovanje. Nije dobro za one koji to čine. Javnost ipak ne treba potcjenjivati i misliti da ona ne rezlikuje ozbiljno i neozbiljno.
MONITOR: Radi li se na planu ,,B” u slučaju da pregovori propadnu?
LEKIĆ: Plan B, kao i planovi C i D Demosa su čvrsto zasnovani na opredjeljenju da se u svim fazama političkih, ekonomskih, moralnih iskušenja zemlje naša stranka pozicionira maksimalnom ozbiljnošću, opozicionom dosljednošću i osjećajem javne odgovornosti. Nastavićemo da se dosljedno borima za dekriminalizovano društvo, za poštovanje prava, za kontrolisanu vlast, za racionalnu i održivu ekonomiju, za ozbiljnu i uravnoteženu spoljnu politiku, za kulturno i tolerantno društvo. Bazirani na ovim principima naši konkretni potezi će zavisiti od nastalih konkretnih situacija.
MONITOR: Kako ocjenjujete raspisivanje izbora u Tivtu za april ove godine dok traju pregovori ?
LEKIĆ: Odluka DPS-a, realizovana preko Filipa Vujanovića, da raspiše izbore u Tivtu za 17. april bez sagledavanja da li su postignuti izborni uslovi, u ovom periodu predstavlja neodgovoran politički čin sa krupnim političkim posljedicama.
Izvjesno, još nisu, i to krivicom vlasti, implementirani izborni zakoni, niti su definisani mehanizmi koji otklanjaju mogućnosti zloupotrebe državnih resursa. Zato i pregovaramo da budu defnisani.
Ovaj čin zakazivanja izbora u Tivtu predstavlja ne samo grub upad u parlamentarni dijalog o izgrađivanju povjerenja, već direktan doprinos rušenju mogućeg Sporazuma o stvaranju uslova za fer i slobodne izbore.
MONITOR: Šta ako Đukanović organizuje izbore sa u međuvremenu formiranim satelitima?
LEKIĆ: To je vrlo moguć scenario vlasti, dakle ići na izbore sa satelitima – postojećim i novoformiranim. Cilj bi bio da se lažnim pluralizmom simulira širina političkog učešća kao poželjan uslov za međunarodnu verifikaciju takvih izbora.
Taj scenario se može vidjeti i kao priprema odgovora na mogući bojkot izbora od strane opozicije kao njen potencijalno legitiman izbor. Zato treba ozbiljno analizirati sva moguća politička scenarija, imati na njih zrele odgovore.
Okončati udvorički kič RTCG
MONITOR: Iz dijela javnosti se negira pravo na spoljne intervencije u Javnom servisu. Iz same kuće poručuju – ,,Nećemo javni servis centralnih komiteta”. Vaš komentar?
LEKIĆ: Ne znam da li bi ovi navodno demokratski vapaji iz doline plača onih koji služe vladajućoj stranci trebalo da nekog potresu, ali zvuči zaista groteskno. Vidite, zahtjev za nezavisan i profesionalan Javni servis ima dvije strane. Jedan se odnosi na aktuelni kontekst sprečavanja zloupotreba vlasti u izbornom procesu. Drugi i suštinski – u pitanju je mogućnost jedne velike demokratske pobjede u interesu svih građana i zemlje. Sastavni dio ove demokratske inicijative, a što smo i tražili u Sporazumu, jeste hitno usvajanje tri već pripremljena zakona – o radio-difuznim servisima, o medijima, i o elektronskim medijima. Alternativa ovoj inicijativi jeste nastavak ovog udvorničkog kiča, koji uređuju partijske i interesne grupe oko premijera. Isti taj sastav opskurnih figura – to zna cijela Crna Gora – daje informativne impute kako dvorskom tabloidu tako i onim vulgarnim koji ruže ovu zemlju, a koje je Đukanović doveo iz Srbije uz pomoć svojih političkih prijatelja iz te države. Ponavljam, ovdje se ne radi o pokušaju da udvorničko novinarstvo promijeni gazde, da poslije služenje vladajućoj partiji sada služi partijama iz opozicije. Građanima koji finasiraju Javni servis je potrebno objektivno informisanje, a ne proizvodnja stvarnosti. Bilo bi normalno da i novinari iz Javnog servisa podrže ovu javnu i demokratsku inicijativu. U suprotnom oni bi poništavali svoje pravo na slobodu misli i profesionalnu autonomnost i integritet. Ponavljam, borimo se za pravednu stvar – zato nema Sporazuma o izbornom povjerenju, a to kažem u ime Demosa, bez garancija da će DPS okončati 25- godišnje uređivanje RTCG kao jednog od najvažnijih mehanizama svog manipulatorskog i nedemokratskog vladanja. Pošto vladajuća elita iz svojih razloga drži do američkog, navodno vrijednosnog uticaja, podsjetiću da je politički teoretičar, četvrti predsjednik SAD-a Džejms Medison, ,,otac američkog ustava” zapisao: ,,Narodna vlast bez informisanosti naroda je uvod za tragediju ili farsu”. Ovo je rečeno početkom 19 vijeka, a ovdašnja vlast u 21. vijeku i to kao ,,uspješna priča” na putu ,,evroatlanskih integracija” grčevito ne da građanima sistem objektivnog informisanja.
Opozicija mora sarađivati
MONITOR: Može li se očekivati zajedničko djelovanje opozicije, jer se stiče utisak da se opozicione partije više bave time kako da pobijede jedni druge, nego vlast?
LEKIĆ: Pokušavam da nađem odgovor izbjegavajući dva ponavljanja i jednako neprihvatljiva klišea – prvi, da je opozicija dežurni krivac za stanje u društvu – i drugi, da samim tom što je opozicija ona treba da je kritički nedodirljiva. U zemlji duboko poremećenih vrijednosti, dobrim dijelom kriminalizovanog društva opozicija ima još veću odogovornost da se ponudi kao ozbiljna i kredibilna alternativa. Uslov sa takav scenario jeste opoziciona saradnja, ili makar minimum saradnje, recimo za početak međusobno nenapadanje, što sve ne prejudicira način izlaska na izbore – samostalno, zajedno ili u više kolona. Nažalost postoje primjeri, nadam se manjinski, niskog nivoa političke svijesti i kulture koji vodi netoleranciji, čak i provincijalnom poimanju politike, kao prilike da se primarno nekome iz opozicionog tabora nešto podvali, i da se na tome valjda nešto politički i parcijalno ušićari. Takvi zapravo pomažu vlasti, nesvjesno ili svjesno. Lično ću nastaviti da se zalažem za opoziciono jedinstvo makar se radilo o definisanju minimuma opozicionog jedinstva. Demos ostaje otvoren za saradnju sa svima koji opoziciono i ozbiljno djeluju na političkoj sceni.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
INTERVJU
DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA I BIVŠI UREDNIK LIBERALA: Selektivni i u osudi nasilja

Kao društvo podijeljeni smo i veoma selektivni po pitanju nasilja. Zavisno od toga „čija” je žrtva ili nasilnik. A svi bi trebalo da budemo jedinstveni i osudimo svaku vrstu nasilja. Ne samo kod nas. Ovo što se dešava u Gazi je strašno. Niko ko ima “zrnce” ljudskosti u sebi, bez obzira na bilo kakve interese, ne smije da ćuti i ne osudi brutalna iživljavanja i ubijanja nevinih od strane izraelskog režima. Mnogi u Crnoj Gori, naročito na početku žestokih napada, su ćutali na događaje u Gazi
MONITOR: Popis je krenuo, nakon ispunjenih preduslova iz Sporazuma vlasti, opozicije i predstavnika vijeća nacionalnih manjina. Ipak, kampanja o nacionalnom izjašnjavanju se nastavlja. Kako to komentarišete?
PEPIĆ: Najsmješnija pamet je naknadna pamet. Dobro je što je popis konačno krenuo. Ali ne smijemo zaboraviti da taj popis kasni već više od dvije godine. Zašto se jedno, po pravilu statističko- tehničko pitanje problematizuje?
Moram reći i to da je, bez obzira na prolongiranje , dobro što je premijer . Spajić odložio početak popisa za 30 dana. I što se koliko- toliko došlo do kompromisa. No,primjećujem da će popis, bez obzira na rezultate, poslužiti više za identitetska pitanja i prepucavanja i ” dokazivanja ” kojih je više , ili manje. Nažalost, nacija i vjera, postali su zanimanje. Da je sreće, identitetska pitanja ne bi trebalo da nam budu toliko od značaja. Dobro bi bilo kada bi popis iskoristili u svrhe razvitka našeg društva. Da vidimo , koliko nas uopšte ima i čime raspolažemo.
Pritom, jasno je da popisno ” izjašnjavanje ” građana ne može da nam ukaže sa kakvom imovinom se raspolaže. Nema načina da se popisom utvrdi kako su nekI bliski vlastima stekli više imovine. Da je i volje i sreće, time bi se bavile druge službe.
Bilo bi mi drago da se rezultati popisa iskoriste na pravi način. A ne da nam on posluži, što me plaši, za prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca.
MONITOR: Nakon prepiski između Vesne Medenice sa sutkinjama, tužiteljkama i predsjednicom Agencije za sprečavanje korupcije, ovonedjeljne Skaj prepiske svjeoče o razgovorima između bivših službenika policije i vrha kriminalnih grupa o rezultatu izbora 2020, pa i planiranju da se neki od poslanika ukloni. Govori se o Nebojši Medojeviću, jednom od lidera bivšeg DF. Šta to kazuje?
PEPIĆ: Ne bi trebalo da nas, koji smo na razne načine pratili pomnije javnu CG društveno – političku scenu, ili bolje rečeno, koji smo osjećali i uvidjeli da nešto nije u redu u višedecenijskoj vlasti DPS- a i Mila Đukanovića mogu iznenaditi ove i ovakve prepiske putem Skaj aplikacije.
Dobro je poznato da je ta i takva vlast stvorila i izuzetno dobro koristila taj i takav ” sistem vrijednosti”. Dobro je bilo poznato da je Vesna Medenica ” treću granu vlasti” stavila u zaštitu Đukanovića i njemu bliskih. I da ništa što je zadiralo u organizovani kriminal na visokom nivou, nije moglo da se pred sudskim instancama , ne samo pravosudno dokaže , nego ni pokrene. Ako hoćemo da budemo iole iskreni , moglo se znati, da i neki od policijskih službenika, nijesu bili u službi očuvanja javnog reda i mira , već više u lancu očuvanja Đukanovićeve i moći bogatstva.
Svako ko i je ukazivao na to nalazio se na udaru i djelova policije i djelova sudstva. Počesto i na meti nekih ” žestokih momaka” . Tako da me ove i ovakve prepiske – ne čude.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ALEKSANDAR KRAUS, PREDSJEDNIK SAVEZA ANTIFAŠISTA SRBIJE: U Srbiji je dominantan populizam koji čini sve da zadrži vlast

Osnovni, svrsishodan cilj izbora u Srbiji trebao bi da bude približavanje zeleno-lijevih i socijal-liberalnih političkih opcija – i ne samo njih
MONITOR: Nedavno je prošlo 80 godina od Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Tih dana se u Teheranu održavala i konferencija glavnih savezničkih lidera-Staljina, Ruzvelta i Čerčila. Tvrdi se da je tada izdejstvovano priznanje Titovog pokreta kao dio kompromisa između trojice lidera. Kako ocjenjujete značaj ovog događaja i njegov legat danas?
KRAUS: Da, pre nekoliko dana, tačnije, ove godine 26.11. u Jajcu je svečano obeležena 80-ta godišnjica od održavanja II zasedanja AVNOJ-a. I na teritoriji Jugoslavije, kao i na međunarodnom planu, 1943. godina je bila prelomna godina II Svetskog rata. Te godine su vođene najveće bitke u NOB-u, na Neretvi i Sutjesci. Posle bitke na Neretvi, praktično je bio poražen kolaboracionistički četnički pokret, a tokom bitke na Sutjesci je Čerčilov šef britanske vojne misije Bil Dikin imao jasan uvid ko se i kako bori protiv Nemaca. Dikin je prisustvovao i II zasedanju AVNOJ-a, na kojem su donete istorijske odluke, pa i one o tzv.avnojevskim granicama i federativnom uređenju zemlje, kao i budućem ustrojstvu države kao republike. Velika trojica su u Teheranu, prihvatajući partizanski pokret kao saveznički, samo potvrdili stvarno stanje na terenu. Nije to bila nikakva diplomatska pobeda jednog pokreta otpora već savezničko prihvatanje jedinog narodno-oslobodilačkog pokreta, koji u to vreme broji oko 300.000 naoružanih i u vojne formacije organizovanih boraca i borkinja. Socijalistička Jugoslavija je razbijena dejstvom mnogobrojnih unutrašnjih i spoljašnjih činilaca, u kojima je tema granica bila samo jedna-doduše kobna kao okidač za ratove 90-tih odnosno za aktuelizovanje ideologije Velike Srbije. Bez avnojevskih granica, danas svakako jedan broj postojećih država ne bi postojao.
MONITOR: U Firenci je ovih dana održan samit ultra desnih partija. Domaćin je bio Mateo Salvini, potpredsjednik Vlade Italije. Inspirisala ih je pobjeda ultra desnog Gerta Vildersa u Holandiji. Pripremaju se da na izborima za EU parlament u 2024-oj budu treća grupacija po brojnosti. Postoji li opasnost da se to desi?
KRAUS: Povodom nedavne pobede Vildersa u Holandiji i pomenutog skupa u Firenci, postoje veoma opravdani strahovi, i to ne samo u Evropi. Mislim da je stanje alarmantno. Izbori u Poljskoj su ohrabrenje, a do izbora 2024-e, verujem da će doći do nekih inicijativa kako bi se ovaj prodor ekstremne desnice zaustavio. U biti, radi se o krizi kapitalizma, a levica još ne nudi stvarnu alternativu.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ILAN PAPPE, JEDAN OD NAJPOZNATIJIH EKSPERATA ZA BLISKI ISTOK: Palestinci i Izraelci moraju živjeti zajedno

Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u priči koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okončana u decenijama nakon 1948
U Torinu je nedavno boravio poznati istoričar, esejist i publicista Ilan Pappe jedan od najpoznatijih eksperata za Bliski istok, što je bio razlog za susret i kraći razgovor o aktuelnoj situaciji. Trenutno je jedan od rijetkih istraživača, istoričara, autora, izraelskog porijekla, koji na precizan, jasan i analitičan način barata istorijskim činjenicama i pokušava čitaocima sa naučnog aspekta približiti kompleksnu situaciju u Gazi i na Zapadnoj obali.
Pappé od 1990. godine predaje istoriju na Univerzitetu Exeter u Velikoj Britaniji. Zbog opozicionih stavova morao je napustiti svoju zemlju Izrael, jer je bio odveć kritičan prema cionizmu. Jedan je od predstavnika takozvane nove izraelske istoriografije, struje “nepodobnih” istoričara za one vlade Evrope i Zapada koje nastavljaju zagovarati, može se reći, lažnu verziju rata protiv Palestine.
Pappé je poznat po tome što je dokumentirao “etničko čišćenje” iz 1948. nad Palestincima, Nakbu/Katastrofu kako je nazivaju preživjeli, mračnu povijesnu stranicu s kojom se izraelska država nikada nije htjela suočiti.
Razlozi za susret sa Ilanom Pappeom su brojni. Izmedju ostalog i publikovanje nove knjige Ten Myths About Israel–Deset mitova o Izraelu.
Knjiga govori prevashodno o deset falš ideja na koje se oslanja okupacija Palestine i koje je istoričar pobio sa sjajnom preciznošću i hrabrošcu. Pappe demonstrira iz kog ugla treba gledati na realnost, ukazujući da je permanentno uznemiravanje vlasti urgentno i neophodno. I moguće.
Pappe je boravio u Torinu na poziv torinskog udruženja BDS koje je pokrenulo ekonomsku kampanju, boycott, disinvestment and sanctions (bojkot, dezinvestiranje i sankcije prema Izraelu) te univerzitetskog i studentskog pokreta Projekt Palestina. Govorio je pred brojnom publikom. Bilo je više od 500 slušaoca, a toliko je ostalo pred vratima prepune sale.
Izdvajamo par redova iz samog početka knjige Deset mitova o Izraelu.
“Palestina je uvijek bila zemlja izmedju rijeke i mora. I još je uvijek. Na njenu promenjljivu sudbinu nije uticala geografija vec demografija. Kolonizatorski pokret koji se ustoličio krajem 19 vijeka, sada predstavlja pola populacije i kontroliše drugu polovinu uz pomoć ideološke matrice rasizma i politike aparthejda. Mir nije pitanje demografskih promjena, niti ponovnog crtanja mapa: Mir je eliminacija postojeće ideologije i politike”
LIFEGATEU: Profesore Pappé, govorili ste o Nakbi-Katastrofi kao događaju “etničkog čišćenja” i dokumentirali ste postojanje PLANA D- Dalet plana (Akcioni plan izraelske vojske – Plan B iz septembra 1945, Plan iz maja 1946 i Plan Yehoshua iz 1948) ili kako su protjerivanja i masakri Palestinaca tih godina bili projektovani za stolom od grupe cionistički orjentiranih Izraelaca. Kako ostvariti taj “plan” danas, dok je u toku rat u Pojasu Gaze? Postoji li nešto od tog plana što je i danas aktuelno ?
PAPPE: Godinu 1948. palestinski Arapi su definirali kao “katastrofu”, tacnije Nakbu. Godinama kasnije uvijek su tvrdili da Nakba nikada nije završena. Na neki način, tekući rat u Gazi je poglavlje u toj priči, koja je započela etničkim čišćenjem i nikada nije okoncana u decenijama nakon 1948. Temeljna ideja uvijek je ista: Izrael želi osvojiti nove teritorije, ali bez Palestinaca koji zive na njima. Ne mogu biti siguran da postoji plan poput Plana D iz tog vremena, ali koraci za konsolidaciju tog plana su isti. Prvo se stanovnici pojasa Gaze protjeruju sa sjevera na jug, zatim se predlaže prognati ih u Egipat, na Sinaj ili nagovoriti da odu u druge zemlje. Drugim riječima, zločini protiv čovječnosti dokumentirani 1948, nastavljaju se i danas.
Maurizio BONGIOANNI –LifeGateu
Prevod: Vesna ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
Izdvojeno1 sedmica
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene