Povežite se sa nama

INTERVJU

DUŠAN SIMEONOVIĆ, BIVŠI DIPOMATA: Sirija u grotlu interesa moćnih

Objavljeno prije

na

,,Seoba naroda” kako neki mediji i komentatori nazivaju pokušaje velikog broja ljudi iz jednog broja arapskih i nekih drugih islamskih zemalja, da preko Mediterana i Balkana stignu u prosperitetne zemlje Evrope, pratimo ,uglavnom, kroz reportersko izvještavanje i pokušaje da zainteresovane grupe u Evropi stvore različito javno mnjenje (za ili protiv izbjeglica i tražilaca azila). Sve više, međutim, izbija potreba da se temeljitijim objašnjenjima, građanima približi politička i društvena situacija u zemljama čiji građani u sve većem broju nadolaze u evropske gradove. Odnos prema izbjegličkoj drami dovodi u iskušenje ne samo dobre običaje i deklaracije o ljudskim pravima već i Evropsku uniju. Na neka od tih mogućih pitanja, odgovore za Monitor, ponudio je dobar poznavalac arapskog svijeta i iskusan diplomata, bivši ambasador SRJ i Srbije u Egiptu i Libiji Dušan Simeonović. Karijerni diplomata, sada u penziji, Simeonović se čak našao i na stranicama Vikiliks izvještaja koji se odnose na porodicu Moamera Gadafija, što je on, međutim, demantovao kao neistinito. U decembru 2011. Simeonović je išao da se, kao specijalni izaslanik predsednika Srbije Borisa Tadića, sretne sa novim vlastima u Tripoliju. Simeonović je i aktivni član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji.

MONITOR: Kako biste vi, kao iskusan diplomata i poznavalac arapskog svijeta, definisali sukob u Siriji?
SIMEONOVIĆ: Prva faza krize u Siriji može se oceniti kao nastavak Arapskog proleća čija je prvobitna tendencija bila okončanje dugotrajne istorije autokratskih arapskih režima, poput onih u Iraku, Egiptu, Libiji i Tunisu. U Siriji, zbog njenog centralnog geostrateškog položaja i političkog značaja na Bliskom istoku, oštro sukobljenih interesa globalnih međunarodnih faktora na tom prostoru, a posebno zbog vrlo složenog verskog i etničkog sastava stanovništva, uz pojavu novog ,,političkog Frankenštajna” u tom regionu u vidu tzv. ,,islamskog kalifata” ceo dalji razvoj u Siriji poprimio je ovako dramatičan tok .

MONITOR: Kako objašnjavate uspješnost Bašara El Asada, u nastojanju da se, uprkos građanskom ratu, održi u Damasku?
SIMEONOVIĆ: Bašar El Asad se održava pre svega zahvaljujući nejedinstvenoj, dezorganizovanoj i dezorijentisanoj opoziciji, sa kojom ni zapadne sile koje žele njegov pad ne znaju šta da rade, ali i čvrstom vojno-policijskom bezbednosnom obruču naseđenom od njegovog oca, čiju srž čine pripadnici njegove etničke zajednice šiitskih alavita. Ne treba, takođe, zaboraviti da ovaj režim iz svojih geopolitičkih interesa podržava Rusija , ali i šiitski Iran .

MONITOR: Kakva je uloga Turske u tom sukobu?
SIMEONOVIĆ: Da bi se učvrstila kao glavni regionalni faktor, pored prostora na Srednjem istoku (Iran, Pakistan, Avganistan) i na Balkanu, treći pravac spoljnopolitičkih i geostrateških interesa Turske je Bliski istok, gde se Sirija pojavljuje kao glavni oponent takvim ekspanzionističkim aspiracijama Ankare. Zato je podrška obaranju šiitskog režima sirijskih alavita postala jedan od činilaca postojeće krize i jedna od osnovnih preokupacija aktuelne turske spoljne politike.

MONITOR: Da li se ovaj haos može riješiti bez NATO i SAD ili je bolje da ostanu po strani, s obzirom na ranije rezultate njihovog ,,uvoza demokratije”?
SIMEONOVIĆ: Poznato je koliko je to stanje na Bliskom istoku bila pogubna koncepcija Bušove administracije o ,,uvozu demokratije” na ovo područje po zapadnjačkim, bolje reći američkim receptima. Jednostrana odluka SAD i NATO o vojnom rešavanju postojeće krize isključivanjem svih drugih relevantnih faktora, u koje svakako ubrajam Rusiju i Arapsku ligu, kao i Tursku i Iran, samo bi dovelo do produbljavanja krize i još većeg krvoprolića. Samo konstruktivnom i dobro promišljenom aktivnošću pomenutih faktora, uz korišćenje svih političkih mogućnosti, moglo bi se doći na prag rešenju krize. Sve druge metode morale bi imati saglasnost SB i UN.

MONITOR: Na početku rata u Siriji bilo je tumačenja da se radi o širem sunitsko-šiitskom sukobu?
SIMEONOVIĆ: Aktuelni razvoj na Bliskom i Srednjem istoku ne bi se mogao svesti na uprošćeno tumačenje da se radi o širem sunitsko-šiitskom sukobu . Ovo pogotovo kada se ima u vidu da se kroz ekspanziju tzv. ,,islamskog kalifata” međusobno sukobljavaju i muslimani suniti, a da se kao oponent ovom novom političkom monstrumu u regionu suprotstavlja i šiitski Iran. Mislim da bi se pre moglo govoriti o instrumentalizaciji promašenih ciljeva Arapskog proleća i korišćenja dubokih kontroverzi između i unutar arapskih država od strane globalnih međunarodnih faktora koje u novim uslovima u regionu vide opasnost od preraspodele uticaja na ovom ekonomski i geostrateški izuzetno važnom prostoru .

MONITOR: Može li se pomoć i posredovanje tražiti u drugim arapskim i muslimanskim zemljama ili njihovim krovnim organizacijama, kao što je Arapska liga, na primjer?
SIMEONOVIĆ: Bez aktivnog učešća ,,arapskog faktora” kako kroz njegovu krovnu političku instituciju Arapsku ligu, ali i pojedinačnog doprinosa ključnih arapskih država – Sirije, Egipta, Saudijske Arabije i Alžira – rešavanje ove krize jednostranim mešanjem, pogotovo vojnom intervencijom zapadne alijanse, u islamskom svetu bilo bi viđeno kao novi ,,krstaški pohod ”.

MONITOR: Kako ocjenjujete posljedice Arapskog proljeća, posebno u Libiji ali i u Egiptu koji se nakon neuspješnosti prvog demokratski izabranog predsjednika Mohameda Morsija, pripadnika Islamske braće, državnim udarom vratio ranijim autoritarnim vojno-sekularnim strukturama?
SIMEONOVIĆ: Katastrofalno stanje u Libiji je svojevrsna paradigma izneverenih ciljeva Arapskog proleća, u ovoj zemlji gde je narod bio gladan promena i okončanja tiranskog režima Muamera Gadafija . U najvećoj meri ovo je posledica slepe opsesije zapadnih sila , na čelu sa SAD, da se sruši njegov režim i omogući njihov sigurniji i dugoročniji prilaz i korišćenje libijskih petrolejskih izvora, bez vizije i odgovorne političke procene šta se može očekivati u toj zemlji posle eliminacije sistema koji je, iako krajnje okrutnim sredstvima, uspevao da krupne unutrašnje suprotnosti drži pod svojom kontrolom.

Što se Egipta tiče, prvobitni izbor islamističke vlasti u toj zemlji imao je samo ,,demokratski imidž”, što se ubrzo pokazalo kroz flagrantno izneveravanje

očekivanja egipatskog naroda ne samo u pogledu boljeg materijalnog položaja većine siromašnog stanovništva, već i osnovnih demokratskih sloboda . Pred pretnjom još dubljeg ekonomskog kolapsa, a pre svega potonuća ove ključne arapske zemlje u ekstremni islamski fundamentalizam, na sceni se ponovo pojavila armija kao tradicionalni ,,čuvar mira i bezbednosti” u Egiptu. Nažalost, autoritarnost je skoro imanentna svakoj vlasti vojne provenijencije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo