Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, DEMOKRATSKI FRONT: Ko je protiv režima, doći će

Objavljeno prije

na

MONITOR: Približava se 27. septembar, datum koji ste u DF-u odredili za početak protesta. Da li ste spremni?
MANDIĆ: Posle skoro pet mjeseci intenzivne kampanje, razgovora sa hiljadama građana i brojnih tribina po čitavoj Crnoj Gori, možemo sa zadovoljstvom da zaključimo da je ideja protesta dobila veliku podršku. Pokrenuli smo sve mehanizme koji su nam stajali na raspolaganju znajući da je ovaj metod borbe jedino efikasan u borbi protiv ovakvih režima, čak i uslovljen prirodom i karakterom totalitarne vlasti. Odlučni smo u namjeri da promijenimo Crnu Goru i jedva čekamo početak protesta.

MONITOR: Šta je krajnji cilj protesta i šta je minimum zahtjeva na koje ćete pristati?
MANDIĆ: Svjedoci smo da su svi izbori u Crnoj Gori brutalno pokradeni od strane DPS-a, to je opšte mjesto sa kojim su uz pomoć brojnih dokaza upoznati svi u domaćoj i zainteresovani u međunarodnoj javnosti. Zato je neprihvatljivo da se DPS-u dozvoli da sami organizuju još jedne izbore. Mi ćemo na protestima tražiti formiranje prelazne vlade koja će organizovati prve fer i demokratske izbore, i smatramo da su naši zahtjevi potpuno opravdani.

MONITOR: Jasno je da bi protesti bili efikasniji da su organizovani od strane cjelokupne opozicije. Mislite da će DF bez podrške ukupne opozicije uspjeti da okupi dovoljno ljudi? Čiju podršku očekujete?
MANDIĆ: Ko je protiv režima taj je pozvan i taj će doći na proteste. Mi smo još 13. jula iz Berana pozvali sve opozicione stranke da zajedno sa nama protestuju. Nažalost, oni nijesu željeli da se izlažu tako velikom naporu. Znate, mnogo je ugodnije i udobnije to pratiti putem medija, ne spavati u šatoru i izlagati se bilo kakvom riziku. Najvažnije je da proteste podržava ogroman broj građana, a raduje nas činjenica da su to uradili i neki opozicioni poslanici.

MONITOR: Bivši lider DF Miodrag Lekić saopštio je da podržava proteste, ali da nije bilo moguće da se on i Demos priključe protestima zbog kvalifikacija koje su stizale iz DF – da su „saradnici Udbe, osnovani od Udbe, nekih novina, određenih ambasada, pa i masona”. Kako to komentarišete?
MANDIĆ: Miodrag Lekić je uvijek bio protiv protesta, čak i onda kada je trebalo braniti pobjedu opozicionog kandidata na posljednjim predsjedničkim izborima. Kada smo Nebojša Medojević i ja u avgustu prošle godine počeli da otvaramo priču o protestima, Lekić je i tada bio protiv te inicijative. Nije ni zaustavljao one koje hoće da protestuju, ali je naglasio da on ne želi da učestvuje u tome. Rekao bih da su protesti čak bili i jedan od važnih razloga koji je doveo do razmimoilaženja između DF-a i Lekića.

MONITOR: Očito da se crnogorska opozicija, bez obzira što su se svi deklarativno zalagali za zajedničko djelovanje, ne uspijeva dogovoriti oko načina smjene vlasti, pa se i intenziviraju međusobne netrpeljivosti i javni sukobi, što ide u korist vlasti. Igra li opozicija za vlast, što joj se nerijetko spočitava?
MANDIĆ: DF će čak i onim opozicionim strankama koje neće učestvovati na protestima predložiti Sporazum o minimumu zajedničkog političkog djelovanja koji će podrazumijevati objedinjeno napuštanje Skupštine od strane opozicije i najavu neučestvovanja na izborima koje bi organizovala Vlada koja krade izbore.

MONITOR: Ali ni do sada nijeste uspjeli da se dogovorite.
MANDIĆ: Evo, oni koji iz raznih razloga nijesu htjeli da učestvuju u protestima imaju priliku da ih podrže tako što će prihvatiti predloženi Sporazum koji potpuno sužava manevarski prostor vlastima, koje su to samo zbog toga što imaju razrađen, utreniran i razigran model krađe na izborima.

MONITOR: U medijima su se pojavile nezvanične informacije da dogovarate savez sa Srđanom Milićem ako protesti ne uspiju. Kako to komentarišete?
MANDIĆ: U Crnoj Gori postoje mediji koji otvoreno rade protiv DF-a, a naročito protiv protesta koje pripremamo. To što SNP, prema izjavama njihovih vodećih političara, ima namjeru da učestvuje na protestima ne znači da postoji bilo kakav sumnjivi dogovor i skriveni plan. To znači da iskusna stranka, kao što je SNP, zna da ništa neće biti isto u Crnoj Gori nakon protesta 27. septembra. Oni hoće da budu aktivni učesnici promjena koje dolaze, a ne posmatrači ili ,,nepristrasni” politički analitičari, podjednako udaljeni i od režima i od DF-a, kao što su odlučile da budu neke opozicione stranke.

MONITOR: Kako ocjenjujete pisanje Dnevnih novina da će na protestima biti nasilja?
MANDIĆ: Režimski mediji jasno otkrivaju u kakvoj se panici i strahu nalazi režim, a to je evidentno i iz posljednjih izjava predsjednika DPS-a, koji zna da nakon 27. septembra više ništa neće biti isto. Taj strah je očekivan, jer šef režima, njegovi rođaci, kumovi, tajkuni, i ostali koji su pokrali i iz Crne Gore iznijeli milijarde eura, ovaj put se sreću sa konkretnom opasnošću od promjena koje, između ostalog, znače uspostavljanje pravne države i suočavanje sa zakonom svih onih koji su oštetili narod i državu.

To nije ništa novo, kao i svaka diktatura, tako se i ova pokušava odbraniti izmišljotinama, podvalama, podmetanjima, i bezuspješno želi da napravi atmosferu straha od protesta. Prosto je zapanjujući bezobrazluk isluženog diktatora Mila Đukanovića, koji i nakon trideset godina vlasti pokazuje volju da istim vokabularom, istim prijetnjama i floskulama pokušava obesmisliti želju građana da dođu do onoga što je samo njemu nenormalno, a to su slobodni i fer izbori.

Naši protesti će biti mirni, demokratski i odlično organizovani, i ne može nas niko zaustaviti u namjeri da se izborimo za ono što su države istočne Evrope izborile prije trideset godina. Zato apelujemo i na režim da ne pokušava, već viđenim metodama, da sprečava građane da iskažu opravdani revolt zbog činjenice da smo jedina država u Evropi u kojoj se kradu izbori. Mi smo u Skupštini još jednom ponudili da se do prelazne vlade dođe sporazumom i kroz dijalog svih parlamentarnih stranaka. Međutim, vlast je ostala nijema, čime su pokazali koliko poštuju Crnu Goru i njene građane.

MONITOR: Šta ako protesti ne urode plodom?
MANDIĆ: Protesti će uspjeti, jer je ovome narodu dosta nepravde i siromaštva, i da gledaju bahate političare iz vrha DPS-a, njihove prijatelje tajkune i kriminalce kako u milionima troše ono što su opljačkali od građana. Ovo su protesti za spas Crne Gore, i mi, nažalost, kasnimo mnogo godina za drugim državama iz bivšeg komunističkog lagera koje su još krajem osamdesetih izvršile uspostavljanje demokratskih principa i u kojima je već više puta mijenjana vlast na izborima. Crnogorski režim je došao na vlast sa ulice, a izbori koje je organizovao nijesu bili ni fer, ni slobodni, ni demokratski.

Dakle, nesmjenjivost vlasti u Crnoj Gori nije rezultat slobodno iskazane većinske podrške građana aktuelnom režimu, već posledica brutalnog političkog nasilja, direktne zloupotrebe državnih resursa i bezočne krađe na izborima, o čemu postoje brojni dokazi, a podsjećamo da još niko nije odgovarao za aferu Snimak. Organizator svake krađe na izborima je šef režima, kao što ista osoba stoji iza svakog zla, sukoba, podmetanja, organizovanih kriminalnih aktivnosti, itd. Ako neko za sve ove godine nije uspio da sagleda suštinu političko-mafijaške hobotnice koju predvodi Milo Đukanović, u partnerstvu sa vođama mafije, i ako vjeruje da Crnu Goru treba ostaviti na milost i nemilost takvim osobama i dopustiti im da odlučuju o svim važnim procesima, onda taj nije opozicija.

MONITOR: Vaša poruka građanima pred 27. septembar?
MANDIĆ: Hrabro i odlučno, niko sa strane nam neće donijeti slobodu, niti će nam predsjednik DPS-a obezbijediti fer i slobodne izbore. Za sve to se moramo izboriti sami. Prelazna vlada je jedina u mogućnosti da uspostavi povjerenje u slobodne izbore i u najkraćem roku izgradi ukupni ambijent za njihovo održavanje. Nakon tako organizovanih izbora, napokon bi se uspostavilo neprikosnoveno demokratsko i ustavno pravilo da je građanin suvereni nosilac vlasti, a slobodno iskazana većinska volja građana neophodno potreban uslov za izbor demokratske vlade. Zato, pozivamo sve slobodoumne i hrabre, sve odlučne i nepodmitljive, sve koji se osjećaju poniženim i prevarenim, sve kojima je dosta siromaštva, nepravde, korupcije i kriminala, sve koji su zbog otvorenog lopovluka ostali bez posla, sve mlade čija je budućnost u ovim okolnostima više nego neizvjesna, da nam se pridruže jer – sloboda traži ljude.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo