Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, DEMOKRATSKI FRONT: Ko je protiv režima, doći će

Objavljeno prije

na

MONITOR: Približava se 27. septembar, datum koji ste u DF-u odredili za početak protesta. Da li ste spremni?
MANDIĆ: Posle skoro pet mjeseci intenzivne kampanje, razgovora sa hiljadama građana i brojnih tribina po čitavoj Crnoj Gori, možemo sa zadovoljstvom da zaključimo da je ideja protesta dobila veliku podršku. Pokrenuli smo sve mehanizme koji su nam stajali na raspolaganju znajući da je ovaj metod borbe jedino efikasan u borbi protiv ovakvih režima, čak i uslovljen prirodom i karakterom totalitarne vlasti. Odlučni smo u namjeri da promijenimo Crnu Goru i jedva čekamo početak protesta.

MONITOR: Šta je krajnji cilj protesta i šta je minimum zahtjeva na koje ćete pristati?
MANDIĆ: Svjedoci smo da su svi izbori u Crnoj Gori brutalno pokradeni od strane DPS-a, to je opšte mjesto sa kojim su uz pomoć brojnih dokaza upoznati svi u domaćoj i zainteresovani u međunarodnoj javnosti. Zato je neprihvatljivo da se DPS-u dozvoli da sami organizuju još jedne izbore. Mi ćemo na protestima tražiti formiranje prelazne vlade koja će organizovati prve fer i demokratske izbore, i smatramo da su naši zahtjevi potpuno opravdani.

MONITOR: Jasno je da bi protesti bili efikasniji da su organizovani od strane cjelokupne opozicije. Mislite da će DF bez podrške ukupne opozicije uspjeti da okupi dovoljno ljudi? Čiju podršku očekujete?
MANDIĆ: Ko je protiv režima taj je pozvan i taj će doći na proteste. Mi smo još 13. jula iz Berana pozvali sve opozicione stranke da zajedno sa nama protestuju. Nažalost, oni nijesu željeli da se izlažu tako velikom naporu. Znate, mnogo je ugodnije i udobnije to pratiti putem medija, ne spavati u šatoru i izlagati se bilo kakvom riziku. Najvažnije je da proteste podržava ogroman broj građana, a raduje nas činjenica da su to uradili i neki opozicioni poslanici.

MONITOR: Bivši lider DF Miodrag Lekić saopštio je da podržava proteste, ali da nije bilo moguće da se on i Demos priključe protestima zbog kvalifikacija koje su stizale iz DF – da su „saradnici Udbe, osnovani od Udbe, nekih novina, određenih ambasada, pa i masona”. Kako to komentarišete?
MANDIĆ: Miodrag Lekić je uvijek bio protiv protesta, čak i onda kada je trebalo braniti pobjedu opozicionog kandidata na posljednjim predsjedničkim izborima. Kada smo Nebojša Medojević i ja u avgustu prošle godine počeli da otvaramo priču o protestima, Lekić je i tada bio protiv te inicijative. Nije ni zaustavljao one koje hoće da protestuju, ali je naglasio da on ne želi da učestvuje u tome. Rekao bih da su protesti čak bili i jedan od važnih razloga koji je doveo do razmimoilaženja između DF-a i Lekića.

MONITOR: Očito da se crnogorska opozicija, bez obzira što su se svi deklarativno zalagali za zajedničko djelovanje, ne uspijeva dogovoriti oko načina smjene vlasti, pa se i intenziviraju međusobne netrpeljivosti i javni sukobi, što ide u korist vlasti. Igra li opozicija za vlast, što joj se nerijetko spočitava?
MANDIĆ: DF će čak i onim opozicionim strankama koje neće učestvovati na protestima predložiti Sporazum o minimumu zajedničkog političkog djelovanja koji će podrazumijevati objedinjeno napuštanje Skupštine od strane opozicije i najavu neučestvovanja na izborima koje bi organizovala Vlada koja krade izbore.

MONITOR: Ali ni do sada nijeste uspjeli da se dogovorite.
MANDIĆ: Evo, oni koji iz raznih razloga nijesu htjeli da učestvuju u protestima imaju priliku da ih podrže tako što će prihvatiti predloženi Sporazum koji potpuno sužava manevarski prostor vlastima, koje su to samo zbog toga što imaju razrađen, utreniran i razigran model krađe na izborima.

MONITOR: U medijima su se pojavile nezvanične informacije da dogovarate savez sa Srđanom Milićem ako protesti ne uspiju. Kako to komentarišete?
MANDIĆ: U Crnoj Gori postoje mediji koji otvoreno rade protiv DF-a, a naročito protiv protesta koje pripremamo. To što SNP, prema izjavama njihovih vodećih političara, ima namjeru da učestvuje na protestima ne znači da postoji bilo kakav sumnjivi dogovor i skriveni plan. To znači da iskusna stranka, kao što je SNP, zna da ništa neće biti isto u Crnoj Gori nakon protesta 27. septembra. Oni hoće da budu aktivni učesnici promjena koje dolaze, a ne posmatrači ili ,,nepristrasni” politički analitičari, podjednako udaljeni i od režima i od DF-a, kao što su odlučile da budu neke opozicione stranke.

MONITOR: Kako ocjenjujete pisanje Dnevnih novina da će na protestima biti nasilja?
MANDIĆ: Režimski mediji jasno otkrivaju u kakvoj se panici i strahu nalazi režim, a to je evidentno i iz posljednjih izjava predsjednika DPS-a, koji zna da nakon 27. septembra više ništa neće biti isto. Taj strah je očekivan, jer šef režima, njegovi rođaci, kumovi, tajkuni, i ostali koji su pokrali i iz Crne Gore iznijeli milijarde eura, ovaj put se sreću sa konkretnom opasnošću od promjena koje, između ostalog, znače uspostavljanje pravne države i suočavanje sa zakonom svih onih koji su oštetili narod i državu.

To nije ništa novo, kao i svaka diktatura, tako se i ova pokušava odbraniti izmišljotinama, podvalama, podmetanjima, i bezuspješno želi da napravi atmosferu straha od protesta. Prosto je zapanjujući bezobrazluk isluženog diktatora Mila Đukanovića, koji i nakon trideset godina vlasti pokazuje volju da istim vokabularom, istim prijetnjama i floskulama pokušava obesmisliti želju građana da dođu do onoga što je samo njemu nenormalno, a to su slobodni i fer izbori.

Naši protesti će biti mirni, demokratski i odlično organizovani, i ne može nas niko zaustaviti u namjeri da se izborimo za ono što su države istočne Evrope izborile prije trideset godina. Zato apelujemo i na režim da ne pokušava, već viđenim metodama, da sprečava građane da iskažu opravdani revolt zbog činjenice da smo jedina država u Evropi u kojoj se kradu izbori. Mi smo u Skupštini još jednom ponudili da se do prelazne vlade dođe sporazumom i kroz dijalog svih parlamentarnih stranaka. Međutim, vlast je ostala nijema, čime su pokazali koliko poštuju Crnu Goru i njene građane.

MONITOR: Šta ako protesti ne urode plodom?
MANDIĆ: Protesti će uspjeti, jer je ovome narodu dosta nepravde i siromaštva, i da gledaju bahate političare iz vrha DPS-a, njihove prijatelje tajkune i kriminalce kako u milionima troše ono što su opljačkali od građana. Ovo su protesti za spas Crne Gore, i mi, nažalost, kasnimo mnogo godina za drugim državama iz bivšeg komunističkog lagera koje su još krajem osamdesetih izvršile uspostavljanje demokratskih principa i u kojima je već više puta mijenjana vlast na izborima. Crnogorski režim je došao na vlast sa ulice, a izbori koje je organizovao nijesu bili ni fer, ni slobodni, ni demokratski.

Dakle, nesmjenjivost vlasti u Crnoj Gori nije rezultat slobodno iskazane većinske podrške građana aktuelnom režimu, već posledica brutalnog političkog nasilja, direktne zloupotrebe državnih resursa i bezočne krađe na izborima, o čemu postoje brojni dokazi, a podsjećamo da još niko nije odgovarao za aferu Snimak. Organizator svake krađe na izborima je šef režima, kao što ista osoba stoji iza svakog zla, sukoba, podmetanja, organizovanih kriminalnih aktivnosti, itd. Ako neko za sve ove godine nije uspio da sagleda suštinu političko-mafijaške hobotnice koju predvodi Milo Đukanović, u partnerstvu sa vođama mafije, i ako vjeruje da Crnu Goru treba ostaviti na milost i nemilost takvim osobama i dopustiti im da odlučuju o svim važnim procesima, onda taj nije opozicija.

MONITOR: Vaša poruka građanima pred 27. septembar?
MANDIĆ: Hrabro i odlučno, niko sa strane nam neće donijeti slobodu, niti će nam predsjednik DPS-a obezbijediti fer i slobodne izbore. Za sve to se moramo izboriti sami. Prelazna vlada je jedina u mogućnosti da uspostavi povjerenje u slobodne izbore i u najkraćem roku izgradi ukupni ambijent za njihovo održavanje. Nakon tako organizovanih izbora, napokon bi se uspostavilo neprikosnoveno demokratsko i ustavno pravilo da je građanin suvereni nosilac vlasti, a slobodno iskazana većinska volja građana neophodno potreban uslov za izbor demokratske vlade. Zato, pozivamo sve slobodoumne i hrabre, sve odlučne i nepodmitljive, sve koji se osjećaju poniženim i prevarenim, sve kojima je dosta siromaštva, nepravde, korupcije i kriminala, sve koji su zbog otvorenog lopovluka ostali bez posla, sve mlade čija je budućnost u ovim okolnostima više nego neizvjesna, da nam se pridruže jer – sloboda traži ljude.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo