Povežite se sa nama

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, POSLANIK NJEMAČKOG BUNDESTAGA I IZVRŠILAC ZA ZAPADNI BALKAN: Uspostavljanje pravde, a ne lov na vještice

Objavljeno prije

na

,,Prolazeći nedavno Zapadnim Balkanom, uočljivo je da su te zemlje podosta zaostale za ostalim djelom EU što se posebno odražava u ogromnoj stopi nezaposlenosti mladih. Za to je uzrok velikim dijelom rat devedestih ali i neuređenost i nefunkcionalnost tih država. Samim ulaskom u EU još zadugo neće biti riješeni svi problemi ali na osnovu kriterija koji su za ulazak potrebni profunkcionisaće državne institucije, neophodne za zdrav ekonomski razvoj i socijalnu sigurnost”, kaže u razgovoru za Monitor Josip Juratović, poslanik njemačkog Bundestaga iz redova socijaldemokrata. Juratović je izvršitelj Bundestaga za Zapadni Balkan i glasnogovornik za integracije. Bio je krajem ljeta u posjeti regionu radi snimanja stanja i razgovora sa zvaničnicima.

,,Što se tiče vladavine prava, države bivše Jugoslavije koje su ušle u EU još nisu dostigle potpuno standarde starih članica EU, ali su profunkcionirale institucije. Institucionalno postoje pravila koja na žalost još nisu zaživjela u praksi zato trebamo kritičnu masu koja će natjerati institucije kako bi u cijelosti profunkcionirala pravna držva. To su sve instrumenti koje građanstvo ima mogućnost da koristi kako bi ostavrilo željeni cilj”, ističe Juratović.

MONITOR: Kada govorite o vladavini prava, hrvatski premijer Ivo Sanader skupo je platio ulazak Hrvatske u EU, osuđen je zbog korupcije. Da li bi i u zemljama kandidatima predstavnici na najvišim funkcijama trebalo da strahuju od ulaska u EU, ako su se ogriješili i radili neke nezakonite poslove?
JURATOVIĆ: Uvođenje pravnog sustava koji se zasniva na europskim standardima znači da svaki pojedinac mora za svoja djela odgovarati, bez obzira na funkciju i status. Pri tome je bitno da postoji neovisno i odgovorno sudstvo i da se uspostavi dioba vlasti kako bi se uzajamno vršila kontrola.

MONITOR: Insistirate na lustraciji. Smatrate da društva u postjugoslovenskim zemljama moraju proći kroz lustraciju, ako namjeravaju da se transformišu u funkcionalne demokratske sisteme. Kada kažete lustracija, šta podrazumijevate pod tim?
JURATOVIĆ: Da li se taj proces zove lutsracija ili razjašnjavanje povjesti je manje bitno. Bitno je da se moraju razjasniti uzroci, zašto se u društvu država bivše Jugoslavije desila ta katastrofa, počevši od raspada, preko rata i ratnih profiterstava, pa do korumpiranog društva kojeg imamo uglavnom danas. Cilj mora biti da se novima generacijama omogući da se suoče gdje su moguće greške jednog društva i čega se moraju paziti da se takva katastrofa ne bi više ponovila. Da bi društvo bilo stabilno – računi, kako se to kaže, moraju biti čisti. Neophodno je da se postavi transparentnost bivšeg sistema po pitanju žrtvi, kako bi se moglo doći do nacionalnog pomirenja, osloboditi se straha i mržnje, koja je, nažalost, u svim zemljama Zapadnog Balkana prisutna. Samo složno i neopterećeno društvo može graditi zajedničku budućnost.

MONITOR: Kako sprovesti lustraciju kada bi mnogi koji vladaju trebalo da budu lustrirani. U Crnoj Gori, recimo, vec 25 godina vladaju isti ljudi koji su bili i uz jednopartijski režim , i uz MiIloševića, a sada su uz zapadne savznike. Slično je u Srbiji, u kojoj su na vlasti bivši radikali, najekstremniji nacionalisti iz ratova devedesetih?
JURATOVIĆ: Lustracija ne znači lov na vještice, već uspostavljanje pravde. Onaj koji se ogriješio u bivšim sistemima, mora za to odgovarati, ali raščišćavanjem povijesti mora se dati prilika ljudima koji se nisu ogriješili na zločinački ili kriminalni način.

MONITOR: Bili ste i u Crnoj Gori nedavno. Zemlja je pred ulaskom u NATO i otvorila je već 20 poglavlja u pregovorima sa EU. Međutim, još ima ozbiljne probleme sa korupcijom i to na najvišem nivou i vladavinom prava. Mislite li da će ti problemi biti prepreka integracijama, ili će i Evropa i NATO progledati Đukanoviću kroz prste zbog strateških ciljeva?
JURATOVIĆ: Ne vjerujem da će EU i NATO bilo kome progledati kroz prste zbog strateških ciljeva. Ja se osobno zalažem da sve zemlje na Zapadnom Balkanu što prije počnu proces pretpristupnih pregovora i otvaranje poglavlja, jer samo na taj način, odnosno na osnovi usvajanja novih kriterija, koji su potrebni za ulazak u EU, društvo dobija mogućnost mijenjanja i stvaranja boljih uvjeta.

MONITOR: Crna Gora ima problema i sa slobodom izražavanja, prema brojnim izvještajima od Freedom House do Reportera bez granica. Kako to komentarišete?
JURATOVIĆ: Sloboda medija i slobodno izražavanje je temelj demokratskog društva. Slobodu i odgovornost medija, međutim, ne može određivati politika. Opet se time vraćamo na već spomenutu važnost neovisnog sudstva koje bi trebalo regulirati sustav i time na principu zaštite osnovnih ljudskih prava određivati granice medijske slobode.

MONITOR: Evropu je zasuo talas izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja sa tog područja. Kako odgovoriti izazovima?
JURATOVIĆ: Nažalost, globalno gledano u svijetu imamo 50 milijuna izbjeglica. Zemlje kao što su Jordan i Turska podnose teret izbjegličke krize mnogo duže nego što smo mi do sada. Svjesni smo da i mi moramo snositi dio tereta ratnih zbivanja. Bitno je da globalno gledamo procese – da ojačaju međunarodne instutucije, kako bi se spriječila ratna zbivanja i zaustavilo daljnje iseljavanje.

MONITOR: Čni se da Njemačka u ovoj izbjegličkoj krizi plaća u Evropi najveću cijenu. Može li se i od drugih u Evropi očekivati da podijele teret?
JURATOVIĆ: Njemačka je, kao najveća država EU, spremna nositi i najveći teret, ali isto tako je jako bitno da taj teret sve članice EU, svaka po svojoj mogućnosti, iskreno i solidarno nose. Na kraju krajeva, EU se ne zasniva samo na ekonomskim interesima već i na demokratskim vrijednostima i sada je prlika da te naše vrijednosti solidarnosti pokaže.

MONITOR: Može li ova kriza dovesti u pitanje slobodno kretanje u okviru EU i Šengena?
JURATOVIĆ: Razumljivo je da je u situaciji u kojoj je Europu zapljusnuo ogroman val izbjeglica potrebna pojačana kontrola na granicama. EU se zasniva između ostalog i na slobodi kretanja ljudi i roba. Raspadom Šengena urušio bi se jedan od nosećih stupova EU, što bi značilo i sam raspad EU, a toga su sve članice svjesne. Vjerujući u budućnost EU, uvjeren sam u to da su sve nepopularne mjere samo privremene.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo