Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA JOVIĆEVIĆ, BIVŠI MINISTAR POLICIJE CRNE GORE: Atentat na Đukanovića izmislio vrh vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Gospodine Jovićeviću, optužuju Vas da ste pripremali atentat na premijera Mila Đukanovića. Ko, po Vašem mišljenju, stoji iza ovakvih konstrukcija?
JOVIĆEVIĆ: Ko može da stoji iza optužbi u čijoj su osnovi, ili bi bar trebalo da budu, informacije do kojih mogu doći samo državni organi i bezbjednosne službe? Mogu da postavim i kontrapitanje: kakvi su onda ti organi kada ,,atentatora”, iz 2007. jure 2015. godine, a imali su, pritom, izjavu ključnog svjedoka 2012? Kako neki svjedok može da zna više od državnog aparata? Iza ove konstrukcije, jasno je, stoji vrh aktuelne vlasti i isti oni ljudi, iz političko-bezbjednosnog sektora, koji su i ranije od mene pokušavali da prave ,,vječiti izgovor” za probleme države Crne Gore. Vlast koja se suočava sa ozbiljnim problemima uvijek pokušava da skrene pažnju javnosti na drugu stranu.

Moj odgovor je, dakle, vrlo jednostavan – teorija da sam planirao i pripremao atentat na Mila Đukanovića ne odgovara istini. Zar bih trebao da to objašnjavam bilo kome razumnom?

Da, Đukanović i ja smo politički neistomišljenici. Moji stavovi odavno su se, po mnogim pitanjima, razišli sa njegovim. Crna Gora kakva je danas, nije Crna Gora kakvu bih ja želio. I želio sam da je mijenjam, otuda i moj politički angažman i jedni nesporazum koji imam s njim – politički.

MONITOR: Koji su motivi da Vas optužuju za takav strašan zločin?
JOVIĆEVIĆ: Ako pogledate trenutak kada se ove optužbe javljaju, odnosno ponavljaju – motiv može biti jedino politički. Politički strah! Prvi put kada je pomenuti svjedok dao iskaz, 2012. godine, Demokratski front je birao predsjednika. Sada je ista tema na dnevnom redu. Plus, protesti opozicije. Plus, spekulacije o mom ponovnom angažmanu. Plus, potreba da se skrene pažnja od teških ekonomskih prilika. Potrebna je tabloidna priča od koje običan čovjek neće okrenuti glavu, nego će se zalijepiti za nju, vjerovao ili ne u istinitost. To je crnogorska politička stvarnost, u kojoj su pojedinci iz vrha vlasti glavni protagonisti.

MONITOR: I ranije ste optuživani od strane režima i režimskih medija da hoćete da kompromitujete i tako oslabite Đukanovića, posebno tokom slučaja S.Č. kada ste bili ministar policije?
JOVIĆEVIĆ: Podsjetiću Vas da sam u periodu od 2001-2003. držao poluge cjelokupnog bezbjednosnog sektora Crne Gore. To znači da su MUP, kao i Uprava policije i SDB (danas ANB), bile direktno pod mojim rukovodstvom. Profesionalan i odgovoran rad isključuju namjeru bilo čije kompromitacije. Takođe, niko nije mogao da utiče na zakonitost u radu, ni spolja ni iznutra. Ovih načela sam se držao u rukovođenju Ministarstvom unutrašnjih poslova. U rukama ministra unutrašnjih poslova je velika moć – toga čovjek postaje svjestan kada dođe na to mjesto. Naravno, nikada nisam i ne bih zloupotrijebio institucije i profesionalce u njima da se bilo kome nanese nepravda. Tako je bilo i u slučaju moldavske državljanke – kad je ta profesionalna akcija policije okarakterisana kao ,,udar na državu i državni vrh uz pomoć raznih službi”. I zar bih ja, tako moćan, da me baš tako čuvaju i o meni brinu ,,razne službe”, uopšte danas bio u prilici da me prozivaju za ovakve stvari i da odgovaram na ovakva pitanja? A koliko vidim aktuelni premijer je još uvijek na vlasti.

MONITOR: Šta je bila suština te afere i kakva su Vaša saznanja o tome?
JOVIĆEVIĆ: Suština u predmetu moldavske državljanke je da su postojale ozbiljne činjenice koje su, u jednom ozbiljnom procesu, trebalo da razmrse ,,mrtvi čvor” organizovanog trafikinga. A suština onog za šta sam se tada zalagao bilo je uspostavljanje nezavisnosti u radu policije i tužilaštva. Tačnije, nisam dozvolio opstrukciju. Vjerovao sam tada, a i sada tako mislim, da bi se uspješnim okončanjem postupka u ovom predmetu utemeljio drugačiji način funkcionisanja institucija sistema i postavili osnovi za buduća postupanja, posebno u oblasti vladavine prava. Nakon parlamentarnih izbora održanih u oktobru 2002, trebalo je suštinski mijenjati vrijednosti i standarde u politici, ekonomiji i funkcionisanju državnog aparata. Smatrao sam da je na izborima dobijen mandat za promjene, a promjene se najefikasnije, najpravednije izvode ako služe kao primjer ostalima – ako počneš od sopstvenih redova. Drugi tako nisu mislili. Zato sam smijenjen. A na slučaj je stavljena tačka.

MONITOR: Kako tumačite rasplet afere S.Č.?
JOVIĆEVIĆ: Zatvaranje slučaja bio je jasan signal nespremnosti da se obračunamo sa kriminalom, kako u institucijama sistema , tako i na nivou čitavog društva. To je, ponavljam, bio činjenično utemeljen predmet koji je mogao da predstavlja prekretnicu u pravcu potpune depolitizacije i profesionalizacije policije, kao i put za uspostavljanje nezavisnih i stabilnih institucija u sektoru bezbjednosti. Na tom predmetu su pali i izvršna vlast i pravosuđe. Žao mi je što se često ime Crne Gore koristi kao sinonim za organizovani kriminal i mafiju – što sigurno ne bi bio slučaj da je tada postojala smjelost i politička volja da dovedemo slučaj do kraja.

MONITOR: Bili ste ministar policije. Zanimljivo bi bilo da objasnite kako Vi iznutra vidite ovaj sistem i da li je moguće da u njemu ovakvom policija radi samostalno?
JOVIĆEVIĆ: Nisam bio pristalica ovakve dezintegracije MUP-a, koji je u izvještaju OEBS-a, iz 2001. godine, definisan kao Ministarstvo policije i Ministarstvo vojske Crne Gore. Imali smo, u tom periodu, značajne kadrovske i materijalno-tehničke kapacitete. Uspješno smo se borili sa mnogim bezbjednosnim rizicima u zemlji i regionu. Ubijeđen sam da Uprava policije i njen direktor moraju biti direktno podređeni i odgovorni ministru unutrašnjih poslova. Što se tiče ANB, mislim da niko ne smije da ima monopol nad istinom, pa time ne bih ostavio ANB kao jedinu službu u zemlji. Ojačao bih sistem sa još jednom službom – prije svega obavještajnog karaktera.

MONITOR: Mnoge afere i mnoga ubistva (od Žugića do Jovanovića) nisu rasvijetljena. Zašto?
JOVIĆEVIĆ: Protokom vremena je sve teže uspješno rješavati tako složene slučajeve teških ubistava – a posebno ako postoji i politička komponenta. U 2002. godini je policija postigla dobar rezultat u toj oblasti – sva ubistva su bila rasvijetljena. Pored brojnog i kvalitetnog uniformisanog sastava, imali smo dobre profesionalce u kriminalističkoj policiji.

MONITOR: Kako komentarišete nedavna hapšenja kao ona u Budvi?
JOVIĆEVIĆ: Dugo nisam u Crnoj Gori, pa nisam najbolje upoznat sa situacijom u Budvi, kao ni u Tužilaštvu. U svakom slučaju, čini mi se da institucije sistema sada rade ono što smo mi pokušali 2003. – udar na kriminal u vrhu vlasti. Ako se ta bitka neselektivno nastavi, a ovi slučajevi budu dovedeni do kraja, vjerovaću da je počelo ozbiljno da se radi na obračunu sa kriminalom. Ako se na ovom stane, onda će se opet otvoriti dileme i postaviti ona često postavljana pitanja: da li je ovaj slučaj izdvojen samo jer je riječ o političkom obračunu i kao upozorenje drugima.

MONITOR: Da li ćete prihvatiti poziv da budete na čelu Demokratskog fronta?
JOVIĆEVIĆ: Nisam zvanično dobio poziv da preuzmem Demokratski front. Ako ga bude, jedno je sigurno: moja odluka o bilo kojem političkom potezu neće biti promijenjena zbog medijske harange i pokušaja zastrašivanja.

MONITOR: Ako prihvatite da li ćete sarađivati sa drugim političkim partijama?
JOVIĆEVIĆ: U svakom slučaju sarađivao bih sa svim partijama koje bi bile na političkom kursu socijalne jednakosti, vladavine prava, izgradnje ozbiljnog društva na sigurnim pravnim temeljima. Takva ideja me je vodila i kada sam se, uoči referenduma, angažovao kao dio ,,Alternativne četvorke”. Iako nismo svi bili jedinstveni u pogledu državnog statusa Crne Gore, vjerovali smo da su ove vrijednosti temelj Crne Gore, bila ona nezavisna ili ne. Takva ideja me vodila i kada sam ušao u Vladu na Đukanovićev poziv. Vjerovao sam da smo složni oko toga kakva nam država treba: država slobode, širokih prava pojedinaca, nezavisnih i depolitizovanih institucija. Imao sam razloge da u to vjerujem, jer nas je vezivalo dugo poznanstvo prije mog postavljenja, kao i nesporni zajednički rezultati. Napokon, vrijeme koje smo proveli na istom poslu, boreći se, prije svega, za očuvanje mira i stabilnosti Crne Gore, ostavilo je dosta dobrih rezultata. I ja ih Đukanoviću priznajem, u to nemojte sumnjati.

MONITOR: Gdje sada živite?
JOVIĆEVIĆ: Već duže živim u Beogradu. U proteklih dvanaest godina bavim se privatnim poslom. Daleko od politike.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo