Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA JOVIĆEVIĆ, BIVŠI MINISTAR POLICIJE CRNE GORE: Atentat na Đukanovića izmislio vrh vlasti

Objavljeno prije

8 godina

na

Jovicevic-Andrija8

MONITOR: Gospodine Jovićeviću, optužuju Vas da ste pripremali atentat na premijera Mila Đukanovića. Ko, po Vašem mišljenju, stoji iza ovakvih konstrukcija?
JOVIĆEVIĆ: Ko može da stoji iza optužbi u čijoj su osnovi, ili bi bar trebalo da budu, informacije do kojih mogu doći samo državni organi i bezbjednosne službe? Mogu da postavim i kontrapitanje: kakvi su onda ti organi kada ,,atentatora”, iz 2007. jure 2015. godine, a imali su, pritom, izjavu ključnog svjedoka 2012? Kako neki svjedok može da zna više od državnog aparata? Iza ove konstrukcije, jasno je, stoji vrh aktuelne vlasti i isti oni ljudi, iz političko-bezbjednosnog sektora, koji su i ranije od mene pokušavali da prave ,,vječiti izgovor” za probleme države Crne Gore. Vlast koja se suočava sa ozbiljnim problemima uvijek pokušava da skrene pažnju javnosti na drugu stranu.

Moj odgovor je, dakle, vrlo jednostavan – teorija da sam planirao i pripremao atentat na Mila Đukanovića ne odgovara istini. Zar bih trebao da to objašnjavam bilo kome razumnom?

Da, Đukanović i ja smo politički neistomišljenici. Moji stavovi odavno su se, po mnogim pitanjima, razišli sa njegovim. Crna Gora kakva je danas, nije Crna Gora kakvu bih ja želio. I želio sam da je mijenjam, otuda i moj politički angažman i jedni nesporazum koji imam s njim – politički.

MONITOR: Koji su motivi da Vas optužuju za takav strašan zločin?
JOVIĆEVIĆ: Ako pogledate trenutak kada se ove optužbe javljaju, odnosno ponavljaju – motiv može biti jedino politički. Politički strah! Prvi put kada je pomenuti svjedok dao iskaz, 2012. godine, Demokratski front je birao predsjednika. Sada je ista tema na dnevnom redu. Plus, protesti opozicije. Plus, spekulacije o mom ponovnom angažmanu. Plus, potreba da se skrene pažnja od teških ekonomskih prilika. Potrebna je tabloidna priča od koje običan čovjek neće okrenuti glavu, nego će se zalijepiti za nju, vjerovao ili ne u istinitost. To je crnogorska politička stvarnost, u kojoj su pojedinci iz vrha vlasti glavni protagonisti.

MONITOR: I ranije ste optuživani od strane režima i režimskih medija da hoćete da kompromitujete i tako oslabite Đukanovića, posebno tokom slučaja S.Č. kada ste bili ministar policije?
JOVIĆEVIĆ: Podsjetiću Vas da sam u periodu od 2001-2003. držao poluge cjelokupnog bezbjednosnog sektora Crne Gore. To znači da su MUP, kao i Uprava policije i SDB (danas ANB), bile direktno pod mojim rukovodstvom. Profesionalan i odgovoran rad isključuju namjeru bilo čije kompromitacije. Takođe, niko nije mogao da utiče na zakonitost u radu, ni spolja ni iznutra. Ovih načela sam se držao u rukovođenju Ministarstvom unutrašnjih poslova. U rukama ministra unutrašnjih poslova je velika moć – toga čovjek postaje svjestan kada dođe na to mjesto. Naravno, nikada nisam i ne bih zloupotrijebio institucije i profesionalce u njima da se bilo kome nanese nepravda. Tako je bilo i u slučaju moldavske državljanke – kad je ta profesionalna akcija policije okarakterisana kao ,,udar na državu i državni vrh uz pomoć raznih službi”. I zar bih ja, tako moćan, da me baš tako čuvaju i o meni brinu ,,razne službe”, uopšte danas bio u prilici da me prozivaju za ovakve stvari i da odgovaram na ovakva pitanja? A koliko vidim aktuelni premijer je još uvijek na vlasti.

MONITOR: Šta je bila suština te afere i kakva su Vaša saznanja o tome?
JOVIĆEVIĆ: Suština u predmetu moldavske državljanke je da su postojale ozbiljne činjenice koje su, u jednom ozbiljnom procesu, trebalo da razmrse ,,mrtvi čvor” organizovanog trafikinga. A suština onog za šta sam se tada zalagao bilo je uspostavljanje nezavisnosti u radu policije i tužilaštva. Tačnije, nisam dozvolio opstrukciju. Vjerovao sam tada, a i sada tako mislim, da bi se uspješnim okončanjem postupka u ovom predmetu utemeljio drugačiji način funkcionisanja institucija sistema i postavili osnovi za buduća postupanja, posebno u oblasti vladavine prava. Nakon parlamentarnih izbora održanih u oktobru 2002, trebalo je suštinski mijenjati vrijednosti i standarde u politici, ekonomiji i funkcionisanju državnog aparata. Smatrao sam da je na izborima dobijen mandat za promjene, a promjene se najefikasnije, najpravednije izvode ako služe kao primjer ostalima – ako počneš od sopstvenih redova. Drugi tako nisu mislili. Zato sam smijenjen. A na slučaj je stavljena tačka.

MONITOR: Kako tumačite rasplet afere S.Č.?
JOVIĆEVIĆ: Zatvaranje slučaja bio je jasan signal nespremnosti da se obračunamo sa kriminalom, kako u institucijama sistema , tako i na nivou čitavog društva. To je, ponavljam, bio činjenično utemeljen predmet koji je mogao da predstavlja prekretnicu u pravcu potpune depolitizacije i profesionalizacije policije, kao i put za uspostavljanje nezavisnih i stabilnih institucija u sektoru bezbjednosti. Na tom predmetu su pali i izvršna vlast i pravosuđe. Žao mi je što se često ime Crne Gore koristi kao sinonim za organizovani kriminal i mafiju – što sigurno ne bi bio slučaj da je tada postojala smjelost i politička volja da dovedemo slučaj do kraja.

MONITOR: Bili ste ministar policije. Zanimljivo bi bilo da objasnite kako Vi iznutra vidite ovaj sistem i da li je moguće da u njemu ovakvom policija radi samostalno?
JOVIĆEVIĆ: Nisam bio pristalica ovakve dezintegracije MUP-a, koji je u izvještaju OEBS-a, iz 2001. godine, definisan kao Ministarstvo policije i Ministarstvo vojske Crne Gore. Imali smo, u tom periodu, značajne kadrovske i materijalno-tehničke kapacitete. Uspješno smo se borili sa mnogim bezbjednosnim rizicima u zemlji i regionu. Ubijeđen sam da Uprava policije i njen direktor moraju biti direktno podređeni i odgovorni ministru unutrašnjih poslova. Što se tiče ANB, mislim da niko ne smije da ima monopol nad istinom, pa time ne bih ostavio ANB kao jedinu službu u zemlji. Ojačao bih sistem sa još jednom službom – prije svega obavještajnog karaktera.

MONITOR: Mnoge afere i mnoga ubistva (od Žugića do Jovanovića) nisu rasvijetljena. Zašto?
JOVIĆEVIĆ: Protokom vremena je sve teže uspješno rješavati tako složene slučajeve teških ubistava – a posebno ako postoji i politička komponenta. U 2002. godini je policija postigla dobar rezultat u toj oblasti – sva ubistva su bila rasvijetljena. Pored brojnog i kvalitetnog uniformisanog sastava, imali smo dobre profesionalce u kriminalističkoj policiji.

MONITOR: Kako komentarišete nedavna hapšenja kao ona u Budvi?
JOVIĆEVIĆ: Dugo nisam u Crnoj Gori, pa nisam najbolje upoznat sa situacijom u Budvi, kao ni u Tužilaštvu. U svakom slučaju, čini mi se da institucije sistema sada rade ono što smo mi pokušali 2003. – udar na kriminal u vrhu vlasti. Ako se ta bitka neselektivno nastavi, a ovi slučajevi budu dovedeni do kraja, vjerovaću da je počelo ozbiljno da se radi na obračunu sa kriminalom. Ako se na ovom stane, onda će se opet otvoriti dileme i postaviti ona često postavljana pitanja: da li je ovaj slučaj izdvojen samo jer je riječ o političkom obračunu i kao upozorenje drugima.

MONITOR: Da li ćete prihvatiti poziv da budete na čelu Demokratskog fronta?
JOVIĆEVIĆ: Nisam zvanično dobio poziv da preuzmem Demokratski front. Ako ga bude, jedno je sigurno: moja odluka o bilo kojem političkom potezu neće biti promijenjena zbog medijske harange i pokušaja zastrašivanja.

MONITOR: Ako prihvatite da li ćete sarađivati sa drugim političkim partijama?
JOVIĆEVIĆ: U svakom slučaju sarađivao bih sa svim partijama koje bi bile na političkom kursu socijalne jednakosti, vladavine prava, izgradnje ozbiljnog društva na sigurnim pravnim temeljima. Takva ideja me je vodila i kada sam se, uoči referenduma, angažovao kao dio ,,Alternativne četvorke”. Iako nismo svi bili jedinstveni u pogledu državnog statusa Crne Gore, vjerovali smo da su ove vrijednosti temelj Crne Gore, bila ona nezavisna ili ne. Takva ideja me vodila i kada sam ušao u Vladu na Đukanovićev poziv. Vjerovao sam da smo složni oko toga kakva nam država treba: država slobode, širokih prava pojedinaca, nezavisnih i depolitizovanih institucija. Imao sam razloge da u to vjerujem, jer nas je vezivalo dugo poznanstvo prije mog postavljenja, kao i nesporni zajednički rezultati. Napokon, vrijeme koje smo proveli na istom poslu, boreći se, prije svega, za očuvanje mira i stabilnosti Crne Gore, ostavilo je dosta dobrih rezultata. I ja ih Đukanoviću priznajem, u to nemojte sumnjati.

MONITOR: Gdje sada živite?
JOVIĆEVIĆ: Već duže živim u Beogradu. U proteklih dvanaest godina bavim se privatnim poslom. Daleko od politike.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

5 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo