Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA JOVIĆEVIĆ, BIVŠI MINISTAR POLICIJE CRNE GORE: Atentat na Đukanovića izmislio vrh vlasti

Objavljeno prije

na

MONITOR: Gospodine Jovićeviću, optužuju Vas da ste pripremali atentat na premijera Mila Đukanovića. Ko, po Vašem mišljenju, stoji iza ovakvih konstrukcija?
JOVIĆEVIĆ: Ko može da stoji iza optužbi u čijoj su osnovi, ili bi bar trebalo da budu, informacije do kojih mogu doći samo državni organi i bezbjednosne službe? Mogu da postavim i kontrapitanje: kakvi su onda ti organi kada ,,atentatora”, iz 2007. jure 2015. godine, a imali su, pritom, izjavu ključnog svjedoka 2012? Kako neki svjedok može da zna više od državnog aparata? Iza ove konstrukcije, jasno je, stoji vrh aktuelne vlasti i isti oni ljudi, iz političko-bezbjednosnog sektora, koji su i ranije od mene pokušavali da prave ,,vječiti izgovor” za probleme države Crne Gore. Vlast koja se suočava sa ozbiljnim problemima uvijek pokušava da skrene pažnju javnosti na drugu stranu.

Moj odgovor je, dakle, vrlo jednostavan – teorija da sam planirao i pripremao atentat na Mila Đukanovića ne odgovara istini. Zar bih trebao da to objašnjavam bilo kome razumnom?

Da, Đukanović i ja smo politički neistomišljenici. Moji stavovi odavno su se, po mnogim pitanjima, razišli sa njegovim. Crna Gora kakva je danas, nije Crna Gora kakvu bih ja želio. I želio sam da je mijenjam, otuda i moj politički angažman i jedni nesporazum koji imam s njim – politički.

MONITOR: Koji su motivi da Vas optužuju za takav strašan zločin?
JOVIĆEVIĆ: Ako pogledate trenutak kada se ove optužbe javljaju, odnosno ponavljaju – motiv može biti jedino politički. Politički strah! Prvi put kada je pomenuti svjedok dao iskaz, 2012. godine, Demokratski front je birao predsjednika. Sada je ista tema na dnevnom redu. Plus, protesti opozicije. Plus, spekulacije o mom ponovnom angažmanu. Plus, potreba da se skrene pažnja od teških ekonomskih prilika. Potrebna je tabloidna priča od koje običan čovjek neće okrenuti glavu, nego će se zalijepiti za nju, vjerovao ili ne u istinitost. To je crnogorska politička stvarnost, u kojoj su pojedinci iz vrha vlasti glavni protagonisti.

MONITOR: I ranije ste optuživani od strane režima i režimskih medija da hoćete da kompromitujete i tako oslabite Đukanovića, posebno tokom slučaja S.Č. kada ste bili ministar policije?
JOVIĆEVIĆ: Podsjetiću Vas da sam u periodu od 2001-2003. držao poluge cjelokupnog bezbjednosnog sektora Crne Gore. To znači da su MUP, kao i Uprava policije i SDB (danas ANB), bile direktno pod mojim rukovodstvom. Profesionalan i odgovoran rad isključuju namjeru bilo čije kompromitacije. Takođe, niko nije mogao da utiče na zakonitost u radu, ni spolja ni iznutra. Ovih načela sam se držao u rukovođenju Ministarstvom unutrašnjih poslova. U rukama ministra unutrašnjih poslova je velika moć – toga čovjek postaje svjestan kada dođe na to mjesto. Naravno, nikada nisam i ne bih zloupotrijebio institucije i profesionalce u njima da se bilo kome nanese nepravda. Tako je bilo i u slučaju moldavske državljanke – kad je ta profesionalna akcija policije okarakterisana kao ,,udar na državu i državni vrh uz pomoć raznih službi”. I zar bih ja, tako moćan, da me baš tako čuvaju i o meni brinu ,,razne službe”, uopšte danas bio u prilici da me prozivaju za ovakve stvari i da odgovaram na ovakva pitanja? A koliko vidim aktuelni premijer je još uvijek na vlasti.

MONITOR: Šta je bila suština te afere i kakva su Vaša saznanja o tome?
JOVIĆEVIĆ: Suština u predmetu moldavske državljanke je da su postojale ozbiljne činjenice koje su, u jednom ozbiljnom procesu, trebalo da razmrse ,,mrtvi čvor” organizovanog trafikinga. A suština onog za šta sam se tada zalagao bilo je uspostavljanje nezavisnosti u radu policije i tužilaštva. Tačnije, nisam dozvolio opstrukciju. Vjerovao sam tada, a i sada tako mislim, da bi se uspješnim okončanjem postupka u ovom predmetu utemeljio drugačiji način funkcionisanja institucija sistema i postavili osnovi za buduća postupanja, posebno u oblasti vladavine prava. Nakon parlamentarnih izbora održanih u oktobru 2002, trebalo je suštinski mijenjati vrijednosti i standarde u politici, ekonomiji i funkcionisanju državnog aparata. Smatrao sam da je na izborima dobijen mandat za promjene, a promjene se najefikasnije, najpravednije izvode ako služe kao primjer ostalima – ako počneš od sopstvenih redova. Drugi tako nisu mislili. Zato sam smijenjen. A na slučaj je stavljena tačka.

MONITOR: Kako tumačite rasplet afere S.Č.?
JOVIĆEVIĆ: Zatvaranje slučaja bio je jasan signal nespremnosti da se obračunamo sa kriminalom, kako u institucijama sistema , tako i na nivou čitavog društva. To je, ponavljam, bio činjenično utemeljen predmet koji je mogao da predstavlja prekretnicu u pravcu potpune depolitizacije i profesionalizacije policije, kao i put za uspostavljanje nezavisnih i stabilnih institucija u sektoru bezbjednosti. Na tom predmetu su pali i izvršna vlast i pravosuđe. Žao mi je što se često ime Crne Gore koristi kao sinonim za organizovani kriminal i mafiju – što sigurno ne bi bio slučaj da je tada postojala smjelost i politička volja da dovedemo slučaj do kraja.

MONITOR: Bili ste ministar policije. Zanimljivo bi bilo da objasnite kako Vi iznutra vidite ovaj sistem i da li je moguće da u njemu ovakvom policija radi samostalno?
JOVIĆEVIĆ: Nisam bio pristalica ovakve dezintegracije MUP-a, koji je u izvještaju OEBS-a, iz 2001. godine, definisan kao Ministarstvo policije i Ministarstvo vojske Crne Gore. Imali smo, u tom periodu, značajne kadrovske i materijalno-tehničke kapacitete. Uspješno smo se borili sa mnogim bezbjednosnim rizicima u zemlji i regionu. Ubijeđen sam da Uprava policije i njen direktor moraju biti direktno podređeni i odgovorni ministru unutrašnjih poslova. Što se tiče ANB, mislim da niko ne smije da ima monopol nad istinom, pa time ne bih ostavio ANB kao jedinu službu u zemlji. Ojačao bih sistem sa još jednom službom – prije svega obavještajnog karaktera.

MONITOR: Mnoge afere i mnoga ubistva (od Žugića do Jovanovića) nisu rasvijetljena. Zašto?
JOVIĆEVIĆ: Protokom vremena je sve teže uspješno rješavati tako složene slučajeve teških ubistava – a posebno ako postoji i politička komponenta. U 2002. godini je policija postigla dobar rezultat u toj oblasti – sva ubistva su bila rasvijetljena. Pored brojnog i kvalitetnog uniformisanog sastava, imali smo dobre profesionalce u kriminalističkoj policiji.

MONITOR: Kako komentarišete nedavna hapšenja kao ona u Budvi?
JOVIĆEVIĆ: Dugo nisam u Crnoj Gori, pa nisam najbolje upoznat sa situacijom u Budvi, kao ni u Tužilaštvu. U svakom slučaju, čini mi se da institucije sistema sada rade ono što smo mi pokušali 2003. – udar na kriminal u vrhu vlasti. Ako se ta bitka neselektivno nastavi, a ovi slučajevi budu dovedeni do kraja, vjerovaću da je počelo ozbiljno da se radi na obračunu sa kriminalom. Ako se na ovom stane, onda će se opet otvoriti dileme i postaviti ona često postavljana pitanja: da li je ovaj slučaj izdvojen samo jer je riječ o političkom obračunu i kao upozorenje drugima.

MONITOR: Da li ćete prihvatiti poziv da budete na čelu Demokratskog fronta?
JOVIĆEVIĆ: Nisam zvanično dobio poziv da preuzmem Demokratski front. Ako ga bude, jedno je sigurno: moja odluka o bilo kojem političkom potezu neće biti promijenjena zbog medijske harange i pokušaja zastrašivanja.

MONITOR: Ako prihvatite da li ćete sarađivati sa drugim političkim partijama?
JOVIĆEVIĆ: U svakom slučaju sarađivao bih sa svim partijama koje bi bile na političkom kursu socijalne jednakosti, vladavine prava, izgradnje ozbiljnog društva na sigurnim pravnim temeljima. Takva ideja me je vodila i kada sam se, uoči referenduma, angažovao kao dio ,,Alternativne četvorke”. Iako nismo svi bili jedinstveni u pogledu državnog statusa Crne Gore, vjerovali smo da su ove vrijednosti temelj Crne Gore, bila ona nezavisna ili ne. Takva ideja me vodila i kada sam ušao u Vladu na Đukanovićev poziv. Vjerovao sam da smo složni oko toga kakva nam država treba: država slobode, širokih prava pojedinaca, nezavisnih i depolitizovanih institucija. Imao sam razloge da u to vjerujem, jer nas je vezivalo dugo poznanstvo prije mog postavljenja, kao i nesporni zajednički rezultati. Napokon, vrijeme koje smo proveli na istom poslu, boreći se, prije svega, za očuvanje mira i stabilnosti Crne Gore, ostavilo je dosta dobrih rezultata. I ja ih Đukanoviću priznajem, u to nemojte sumnjati.

MONITOR: Gdje sada živite?
JOVIĆEVIĆ: Već duže živim u Beogradu. U proteklih dvanaest godina bavim se privatnim poslom. Daleko od politike.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo