Pod komandom specijalnog tužioca Saše Čađenovića, policija je prošle nedjelje u neprijavljenom magacinu nadomak Tuzi pronašla skoro četiri miliona paklica cigareta namijenjenih švercu. U iznajmljenom hangaru kompanije Golden gate, pripadnici specijalnog policijskog tima zatekli su skoro osam hiljada baksi (paket sa 50 šteka) cigareta Virginia i MAC, za koje se pretpostavlja da su proizvedene u Novom duvanskom kombinatu (NDK) tokom prošle godine, nakon što je Duvanski , nakon uvođenja stečaja, dobio novog vlasnika – BMJ Industries iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Dok se državni zvaničnici, doduše anonimno, u medijima hvale akcijom koja je dovela do „najveće kopnene zapljene švercovanih cigareta u Evropi”, množe se nepoznanice vezane za ovaj slučaj.
Prije svega: ko su nalogodavi, organizatori i izvršioci šverca? Policija i tužilaštvo su skrivene cigarete zaplijenili u akciji izvedenoj po principu „grlom u jagode”, a da prethodno nijesu priveli nijednu osobu odgovornu za proizvodnju, skladištenje i(li) dalji transport i preprodaju švercovanih cigareta.
Mediji i njihovi povjerljivi izvori iz tužilaštva i policije imaju dojavu da su dvojica prvoosumnjičenih u ovom ilegalnom poslu Isat Boljević i Viktor Drešaj, ali nema zvanične potvrde te informacije. Osim vijesti da Boljević i Drešaj trenutno nijesu dostupni organima gonjenja. Pošto su, navodno, prešli na sigurno – u susjednu Albaniju – na vrijeme upozoreni na predstojeću policijsku akciju, nekoliko sati prije zapljene sakrivene robe u jednom (opet nezvanično – ne i jedinom) od njihovih tajnih skladišta. Cigarete su, prema pisanju Dana, uz magacin Golden Gate-a, skladištene i u magacinima u podgoričkom naselju Kuće Rakića, Golubovcima i kod kuće Drešaja. Konačno, pominje se i veliko skladište (ili više njih) u blizini Rožaja. Za sada, nema zvanične potvrde ovih informacija.
Isat Boljević je, prema istim izvorima, kao predsjednik borda direktora NDK i opunomoćeni zastupnik investitora iz UAE bio „nadležan” za proizvodnju cigareta bez akciznih markica u pogonima „starog” Duvanskog kombinata. Inače, od kraja prošle godine direktor NDK bila je njegova supruga Jelena Boljević. U tom momentu je, makar zvanično, u Duvanskom već bila obustavljena proizvodnja cigareta pošto se kupac iz Dubaija žalio na kvalitet prethodne isporuke, pa je odustao od daljeg posla. Nije, međutim, izvjesno kada su zaplijenjene duvanske prerađevine izvezene iz fabričkih magacina i uskladištene u tajno skrovište blizu granice sa Albanijom. Radnici Duvanskog su na fotografijama robe zaplijenjene na Karabuškom polju prepoznali cigarete koje su proizvodili tokom prošle godine, pa se sa priličnom dozom izvjesnosti može govoriti o tome da su cigarete namijenjene ilegalnoj prodaji proizvedene u podgoričkoj fabrici.
Drešaj je na drugoj strani, kažu, bio zadužen za skladištenje i prekogranični transport „robe”. Godinama, on se nalazi među junacima takozvane Bijele knjige organizovanog kriminala, osumnjičen da sa bratom Leonom Drešajem vodi podgorički narko klan, specijalizovan za šverc marihuane i heroina iz Albanije u Crnu Goru, pa dalje na Zapad.
Ni Boljević nije bez dosijea u tužilaštvu i policiji (vidi boks).
Kako je onda moguće da su se tone i tone cigareta u Duvanskom proizvodile, pakovale i distribuirale bez ikakve kontrole nadležnih državnih organa. Od policije i poreznika do Agencije za duvan. Uz napomenu da ovdje ne pričamo o paklicama – nego o hiljadama baksi dovoljinih da napune brod, ili brodove, a koje su „izmakli pažnji” nadležnih. Sve dok se nije naredilo da ih ugledaju.
I ta priča nije od juče. Duvanski kombinat u Podgorici decenijama – od dolaska DPS-a na vlast – bije glas da proizvodi cigarete „bez papira” namijenje ilegalnoj prodaji na domaćem i stranim tržištima. Od Bliskog istoka do Skandinavije.
,,Shodno Zakonu o duvanu, registrovani uvoznici i proizvođači duvanskih proizvoda dužni su da prije stavljanja u promet duvanskih proizvoda Agenciji za duvan podnesu zahtjev za upis marki duvanskih proizvoda u Registar o markama. Kako nijedan registrovani uvoznik i proizvođač duvanskih proizvoda nije dostavio zahtjev za upis robnih marki Virginija i JPS, znači da se navedene robne marke ne nalaze u legalnoj prodaji na našem tržištu”, naveli su iz Agencije za duvan. Primjećujete – nema odgovora na pitanje da li se navedene robne marke nalaze u nelegalnoj prodaji. Verzirani kažu – ima ih.
Jednako, ni magacin na Karabuškom polju nije imao nikakvu oznaku, niti po zakonu izdat dokument da se u njemu čuvaju cigarete NDK ili nekog drugog proizvođača. Kako onda nikome nijesu zapali za oko šleperi i šleperi koji su iz NDK išli u ovaj magacin? Sjetimo se – odvoz zaplijenjenih cigareta trajao je skoro tri dana. A radnici Zetataransa koji su obavljali ovaj posao nijesu morali da budu ni malo diskretni. Da li su o diskreciji brinuli njihovi prethodnici – ne zna se.
Kroz medije je proturena tvrdnja da je prošlonedjeljna zapljena rezultat višemjesečne istrage tužilaštva i specijalnog policijskog tima. Kako je onda moguće da su u njihovu mrežu upale samo cigarete? Dok su „odgovorni” – svi do jednoga -izmakli ruci pravde.
Zato samo možemo da nagađamo o njihovom identitetu. Dok naručioci posla do daljnjeg ostaju u debeloj sjenci.
Nedugo pošto su, uglavnom anonimni, Arapi postali vlasnici NDK oprezni su nam skrenuli pažnju kako i Srećko Kestner, crnogorski duvanski mag i osuđivani švercer (kažnjen u Njemačkoj), ima firmu u Dubaiju. Koja se, očekivano, bavi proizvodnjom i prometom duvanskih prerađevina. Slučajno?
Konačno, upitna je i vrijednost zapiljenjenih cigareta. Prezentovana računica po kojoj jedna paklica vrijedi jedan euro očito se odnosi na maloprodajnu cijenu na ulicama Podgorice, Kaira, ili… NDK je prihodovao neuporedivo manji novac.
Velizar Kaluđerović, poslanik Demokratske Crne Gore u prošlom sazivu parlamenta i član Anketnog odbora za privatizaciju DKP, obznanio je kako je Duvanski preko četiri hiljade tona cigareta prodao po cijeni od sedam do devet centi po paklici. Iako je , tvrdi, realna cijena iznosila od 28 do 30 centi.
O posljedicama takvog poslovanja pred Anketnim odborom govorio je poslanik Aleksandar Damjanović: „Jasno smo utvdili da je privatizacija Duvanskog kombinata načinjena na štetu budžeta, da je samo poreski dug kroz program reorganizacije od nekoliko godina uvećan, a ne smanjen kako je bilo prvobitno rečeno, da je vrijedna imovina Duvanskog kombinata devastirana…”.
Da se vratimo švercu. I činjenici da su crnogorska policija i tužilaštvo reagovali nakon četvrt vijeka ne samo nečinjenja, nego i jasne logističke podrške švercerima sa državnim ovlašćenjima.
Postoji interpretacija prema kojoj bi prošlonedjeljne događaje trebalo posmatrati u kontekstu višegodišnih sukoba tzv. podgoričkog i mojkovačkog klana (duvanskog kartela). Prvi je, navodno, funkcionisao okupljen oko Duvanskog kombinata, dok je drugi poslove gradio na račun mojkovačke fabrike za preradu duvana Tara. Prema medijskim spekulacijama u vrhu Podgoričana navodno su bili Milan Roćen i Igor Lukšić… Mojkovčane iz establišmenta navodno su zastupali aktuelni premijer Duško Marković i bivši direktor Uprave policje Veselin Veljović. Svi oni su to demantovali.
Zato se, tvrde verzirani bez materijalnih dokaza, i prošlonedjeljnja zapljena može povezati sa promocijom Veselina Veljovića u člana kabineta premijera Markovića, u svojstvu sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost (promocija obavljena sredino marta).
Opet, Duško Marković je, ne jednom, ustvrdio kako prema operativnim podacima policije i ANB-a mojkovački klan ne postoji, odnosno da isti “nije bezbjednosno tretiran ni u jednom strateškom ni operatarivnom dokumentu, već da se očito radi o političkoj manipulaciji”.
Marković je uz ove tvrdnje svjesno previdio da se o mojkovačkoj fabrici nelegalnih cigareta i njenim tajanstvenim vlasnicima piše skoro deset godina – tek nešto manje nego o nelegalnim poslovima njene konkurencije iz Podgorice.
Bivši načelnik rožajske policije Šemso Dedeić je u oktobru 2010. u Monitoru pričao o prekograničnom duvanskom švercu na terenu Rožaja, pod patronatom pojedinih službenika policije. I dvojica bivših graničnih policajaca iz Rožaja Enver Dacić i Hamdo Murić su potvrdili da u Mojkovcu postoji ilegalna fabrika duvana koji se švercuje prema Kosovu i dalje ka EU. Policajci koji su u Veljovićevo vrijeme svjedočili o prekograničnom švercu cigara iz mojkovačke fabrike najureni su iz službe. Neki su tražili, i dobili, azil u zemljama Zapadne Evrope.
Tadašnja VDT Ranka Čarapić je provjere fabrike u Mojkovcu započela krajem 2010. Iste zime su Veljović i Marković saopštili da oni nijesu suvlasnici kompanije. Nadležni su, tek 2015. godine, završili istragu (nalaz – sve je u redu) i potvrdili da pomenuti državni zvaničnici nijesu vlasnici fabrike. Ko jeste, druga je priča.
Uglavnom, aktuelni premijer je na TV Vijesti krajem 2012. rekao: ,,Slutim da fabrika u Mojkovcu služi kao dobar paravan za one koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta… Mislim da pažnju treba usmjeriti ka tom segmentu, a ne ka fabrici koja je pred gašenjem”.
Da li su prošlonedjeljni događaji baš to – „usmjeravanje pažnje” ka nekome drugom?
Jedan od najglasnijih kritičara crnogorskih tranzicionih (čitaj švercerskih) poslova, Nebojša Medojević cijeni: „Šverc cigatreta je dobro uhodan posao vrha režima pod logističkom podrškom i zaštitom korumpiranih djelova ANB-a. Ovako velika zapljena će izazvati rat unutar DPS-a jer je jedan od režimskih kartela oštećen i postao je predmet progona tužilaštva. Oni koji malo bolje poznaju odnose dva DPS kartela i nijihove veze sa policijom, tužilaštvom i pravosuđem, znaju da ovo neće ostati bez odgovora oštećenog kartela”.
Da sačekamo.
Švercerska posla
Kontroverzni biznismen iz Bara Isat Boljević je sa svojom matičnom kompanijom Zaljevo Commerc d.o.o. bio relativno čest gost stranica crne hronike.
Barska policije je, recimo, prije tri godine Osnovnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv Boljevića i njegove kompanije zbog sumnji da su „na nezakonit način” preuzeli štamparsku mašinu od vlasnika, Štamparije Bar, da bi je zatim „neovlašćeno” prodali jednoj firmi u inostranstvu za 28 hiljada eura.
Mediji u Srbiji, tokom 2009. godine, pišu o usudu kraljevačkog preduzeća Papirpromet. Tu je firmu, 2002. godine, na javnoj aukciji za oko 400.000 eura kupila kompanija Zaljevo Commerce iz Bara. Šest godina kasnije, ugovor je raskinut zbog neispunjenih obaveza od strane kupca. Do tada, posao je izgubilo 300 od 400 radnika Papirprometa. Ostali su na platu čekali tri godine. Jednako, nestale su i nekretnine Papirprometa. Osim desetak lokala u centru Kraljeva firma je prije privatizacije imala svoju štampariju u Baru i radničko odmaralište na moru. Nije ostalo ništa.
„Kako se gazdovalo firmom najbolje svedoči i podatak da se prilikom prve privatizacije u popisu imovine nije našlo i 17 stanova, koji su kasnije ko zna kako raspodeljeni…”, pisala je beogradska štampa u januaru 2009. I to je palo u zaborav.
A Zaljevo Commerce se prije tri godine našla na crnoj listi Poreske uprave Crne Gore zbog neizmirenih poreskih dugovanja od 120 hiljada eura.
Konačno, Isat Boljević se i prije NDK oprobao u duvanskom biznisu.
U februaru 2004. godine on je procesuiran, zbog navodno fiktivne is¬po¬ru¬ke 429 paketa (baksi) cigareta danhil u BiH. Navodno su u Bosnu i Hercegovinu putovali samo papiri, dok su cigarete, na crnom tržištu vrijedne oko 220 hiljada eura, ostale u Crnoj Gori. Nema podataka o sudskom epilogu ove priče.
Potom su hrvatske vlasti Boljevića optužile za nedozvoljene finansijske transakcije, nakon što je utvrđeno da je on – unoseći keš u Hrvatsku – preko njihovih banaka na račune Srećka Kestnera, ozloglašenog duvankog švercera iz Podgorice, i njegove supruge otvorene u bankama u Jordanu i Tunisu prenio skoro 900 hiljada eura.
Boljević je na sudu tvrdio da je taj novac bio isplata za nekretnine koje je kupio od Kestnera, ali je tokom suđenja utvrđeno da su transakcije vršene prije potpisvanja (fiktivnog?) kupoprodajnog ugovora za stan koji je Boljević, navodno, kupio od Kestnera. Navodnom, pošto se ta nekretnina do danas vodi na starog vlasnika – Srećka Kestnera.
Konačno, Boljeviću je u Hrvatskoj 2009. godine oduzeto 180.000 eura, ali Evropski sud za ljudska prava presudio da mu se vrati taj novac. Procedure.
Sve pobrojano, ipak, nije smetalo crnogorskim zvaničnicima da odobre duvansko partnerstvo sa kompanijom iz Arapskih Emirata koju u Crnoj Gori zastupa čovjek sa pedigreom međunarodnog duvanskog švercera. A, i zašto bi? Pa većina njih je u taj „državni” posao ušla prije Boljeviće. Skupa sa Kestnerom.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DETEKTOR4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice