Povežite se sa nama

FOKUS

DUVANSKI KLANOVI: MOJKOVČANI PROTIV PODGORIČANA: Bitka na Karabuškom polju

Objavljeno prije

na

Pod komandom specijalnog tužioca Saše Čađenovića, policija je prošle nedjelje u neprijavljenom magacinu nadomak Tuzi pronašla skoro četiri miliona paklica cigareta namijenjenih švercu. U iznajmljenom hangaru kompanije Golden gate, pripadnici specijalnog policijskog tima zatekli su skoro osam hiljada baksi (paket sa 50 šteka) cigareta Virginia i MAC, za koje se pretpostavlja da su proizvedene u Novom duvanskom kombinatu (NDK) tokom prošle godine, nakon što je Duvanski , nakon uvođenja stečaja, dobio novog vlasnika – BMJ Industries iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Dok se državni zvaničnici, doduše anonimno, u medijima hvale akcijom koja je dovela do „najveće kopnene zapljene švercovanih cigareta u Evropi”, množe se nepoznanice vezane za ovaj slučaj.

Prije svega: ko su nalogodavi, organizatori i izvršioci šverca? Policija i tužilaštvo su skrivene cigarete zaplijenili u akciji izvedenoj po principu „grlom u jagode”, a da prethodno nijesu priveli nijednu osobu odgovornu za proizvodnju, skladištenje i(li) dalji transport i preprodaju švercovanih cigareta.

Mediji i njihovi povjerljivi izvori iz tužilaštva i policije imaju dojavu da su dvojica prvoosumnjičenih u ovom ilegalnom poslu Isat Boljević i Viktor Drešaj, ali nema zvanične potvrde te informacije. Osim vijesti da Boljević i Drešaj trenutno nijesu dostupni organima gonjenja. Pošto su, navodno, prešli na sigurno – u susjednu Albaniju – na vrijeme upozoreni na predstojeću policijsku akciju, nekoliko sati prije zapljene sakrivene robe u jednom (opet nezvanično – ne i jedinom) od njihovih tajnih skladišta. Cigarete su, prema pisanju Dana, uz magacin Golden Gate-a, skladištene i u magacinima u podgoričkom naselju Kuće Rakića, Golubovcima i kod kuće Drešaja. Konačno, pominje se i veliko skladište (ili više njih) u blizini Rožaja. Za sada, nema zvanične potvrde ovih informacija.

Isat Boljević je, prema istim izvorima, kao predsjednik borda direktora NDK i opunomoćeni zastupnik investitora iz UAE bio „nadležan” za proizvodnju cigareta bez akciznih markica u pogonima „starog” Duvanskog kombinata. Inače, od kraja prošle godine direktor NDK bila je njegova supruga Jelena Boljević. U tom momentu je, makar zvanično, u Duvanskom već bila obustavljena proizvodnja cigareta pošto se kupac iz Dubaija žalio na kvalitet prethodne isporuke, pa je odustao od daljeg posla. Nije, međutim, izvjesno kada su zaplijenjene duvanske prerađevine izvezene iz fabričkih magacina i uskladištene u tajno skrovište blizu granice sa Albanijom. Radnici Duvanskog su na fotografijama robe zaplijenjene na Karabuškom polju prepoznali cigarete koje su proizvodili tokom prošle godine, pa se sa priličnom dozom izvjesnosti može govoriti o tome da su cigarete namijenjene ilegalnoj prodaji proizvedene u podgoričkoj fabrici.

Drešaj je na drugoj strani, kažu, bio zadužen za skladištenje i prekogranični transport „robe”. Godinama, on se nalazi među junacima takozvane Bijele knjige organizovanog kriminala, osumnjičen da sa bratom Leonom Drešajem vodi podgorički narko klan, specijalizovan za šverc marihuane i heroina iz Albanije u Crnu Goru, pa dalje na Zapad.

Ni Boljević nije bez dosijea u tužilaštvu i policiji (vidi boks).

Kako je onda moguće da su se tone i tone cigareta u Duvanskom proizvodile, pakovale i distribuirale bez ikakve kontrole nadležnih državnih organa. Od policije i poreznika do Agencije za duvan. Uz napomenu da ovdje ne pričamo o paklicama – nego o hiljadama baksi dovoljinih da napune brod, ili brodove, a koje su „izmakli pažnji” nadležnih. Sve dok se nije naredilo da ih ugledaju.

I ta priča nije od juče. Duvanski kombinat u Podgorici decenijama – od dolaska DPS-a na vlast – bije glas da proizvodi cigarete „bez papira” namijenje ilegalnoj prodaji na domaćem i stranim tržištima. Od Bliskog istoka do Skandinavije.

,,Shodno Zakonu o duvanu, registrovani uvoznici i proizvođači duvanskih proizvoda dužni su da prije stavljanja u promet duvanskih proizvoda Agenciji za duvan podnesu zahtjev za upis marki duvanskih proizvoda u Registar o markama. Kako nijedan registrovani uvoznik i proizvođač duvanskih proizvoda nije dostavio zahtjev za upis robnih marki Virginija i JPS, znači da se navedene robne marke ne nalaze u legalnoj prodaji na našem tržištu”, naveli su iz Agencije za duvan. Primjećujete – nema odgovora na pitanje da li se navedene robne marke nalaze u nelegalnoj prodaji. Verzirani kažu – ima ih.

Jednako, ni magacin na Karabuškom polju nije imao nikakvu oznaku, niti po zakonu izdat dokument da se u njemu čuvaju cigarete NDK ili nekog drugog proizvođača. Kako onda nikome nijesu zapali za oko šleperi i šleperi koji su iz NDK išli u ovaj magacin? Sjetimo se – odvoz zaplijenjenih cigareta trajao je skoro tri dana. A radnici Zetataransa koji su obavljali ovaj posao nijesu morali da budu ni malo diskretni. Da li su o diskreciji brinuli njihovi prethodnici – ne zna se.

Kroz medije je proturena tvrdnja da je prošlonedjeljna zapljena rezultat višemjesečne istrage tužilaštva i specijalnog policijskog tima. Kako je onda moguće da su u njihovu mrežu upale samo cigarete? Dok su „odgovorni” – svi do jednoga -izmakli ruci pravde.

Zato samo možemo da nagađamo o njihovom identitetu. Dok naručioci posla do daljnjeg ostaju u debeloj sjenci.

Nedugo pošto su, uglavnom anonimni, Arapi postali vlasnici NDK oprezni su nam skrenuli pažnju kako i Srećko Kestner, crnogorski duvanski mag i osuđivani švercer (kažnjen u Njemačkoj), ima firmu u Dubaiju. Koja se, očekivano, bavi proizvodnjom i prometom duvanskih prerađevina. Slučajno?

Konačno, upitna je i vrijednost zapiljenjenih cigareta. Prezentovana računica po kojoj jedna paklica vrijedi jedan euro očito se odnosi na maloprodajnu cijenu na ulicama Podgorice, Kaira, ili… NDK je prihodovao neuporedivo manji novac.

Velizar Kaluđerović, poslanik Demokratske Crne Gore u prošlom sazivu parlamenta i član Anketnog odbora za privatizaciju DKP, obznanio je kako je Duvanski preko četiri hiljade tona cigareta prodao po cijeni od sedam do devet centi po paklici. Iako je , tvrdi, realna cijena iznosila od 28 do 30 centi.

O posljedicama takvog poslovanja pred Anketnim odborom govorio je poslanik Aleksandar Damjanović: „Jasno smo utvdili da je privatizacija Duvanskog kombinata načinjena na štetu budžeta, da je samo poreski dug kroz program reorganizacije od nekoliko godina uvećan, a ne smanjen kako je bilo prvobitno rečeno, da je vrijedna imovina Duvanskog kombinata devastirana…”.

Da se vratimo švercu. I činjenici da su crnogorska policija i tužilaštvo reagovali nakon četvrt vijeka ne samo nečinjenja, nego i jasne logističke podrške švercerima sa državnim ovlašćenjima.

Postoji interpretacija prema kojoj bi prošlonedjeljne događaje trebalo posmatrati u kontekstu višegodišnih sukoba tzv. podgoričkog i mojkovačkog klana (duvanskog kartela). Prvi je, navodno, funkcionisao okupljen oko Duvanskog kombinata, dok je drugi poslove gradio na račun mojkovačke fabrike za preradu duvana Tara. Prema medijskim spekulacijama u vrhu Podgoričana navodno su bili Milan Roćen i Igor Lukšić… Mojkovčane iz establišmenta navodno su zastupali aktuelni premijer Duško Marković i bivši direktor Uprave policje Veselin Veljović. Svi oni su to demantovali.

Zato se, tvrde verzirani bez materijalnih dokaza, i prošlonedjeljnja zapljena može povezati sa promocijom Veselina Veljovića u člana kabineta premijera Markovića, u svojstvu sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost (promocija obavljena sredino marta).

Opet, Duško Marković je, ne jednom, ustvrdio kako prema operativnim podacima policije i ANB-a mojkovački klan ne postoji, odnosno da isti “nije bezbjednosno tretiran ni u jednom strateškom ni operatarivnom dokumentu, već da se očito radi o političkoj manipulaciji”.

Marković je uz ove tvrdnje svjesno previdio da se o mojkovačkoj fabrici nelegalnih cigareta i njenim tajanstvenim vlasnicima piše skoro deset godina – tek nešto manje nego o nelegalnim poslovima njene konkurencije iz Podgorice.

Bivši načelnik rožajske policije Šemso Dedeić je u oktobru 2010. u Monitoru pričao o prekograničnom duvanskom švercu na terenu Rožaja, pod patronatom pojedinih službenika policije. I dvojica bivših graničnih policajaca iz Rožaja Enver Dacić i Hamdo Murić su potvrdili da u Mojkovcu postoji ilegalna fabrika duvana koji se švercuje prema Kosovu i dalje ka EU. Policajci koji su u Veljovićevo vrijeme svjedočili o prekograničnom švercu cigara iz mojkovačke fabrike najureni su iz službe. Neki su tražili, i dobili, azil u zemljama Zapadne Evrope.

Tadašnja VDT Ranka Čarapić je provjere fabrike u Mojkovcu započela krajem 2010. Iste zime su Veljović i Marković saopštili da oni nijesu suvlasnici kompanije. Nadležni su, tek 2015. godine, završili istragu (nalaz – sve je u redu) i potvrdili da pomenuti državni zvaničnici nijesu vlasnici fabrike. Ko jeste, druga je priča.

Uglavnom, aktuelni premijer je na TV Vijesti krajem 2012. rekao: ,,Slutim da fabrika u Mojkovcu služi kao dobar paravan za one koji se veoma dobro snalaze na ilegalnom tržištu cigareta… Mislim da pažnju treba usmjeriti ka tom segmentu, a ne ka fabrici koja je pred gašenjem”.

Da li su prošlonedjeljni događaji baš to – „usmjeravanje pažnje” ka nekome drugom?

Jedan od najglasnijih kritičara crnogorskih tranzicionih (čitaj švercerskih) poslova, Nebojša Medojević cijeni: „Šverc cigatreta je dobro uhodan posao vrha režima pod logističkom podrškom i zaštitom korumpiranih djelova ANB-a. Ovako velika zapljena će izazvati rat unutar DPS-a jer je jedan od režimskih kartela oštećen i postao je predmet progona tužilaštva. Oni koji malo bolje poznaju odnose dva DPS kartela i nijihove veze sa policijom, tužilaštvom i pravosuđem, znaju da ovo neće ostati bez odgovora oštećenog kartela”.

Da sačekamo.

Švercerska posla

Kontroverzni biznismen iz Bara Isat Boljević je sa svojom matičnom kompanijom Zaljevo Commerc d.o.o. bio relativno čest gost stranica crne hronike.

Barska policije je, recimo, prije tri godine Osnovnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv Boljevića i njegove kompanije zbog sumnji da su „na nezakonit način” preuzeli štamparsku mašinu od vlasnika, Štamparije Bar, da bi je zatim „neovlašćeno” prodali jednoj firmi u inostranstvu za 28 hiljada eura.

Mediji u Srbiji, tokom 2009. godine, pišu o usudu kraljevačkog preduzeća Papirpromet. Tu je firmu, 2002. godine, na javnoj aukciji za oko 400.000 eura kupila kompanija Zaljevo Commerce iz Bara. Šest godina kasnije, ugovor je raskinut zbog neispunjenih obaveza od strane kupca. Do tada, posao je izgubilo 300 od 400 radnika Papirprometa. Ostali su na platu čekali tri godine. Jednako, nestale su i nekretnine Papirprometa. Osim desetak lokala u centru Kraljeva firma je prije privatizacije imala svoju štampariju u Baru i radničko odmaralište na moru. Nije ostalo ništa.

„Kako se gazdovalo firmom najbolje svedoči i podatak da se prilikom prve privatizacije u popisu imovine nije našlo i 17 stanova, koji su kasnije ko zna kako raspodeljeni…”, pisala je beogradska štampa u januaru 2009. I to je palo u zaborav.

A Zaljevo Commerce se prije tri godine našla na crnoj listi Poreske uprave Crne Gore zbog neizmirenih poreskih dugovanja od 120 hiljada eura.

Konačno, Isat Boljević se i prije NDK oprobao u duvanskom biznisu.

U februaru 2004. godine on je procesuiran, zbog navodno fiktivne is¬po¬ru¬ke 429 paketa (baksi) cigareta danhil u BiH. Navodno su u Bosnu i Hercegovinu putovali samo papiri, dok su cigarete, na crnom tržištu vrijedne oko 220 hiljada eura, ostale u Crnoj Gori. Nema podataka o sudskom epilogu ove priče.

Potom su hrvatske vlasti Boljevića optužile za nedozvoljene finansijske transakcije, nakon što je utvrđeno da je on – unoseći keš u Hrvatsku – preko njihovih banaka na račune Srećka Kestnera, ozloglašenog duvankog švercera iz Podgorice, i njegove supruge otvorene u bankama u Jordanu i Tunisu prenio skoro 900 hiljada eura.

Boljević je na sudu tvrdio da je taj novac bio isplata za nekretnine koje je kupio od Kestnera, ali je tokom suđenja utvrđeno da su transakcije vršene prije potpisvanja (fiktivnog?) kupoprodajnog ugovora za stan koji je Boljević, navodno, kupio od Kestnera. Navodnom, pošto se ta nekretnina do danas vodi na starog vlasnika – Srećka Kestnera.

Konačno, Boljeviću je u Hrvatskoj 2009. godine oduzeto 180.000 eura, ali Evropski sud za ljudska prava presudio da mu se vrati taj novac. Procedure.

Sve pobrojano, ipak, nije smetalo crnogorskim zvaničnicima da odobre duvansko partnerstvo sa kompanijom iz Arapskih Emirata koju u Crnoj Gori zastupa čovjek sa pedigreom međunarodnog duvanskog švercera. A, i zašto bi? Pa većina njih je u taj „državni” posao ušla prije Boljeviće. Skupa sa Kestnerom.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo