Povežite se sa nama

FOKUS

DRŽAVNI UDAR – NOVA EPIZODA: Dok zbori Sinđo

Objavljeno prije

na

Konačno: dugo očekivani – a nije malo onih koji bi rekli i „do detalja pripremani” – nastup Aleksandra Saše Sinđelića, od milošte zvanog Sinđo, u Specijalnom tužilaštvu dogodio se početkom nedjelje. Uz neskriveno razočarenje patrotskih medija performansu nijesu prisustvovali lideri DF-a Andija Mandić i Milan Knežević.

Tu su privilegiju čelnici NOVE i DNP stekli 7. marta, nakon dopunjene Naredbe Specijalnog državnog tužilaštva prema kojoj su Mandić i Knežević još u proljeće prošle godine postali dio „kriminalne ogranizacije sa teritorije Crne Gore, Srbije i Rusije”, pod komandom dvojice ruskih agenata. Odnosno nacionalista, prema prvoj verziji pecijalnog tužioca Milivoja Katnića.

Sada, uglavnom, izgleda kako će Specijalno tužilaštvo pokušati da dokaže da je Mandić bio zadužen za organizovanje, a Knežević za koordinaciju i komunikaciju sa nalogodavcima iz Moskve, svih grupa: pučista, zavjerenika, terorista, nacionalista, običnih kriminalaca ili ko zna koga i čega. Kvalifikacije se mijenjanju zavisno od trenutka i interesa onoga koji ih saopštava.

Primjetno je, recimo, kako čelnici DPS izbjegavaju da govore o državnom udaru pošto im je, sa nekoliko nedjelja zakašnjenja doduše, između ušiju stigla spoznaja o tome da je istovremeno održavanje navodno regularnih parlamentarnih izbora i puča (makar i bez učešća vojske, policje i naoružanih pobunjenika) teško spojivo sa demokratskim principima koje, makar verbalno, baštine i ovdašnji vlastodršci.

Kako god, pošto se Mandić i Knežević u ponedjeljak nijesu pojavili na zakazanom saslušanju, Sinđo je zavrijedio svu pažnju našeg malog mista. Pitanje je, međutim, koliko je ukazano povjerenje opravdao svjedok saradnik na čijim plećima, čini se, počiva konstrukcija o oktobarskom puču.

Na početku priče o državnom udaru Aleksandar Sinđelić slovi za organizatora cijele operacije. Ovdašnje vlasti ga potražuju, on im se iz Beograda izruguje. „Da sam u bekstvu i sve ostale informacije koje se plasiraju o meni video sam na internetu, i nasmejao se na sve to. Nisam u bekstvu, nalazim se ovde u Srbiji u Beogradu, gde se bavim poslovima obezbeđenja i štampanjem majica”, prenio je njegovu izjavu portal Srbijadanas samo par dana nakon crnogorskih izbora, dok je i priča o državnom udaru zvučala mnogo dramatičnije nego što to izgleda danas. ,,Ja iz Srbije nisam odlazio niti znam o čemu se radi”.

Sinđo se, ipak, dosjetio o čemu se radi već 21. oktobra. Tada se, navodno, poslednji put sreo sa Eduardom Šišmakovim (Sinđo mu tepa: Edi), uplašio se za svoj život, pa odlučio da ode u policiju i sve prizna. Edi mu je, kaže svjedok saradnik a prenose Vijesti, tražio „mali crni telefon” za koji Sinđelić sumnja da je služio kako bi Rus mogao da ga prati. Uplašio se da će ga Šišmakov ubiti kako bi prikrio svoju umiješanost u pokušaj terorizma (u Sinđelićevom iskazu koji prenose ovdašnji mediji (ne)naklonjeni Vladi, nema terorizma, u pitanju je klasičan puč: organizatori žele da zauzmu Skupštinu kako bi iz nje proglasili izbornu pobjedu, a niko ih ne pita kako – ako su im nedostupni oružje, uniforme i oprema na koju računaju).

„Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari”, svjedoči Sinđelić. Milivoje Katnić je početkom novembra potvrdio da su, za sada jedini, materijalni dokazi o „državnom udaru” obezbijeđeni tako što ih je u Podgoricu, krajem oktobra, proslijedila srpska policja. ,,Ove dokaze je jedno lice koje je bilo osumnjičeno da je organizator grupe dobrovoljno predalo organima Republike Srbije. Oni su ih popisali i uz potvrdu predali nama…”.

Za cijelu priču važan je i detalj kada je Sinđelić od vođe terorističke grupe preimenovan u člana kriminalne organizacije, što je nadležnima u Tužilaštvu omogućilo da sa njim dogovore status svjedoka saradnika.

,,Ovakvu odluku sud je donio nakon ocjene da će svjedok saradnik svojim svjedočenjem znatno doprinijeti dokazivanju predmetnih krivičnih djela i pomoći otkrivanju i dokazivanju drugih krivičnih djela za koja se osnovano sumnja da je kriminalna grupa vršila”, stoji u saopštenju Višeg suda, uz konstataciju da se sa Sinđelićem u dil ulazi pošto je značaj njegovog iskaza „pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret”. Sinđelić se tako našao na slobodi, pod zaštitom policije, uz obavezu da svjedoči.

O čemu? Izuzev praćki, suzavca i žilet žice, koje je mogao kupiti preko interneta ili u beogradskim radnjama vojne i lovačke opreme, Sinđelić – prema medijskim saznanjima – nije ispričao mnogo toga vrijednog pažnje.

Hronologija njegovog rada za „bogate nacionaliste” iz Rusije je, otprilike, sledeća:

Edija je upoznao u Rostovu 2014, tokom druženja sa ruskim Kozacima. Rekli su mu da je “veliki nacionalista”.

Edi mu rekao da će sarađivati u maju 2015. godine, nakon što je prošao testiranje na poligrafu u jednom “lijepo sređenom stanu u Moskvi”.

U martu prošle godine već su najbolji drugovi. Edi mu šalje poruku da “Đukanoviću i kriminalnu vlast” treba hitno smijenit. Zašto bi jedan kriminalac bio pretjerano osjetljiv na “kriminalnu vlast” u susjednoj državi? To nije intrigiralo ovdašnje zvaničnike.

U noći između 26. i 27. septembra Sinđelić na poziv Šišmakova hitno ide u Moskvu – ali nema dokaza tog puta. “Govorio mu je da je sve riješeno, da su dolazili iz opozicije i DF-a, da je sa njima već sve dogovoreno”, svjedoči on. Niko ga ne pita – ako je već tako, zašto je on trebao bilo kome u toj priči. Izuzev kao potencijalni svjedok saradnik.

“Pojašnjavam da mi je Edi doslovice rekao da je u posljednjem trenutku donijeta odluka od DF da se izvrši prevrat, da je DF tražio oružje, a objasnio mi je da je ta odluka posljednja donijeta u petak prije mog dolaska u Moskvu, odnosno to je septembar 2016. godine”, stoji u svjedočenju Sinđelića, koji nije navodio imena funkcionera DF-a, koji su u Rusiji navodno tražili pomoć za prevrat. Umjesto toga je sudiji ispričao kako mu je Šišmakov dao 200.000 eura za realizaciju plana. „To su bile nove novčanice”, prenose mediji. Još je pisac romana o Džems Bondu znao da se u takvim prilikama koriste stare, korišćene novčanice kojima je mnogo teže ući u trag. Ali, ko zna šta je kome tu bila namjera?

Može li se vjerovati svjedoku saradniku Aleksandru Sinđeliću?. Na stranu čak i činjenica da, prema Zakonu o krivičnom postupku (član 132), sud ne može nekoga oglasiti krivim samo na osnovu dokaza dobijenog svjedočenjem svjedoka saradnika. Ovjde imamo slučaj javnog, medijsko-političkog suđenja, van sudnice i mimo „kontradiktornog sudskog postupka”, na koji se tužilac Katnić tako rado pozivao. Do momenta kada je sa optuženima počeo potpisivati kolektivne sporazume o priznanju krivice, po kojima su potencijalne ubice premijera kažnjene sa pet mjeseci zatvora. Dok su snajperisti zaduženi da u policijskim uniformama (koje su ostale u Beogradu) pucaju u okupljenu masu (iz oružja koga ili nikada nije bilo, ili je kupljeno pa bačeno u neimenovano jezero na Kosovu) pušteni kućama da ne prave gužvu u Spužu.

Umjesto njih tamo se nalazi vozač DF-a Mihailo Čađenović, koga za moguće učešće u terorističko-pučističko-kriminalnim akivnostima tereti samo jedan penzionisani pripadnik srpskih (para)vojnih formacija. Zapravo, on tereti registarske tablice automobila koji je Čađenović vozio. Ili će biti da Tužilaštvo ima nekog „keca u rukavu”.

Ostaje pitanje Sinđelićevog kredibiliteta, odnosno njegove sposobnosti da bude svjedok na sudu.

„Sinđelić ima dijagnozu da je psihički ozbiljno poremećen, a stekao ju je nešto posle 2000. godine, kada je u kasarni ubio dva vojnika zato što su ga maltretirali. Osuđen je na sedam godina, od kojih je odležao ukupno tri, nakon čega je pušten na slobodu”, tvrde izvori tabloida Alo. Slična priča i na portalu Princip. U iskaze takvih medija, ipak, nije preporučljivo vjerovati dok ne predoče materijalne dokaze.

Medijima se u novembru prošle godine javio i rezervni oficir Vojske i MUP-a Srbije Goran Vidojević optužujući Sinđelića da je pokušao da mu smjesti učešće u puču i hapšenje u Podgorici. „Predložio mi je da do sredine oktobra, skupim 10-20 ljudi, koji su spremni da idu da ratuju za novac u Ukrajinu. Prema njegovom kazivanju, plan je bio da dođemo svi u Podgoricu, gdje se održava skup dobrovoljaca, za odlazak u Ukrajinu. Sinđelić je rekao da nađem ljude, a on će nam naknadno javiti tačan termin polaska za Crnu Goru, a dobićemo novac za putne troškove, dnevnice i za avionske karte. Pošto znam o kakavom prevarantu se radi, znao sam da je u pitanju neka mutna rabota. Znao sam da sprema neku podvalu i tek nakon hapšenja onih ljudi u Crnoj Gori, na dan izbora, shvatio sam da je i meni bila spremljena klopka”, prenijeli su Vidojevićevu priču mediji iz Srbije i Crne Gore. Nema informacije da je ona zaintrigirala nekoga iz crnogorskog tužilaštva.

A kako vrijeme odmiče, postaje nam sve jasnije da je Tužilaštvo 16. oktobra učestvovalo -svjesno ili ne – u ozbiljnoj obmani javnosti. Tada nam je saopšteno kako su pučisti uhapšeni „u trenutku kada su pošli da provjere unaprijed pripremljeno skriveno skladište i dopremljeno oružje i municiju”. Gdje je to oružje, pitali smo se tada. Sada znamo da ga nije ni bilo.

,,Zaslužujem orden da mi se dodijeli, jer sam spasio crnogorski narod i državu, a ne da mi se sudi”, izjavio je Mirko Velimirović zvani Pajo, zavjerenik koji je od Sinđelića uzeo 30 hiljada da kupi oružje, pa akciju prijavio crnogorskim vlastima. Po istom obrascu, Sinđelić je od Šišmakova uzeo 200 hiljada eura – pa sve prijavio srpskoj policiji. Nikome na pamet ne pada stara britanska: „pratiti trag novca”

Po verziji koju je Velimirović ispričao istražiteljima, on oružje nije kupio, već je u Podgorici fotografisao „unaprijed spremljene” puške. Po priči pred sudijom, on je oružje kupio pa potom rastavio i bacio u neko jezero na Kosovu. Sudije su propustile da Velimirovića pripitaju: od koga je (eventualno) kupio 50 automata i 3.500 metaka? Ako ih nije kupio – gdje su mu Sinđelićeve pare? Ili ovako: kako se zove jezero u koje je bacio kupljeno oružje? Postoji li neko iz crnogorskih snaga bezbjednosti ko bi mogao da posvjedoči da je to oružje uništeno („pod kontrolom Specijalnog tužilaštva”, kako je objašnjavao Katnić) a ne, recimo, preprodano nekom od mnogobrojnih balkanskih krijumčara?

Sada se Sinđelić poziva na – Velimirovića. Katnić se uzda u obojicu. ,,U ovu priču ulažem svoj obraz i svoju čast”, naglasio je Katnić neposredno nakon 16. oktobra, insistirajući da Specijalno tužilaštvo ima dokaze ,,za sve što kaže”. Nadajmo se da ti dokazi nijesu Sinđo i Pajo.

Koliko god to danas ličilo na farsu postojala je mogućnost da se 16. oktobra prolije krv na podgoričkim ulicama. Mogu nam iskazi i (ne)posredni dokazi izgledati (ne)ozbiljo, ali ostaje činjenica da je, dan pošto je Aleksandar Vućić potvrdio dio priče o zavjeri protiv Crne Gore, u nenajavljenu posjetu Beogradu stigao Nikolaj Petrušev, sekretar ruskog Savjeta bezbjednosti kako bi, prema pisanju dijela beogradske štampe, „zbrinuo” svoje službenike uključene u ovu operaciju.

I zato moramo saznati: u čijoj režiji je sve to pripremano. A onda ponoviti izbore, kako bi oni bili fer i slobodni.

Mali vrabac i velika zbrka

Cigla po cigla… I eto bedema sazidanog od istina, poluistina i laži, dovoljnog da zakloni ono što naručioci žele da sakriju, a navede čitaoce da povjeruju u ono što je nadležnima po volji.

Počne se od činjenice. „Prema dokumentaciji koju je Specijalno tužilaštvo prezentovalo na jednom od suđenja, okrivljeni Vladimir Popov bio je u Beogradu od 29. septembra do 22. oktobra prošle godine. Odsjeo je u hotelu Mažestik, na Obilićevom vencu”, ovlašćen je da saopšti portal CDM – elektronska varijanta Dnevnih novina (oba su, uz Pobjedu i Portal analitiku u vlasništvu Media Nea, kompanije iza koje zvanično stoji Grk Petros Statis, „partner sa povlasticom” crnogorske Vlade).

Činjenicu prati (neprovjeren) citat: „Kako je u nedjelju objavila Prva televizija, zamjenik predsjednika Upravnog odbora hotela Mažestik je Andrija Jovićević, nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Crne Gore u doba izbijanja afere S. Č. On je nakon toga smijenjen sa mjesta prvog čovjeka crnogorske policije”.

Priča biva zaokržena spekulacijom: „Da sve bude intrigantnije, prošle godine se Andrija Jovićević pominjao kao mogući kandidat Demokratskog fronta za predsjedničke izbore u Crnoj Gori 2018. godine”. Potom je čitaocima CDM-a prepušteno da sami proniknu u prirodu veza između Popova, Jovićevića i čelnika DF-a.

Pa novi krug: „Istraga je takođe utvrdila da je drugi agent ruske službe Eduard Šišmakov (alijas Širokov) stigao u Beograd 2. oktobra i rezervisao hotel Mali vrabac na Skadarliji. Podatke o njihovom boravku u Srbiji, srpska obavještajna služba dostavila je crnogorskim istražiteljima, što je značajno doprinijelo istrazi…”. Taj „doprinos” još nijesmo vidjeli ali, ko zna…

Po sličnom modelu izvještavaju i Dnevne novine. Tako citat iz govora Andrije Mandića sa završne konvencije DF-a u Podgorici: „Haosa 16. oktobra neće biti nigdje. Jedino će biti haosa u kabinetu premijera Đukanovića. On će morati te večeri da razmišlja o svojoj budućnosti”, prati urednički komentar: „Otkud ovakve poruke ako lideri Fronta nijesu znali da se priprema krvoproliće?”

Zamislite kada bi na isti način posmatrali i komentarisali i Đukanovićevu izjavu sa završnog predizbornog mitinga (13. oktobar prošle godine). „Ne damo državu. To treba da znaju svi koji bi htjeli da je sruše ili ugrade u neku drugu državu”. Dakle: Otkud ovakve poruke ako lider DPS nije znao šta nas čeka 16. oktobra?

Ili vas sada čudi kada Sinđelić na saslušanju „razotkriva” naum da se obnovi zajednička država između Srbije i Crne Gore. Pa kao prepoznatljivo barijeru tvorcima tog nauma pominje Brana Mićunovića, jedinog koga je prepoznao sa spiska od 10-15 imena onih „koji će stvarati probleme na protestima i napasti narod”. Rekao mu Edi. Valjda u Malom vrabcu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo