Povežite se sa nama

MONITORING

Žeđ za novcem

Objavljeno prije

na

Ekonomska razglednica iz Crne Gore: U Skupštini Crne Gore traje rasprava o budžetu za narednu godinu. Predloženi budžet je represivan i sirotinjski, kaže opozicija. Ministar finansija Igor Lukšić brani Vladin prijedlog obećavajući da će u državnoj kasi biti dovoljno novca za plate. Dok nas ubjeđuje kako bi to trebali razumjeti kao uspjeh, o razvojnoj komponenti predloženog budžeta kaže: ,,Kapitalne projekte čiju smo realizaciju mogli odložiti za postkrizni period nijesmo obuhvatili Zakonom o budžetu”. U Kombinatu aluminijuma je, ponovo, započeto potpisivanje ugovora između radnika i uprave o sporazumnom raskidu radnog odnosa, pošto je Vlada na račun KAP-a u ponedjeljak uplatila pet miliona eura. Konačan rezultat akcije dobrovoljnog odlaska iz fabrike biće, nadaju se u upravi, smanjenje broja zapošljenih za približno polovinu. Istovremeno, Skupština akcionara KAP-a usvojila je izvještaj o poslovanju za 2008. godinu. Gubitak od 57,9 miliona eura veći je od procijenjene vrijednosti kapitala akcionarskog društva.
Radnici nikšićke Željezare najavili su nove proteste ukoliko im do kraja radne nedjelje ne bude isplaćena oktobarska plata. Vlasnici Željezare na ime poreza državi duguju 7,5 miliona, dok je dug za struju veći od 4,5 miliona eura.
Proteste pred vladom najavljuju i radnici Duvanskog kombinata.
Nervoza se osjeća i na finansijskom tržištu. Zvaničnici Centralne i direktori komercijalnih banaka na sastanku udruženja razmjenjuju argumente, ali i uvrede. Manjak novca i njima podiže adrenalin.
SVE JE ISTO…: Moglo bi se, ovako, nabrajati u nedogled. Teška vremena u kojima se nalazi crnogorska ekonomija zamijeniće ubrzo – još teža. A navedeno je, ipak, sasvim dovoljno da se, novinarskim žargonom, odbrani naslov ovog teksta. Samo što on nije autorsko djelo dolje potpisanih novinara. Jednostavno, prepisali smo opremu teksta objavljenog u prvom broju Monitora (strana 12). Autor tog teksta, kolega Dragoljub Vuković citira Boža Kovača: ,,Crna Gora je čitavo poslijeratno vrijeme živjela na infuziji i njen ukupni nivo potrošnje više je bio određen kapitalnim transakcijama iz okruženja, nego njenim vlastitim doprinosima”.
I ništa se suštinski nije promijenilo od vremena kada je pripravnik Milo Đukanović zasjeo na kormilo Vlade Crne Gore do danas. Zato nas vlast sada pokušava uvjeriti da ovdašnji ekonomski problemi nijesu posljedica domaćeg neznanja i nerada, već smo, navodno, žrtve svjetske ekonomske krize. Zbog nje je izostao očekivani priliv novca iz inostranstva (sjetimo se: Crna Gora regionalni lider u stranim investicijama po glavi stanovnika). A stanje će se, kažu, popraviti čim oporavak globalnih ekonomskih tokova ohrabri investitore da Crnu Goru zatrpaju obećanim milionima i milijardama. To su one ,,kapitalne transakcije iz okruženja” pomenute u Monitoru iz oktobra 1990. godine.
Sličnosti tu ne prestaju. Pokazaće se da su u crnogorskoj ekonomskoj priči podudarnosti sve samo ne slučajnost.
Prvi broj Monitora Crna Gora je dočekala sa društvenim proizvodom većim od 2,5 hiljada dolara po stanovniku. Narednih desetak godina BDP je padao, do minimalnih 800 dolara ,,po glavi” u 1999. godini. Slovenci su, recimo, iste godine probili barijeru od 10.000 dolara po stanovniku.
Krajem prošlog vijeka, uz obilatu stranu pomoć, crnogorski BDP počinje da raste da bi tek prije koju godinu dostigao nivo iz ‘90. prošlog vijeka. Trenutno je crnogorski društveni proizvod po stanovniku negdje oko 4,5 hiljada dolara. Nominalno, to je skoro dva puta više nego prije dvadeset godina. Suštinski, stvari izgledaju bitno drugačije. Ako, primjera radi, uzmemo prvi kurs euro-dolar (početak ‘99.) i po tom odnosu valuta tadašnje dolare konvertujemo u današnje eure, doći ćemo do podatka da je crnogorski društveni proizvod 1990. i 2009. ostao približno isti.

RAČUNICA: Računicu potvrđuju i plate. Uoči raspada SFRJ prosječna plata u Crnoj Gori bila je veća od tadašnjih 750 maraka. Jesenas, zapošljeni stanovnik Crne Gore sa prosječnom platom prima nešto više od 450 eura. Prema kursu po kome su se 2002. godine marke mijenjale za euro to je – isti iznos. Ipak, stvarna kupovna moć tog novca danas je mnogo manja.

Krajem devedesetih, kao i sada, u Crnoj Gori je zvanično radilo oko 150 hiljada ljudi. Razlika je to što je početkom ‘91. posao u Crnoj Gori tražilo 62 hiljade nezapošljenih. Sad – upola manje, iako Crne Gora ima 150 hiljada stanovnika više. Taj crnogorski presedan mogao bi da objasni samo neko od ideoloških tvoraca društvene i ekonomske tranzicije koji su zemlju preveli iz socijalizma u divlji kapitalizam, a njene resurse iz državnih u vlasništvo nove klase.

Kako smo potrošili vrijeme proteklo od prvog do današnjeg, 1.000-tog broja Monitora?
Uoči raspada SFRJ, Crna Gora je (jedina uz Sloveniju) bilježila spoljnotrgovinski suficit. Stvari su se promijenile.

POTOP I RASPRODAJA: Poletna vlast premijera Đukanovića potopila je devedesetih trgovačku flotu od 40-tak brodova Jugooceanije i Prekookeanske plovidbe koje su Crnoj Gori donosile godišnji devizni prihod veći od sto miliona tadašnjih dolara. Kada su ti brodovi rasprodati, sve skupa sa poslovnom zgradom Jugooceanije u Kotoru, prihod od te rasprodaje bio je manji od njihove godišnje zarade.

Valjalo je opljačkati crnogorske štediše. Prvo u državnim bankama (stara devizna štednja), potom kroz privatne piramidalne štedionice (gazda Jezda i mama Dafina). Morali su se uništiti zameci koji su prijetili da iz plemenskog, Crnu Goru prevedu u industrijsko društvo. Zato sada u cetinjskom Obodu raste korov. U fabričkom krugu Radoja Dakića se, umjesto građevinskih mašina, množe stambene zgrade čiji investitori očajnički traže kupce. Njih grade strani radnici sa uvezenom mehanizacijom. Samo su šljunak i voda naši. Na mjestu Marka Radovića nikao je tržni centar Delta. Duvanski kombinat, jednu od prvih crnogorskih fabrika, čeka ista sudbina. Sjeverno od Podgorice, lakše je pobrojati ono što je ostalo nego se sjetiti svega što su pojele godine ratova i pljačke.
Statistika kaže da je Crna Gora zemlja sa najvećom proizvodnjom aluminijuma po stanovniku. Stvarnost pokazuje – u ovdašnjim prodavnicama ne možete kupiti aluminijsku foliju za domaćinstva a da ona nije uvezena iz Italije ili Srbije. Crna Gora izvozi bukove i aluminijske trupce. Uvozi vodu, mlijeko, maslinovo ulje i med.

Nebo nad Crnom Gorom kontroliše se iz Beograda. Rasprodali smo zemlju, i počeli prodaju mora (privatizacije Arsenala, kupac Piter Mank). Privatizacija državnih preduzeća posebna je priča.

Ono što je bilo dovoljno malo da izmakne pažnji javnosti, a vrijedno – zbog nekretnina koje ima u posjedu (Zavod za urbanizam i projektovanje u Podgorici, HTP Piva iz Plužina, Ski Centar Bjelasica…), ili zbog prirodnog ili stečenog monopola na tržištu (Pomorski saobraćaj, ulcinjska Solana…) prešlo je za male pare u ruke familije i prijatelja. Najveća i najvrjednija crnogorska preduzeća iznijeta su na međunarodno tržište. Od prvog (Pivara Trebjesa – 1997.) do posljednjeg (Elektroprivreda, septembar 2009.), svaki je od tih poslova, na svoj način, bio praćen različitim sporenjima i kontroverzama dok su žurba i tajnovitost bile i ostale njihova zajednička karakteristika.

PREUZIMANJE: Tu se, ipak, mogu prepoznati makar dva modela. Bolji – kada se za kupca odaberu kompanije koje na tržištu imaju prepoznato ime i prezime: Interbruv, T-com, Daido metal… I gori: privatizacioni ugovori sa misterioznim of-šor kompanijama. Tako smo dobili ruševine umjesto ekskluzivnih hotela (As, Otrant…), regionalne simbole divlje gradnje (Avala), crne rupe koje prijete da usisaju crnogorsku ekonomiju (Prva banka, Kombinat aluminijuma)…

I Željezaru Nikšić, koja je poseban slučaj i za crnogorske prilike. Kompanija je do danas privatizovana tri puta. Prvo su iz Nikšića pobjegli predstavnici Rusmontstil-a, a potom i Midlend risors-a. I jedni i drugi su Željezarom upravljali i profitirali na državnim subvencijama dok nije došlo vrijeme da u nju nešto i ulože. Tada bi spakovali kofere i nestali. Gazdovanje je potom preuzeo MNSS, u čijem je bordu bila elita DPS-a i sestra premijera Đukanovića, Ana Kolarević. Sve govori da bi se priča mogla ponoviti još koji put.

To bi, uz već započetu nacionalizaciju jednom privatizovanog i gotovo potpuno uništenog Deripaskinog KAP-a, i simbolično označilo ekonomski povratak Crne Gore na mjesto odakle je krenula prije dvadeset godina. Nemoguće je tačno izračunati koliko su nam tu vožnju naplatili kormilar Đukanović i njegova posada. A da je mnogo – mnogo je.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA JE ZATEKLA, A ŠTA OSTAVLJA BIVŠA VLADA: DPS je bio gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaostavština Krivokapićeve Vlade može se, u polurečenici, opisati: protesti i sukobi na Cetinju povodom ustoličenja Joanikija Mićovića i program Evropa sad. Ostalo će se, manje-više, zaboraviti. Pošto je DPS ponovo na mjestu zločina

 

Vlada premijera Dritana Abazovića stupila je na dužnost. Bivši premijer Zdravko Krivokapić i „njegovi“ ministri otišli su u istoriju. Vrijeme je za svođenje računa i procjenu obećanja. Starih i novih.

„Crna Gora do sada nije imala bolju, kompetentniju i Vladu sa više znanja i umijeća nego što je trenutna”, ustvrdio je Krivokapić dok je bio boljeg raspoloženja, u vrijeme obilježavanja prve i posljednje godišnjice njegovog kabineta.

„Godinu i po trpjeli smo najgoru Vladu – ikad“, poručila je nakon razrješenja Krivokapićeve Vlade potpredsjednica DPS-a Sanja Damjanović. Zaboraviti apostole nećemo tako lako jer su nas vratili godina(ma) unazad – slijedi vrijeme odgovornosti“. Tu je bila i najava povratka DPS-a u vlast. Ili na mjesto zločina, prema interpretacijama druge strane.

Neki su pokušali da odvagaju. Predsjednik SNP-a i aktuelni ministar poljoprivrede Vladimir Joković pred smjenu Krivokapićeve Vlade je ocijenio: „Možda je ova Vlada najbolja, ali je premijer najgori u istoriji Crne Gore“. Drugi su ukazivali na specifičnost, ili apsurdnost političke situacije. „Potpredsednik najgore Vlade u istoriji Crne Gore, Dritan Abazović, sada bi trebalo kao premijer da popravi štetu koju je ta Vlada napravila. Pa to je genijalno!“, izjavio je pisac i politički analitičar Andrej Nikolaidis. Previđajući da šteta koju treba sanirati nije od juče.

Svaka od izrečenih teza  vodi do seta pitanja: šta je zaostavština Krivokapićeve Vlade? Trebaju li njihovi nasljednici da popravljaju štetu, nastave i unaprijede započeto, ili da se uhvate u koštac sa onim što prethodna Vlada nije htjela ili nije umjela da uradi? Konačno, mogu li se u partnerstvu sa DPS-om graditi stubovi na kojima će, prema obećanjima premijera Abazovića, počivati nova izvršna vlast – vladavina prava i ekonomski razvoj.

Momentu u kome je Duško Marković predao dužnost Zdravku Krivokapiću prethodili su sukobi pozicije i opozicije u parlamentu (izglasavanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti). Bile su litije i kontralitije. Svježa sjećanja na policijsku brutalnost ispred parlamenta i po podgoričkim ulicama (jesen 2015.). Suđenje opozicionim prvacima (afere državni udar i prenje novca), afere iz arhive odbjeglog tajkuna Duška Kneževića. Ekonomska kriza bez presedana (pad BDP-a od 15,3 odsto u 2020.) uzrokovana pandemijom ali i hroničnom zapuštenošću onog dijela crnogorske privrede koji je u državnom vlasništvu. Nezaposlenost. Male plate (minimalac od 225 eura) i još manje penzije.

Predsjednica Vrhovnog suda bila je Vesna Medenica. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. Upravom policije rukovodio je Veselin Veljović, a Agencijom za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić. Niko od njih nije smijenjen – podnijeli su ostavke ili su penzionisani. Potom se troje od njih četvoro našlo na udaru zakona. Zašto nijesu svi, teže je objasniti. Baš kao i činjenicu da je Blažo Jovanić i dalje predsjednik Privrednog suda, Zoran Jelić senator Državne revizorske institucije, a Petar Ivanović, Branimir Gvozdenović, Predrag Bošković… poslanici najveće partije unutar novoformirane većine. Na kojoj treba da se temelje oni stubovi vladavine prava i ekonomskog razvoja. Pod patronatom Mila Đukanovića, predsjednika države i (opet) vladajuće partije.

Ako najavljena borba protiv korupcije i kriminala nije dala očekivane rezultate i zbog zatečenog stanja, bivša Vlada i parlamentarna većina dijele odgovornost za neusvajanje skoro stotinak predloženih zakona, koji su postali taoci njihovih međusobnih sukoba. Zbog čega su izostale ili su usporene mnoge od obećanih i neophodnih sistemskih reformi.

Bivšoj Vladi niko nije branio da u raspodjeli ministarskih i direktorskih funkcija bude senzibilnija kada su u pitanju manjinski narodi i regionalna (ne)zastupljenost. Tako bi im neki problemi bili bliži i jasniji, a možda bi izbjegli neke od zamki vjerske i nacionalne isključivosti koje je pred njih postavljala tadašnja opozicija. Zašto to nijesu uradili –  znaju oni. A mi možemo da naslutimo na osnovu sladostrašća sa kojim su, neki od njih, ulazili u tradicionalne crnogorsko-srpske sukobe, podstičući podjele i destabilizujući vlastite pozicije.

I Vlada i parlamentarna većina raspali su se nakon cetinjskog ustoličenja Joanikija Mićovića, sporeći se o elementarnom pitanju ravnopravnosti građana Crne Gore i vjerskih organizacija koje u njoj djeluju. Demonstrirajući da su po tom pitanju, u odnosu na bivše vlasti, samo druga strana iste batine. Nekima, u Vladi i oko nje, falilo je više policijske brutalnosti na Cetinju. Potom je početak povratka DPS-a na tek izgubljene pozicije bio samo stvar matematike.

Može da čudi što bivša Vlada, suprotno najavama, nije uspjela da normalizuje odnose sa zvaničnom Srbijom. Moguće da je narativ srpskog sveta za njih bio previše. A moguće da je počelo raslojavanje unutar srpske zajednice u Crnoj Gori, na bezuslovne pripadnike Vučićevog srpskog sveta i na, primarno, građane Crne Gore.

Još malo podsjećanja na stanje u kome je DPS ostavio Crnu Goru 2020. Koleginica Marija Mirjačić, krajem te godine, u Vijestima navodi „neke od problema“ koje čekaju resornog ministra u Krivokapićevoj Vladi: „Pitanje opstanka nacionalnog avioprevoznika Montenegro Airlinesa, definisanje dalje sudbine Aerodroma Crne Gore (ACG), aneks ugovora o novom roku za završetak radova na prvoj dionici auto-puta od Smokovca do Mateševa i zahtjevi kineskog CRBC-a za dodatna plaćanja, nerentabilno poslovanje Barske i Crnogorske plovidbe, ogromni poslovni gubici u četiri željeznička preduzeća…“. Prazna državna kasa bila je druga tema.

Šta imamo danas: Montenegro Airlines je u stečaju, a nova državna aviokompanija u problemima poslovanja u vrijeme globalne pandemije i ratne krize u Evropi. Umjesto jednog imamo dva problema. Aerodromi su, baš kao i državne energetske kompanija, (p)ostali sigurna baza za zapošljavanje članova vladajućih partija.

Gradnja prve dionice auto-puta bliži se kraju. Crnogorska plovidba je, prvi put nakon desetak godina, prošlu godinu završila uz dobit, sposobna da plati dospjelu ratu kredita za svoja dva broda. Tome je najviše doprinijela prošlogodišnja izmjena ugovora o najmu brodova, čime su raniji DPS prihodi višestruko uvećani. I Montekargo se pohvalio pozitivnim poslovanjem u prvom tromjesečju, nakon što su lani prepolovljeni gubici iz 2020. Oživjela je i Luka Bar. Makar u dijelu koji se ne dotiče carinskih skladišta sa lagerovanim cigaretama bez akciznih markica.

Negdje napredak nije vidljiv, ili ga nije ni bilo. Plantaže su primjer. Trenutno prodaju placeve u Donjoj Gorici i na Marezi da bi pregurali još mjesec-dva.

Prethodna Vlada je, zvanično, smanjila državni dug za nekih 240 miliona eura. Tačne podatke znaćemo, ipak, tek kada njihovi nasljednici steknu uvid u dospjele obaveze koje nijesu plaćene u roku.

Odričući se dijela budžetskih prihoda i odlukom o povećanju minimalne zarade, Krivokapićeva Vlada je u značajnoj mjeri povećala prihode zaposlenih u Crnoj Gori. Tako je dodatno podstakla nejednakost između onih koji primaju platu i armije penzionera i nezaposlenih. Zbog rastuće inflacije i globalnog talasa poskupljenja energenata i hrane, njihova kupovna moć danas je, vjerovatno, ista ili čak i nešto manja nego u posljednjim danima DPS vladavine. Kritičari ipak, treba da razmisle gdje bismo danas bili sa minimalnom zaradom od 225 i minimalnom penzijom od nepunih 120 eura. I kako je „najgora Vlada u istoriji“ za godinu uradila više za standard zaposlenih sa najnižim primanjima nego što je DPS za 10-15 godina.

No program Evropa sad nosi opasnost ekonomske neodrživosti. I gotovo izvjesnu potrebu za novim zaduženjima, najkasnije naredne godine. Ono će opet, poput većine prethodnih, otići u potrošnju. Manirom DPS prethodnika, Krivokapić i njegovi najbliži saradnici taj su problem prepoznali kao – tuđu brigu. Pandemija, rat u Ukrajini, globalna kriza, usporiće planirani rast ekonomije i ubrzati otkrivanje mogućih problema.

Legalizacija radnih mjesta, borba protiv ilegalnog tržišta duvanskih i naftnih proizvoda, rekordne zapljene kokaina, fiskalizacija… dio su poslova koje je prethodna Vlada započela u cilju suzbijanja sive ekonomije i borbe protiv organizovanog kriminala. Ti poslovi, ipak, nisu do kraja odrađeni kako valja.  Zato imamo kokainske tovare sa N.N. vlasnicima i nefiskalizovane advokate.

Zaustavljen je talas organizovanih ubistava na ulicama. A otvorena Pandorina kutija saradničke mreže kriminalnih klanova u pravosuđu, policiji a, čuje se, i među nekadašnjim zvaničnicima izvršne i zakonodavne vlasti. To nas, opet vraća na DPS i njegovo nasljeđe. Krivokapićevi nisu bili dobri. DPS je bio gori.

 

Proći će, prošao je

Prvi put u istoriji crnogorskog višepartizma, zvanične primopredaje dužnosti između bivšeg i sadašnjeg premijera nije bilo. Još jedan Krivokapićev korak unazad na račun obećanog povratka u normalnost. Taj gest možemo posmatrati kao kamenčić u mozaiku aktivnosti koje su omogućile povratak Đukanovićevog DPS-a na čelo novouspostavljene parlamentarne većine. Pošto su njihovi nasljednici, u mnogim segmentima (partijsko kadriranje, nepotizam, podobni i nepodobni, tajnost rada, kršenje procedura, servilnost prema novim/starim centrima moći…) previše podsjećali na DPS i satelite.  Samo bez iskustva i rutine koje su oni sticali tokom decenija vladavine.

„Sačekao sam jutros u Vladi novog premijera Zdravka Krivokapića“, saopštio je Duško Marković, bivši premijer nakon što je, u decembru 2020, predao dužnost. ,,Današnji susret i formalna primopredaja dužnosti potvrda su demokratskog sadržaja, zrelosti i odgovornosti koju baštini naša politika. Nadajmo se da će ova Vlada raditi u interesu Crne Gore i svih njenih građana”.

Slične poruke, minulih dana, čuli smo i od ministara finansija, ekonomskog razvoja, poljoprivrede, javne uprave… Ne i od bivšeg premijera.

„Primopredaja dužnosti predsjedniku Vlade kao protokolarni gest praktikuje se u uslovima nespornog legitimiteta“, poručio je  Krivokapić preko društvenih mreža. „Ne želim da simuliranjem redovnosti, pružam legitimitet očiglednom kršenju demokratskih i pravnih postulata. U kabinetu sam ostavio jasnu poruku o prolaznosti: Proći će!”

Prošao je, odgovorili su Krivokapiću njegovi politički oponenti ne prekidajući veselje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPASNE PRIJETNJE U NEMOĆNOJ DRŽAVI: Organizovana proizvodnja panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povodom prijetnji da su u školama postavljene bombe, upućeni sagovornici Monitora tvrde da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država, potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, tvrde naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola

 

Prošlo je dvadesetak dana od prijetnji da će crnogorske škole biti dignute u vazduh. Javnost još nema odgovor da li ima napretka u istrazi i da li još čekamo podatke od Interpola. Minule srijede javnost je uznemirena nakon što je na mejlove 41 škole stigla dojava o postavljenoj bombi. Prijetnje o navodno postavljenim eksplozivnim napravama stigle su i na adrese opština Nikšić, Bar, Bijelo Polje, Berane, Kotor i Tivat. Djeca su evakuisana, roditelju su bili u strahu. Državni dužnosnici su o ovome govorili ležerno.

„Na teritoriji škole podmetnuto je mnogo bombi“, navodi se u anonimnoj monstruoznoj mejl poruci. „Uvijek smo sanjali o osveti. Uvijek smo sanjali o osveti. Mi ćemo se osvetiti, doći ćemo u školu. Sve ćemo pobiti. Niko neće ostati živ. Cijeli grad će krvariti“.

O lažnim dojavama o postavljenim bombama, zvanično se oglašavala jedino Uprava policije. Vlada i ministarstva se zvanično nijednom nisu oglasili. Iako je vladao strah, funkcioneri se nisu udostojili da sazovu pres konferenciju gdje bi građane uvjerili da su naša djeca bezbjedna, umjesto što su to saopštavali usputno.

Mandatar za sastav nove vlade i odlazeći koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović tvrdi da građani treba da se „osjećaju potpuno bezbjedno“ i da nema „nikakvog razloga za paniku“. On je sa novinarima razgovarao nakon konferencije povodom završetka obrazovnog programa „Škole za 21. vijek“ i projekta „Nastavnik za 21. vijek“. Kaže da je samo riječ o pokušaju unošenja tenzija i nemira kod građana.

„Nema rasula u sektoru bezbjednosti. Ništa se ni prošli put nije desilo, nadamo se da će i sad biti tako. Upućuju se zahtjevi drugim državama da izvrše kontrolu. Na njih se ne odgovara baš promptno…“ ističe Abazović.

Međutim, upućeni sagovornici Monitora pojašnjavaju da su kapaciteti Uprave policije i drugih nadležnih bezbjednosnih službi veoma slabi. Riječ je o sektoru koji je tek počeo da se razvija. Ukoliko su poruke poslate sa internet adresa drugih država potrebna je međunarodna saradnja koja je veoma spora. Crna Gora se, kažu naši izvori, najviše oslanja na organe Europola i Interpola. Tvrde da se neko profesionalno angažovao da sakrije tragove prijetnji. Neki domeni, sa kojih su slati mejlovi, kupljeni su u stranim zemljama, a plaćani su u kripto valutama.

Ministarstvo prosvjete obustavilo je nastavu u svim školama u Crnoj Gori zbog prijetećih anonimnih poruka. Međutim, na veb sajtu resora nema ni jednog saopštenja povodom ove situacije. Ni na sajtu Vlade nema saopštenja izvršne vlasti. Nisu se oglasili ni čelnici tih resora. Na sajtu Vlade preneseno je saopštenje policije.

Uprava policije je saopštila da su u toku aktivnosti na identifikaciji osobe koja je poslala dojave o bombama na mejl adrese škola i institucija, kako kroz intenzivne policijsko-tužilačke aktivnosti u zemlji, tako i putem međunarodne policijske saradnje. Tvrde da su pregledali objekte i prostore i da nisu pronađeni sumnjivi ili opasni predmeti. „Sa aspekta izvršenih kontrola, sprovedenih procedura i postupaka koje smo do sada realizovali, postoje svi preduslovi za nesmetano odvijanje nastavnog procesa u obrazovnim ustanovama“, zaključuje se u saopštenju policije.

Abazović kaže da ove prijetnje ne bi vezivao za izbor nove vlade, koji je zakazan za petak, 28. april, na Cetinju. „Da li su to strukture koje ne žele novu vladu? Moguće, ali ne bih to vezao za 43. vladu. Ti ljudi vjerovatno imaju određene agende, a one sigurno nisu progresivne i dobronamjerne“, dodao je Abazović.

Državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova Zoran Miljanić, pak, kaže da se ne može isključiti da su prijetnje povezane sa formiranjem nove vlade. Ocijenio je da se ovakvim dojavama unosi nesigurnost i panika, i pokušava stvoriti iskrivljena slika o stanju bezbjednosti u Crnoj Gori. Navodi da je teško otkriti odakle dolaze prijetnje. „One  uglavnom dolaze iz inostranstva, kako iz regiona tako i zemalja Evrope i šire. Specijalizovane službe čine sve da dođu do pokazatelja i indicija ko bi se sve mogao baviti ovako prljavim poslovima“, rekao je on.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović je pozvao nadležne institucije da hitno rasvijetle prijetnje, pronađu nalogodavce, organizatore i izvršioce. „Ne smijemo dozvoliti da obrazovanje trpi zbog onih koji namjeravaju izazivati vanredne situacije i destabilizovati državu uoči izbora nove vlade, na pragu turističke sezone“, kaže Đukanović.

Predavač nacionalne, regionalne i međunarodne bezbjednosti na Univerzitetu Donja Gorica Nikola Banićević za Monitor kaže da prijetnja aktiviranjem eksplozivne naprave ili više njih predstavlja bezbjednosni problem za svaki sistem nacionalne bezbjednosti, bez obzira što ona nije realizovana. Škole su, pojašnjava, posebno osjetljiva mjesta za ugrožavanje bezbjednosti, jer se radi o ugrožavanju života djece. „Birajući škole za potencijalna mjesta napada, napadači između ostalog žele postići psihološki efekat širenjem straha, panike i nesigurnosti. Radi se o želji za zastrašivanjem stanovništva korišćenjem prijetnji nasiljem ili vršenjem samog akta nasilja. Konačno, ideja je postići stanje pesimizma u društvu, čime se parališe svakodnevan život građana”, ističe Banićević.

On ukazuje da otklanjanje prijetnje ovog tipa zahtijeva sistematičan i združeni odgovor organa i službi u sistemu nacionalne bezbjednosti. „Od posebnog je značaja regionalna i međunarodna bezbjednosna saradnja, kako na bilateralnom nivou tako i kroz članstvo u regionalnim i međunarodnim bezbjednosnim organizacijama. Cilj svakog sistema nacionalne bezbjednost je da na bezbjednosne izazove, rizike i prijetnje pruži preventivan odgovor“, ističe Banićević.

On nasaglašava da posebna pažnja sistema nacionalne bezbjednosti treba da bude usmjerena na djecu, sa naglaskom na njihov boravak u školama, prostorima u kojima treba da budu bezbjedna i sigurna.

Zasad izgleda da zvaničnici aktivno ignorišu strah građana.

 

Vučić tvrdi da dojave šalju bezbjednosne službe

Avioni Er Srbije i dalje lete ka Moskvi dok je Rusija izložena oštrim međunarodnim sankcijama zbog invazije na Ukrajinu. Sa ovim letovima nižu se i lažne dojave o bombama u avionima. Takođe su zabilježene iste dojave za javne prostore, poput tržnih centara. Do sada ih je evidentirano ukupno četrnaest.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi da u lažnim dojavama o bombama u avionima za Moskvu učestvuju strane službe sa teritorije dvije zemlje. Tvrdi da je jedna zemlja Evropske unije, a druga je Ukrajina. Ukrajinske vlasti su negirali te navode.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin ocijenio je da su dojave o bombama nastavak pritiska na Srbiju, njenu ekonomiju, ali i na Vučića da napusti politiku vojne neutralnosti i donošenja samostalnih odluka. Tvrdi da su posljednje dojave o navodnim bombama u tržnim centrima došle sa servera koji je lociran u Švajcarskoj.

„Naše službe efikasno detektuju odakle dolaze te dojave, uglavnom iz jednog centra jedne zemlјe u Evropskoj uniji i sa teritorije Ukrajine”, rekao je 21. aprila Vulin za Radio-televiziju Srbije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo