Povežite se sa nama

MONITORING

Žeđ za novcem

Objavljeno prije

na

Ekonomska razglednica iz Crne Gore: U Skupštini Crne Gore traje rasprava o budžetu za narednu godinu. Predloženi budžet je represivan i sirotinjski, kaže opozicija. Ministar finansija Igor Lukšić brani Vladin prijedlog obećavajući da će u državnoj kasi biti dovoljno novca za plate. Dok nas ubjeđuje kako bi to trebali razumjeti kao uspjeh, o razvojnoj komponenti predloženog budžeta kaže: ,,Kapitalne projekte čiju smo realizaciju mogli odložiti za postkrizni period nijesmo obuhvatili Zakonom o budžetu”. U Kombinatu aluminijuma je, ponovo, započeto potpisivanje ugovora između radnika i uprave o sporazumnom raskidu radnog odnosa, pošto je Vlada na račun KAP-a u ponedjeljak uplatila pet miliona eura. Konačan rezultat akcije dobrovoljnog odlaska iz fabrike biće, nadaju se u upravi, smanjenje broja zapošljenih za približno polovinu. Istovremeno, Skupština akcionara KAP-a usvojila je izvještaj o poslovanju za 2008. godinu. Gubitak od 57,9 miliona eura veći je od procijenjene vrijednosti kapitala akcionarskog društva.
Radnici nikšićke Željezare najavili su nove proteste ukoliko im do kraja radne nedjelje ne bude isplaćena oktobarska plata. Vlasnici Željezare na ime poreza državi duguju 7,5 miliona, dok je dug za struju veći od 4,5 miliona eura.
Proteste pred vladom najavljuju i radnici Duvanskog kombinata.
Nervoza se osjeća i na finansijskom tržištu. Zvaničnici Centralne i direktori komercijalnih banaka na sastanku udruženja razmjenjuju argumente, ali i uvrede. Manjak novca i njima podiže adrenalin.
SVE JE ISTO…: Moglo bi se, ovako, nabrajati u nedogled. Teška vremena u kojima se nalazi crnogorska ekonomija zamijeniće ubrzo – još teža. A navedeno je, ipak, sasvim dovoljno da se, novinarskim žargonom, odbrani naslov ovog teksta. Samo što on nije autorsko djelo dolje potpisanih novinara. Jednostavno, prepisali smo opremu teksta objavljenog u prvom broju Monitora (strana 12). Autor tog teksta, kolega Dragoljub Vuković citira Boža Kovača: ,,Crna Gora je čitavo poslijeratno vrijeme živjela na infuziji i njen ukupni nivo potrošnje više je bio određen kapitalnim transakcijama iz okruženja, nego njenim vlastitim doprinosima”.
I ništa se suštinski nije promijenilo od vremena kada je pripravnik Milo Đukanović zasjeo na kormilo Vlade Crne Gore do danas. Zato nas vlast sada pokušava uvjeriti da ovdašnji ekonomski problemi nijesu posljedica domaćeg neznanja i nerada, već smo, navodno, žrtve svjetske ekonomske krize. Zbog nje je izostao očekivani priliv novca iz inostranstva (sjetimo se: Crna Gora regionalni lider u stranim investicijama po glavi stanovnika). A stanje će se, kažu, popraviti čim oporavak globalnih ekonomskih tokova ohrabri investitore da Crnu Goru zatrpaju obećanim milionima i milijardama. To su one ,,kapitalne transakcije iz okruženja” pomenute u Monitoru iz oktobra 1990. godine.
Sličnosti tu ne prestaju. Pokazaće se da su u crnogorskoj ekonomskoj priči podudarnosti sve samo ne slučajnost.
Prvi broj Monitora Crna Gora je dočekala sa društvenim proizvodom većim od 2,5 hiljada dolara po stanovniku. Narednih desetak godina BDP je padao, do minimalnih 800 dolara ,,po glavi” u 1999. godini. Slovenci su, recimo, iste godine probili barijeru od 10.000 dolara po stanovniku.
Krajem prošlog vijeka, uz obilatu stranu pomoć, crnogorski BDP počinje da raste da bi tek prije koju godinu dostigao nivo iz ‘90. prošlog vijeka. Trenutno je crnogorski društveni proizvod po stanovniku negdje oko 4,5 hiljada dolara. Nominalno, to je skoro dva puta više nego prije dvadeset godina. Suštinski, stvari izgledaju bitno drugačije. Ako, primjera radi, uzmemo prvi kurs euro-dolar (početak ‘99.) i po tom odnosu valuta tadašnje dolare konvertujemo u današnje eure, doći ćemo do podatka da je crnogorski društveni proizvod 1990. i 2009. ostao približno isti.

RAČUNICA: Računicu potvrđuju i plate. Uoči raspada SFRJ prosječna plata u Crnoj Gori bila je veća od tadašnjih 750 maraka. Jesenas, zapošljeni stanovnik Crne Gore sa prosječnom platom prima nešto više od 450 eura. Prema kursu po kome su se 2002. godine marke mijenjale za euro to je – isti iznos. Ipak, stvarna kupovna moć tog novca danas je mnogo manja.

Krajem devedesetih, kao i sada, u Crnoj Gori je zvanično radilo oko 150 hiljada ljudi. Razlika je to što je početkom ‘91. posao u Crnoj Gori tražilo 62 hiljade nezapošljenih. Sad – upola manje, iako Crne Gora ima 150 hiljada stanovnika više. Taj crnogorski presedan mogao bi da objasni samo neko od ideoloških tvoraca društvene i ekonomske tranzicije koji su zemlju preveli iz socijalizma u divlji kapitalizam, a njene resurse iz državnih u vlasništvo nove klase.

Kako smo potrošili vrijeme proteklo od prvog do današnjeg, 1.000-tog broja Monitora?
Uoči raspada SFRJ, Crna Gora je (jedina uz Sloveniju) bilježila spoljnotrgovinski suficit. Stvari su se promijenile.

POTOP I RASPRODAJA: Poletna vlast premijera Đukanovića potopila je devedesetih trgovačku flotu od 40-tak brodova Jugooceanije i Prekookeanske plovidbe koje su Crnoj Gori donosile godišnji devizni prihod veći od sto miliona tadašnjih dolara. Kada su ti brodovi rasprodati, sve skupa sa poslovnom zgradom Jugooceanije u Kotoru, prihod od te rasprodaje bio je manji od njihove godišnje zarade.

Valjalo je opljačkati crnogorske štediše. Prvo u državnim bankama (stara devizna štednja), potom kroz privatne piramidalne štedionice (gazda Jezda i mama Dafina). Morali su se uništiti zameci koji su prijetili da iz plemenskog, Crnu Goru prevedu u industrijsko društvo. Zato sada u cetinjskom Obodu raste korov. U fabričkom krugu Radoja Dakića se, umjesto građevinskih mašina, množe stambene zgrade čiji investitori očajnički traže kupce. Njih grade strani radnici sa uvezenom mehanizacijom. Samo su šljunak i voda naši. Na mjestu Marka Radovića nikao je tržni centar Delta. Duvanski kombinat, jednu od prvih crnogorskih fabrika, čeka ista sudbina. Sjeverno od Podgorice, lakše je pobrojati ono što je ostalo nego se sjetiti svega što su pojele godine ratova i pljačke.
Statistika kaže da je Crna Gora zemlja sa najvećom proizvodnjom aluminijuma po stanovniku. Stvarnost pokazuje – u ovdašnjim prodavnicama ne možete kupiti aluminijsku foliju za domaćinstva a da ona nije uvezena iz Italije ili Srbije. Crna Gora izvozi bukove i aluminijske trupce. Uvozi vodu, mlijeko, maslinovo ulje i med.

Nebo nad Crnom Gorom kontroliše se iz Beograda. Rasprodali smo zemlju, i počeli prodaju mora (privatizacije Arsenala, kupac Piter Mank). Privatizacija državnih preduzeća posebna je priča.

Ono što je bilo dovoljno malo da izmakne pažnji javnosti, a vrijedno – zbog nekretnina koje ima u posjedu (Zavod za urbanizam i projektovanje u Podgorici, HTP Piva iz Plužina, Ski Centar Bjelasica…), ili zbog prirodnog ili stečenog monopola na tržištu (Pomorski saobraćaj, ulcinjska Solana…) prešlo je za male pare u ruke familije i prijatelja. Najveća i najvrjednija crnogorska preduzeća iznijeta su na međunarodno tržište. Od prvog (Pivara Trebjesa – 1997.) do posljednjeg (Elektroprivreda, septembar 2009.), svaki je od tih poslova, na svoj način, bio praćen različitim sporenjima i kontroverzama dok su žurba i tajnovitost bile i ostale njihova zajednička karakteristika.

PREUZIMANJE: Tu se, ipak, mogu prepoznati makar dva modela. Bolji – kada se za kupca odaberu kompanije koje na tržištu imaju prepoznato ime i prezime: Interbruv, T-com, Daido metal… I gori: privatizacioni ugovori sa misterioznim of-šor kompanijama. Tako smo dobili ruševine umjesto ekskluzivnih hotela (As, Otrant…), regionalne simbole divlje gradnje (Avala), crne rupe koje prijete da usisaju crnogorsku ekonomiju (Prva banka, Kombinat aluminijuma)…

I Željezaru Nikšić, koja je poseban slučaj i za crnogorske prilike. Kompanija je do danas privatizovana tri puta. Prvo su iz Nikšića pobjegli predstavnici Rusmontstil-a, a potom i Midlend risors-a. I jedni i drugi su Željezarom upravljali i profitirali na državnim subvencijama dok nije došlo vrijeme da u nju nešto i ulože. Tada bi spakovali kofere i nestali. Gazdovanje je potom preuzeo MNSS, u čijem je bordu bila elita DPS-a i sestra premijera Đukanovića, Ana Kolarević. Sve govori da bi se priča mogla ponoviti još koji put.

To bi, uz već započetu nacionalizaciju jednom privatizovanog i gotovo potpuno uništenog Deripaskinog KAP-a, i simbolično označilo ekonomski povratak Crne Gore na mjesto odakle je krenula prije dvadeset godina. Nemoguće je tačno izračunati koliko su nam tu vožnju naplatili kormilar Đukanović i njegova posada. A da je mnogo – mnogo je.

Milka TADIĆ MIJOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo