Povežite se sa nama

MONITORING

Mjesto tragičnih priča

Objavljeno prije

na

Velikosrpski san o životu svih Srba u jednoj državi, na javi je od prostora bivše Jugoslavije napravio mjesto tragičnih priča, gdje je brutalno ubijeno više od 200.000, a raseljeno oko pet miliona ljudi. Rušenja čitavih gradova, etnička čišćenja, masovne grobnice, silovanja, ubijanja i genocid u Bosni i Hercegovini odvijao se pred očima čitavog svijeta. Među brojnim zločinima koji su obilježili rat na prostoru bivše Jugoslavije svakako spada – opsada Vukovara. U tromjesečnim artiljerijskim napadima JNA poginulo je na stotine ljudi, a grad je bukvalno sravnjen. Uoči samog pada Vukovara nekoliko stotina ljudi potražilo je sklonište u bolnici blizu grada. No, pripadnici JNA su upali u tu bolnicu, i izdvojili oko 200 civila među kojima je bilo dosta ranjenika i bolničkog osoblja. Odveli su ih na poljoprivredno imanje Ovčara, četiri kilometra udaljenom od grada. U noći između 20. i 21. novembra, na tom mjestu su srpske snage iz vatrenog oružja i na drugi način ubile 198 muškaraca i dvije žene. Nakon brutalne egzekucije tijela žrtava su buldožerima zakopana u masovnu grobnicu.

„Vukovarskoj trojci” koja je komandovala pripadnicima JNA u Vukovaru, presuđeno je u Hagu. Glavnokomandujući Mile Mrkšić osuđen je na 20, a Veselin Šljivančanin na 17 godina zatvora. Miroslav Radić je „zbog nedostatka dokaza” oslobođen.

Ostaće upamćen i sramni napad na Dubrovnik. Taj grad su, po prvi put u njegovoj istoriji, vandalski rušili pripadnici JNA i crnogorski rezervisti. Tokom besprizornog rušenja i pljačkanja Dubrovnika sa okolinom poginulo je više od 300 njegovih branitelja, 33.000 ljudi je izbjeglo iz grada a u vojne logore u Bileći i Morinju odvedeno je 336 osoba. Napravljena je i ogromna materijalna šteta. Tokom Rata za mir oko 165 crnogorskih rezervista ostavilo je glavu na dubrovačko-hercegovačkom ratištu.

Zbog ratnih zločina počinjenih tokom opsade Dubrovnika, Haški tribunal je osudio generala Pavla Strugara i viceadmirala Modraga Jokića na po sedam godina zatvora. U Podgorici je u toku suđenje odgovornim za zlostavljanje logoraša u Morinju.

Veliki ratni zločini su počinjeni i tokom progona Hrvata iz Kninske krajine. Bivši predsjednik i premijer SAO Krajine, Milan Babić, u Hagu je zbog tih zločina osuđen na 13, a Milan Martić na 35 godina zatvora.

Brutalni rat u Hrvatskoj nastavlja se sve do akcije Oluja kada Hrvatska oslobađa svoju teritoriju. Haški tužioci terete hrvatske oficire na čelu sa Antom Gotovinom, Mladenom Marčakom i Ivanom Čermakom za ubistvo najmanje 150 i progon više desetina hiljada Srba.

Da bi se napravila inventura zločina u Bosni i Hercegovini trebaće više decenija. Haški tribunal optužuje vođu bosanskih Srba, Radovana Karadžića, za dvostruki genocid: genocid počinjen u Srebrenici, te za genocid u Brčkom, Bratuncu, Foči, Ključu, Kotor Varoši, Prijedoru, Sanskom Mostu, Višegradu, Vlasenici i Zvorniku. Karadžić je, kao ključna ličnost, optužen i za udruženi zločinački poduhvat i zločine počinjene još u 27 opština.

Serija monstruoznih zločina započela je neselektivnim granatiranjem Mostara u režiji ledenog generala JNA, Momčila Perišića. Ratni požar potom zahvata čitavu BiH. Slijede brutalne likvidacije civilnog stanovništva, silovanja, logori, masovne grobnice. U BiH se formira 620 logora i zatvora u kojim je zatočeno više od 55.000 ljudi. Oko 20.000 logorske torture nije preživjelo. Najzloglasniji: Omarska, Manjača, Keraterm, KPD Foča, Luka…

Na samom početku agresije na BiH, zloglasna braća Sredoje i Milan Lukić sa svojim vitezovima zatvaraju 60 bošnjačkih civila u jednu kuću u višegradskoj Pionirskoj dolini. Žive ih spaljuju. Takvo herojsko djelo ponavljaju nekoliko dana kasnije kada u susjednom Bikavcu zatvaraju 70 bošnjačkih staraca, žena i djece. Nakon što su zakovali vrata i prozore žive ih spaljuju. Haški tribunal je osudio Milana na doživotnu, a Sredoja na tridesetogodišnju kaznu zatvora. No, krvoločnoj braći nije suđeno za još dva velika zločina: otmicu i ubistvo 16 Bošnjaka iz autobusa u Sjeverinu, i 19 Bošnjaka iz voza br. 671 koji se obraćao na relaciji Beograd – Bar, u stanici Štrpci.

Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana. Na ovaj grad dnevno je padalo u prosjeku 329 granata. U neselektivnom bombardovanju, granatiranju i snajperskom djelovanju ubijeno je 11.700 ljudi, od toga 1.601 djece. Ranjeno je oko 50.000 Sarajlija. Okrutne slike posljedica granatiranja pijace Markale obišle su čitav svijet. Komandant sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS, zadužen za djelovanje po Sarajevu, Stanislav Galić, u Hagu je osuđen na doživotnu robiju.

Srpske snage s obje strane Drine izvele i prvi genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Pod vođstvom zloglasnog generala Ratka Mladića, vojska i policija
RS-a, potpomognute Miloševićevim vojnim, policijskim i paravojnim jedinicama tokom srebreničkog masakra ubile su 8.372 srebreničkih dječaka i muškaraca. Pokolj je trajao od 10. do 18. jula 1995. godine. Zarobljeni civili su klani, strijeljani, na njih su bacane bombe i pucano iz ručnih bacača. Prema nalazu Radne grupe za Srebrenicu i haških istražitelja, u srebreničkom masakru, računajući i logistiku, ukupno je učestvovalo oko 20.000 Srba s obje strane Drine.

Za zločin počinjen u Srebrenici, Haški tribunal je po prvi put donio presudu za genocid: general Radislav Krstić, zapovjednik Drinskog korpusa Vojske RS, osuđen je na 46 godina zatvora. Za isto krivično djelo haški tužioci terete Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Zbog zločina počinjenim nad Bošnjacima i etničkog čišćenja teritorije tzv. Herceg-Bosne, koje je imala za cilj njeno pripajanje Velikoj Hrvatskoj u Hagu se sudi šestočlanoj grupi na čelu sa Jadrankom Prlićem. Zbog zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Bosni, hrvatsko pravosuđe već je osudilo Fikreta Abdića, predsjednika tzv. Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna. U Hagu se, na osnovu komandne odgovornosti, sudi i bivšem komandantu Armije BiH, Rasimu Deliću, zbog zločina nad zarobljenim hrvatskim vojnicima kao i zbog monstruoznih zločina nad trojicom zarobljenih srpskih vojnika u Zavidovićima, koje su zaklali mudžahedini.

Iako formalno nije bila u ratu i u Crnoj Gori i nad njenim građanima su počinjeni ratni zločini. Najsramniji je onaj nad izbjeglicama iz BiH, koje su s proljeća 1992. godine, bježeći od strahota rata, potražili spas u susjednoj Crnoj Gori. Protivno crnogorskoj tradiciji, etici, Ustavu i svim međunarodnim konvencijama, crnogorski policajci su uhapsili više od stotinu bosansko-hercegovačkih izbjeglica i svezanih ruku ih isporučili dželatima Radovana Karadžića. Pod optužbom da su ratni zločinci, crnogorska policija je hapsila i deportovala ugledne bh. privrednike, bivše gradonačelnike, politikologe… Čak i žene. Ubijeno je najmanje 86 Bošnjaka, deportaciju je preživjelo samo njih deset.

Nakon 17 godina Crna Gora je isplatila preživjelima i porodicama pobijenih ljudi 4,2 miliona eura. U naknadnim tužbama porodica potražuje se još nešto manje od jednog miliona eura. U toku je i sudski postupak protiv devetorice visokorangiranih policajaca.

U februaru 1993. godine sa stanice Štrpci, iz voza 671 odvedeno je 19 putnika bošnjačke nacionalnosti građana Crne Gore i Srbije i jedan Hrvat. Svi su pobijeni u okolini Višegrada. Godinama su golgotu prolazile njihove familije, čekajući odgovore šta je sa njihovim najdražima. Za ovaj zločin osuđen je samo Nebojša Ranisavljević, 15 godina.

U Bukovici je tokom 1992 i 1993. godine ubijeno osam a raseljeno više stotina Bošnjaka. Uništena je i opljačkana imovina bukovičkih muslimana. U Kaluđerskom lazu pripadnici JNA su 18. maja 1999. godine ubili 23-oje albanskih izbjeglica. Crnogorsko pravosuđe je pokrenulo postupak protiv sedam rezervista crnogorske policije i JNA koji su učestvovali u zločinu u Bukovici, kao i protiv osmorice pripadnika VJ, koji su pobili albanske civile u Kaluđerskom lazu.
Među brojnim ratnim zločinima počinjenim na Kosovu izdvaja se masovno ubistvo koje su Miloševićeve trupe izvršile 26. marta 1999. godine u Suvoj Reci, kada je ubijeno 48 članova porodice Beriša. Leševi nesrećnih ljudi, žena i djece hladnjačama su prevezeni i zakopani na poligonu srpske policije u Batajnici, kod Beograda.
Zbog zločina na Kosovu, bivši potpredsjednik jugoslovenske vlade Nikola Šainović, general VJ Nebojša Pavković i general policije Srbije Sreten Lukić osuđeni na po 22, a Vladimir Lazarević i Dragoljub Ojdanić na po 15 godina zatvora. Slobodan Milošević je umro iza rešetaka u Hagu. Sahranjen je u sopstvenom dvorištu, u Požarevcu.

Invenura zločina počinjenih na prostoru bivše Jugoslavije tokom proteklog rata će trajati decenijama. Baš kao i procesuiranje zločinaca kojim će se ubuduće baviti isključivo domicilni sudovi. Toliko da zločinci mirno ne spavaju.

Šeki RADONČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMIJENJEN BORIS MARIĆ, PONOVO OKRNJEN TUŽILAČKI SAVJET: Krivokapić želi odlučujući glas u tužilaštvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet je raspisao konkurs za novog vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca, koji ujedno predsjedava i tim upravljačkim organom, ali zbog smjene jednog člana možda ne bude potrebne većine za izbor VD-a

 

Članovi Tužilačkog savjeta konačno su održali prvu sjednicu i verifikovali mandat.  Tako je poslije skoro pola godine krize u tužilaštvu zbog političkih prepucavanja oko jednog spornog pravnika, TS profunkcionisao. No, izgleda, u pogrešno vrijeme.

U Skupštini je pokrenuto pitanje (ne)povjerenja Vladi Crne Gore, a prema javnim istupima poslanika vladajućih i opozicionih partija, početkom februara aktuelna garnitura izvršne vlasti neće dobiti povjerenje. Takva situacija odrazila se i na Tužilački savjet.

Premijer Zdravko Krivokapić preuzeo je rukovodstvo nad Ministarstvom pravde, ljudskih i manjinskih prava i smijenio državnog sekretara Borisa Marića. Tim resorom ranije je rukovodio ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović, nakon što je u Skupštini smijenjen bivši ministar Vladimir Leposavić.

Marića je ranije Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava odredilo za člana Tužilačkog savjeta ispred te organizacije. Monitoru je iz tog resora pojašnjeno da smjenom sa funkcije državnog sekretara, po automatizmu on više nije član Tužilačkog savjeta. Tako je nakon šest mjeseci peripetija i političkih kompromisa ovo upravljačko tijelo ponovo nepotpuno. Pitanje je da li će Krivokapić do 4. februara uspjeti da popuni Tužilački savjet, s obzirom na to da predsjednik Skupštine mora da verifikuje mandat.

Više sagovornika Monitora smatra da bi Krivokapićev kandidat za Savjet mogao biti novoimenovani sekretar u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava Andrej Milović. Nakon sada već izvjesnog „pada“ Vlade, on bi mogao biti Krivokapićev čovjek u Tužilačkom savjetu do izbora nove Vlade.

Marić je na konstitutivnoj sjednici Tužilačkog savjeta podržao kolegu – člana iz reda uglednih pravnika Sinišu Gazivodu, da se objavi poziv za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. On je bio jedan od šestorice koji su podržali taj predlog, dok je pet tužilaca bilo protiv. Bez Marića, odnosno predstavnika resornog ministarstva u Tužilačkom savjetu, neće se moći nadglasati tužioci.

Konstitutivna sjednica počela je zahtjevom Gazivode da se u što kraćem roku raspiše poziv kako bi se kandidati „ohrabrili da se prijave za krovno mjesto u tužilačkoj organizaciji”. Tužilački savjet ima zakonsku obavezu da na prvoj sjednici odredi VD VDT-a, ali Zakonom o državnom tužilaštvu nije precizirano na koji način bi to mogli učiniti. Gazivoda je naglasio da se to ne smije raditi kao do sada jer bi se u javnosti stvorila percepcija o netransparentnosti.

„Zbog toga smatram da je neophodno da proceduru učinimo transparentnom. Da je sprovedemo u skladu sa principom integriteta, omogućimo neku vrstu kompetitivnosti i pravnu prazninu popunimo tako što ćemo raspisati poziv koji bi bio konsultativnog karaktera, i iz kojeg bi vidjeli koja su lica zainteresovana za privremeno vršenje ove dužnosti”, predložio je Gazivoda.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA ZDRAVLJA KRŠI MJERE PROTIV KORONE: Politika joj preča od zdravlja građana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednji postupak ministarke zdravlja Jelene Borovinić – Bojović pokazuje da se nova vlast vratila na DPS postavke u kome je politika važnija od zdravlja

 

Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana, pisao je Monitor nakon protestnog skupa u septembru 2020. na kome su se okupili tada nezadovoljni čelnici DPS-a i više hiljada ljudi u navodnoj odbrani države. Tadašnji predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović nije prisustvovao skupu ali ga je podržavao svim srcem.  

Sličan scenario, pravdan većim političkim interesima, ponovio nam se ove sedmice. ,,Sa mojim dragim kolegama ministrima idem i ja”, najavila je svoje prisustvo protestu ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović potrešena najavom mogućeg formiranja manjinske vlade.

Političke igre, opet su se pokazale kao sprešnije od zdravlja. Mjerama koje su na snazi do 2. februara zabranjeno je okupljanje stanovništva u zatvorenim i na otvorenim javnim mjestima, organizovanje javnih priredbi, političkih i drugih manifestacija na otvorenim javnim mjestima, osim uz prisustvo ne više od 50 lica, uz poštovanje propisanih mjera.

Ministarka se ipak nije skroz zaboravila, pa je apelovala: ,,Molim i građane koji iz različitih razloga protestuju da se okupljaju u grupama do 50 ljudi uz nošenje maske i držanje odstojanja. Zdravlje nema alternativu”.

Iz udruženja Ugostitelji Crne Gore poručili su da su ,,zgroženi najavom Borovinić – Bojović da će prisustvovati protestu sa kolegama ministrima”, koji su ih zatvorili pred Novu godinu zbog epidemiološke situacije. ,,Nemamo riječi za takvo ponašanje ministarke i ostalih članova Vlade, koji na ovaj način pokazuju gdje su im građani i privreda, kao i da, kada su u pitanju njihovi inreresi, ne poštuju mjere koje donose”, saopštili su iz Udruženja ugostitelja.

Zbog oštrih reakcija javnosti ministarka se nije pojavila na protest.

Građanska inicijativa 21. maj podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv ministara Milojka Spajića, Jakova Milatovića, Ratka Mitrovića i ministarke Vesne Bratić, zbog kršenja zdravstvenih propisa o suzbijanju širenja korona virusa prilikom učešća na protestu protiv manjinske vlade.

U Krivičnom zakoniku propisano je – ko ne postupa po propisima, odlukama, naredbama ili nalozima kojima se određuju mjere za suzbijanje ili sprečavanju opasne zarazne bolesti kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Za ministre i ostale političare te mjere odavno ne važe.

Iz GI 21. maj poručili su da ,,ministri na taj način narušavaju povjerenje u institucije i rizikuju da je ostatak građana ne poštuje mjere”. Na pitanje zašto u krivičnoj prijavi nije ministarka zdravlja  koja je najavila da će biti na protestu tako motivisala građane da oni dođu, koordinator građanske inicijative Ljubomir Filipović, je kazao da ipak nije bila na licu mjesta pa je zbog toga i izostavljena iz krivične prijave.

Ministarka zdravlja je pokušala da objasni svoj postupak tvrdnjom da nije rođena u fotelji, da ne brani svoju poziciju već da izražava protest protiv namjere da se glasovima ljudi koji su protivnici nekadašnjeg režima sada upravo oni pokušavaju ,,nasilno vratiti na vlast”. Kazala je i da ,,vjeruje da to građani neće dozvoliti”, a da će ona sama, shodno svojim mogućnostima, biti brana za povratak DPS-a na vlast.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Iako su partije nove vlasti u početku tražile da se projekat zaustavi, iz Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), čiji su kadrovi bliski upravo GP URA, sada tvrde da je projekat na mjestu. To su na posljednjem sastanku prije nekoliko dana saopštili mještanima, ali i u zvaničnom odgovoru novinaru Monitora.

„MKI je analiziralo kompletnu dokumentaciju vezanu za projekat kamenoloma Velja gorana i nije našao ništa što se kosi za zakonskim procedurama. Naprotiv, benefiti za lokalnu zajednicu i državni budžet su jako značajni i smatramo da je u pitanju investicija sa velikom perspektivom. MKI smatra da ovu koncesiju ne treba raskidati prije svega zato što ne postoji zakonski osnov, a i stoga što smatramo da nije na štetu niti države niti lokalne zajednice“, navodi u odgovoru MKI.

Iz tog ministarstva su istakli da bi raskid ugovora podrazumijevao plaćanje velikih penala na račun neostvarene dobiti koncesionara. Tvrde da ne postoji potreba da se u ovom trenutku razgovara sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. Odnosno da ne postoje razlozi za dodatnim analizama i navode da im je koncesionar obećao da će projekat izvesti pa najvećim ekološkim standardima. Iz MKI navode i da je koncesionar „jasno potvrdio“ da je „spreman da značajno više uradi za dobrobit“ zajednice u odnosu na ono što je predviđeno ugovorom. Iz Ministartsva ekologije i preduzeća Trojan d.o.o nijesu odgovarali na pitanja novinara.

„Studija uticaja na životnu sredinu je urađena od strane Agencije za zaštitu životne sredine, i ona je dobila pozitivnu ocjenu. Traženo je i dodatno mišljenje po ovom pitanju na koje je drugi put pozitivno odgovoreno od strane iste agencije“, saopšteno je iz MKI.

Portparol Ministarstva kapitalnih investicija Draško Lončar pritom je „sugerisao“ novinaru da se fokusira „na nelegalnu proizvodnju kamena na lokaciji koja se nalazi jako blizu lokacije Velja Gorana“.

„Što je jako interesantno, prema njoj ne postoji otpor lokalne zajednice“, dodao je Lončar uz odgovore.

Mještani tvrde da je samo u Mrkojevićima, mjestu pogodnom za ruralni turizam, predviđeno četiri kamenoloma. U blizini Velje Gorane kamenolom ima i preduzeće Euromix, čije mašine odavno grade. Mještani pretpostavljaju da Lončar misli na njega. Međutim, tvrde da su tek nakon razgovora sa MKI saznali da iko nelegalno iskopava kamen u njihovom mjestu. Takođe će da se pokrenu i protiv drugih kamenoloma koji su najavljeni u njihovom kraju. Nije, ipak, jasno zašto se institucije ne fokusiraju da spriječe nešto što je nelegalno, jer je na kraju nadležnost njihova, a ne novinareva.

Prema saznanjima Monitora, djelovi barskog ogranka GP URA reagovali su, povodom napada na Trojan d.o.o, garantujući za njega kao „poštenog“ investitora. Zbog toga su navodno funkcioneri te partije prekinuli da napadaju ovaj projekat, dok MKI garantuje za projekat i investitora, a mještane optužuju za selektivnost.

Isti scenario, samo drugi akteri.

 

Osmanović: Svi ostali na sitim pozicijama

Edina Osmanović za Monitor kaže da su na posljednjem sastanku sa Ministarstvom kapitalnih investicija svi ostali na istim pozicijama. Investitor i Vlada ne odustaju od kamenoloma, mještani ne odustaju od svog sela.

,,Da se raselimo, da ostavimo sve što su nam djedovi i babe stekli i sve za šta smo se mučili godinama, zato jer ni ovu vlast izgleda ne zanima da zaustavi trulu politiku prethodnog režima, već nastavljaju sa istom. Sa svih strana obmanjuju narod, manipulišu njim i tjeraju ga u ćošak. Lako je, gospo,do da gurate kompromise pod nos ljudima koji nemaju alternativu i koji su prepušteni sami sebi“, kaže ona.

Tvrdi da su bili samo na jednoj javnoj raspravi, i to oko elaborata o uticaju na životnu sredinu, dok su im u Ministarstvu rekli da ih je bilo sedam. Osmanović kaže da nisu znali ni za jednu raspravu i da smatraju da je projekat „izguran“ iza njihovih leđa. Tvrdi da neće odustati od borbe.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo