Povežite se sa nama

MONITORING

Što boli istina ova

Objavljeno prije

na

Odavno u Crnoj Gori nije bilo hajke kakva se podigla zbog udžbenika Istorija za četvrti razred gimnazije. U istom su frontu, kao prije dvadesetak godina – vlast, njene novine, borci raznih ratova, branioci srpstva. Dišu kao jedan: udžbenik čiji su autori Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, štivo je koje u škole ubacuje dnevnu politiku i kvari omladinu. Osobito spornom proglašena je lekcija koja govori o raspadu SFRJ. Piše, na primjer: ,,Prvi višestranački izbori održani su u decembru 1990. Savez komunista Crne Gore (od 1991. DPS) osvojio je apsolutnu vlast. Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a Milo Đukanović za premijera Crne Gore. Uveli su Crnu Goru u rat”. Nevjerovatno, ali istinito.

Da se udžbenik povuče iz upotrebe, među prvima je zatražio paroh kučko-bratonožićki i ljevorečki, protojerej Branko Tapušković. Najviše mu je zasmetao dio u kom je zapisano: „Crnogorska vlast je 1992. godine protjerala 114 bosanskih muslimana izbjeglica i predala ih vlastima Republike Srpske, koji su potom likvidirani, dok je u Crnoj Gori ubijeno šest izbjeglica. Crnogorske vojne i policijske snage, kao i paravojne snage Republike Srpske, u periodu od 1992. do 1996. godine, upadale su u muslimansko selo Bukovica kod Pljevalja gdje su maltretirali, prebijali, pljačkali, palili i ubili šest ljudi. Snage Republike Srpske su 27. februara 1993. na stanici u Štrpcima otele i likvidirale 20 putnika, od kojih su osam bili državljani Crne Gore. Crnogorska policija je 1994. godine uhapsila lidere stranke Demokratske akcije, koju je podržavala većina muslimanskog stanovništva. Oni su osuđeni na zatvorske kazne. Tajna policija je zastrašivala članove Liberalnog saveza. Podršku ovakvoj politici DPS-a pružala je SPC i njen mitropolit Amfilohije”.

Protojerej je zaključio da ,,ova konstatacija ne predstavlja bezazlenu laž, nego opasnu konstrukciju kojom pojedini današnji fariseji pokušavaju da mladu generaciju okrenu protiv sopstvene crkve”. Šta je laž Tapušković nije objasnio, ali je napomenuo da je razgovarao sa ,,velikim brojem mladih ljudi koji ne žele da uče neistine”.

Palo je još teških riječi sa srpskih strana, međutim, pravi je zaplet nastao kad se na mjesto zločina vratila državna Pobjeda. S bolom u duši javljeno je kako ovdje istoriju ne pišu pobjednici. ,,Autori su ličnosti sa jasnim, u javnosti više puta iznesenim, političkim stavom koji je u udžbeniku prepoznatljiv. Time su u škole ubacili dnevnu politiku”, optužila je novina od riječi.

Kad se kaže da istoriju pišu pobjednici, obično se ne govori o dobro napisanoj istoriji, ali nije u tome muka naših pobjednika. Oni, naime, nijesu pobijedili. Da jesu, znamo svi, a svjedoči Pobjedin Rat za mir, Crnom bi Gorom, pored Zete, tekla i Neretva.

Pažljivo je državna novina prebrojala koliko je rečenica posvećeno obnovi crnogorske nezavisnosti, a koliko švercu duvana; koliko ekonomskom napretku, a koliko broju siromašnih. Jedno od pitanja iz udžbenika koje Pobjeda smatra ,,šlagom na tortu” glasi: ,,Kakav je bio odnos države prema Muslimanima i političkim neistomišljenicima?” Odgovori su tako blizu.

,,Srpstvo mora da se brani”, ,,Poturica gori od Turčina “, ,,Da se vrate u vjeru svojih otaca”, ,,Iz davnih godina ustaškog genocida “, ,,O srpskim granicama pregovarati sa Italijom”, ,,Crna Gora će biti sjutra mnogo veća”, ,,Glasale su ga dvije babe”, ,,Stidim se od njega pred svakim bratom Srbinom”, ,,Kako to Arkan zvuči ratnički”, ,,U Dubrovnik da slušam gusle” – imena su nekih od poglavlja knjige Nacrt za ideologiju jedne vlasti u kojoj dr Živko M. Andrijašević piše o tome kako je Pobjeda 1991. pripremala ,,rat za mir”.

U narednom nastavku obračuna sa udžbenikom istorije Pobjeda je objavila reagovanje udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Odjeci se očekuju. Borci tvrde da su u udžbeniku izjednačeni fašizam i komunizam. Čudna je stvarčica sjećanje, baš tu su razliku devedesetih nekako bili zaboravili.

Pobjeda najavljuje da će udžbenik do kraja ovog mjeseca biti ,,podvrgnut” reviziji. U kratkoj izjavi za Monitor Dragutin Papović, autor dijela udžbenika u kom se govori o raspadu SFRJ, objašnjava da bi na reviziju pristao samo ako bi se, u ozbiljnoj analizi, dokazalo da je nešto u udžbeniku pogrešno. ,,Problem je što su stvari iznešene na vidjelo, a ne što one nijesu tačne. Ja, u tom slučaju, nemam potrebu da polemišem sa bilo kim”, kaže Papović.

Profesor Šerbo Rastoder kaže da je stao iza ,,spornog” dijela udžbenika i da u njemu ne vidi ništa problematično. Na pitanje da li bi pristao na reviziju dijela udžbenika koji je on pisao profesor Rastoder kaže ,,Ja, ne”. Prema njegovom objašnjenju, od 16 pravila Savjeta Evrope za pisanje udžbenika, u ovom slučaju sva su apsolutno poštovana. ,,Suština je upravo u aktivnom uključivanju djece. Preporuka je Evropske komisije da se djeci ne daju konačni odgovori.”

U skladu sa tim, učenicima se, kako bi provjerili naučeno, preporučuje, na primjer: ,,Koristeći se internetom uporedi razvoj od rušenja komunizma do danas jedne od bivših socijalističkih istočnoevropskih zemalja (Poljska, Čehoslovačka, Mađarska) s razvojem Crne Gore. Izvedi zaključak”. Pravi, reklo bi se, način da se pokvari omladina.

Devedesetih, naša su djeca učila o zalihama lignita na Kosovu, koje se nalaze na mjestima gdje se prolivala srpska krv. I na početku novog vijeka učiteljica života im je kazivala da je u toku 1991. i 1992. došlo do građanskog rata i raspada SFRJ. Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija izvršile su nasilnu secesiju iz Jugoslavije i postale suverene države. Islamske zemlje, nastojale su da se u središtu Balkana stvori islamska država koja bi trebala da pomogne širenje islama u Evropi. Naširoko su izučavane razne srpske krajine.

Jednog lijepog dana vlasti su konačno uočile da tako više ne valja. Nije, uostalom, lijepo išlo uz kolajne humanista kojima su imali žarku želju da se okite. Ne zna se kako je došlo do toga da, umjesto stručnjacima za prešminkavanje, posao pisanja istorije pripadne istoričarima.

Manje-više u formi potjernice, pod naslovom Ko je odgovoran, Pobjeda je objavila imena ljudi koji su doveli do toga da ,,sporni udžbenik ugleda svjetlost dana”. I treba da se zna ko to tamo dopušta da se mladim naraštajima kaže kako je u ,,operacijama JNA na hercegovačkom i dubrovačkom ratištu poginulo 165 vojnika iz Crne Gore, dok je status ratnih invalida dobilo njih 236”. I da su ,,crnogorski rezervisti u sastavu JNA počinili brojne ratne zločine na području Konavala i Dubrovnika”. “Granatirali su, palili, pljačkali imovinu i terorisali civilno stanovništvo.”

I Snežanina je maćeha jednom tako pogledala u ogledalce i ništa nije bila zadovoljna.

 

Poželjna istorija

Predložak za poželjnu istoriju već postoji u službenom istorijatu Demokratske partije socijalista. Zabilježeno je da je prvi, osnivački, Kongres DPS-a održan u dva dijela – 20. 10. 1990 i 22. 06. 1991. godine. ,,Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na živote građana Crne Gore…”

Odmah potom: ,,Raspala se SFRJ. Crna Gora je ipak uspjela da očuva unutrašnji mir. Demokratska partija socijalista se zalagala za opstanak druge Jugoslavije, makar dok se građani Crne Gore neposredno ne izjasne da li su za zajedničku državu ili ne. “
Građani su se opredijelili za opstanak zajedničke države, izabrana je prva višestranačka vlada, donijeta deklaracija o ekološkoj državi. Riječ rat se niđe ne pominje. DPS se zalagala za mirno, u ustavnoj i demokratskoj proceduri, rješavanje jugoslovenske državne i političke krize. Uspjela je da očuva mir i minimalnu socijalnu sigurnost građana…

I sve tako dok ,,kao osnovni kredo partije nije istaknuto opredjeljenje za demokratsku, međunarodno priznatu i nezavisnu državu Crnu Goru”. Tu bi onda došle fanfare. Eto.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo