Odavno u Crnoj Gori nije bilo hajke kakva se podigla zbog udžbenika Istorija za četvrti razred gimnazije. U istom su frontu, kao prije dvadesetak godina – vlast, njene novine, borci raznih ratova, branioci srpstva. Dišu kao jedan: udžbenik čiji su autori Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić, štivo je koje u škole ubacuje dnevnu politiku i kvari omladinu. Osobito spornom proglašena je lekcija koja govori o raspadu SFRJ. Piše, na primjer: ,,Prvi višestranački izbori održani su u decembru 1990. Savez komunista Crne Gore (od 1991. DPS) osvojio je apsolutnu vlast. Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a Milo Đukanović za premijera Crne Gore. Uveli su Crnu Goru u rat”. Nevjerovatno, ali istinito.
Da se udžbenik povuče iz upotrebe, među prvima je zatražio paroh kučko-bratonožićki i ljevorečki, protojerej Branko Tapušković. Najviše mu je zasmetao dio u kom je zapisano: „Crnogorska vlast je 1992. godine protjerala 114 bosanskih muslimana izbjeglica i predala ih vlastima Republike Srpske, koji su potom likvidirani, dok je u Crnoj Gori ubijeno šest izbjeglica. Crnogorske vojne i policijske snage, kao i paravojne snage Republike Srpske, u periodu od 1992. do 1996. godine, upadale su u muslimansko selo Bukovica kod Pljevalja gdje su maltretirali, prebijali, pljačkali, palili i ubili šest ljudi. Snage Republike Srpske su 27. februara 1993. na stanici u Štrpcima otele i likvidirale 20 putnika, od kojih su osam bili državljani Crne Gore. Crnogorska policija je 1994. godine uhapsila lidere stranke Demokratske akcije, koju je podržavala većina muslimanskog stanovništva. Oni su osuđeni na zatvorske kazne. Tajna policija je zastrašivala članove Liberalnog saveza. Podršku ovakvoj politici DPS-a pružala je SPC i njen mitropolit Amfilohije”.
Protojerej je zaključio da ,,ova konstatacija ne predstavlja bezazlenu laž, nego opasnu konstrukciju kojom pojedini današnji fariseji pokušavaju da mladu generaciju okrenu protiv sopstvene crkve”. Šta je laž Tapušković nije objasnio, ali je napomenuo da je razgovarao sa ,,velikim brojem mladih ljudi koji ne žele da uče neistine”.
Palo je još teških riječi sa srpskih strana, međutim, pravi je zaplet nastao kad se na mjesto zločina vratila državna Pobjeda. S bolom u duši javljeno je kako ovdje istoriju ne pišu pobjednici. ,,Autori su ličnosti sa jasnim, u javnosti više puta iznesenim, političkim stavom koji je u udžbeniku prepoznatljiv. Time su u škole ubacili dnevnu politiku”, optužila je novina od riječi.
Kad se kaže da istoriju pišu pobjednici, obično se ne govori o dobro napisanoj istoriji, ali nije u tome muka naših pobjednika. Oni, naime, nijesu pobijedili. Da jesu, znamo svi, a svjedoči Pobjedin Rat za mir, Crnom bi Gorom, pored Zete, tekla i Neretva.
Pažljivo je državna novina prebrojala koliko je rečenica posvećeno obnovi crnogorske nezavisnosti, a koliko švercu duvana; koliko ekonomskom napretku, a koliko broju siromašnih. Jedno od pitanja iz udžbenika koje Pobjeda smatra ,,šlagom na tortu” glasi: ,,Kakav je bio odnos države prema Muslimanima i političkim neistomišljenicima?” Odgovori su tako blizu.
,,Srpstvo mora da se brani”, ,,Poturica gori od Turčina “, ,,Da se vrate u vjeru svojih otaca”, ,,Iz davnih godina ustaškog genocida “, ,,O srpskim granicama pregovarati sa Italijom”, ,,Crna Gora će biti sjutra mnogo veća”, ,,Glasale su ga dvije babe”, ,,Stidim se od njega pred svakim bratom Srbinom”, ,,Kako to Arkan zvuči ratnički”, ,,U Dubrovnik da slušam gusle” – imena su nekih od poglavlja knjige Nacrt za ideologiju jedne vlasti u kojoj dr Živko M. Andrijašević piše o tome kako je Pobjeda 1991. pripremala ,,rat za mir”.
U narednom nastavku obračuna sa udžbenikom istorije Pobjeda je objavila reagovanje udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Odjeci se očekuju. Borci tvrde da su u udžbeniku izjednačeni fašizam i komunizam. Čudna je stvarčica sjećanje, baš tu su razliku devedesetih nekako bili zaboravili.
Pobjeda najavljuje da će udžbenik do kraja ovog mjeseca biti ,,podvrgnut” reviziji. U kratkoj izjavi za Monitor Dragutin Papović, autor dijela udžbenika u kom se govori o raspadu SFRJ, objašnjava da bi na reviziju pristao samo ako bi se, u ozbiljnoj analizi, dokazalo da je nešto u udžbeniku pogrešno. ,,Problem je što su stvari iznešene na vidjelo, a ne što one nijesu tačne. Ja, u tom slučaju, nemam potrebu da polemišem sa bilo kim”, kaže Papović.
Profesor Šerbo Rastoder kaže da je stao iza ,,spornog” dijela udžbenika i da u njemu ne vidi ništa problematično. Na pitanje da li bi pristao na reviziju dijela udžbenika koji je on pisao profesor Rastoder kaže ,,Ja, ne”. Prema njegovom objašnjenju, od 16 pravila Savjeta Evrope za pisanje udžbenika, u ovom slučaju sva su apsolutno poštovana. ,,Suština je upravo u aktivnom uključivanju djece. Preporuka je Evropske komisije da se djeci ne daju konačni odgovori.”
U skladu sa tim, učenicima se, kako bi provjerili naučeno, preporučuje, na primjer: ,,Koristeći se internetom uporedi razvoj od rušenja komunizma do danas jedne od bivših socijalističkih istočnoevropskih zemalja (Poljska, Čehoslovačka, Mađarska) s razvojem Crne Gore. Izvedi zaključak”. Pravi, reklo bi se, način da se pokvari omladina.
Devedesetih, naša su djeca učila o zalihama lignita na Kosovu, koje se nalaze na mjestima gdje se prolivala srpska krv. I na početku novog vijeka učiteljica života im je kazivala da je u toku 1991. i 1992. došlo do građanskog rata i raspada SFRJ. Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija izvršile su nasilnu secesiju iz Jugoslavije i postale suverene države. Islamske zemlje, nastojale su da se u središtu Balkana stvori islamska država koja bi trebala da pomogne širenje islama u Evropi. Naširoko su izučavane razne srpske krajine.
Jednog lijepog dana vlasti su konačno uočile da tako više ne valja. Nije, uostalom, lijepo išlo uz kolajne humanista kojima su imali žarku želju da se okite. Ne zna se kako je došlo do toga da, umjesto stručnjacima za prešminkavanje, posao pisanja istorije pripadne istoričarima.
Manje-više u formi potjernice, pod naslovom Ko je odgovoran, Pobjeda je objavila imena ljudi koji su doveli do toga da ,,sporni udžbenik ugleda svjetlost dana”. I treba da se zna ko to tamo dopušta da se mladim naraštajima kaže kako je u ,,operacijama JNA na hercegovačkom i dubrovačkom ratištu poginulo 165 vojnika iz Crne Gore, dok je status ratnih invalida dobilo njih 236”. I da su ,,crnogorski rezervisti u sastavu JNA počinili brojne ratne zločine na području Konavala i Dubrovnika”. “Granatirali su, palili, pljačkali imovinu i terorisali civilno stanovništvo.”
I Snežanina je maćeha jednom tako pogledala u ogledalce i ništa nije bila zadovoljna.
Poželjna istorija
Predložak za poželjnu istoriju već postoji u službenom istorijatu Demokratske partije socijalista. Zabilježeno je da je prvi, osnivački, Kongres DPS-a održan u dva dijela – 20. 10. 1990 i 22. 06. 1991. godine. ,,Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na živote građana Crne Gore…”
Odmah potom: ,,Raspala se SFRJ. Crna Gora je ipak uspjela da očuva unutrašnji mir. Demokratska partija socijalista se zalagala za opstanak druge Jugoslavije, makar dok se građani Crne Gore neposredno ne izjasne da li su za zajedničku državu ili ne. “ Građani su se opredijelili za opstanak zajedničke države, izabrana je prva višestranačka vlada, donijeta deklaracija o ekološkoj državi. Riječ rat se niđe ne pominje. DPS se zalagala za mirno, u ustavnoj i demokratskoj proceduri, rješavanje jugoslovenske državne i političke krize. Uspjela je da očuva mir i minimalnu socijalnu sigurnost građana…
I sve tako dok ,,kao osnovni kredo partije nije istaknuto opredjeljenje za demokratsku, međunarodno priznatu i nezavisnu državu Crnu Goru”. Tu bi onda došle fanfare. Eto.
A šta tebe čeka, Gospodine Grade, u ovoj noći bratske krvomutnje, dok krvnici mirno svoj posao rade?… Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!
Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)
Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali rušilačkom pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.
U agresiji na jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.
Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.
Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.
Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.
Zoran RADULOVIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net
Dok građani i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku
Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.
,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.
Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.
Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.
Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.
Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.
No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.
Predrag NIKOLIĆ Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net
I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.
,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.
U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.
CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.
Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…
Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.
Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.
Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.
Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.
Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.
Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.
Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.
Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.
Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.
Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“, istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.
CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.
Iskustvo Rječnika
Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.
Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.
Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.
Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….
Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice