Višestruki premijer, povremeni predsjednik i vazdašnji kapo Crne Gore Milo Đukanović ponovo je najavio da će se povući sa mjesta premijera. ,,Ne mislim da je neohodno da ispunim sav premijerski mandat. Dao sam dovoljno politici, više od dvadeset godina”, rekao je Đukanović. Njegov najnoviji premijerski mandat ističe 2013. godine, špekuliše se da bi, ako stvarno riješi, mogao da ode oko partijskog kongresa planiranog za ljeto 2011. Mediji su javili kako Đukanovićevi saradnici objašnjavaju da je šef ,,istrošen i zasićen”, on tvrdi da želi da se posveti i nekim drugim životnim planovima koji nijesu vezani za politiku i izvršnu vlast. Direktor slovenačkog Međunarodnog instituta za balkanske i bliskoistočne studije – IFIMES-a Zajid Bećirović, međutim, kaže da i pored najava, ne vjeruje da će se Đukanović povući jer se gubljenjem imuniteta omogućava da počnu sudski procesi protiv njega u Italiji i u ostalim zemljama EU. On smatra da Đukanović najavama o povlačenju samo sebi podiže cijenu. Veliki odlazak Đukanović je već jednom priredio. Mjesto premijera bio je napustio od novembra 2006. do marta 2008. Sa prijestola u Demokratskoj partiji socijalista nije mrdao.
Davno je, sa drugovima, došao. Dok je u Evropi pucao i padao Berlinski zid, u Srbiji je na vlast dolazio Slobodan Milošević. Po receptu iz Srbije i našim brdima valjala se antibirokratska revolucija. Mitinzima u oktobru 1988. i januaru 1989. srušena je ,,odnarođena” vlast. Kao jedna od ozbiljnih zamjerki ,,starom rukovodstvu” ostalo je upamćeno to što su po crnogorskim selima pojeli previše jagnjadi. ,,Mladi, lijepi i pametni” – Momir Bulatović, Milo Đukanović i Svetozar Marović preuzeli su vlast u Crnoj Gori. Mjerila za pohlepu temeljno su se izmijenila, stupili su milioni, jagnjad su postala presmiješna.
Zaštita ugroženih Srba i Crnogoraca na Kosovu bila je jedna od najvažnijih ideja AB revolucije. ,,Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koji ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima”, objašnjavao je Đukanović.
Pred kraj 1990. u Crnoj Gori su održani prvi višestranački izbori. Na njima je Demokratska partija socijalista učestvovala pod imenom Savez komunista Crne Gore. Iako je Prvi, osnivački, kongres Demokratske partije socijalista održan dva mjeseca ranije, ime partije promijenjeno je tek na drugom dijelu Kongresa održanom pola godine nakon izbora. Prosto – staro ime bila je sigurnija karta za dobijanje glasova. ,,Kad pobijedi Savez komunista, počinje vrijeme mira, slobode razuma i demokratije, razvoja i socijalne pravde”, obećavao je uoči izbora Milo Đukanović.
Savez komunista Crne Gore na prvim je, dakle, izborima osvojio 83 od ukupno 125 mandata u Skupštini Crne Gore. Koalicija pod nazivom Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru osvojila je 17, lista Narodne stranke 13, a lista Demokratske koalicije 12 mandata. Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru činili su: Liberalni savez Crne Gore, Partija socijalista, Socijaldemokratska stranka Crne Gore, Nezavisna organizacija komunista i Stranka nacionalne ravnopravnosti. Demokratsku koaliciju činile su tri partije koje su okupljale Muslimane i Albance – Stranka demokratske akcije za Crnu Goru, Stranka ravnopravnosti i Demokratski savez u Crnoj Gori.
Tokom tog mandata DPS je, potpomognut Narodnom strankom, kao vjerni saveznik Slobodana Miloševića ,,čuvao Jugoslaviju”. Nas je zapalo da oslobađamo Dubrovnik i forsiramo Neretvu. Svaki pokušaj poziva na mir i suprotstavljanja ratnim trubama izazivao je bijes ratnika za mir. Nakon jednog od mirovnih skupova Svetozar Marović je zapisao: ,,Da li iz tih festivala mira treba zaključiti da je pred crnogorskim narodom i crnogorskim građanima danas obaveza da prihvate sve što im se nameće od hrvatskog vrhovništva, njihovih gardi i redarstvenika, da je dužan da mirno prati stradanja srpskog naroda u Hrvatskoj, da se mimo njegove volje ruši njegova država i njemu nameću nove granice, da bi dokazao da je za mir. Da li to znači da na minobacače treba odgovarati kontemplacijom i gandizmom”.
Bombardovali smo Dubrovnik, palili, pljačkali, oslobađali krave po Konavlima. Sad je moderno da se kaže kako je to radila JNA, kao da su tu vojsku činili vanzemaljci, a ne mi i naše komšije, osokoljeni većinom glasova u parlamentu.
Na brzinu sklepani referendum o državnom statusu Crne Gore održan je u proljeće 1992. Odgovaralo se na pitanje – Da li ste za to da Crna Gora kao suverena republika nastavi živjeti u zajedničkoj državi Jugoslaviji potpuno ravnopravno s drugim republikama koje to žele. Znalo se da to niko osim Srbije ne želi, glasalo se po kućama, automobilima, nije bio problem glasati umjesto sestrića ili unuka – rezultat je bi impresivan – 95 odsto izašlih bilo je ZA. Te godine Crna Gora je dobila novi Ustav i još jedne parlamentarne izbore. Demokratska partija socijalista osvojila je 46 od 85 mjesta u Skupštini; lista Narodne stranke 14 mandata; Liberalni savez Crne Gore 13, Srpska radikalna stranka osam i lista Socijaldemokratske partije reformista četiri mandata.
Uoči izbora 1996. vlast se našla pred neočekivanim izazovom. Liberalni savez i Narodna stranka formirali su koaliciju Narodna sloga. Tokom predizborne kampanje Milo Đukanović je govorio o ,,isključivosti i banalnosti” Narodne sloge: ,,Ovom čudnom mješavinom dominiraju dvije političke ličnosti – bivši Crnogorac i bivši Srbin, nepostojeći program i prevareni birači…”. Dužnu pažnju, pred te izbore, vlast je posvetila i preračunavanju – za razliku od ostalih izbora, za ovu priliku je Crna Gora podijeljena na deset izbornih jedinica. To je bio jedan od načina da se prelivanjem glasova oslabi opasni protivnik, drugi je, prema kasnijim svjedočenjima, bila – brutalna krađa.
Tokom 1997. slomio se DPS. Prema Đukanovićevoj verziji , zato što je Bulatović htio da ostane sa Miloševićem, prema Bulatovićevom viđenju jer se više nijesu mogli tolerisati Đukanovićevi duvanski i ostali tranzitni i tranzicioni ,,poslovi”. Reklo bi se da su obojica govorili istinu. U partijskom sukobu i kasnije na predsjedničkim izborima pobijedio je Đukanović. I u jednom i u drugom slučaju – na jedvite jade.
Đukanovićevo otkriće da je Milošević ,,prevaziđen političar”, donijelo mu je podršku Zapada koja manje više traje do dana današnjeg. Mnogi misle – nedopustivo.
Izbori 1998. donijeli su nam parolu Da živimo bolje. Koalicija DPS-a ,SDP-a i Narodne stranke pod tim imenom osvojila je ponovo apsolutnu vlast – od 78 mjesta u skupštini njima su pripala 42. SNP Momira Bulatovića dobio je 29, LSCG pet, a DSCG i DUA po jedan mandat.
Prijevremeni izbori 2001. održani su zato što je Narodna stranka, nezadovoljna DPS-ovim preobraćenjem u partiju koja se zalaže za nezavisnu Crnu Goru, napustila vladu. Koalicija DPS-a i SDP-a dobila je 36 mandata, Zajedno za Jugoslaviju na čelu sa SNP-om 33, Liberalni savez je imao šest, DUA i DSCG ponovo po jedan mandat. To je jedini put da DPS, sa više ili manje satelita, nije osvojio apsolutnu vlast. Vladu je podržao Liberalni savez. Nakon što je Milo Đukanović, u martu 2002. potpisao Beogradski sporazum kojim je projektovano formiranje Državne zajednice Srbija i Crna Gora, a mogućnost održavanja referenduma u Crnoj Gori odgođena za tri godine, LSCG je prestao da podržava vladu, a SDP izašao iz iste. Pokušaj saradnje Liberalnog saveza i koalicije Zajedno za Jugoslaviju vlast je nazvala ,,neprincipijelnom koalicijom”, njihova saradnja u parlamentu službeno se zvala privremena parlamentarna većina”. Pobornici ideje nezavisne Crne Gore masovno su se priklonili Đukanoviću. Pristup – referendum, pa demokratija, nije dao slavne rezultate. Danas se mnogi čude – otkud ovo?
Na izborima u oktobru 2002. godine “Demokratska lista za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović” sa 39 mandata nastavila je da nad nama vlada – apsolutno. Koalicija “Zajedno za promjene – SNP-SNS -NS” imala je 30, liberali četiri, “Albanci zajedno” dva mandata.
DPS-ova apsolutna vlast nastavila se i nakon prvih izbora u nezavisnoj Crnoj Gori u septembru 2006. Od 81 mjesta u parlamentu koalicija DPS-a i SDP-a osvojila je 41, Srpskoj listi pripalo je 12, a koaliciji oko SNP-a 11 mandata, koliko je osvojila i tada nova partija – Pokret za promjene. Koalicija Bošnjačke stranke i liberala Miodraga Živkovića imala je tri, a koalicija DSCG i PDP, kao i DUA i Albanska alternativa po jedan mandat.
U međuvremenu je usvojen Ustav Crne Gore, a podršku tom dokumentu Pokret za promjene uslovio je održavanjem izbora do kraja 2009. Vlast je malo požurila sa ispunjavanjem obećanja, neki su tvrdili kako bi izbori bili održani prije nego se osjete efekti ekonomske krize. Ponovo su apsolutno pobijedili.
Sve izbore u Crnoj Gori karakterisala je zloupotreba državnih dobara u partijske svrhe. Važan faktor DPS-ovih upornih i ubjedljivih pobjeda je broj ljudi koji direktno zavise od novca iz budžeta. DPS je do savršenstva doveo sistem ,,siguran glas”, nema sela u kojem babe ne znaju da im socijalna pomoć zavisi od glasačkog listića. Opozicija posljednjih mjeseci govori kako se na izborima ne bori protiv DPS-a nego protiv organizovanog kriminala. To, međutim, nije dovelo do stvaranja jedinstvene opozicione strategije, naprotiv.
U to nam život prođe.
Protiv rata
Protiv pregnuća crnogorske vlasti u ratu borili su se Liberalni savez Crne Gore, Socijaldemokratska partija, partije koje su okupljale manjinske narode, nekoliko udruženja i nezavisnih ličnosti. Na ljude koji su se suprotstavljali ratu bila je usmjerena čitava državna mašinerija. Protivnici rata javno su i jasno proglašavani izdajnicima, Anti Markoviću, osnivaču Reformskih snaga, patriotske snage nijesu dopustile da ruča na Virpazaru. Na meti vlasti posebno je bio Liberalni savez. ,,Srbija i Crna Gora u svjetskoj javnosti postaju sinonim za agresiju, a naši očevi, sinovi, braća, prijatelji i rođaci svakodnevno ginu ili se trajno osakaćuju u besmislenoj dubrovačkoj ratnoj avanturi… Crna Gora prima na sebe sramotu nedostojnu vjekovne i časne oslobodilačke istorije, nedostojnu svojih slavnih predaka”, poručivali su liberali. Vlast je odgovarala bjesomučnom medijskom hajkom, barikadama po crnogorskim putevima, svim udbaškim sredstvima. ,,Glave svih nas bile su u torbi, svaka džukela je mogla da nas sretne na ulici i ubije i to bi naišlo na sveopšte odobravanje”, svjedočio je kasnije lider liberala Slavko Perović. Devedesetih, prosrpske partije bile su sa vlastima u istom frontu, njihovo je bilo da daju podstrek kad vlast nije bila dovoljno žustra. Rat koji je vodila da nestane Crna Gora je, srećom, izgubila.
Referendum
Svako ko je u Crnoj Gori stariji od dvadeset godina živio je u četiri države, a da iz svog sokaka nije morao mrdnuti. Nakon što je razbijena SFRJ, živjeli smo, ratovali i propadali u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Potpisivanjem Beogradskog sporazuma 2002., uz svesrdnu pomoć visokog komesara EU Havijera Solane, nastala je Državna zajednica Srbije i Crne Gore. Ustavnom poveljom te čudesne tvorevine iz 2003. propisano je da države članice pravo da raspišu referendum o državno pravnom statusu stiču kroz tri godine. Iako je prije toga referendum gromoglasno najavljivala, vlast je tvrdila da nam Povelja ,,garantuje” a ne na tri godine suspenduje referendum. Uoči referenduma, ponovo smo dobili pomoć iz Evrope. Propisano je da je potrebna izlaznost od 50 odsto upisanih birača, pobjednička strana morala je osvojiti preko 55 odsto glasova. Imali smo specijalnog izaslanika za crnogorski referendum, slovačkog diplomatu Miroslava Lajčaka, predsjednik Republičke izborne komisije bio je takođe Slovak František Lipka. Referendumsko pitanje je glasilo: „Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim međunarodno-pravnim subjektivitetom?”. Na referendumu, 21. maja, 2006, izašlo je preko 86 odsto građana sa pravom glasa. Za nezavisnost Crne Gore glasalo je 55,5 odsto, protiv se izjasnilo 44,5 birača.
Kosara K. BEGOVIĆ
LIDERI PRVIH CRNOGORSKIH PARTIJA DVIJE DECENIJE KASNIJE Ostao samo Bardhi
Na crnogorsku političku scenu u prvom naletu kroz višestranačka vrata stupilo je 1989. i 1999. godine dvadesetak stranaka. Samo je jedan lider parlamentarne stranke preživio dvije burne decenije, pa i danas stoji na kormilu stranke. Riječ je o Mehmetu Bardhiju, predsjedniku Demokratskog saveza u Crnoj Gori, osnovanog 9. septembra 1990. Od prve postave stranačkih čelnika u političkim vodama još je jedino ostao Džavid Šabović, poslanik Socijaldemokratske partije. Prva partija zvala mu se Stranka nacionalne ravnopravnosti. Osnovana je 26. maja 1990. Šabović se nalazio na čelu Republičkog odbora. Naredna godina protekla je u znaku osnivanja više političkih partija raznih orijentacija i ambicija. Prvi se pojavio Liberalni savez 26. januara, na Cetinju. Kada je registrovan imao je 3.700 članova. Predsjednik Skupštine LSCG bio je Velimir-Koko Vujović, a predsjednik Izvršnog odbora Slavko Perović. „Shvatamo da istinski doprinos napretku Jugoslavije možemo dati samo tako što ćemo Crnu Goru učiniti pluralističkom, ekonomski efikasnom, pravnom i demokratskim državom”, navodi se Programskim osnovama. LSGC je zamrznuo rad 2005. godine. Početkom aprila osnovana je Socijaldemokratska stranka. Predsjednik joj je bio dr Vidak Vujačić. Stranka je nestala s političke scene. Narodna stranka, čiji je predsjednik bio dr Novak Kilibarda, osnovana je u maju. „Mladi lavovi” nekoliko godina kasnije smijenili su Kilibardu. Iz te stranke nastao je niz stranaka sa srpskim predznakom. U maju je osnovana i Nezavisna organizacija komunista sa sjedištem u Baru. Predsjednik Predsjedništva NOK-a bio je Mićo Orlandić. Ta se stranka integrisala u SDP. Jugoslovenska narodna stranka osnovana je 2. juna 1990. Predsjednik joj je bio Rade Bojović. Integrisala se u SDP. Istog mjeseca crnogorsku političku scenu obogatila je Socijalistička partija sa predsjednikom dr Ljubišom Stankovićem . Integrisala se u SDP. Mjesec kasnije (24. jula) registrovan je Savez komunista Crne Gore. U zvaničnom dokumentu SK Crne Gore naveden je kao datum osnivanja 4-7. oktobra 1948. godine (Prvi osnivački kongres Komunističke partije Crne Gore). Za predsjednika Predsjedništva izabran je Momir Bulatović, a za sekretara Milo Đukanović. Kasnije je stranka preimenovana u Demokratsku partiju socijalista. DPS se 1997. pocijepao, a Momir Bulatović je smijenjen. „Crna Gora je suverena država i kao takva ne može biti predmet dogovora, nego jedino subjekt razgovora”, poručivao je Žarko Rakčević, predsjednik Partije socijalista Crne Gore, osnovane 27. jula 1990. Nastala je dijelom transformacijom tadašnjeg Socijalističkog saveza radnog naroda. Rakčević će kasnije postati lider Socijaldemokratske partije, a potom iz politike otići u privrednike. U julu je osnovana i Stranka ravnopravnosti – predsjednik Asim Đečević. Napustio politiku. Sljedećeg mjeseca pojavili su se Demokratski socijalistički savez, na čijem je čelu bio dr Novica Vujošević, dotadašnji predsjednik Socijalističkog saveza. Stranka se raspala. Crnogorski federalistički pokret – predsjednik Skupštine Sreten Zeković. Stranka još postoji. Nikad nije bila parlamentarna. U septembru je osnovana u Titogradu Demokratska stranka. Predsjednik Glavnog odbora bio je advokat iz Herceg Novog Žarko Stanovčić. Stranka je nestala sa scene. Tog mjeseca osnovana je i SDA za Crnu Goru. Predsjednik je bio Harun Hadžić, koji je smijenjen 1997. godine. Na prve parlamentarne izbore u Crnoj Gori, održane 1990. godine, učestvovao je i Savez reformskih snaga sastavljen od partija i pojedinaca koje je predvodio tadašnji savezni premijer Ante Marković. Ante Marković je poražen na izborima u svim jugoslovenskim republikama, i ubrzo smijenjen. Ludilo je krenulo. Tokom 1989. i 1990. godine osnovano je i nekoliko političkih udruženja koja nijesu imala ambiciju da izlaze na izbore. Udruženje za unapređivanje demokratskih procesa osnovano je u Nikšiću 1. aprila 1989. Predsjednik je bio književnik Branko Janjušević. Te godine (23. novembra) osnovano je u Titogradu Udruženje za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI) – podružnica Titograd. Predsjednik mu je bio dr Novak Jauković. Malo kasnije, 12. decembra, takođe u Titogradu, osnovana je Demokratska alternativa kao pokret koji se opredijelio „za državu građana i federalnih jedinica”. Predsjednik Izvršnog odbora Demokratske alternative bio je dr Miodrag Perović. U maju naredne godine osnovan je Ekološki pokret Crne Gore (sa „oko 10.000 pojedinaca i više organizacija”), čiji je predsjednik bio dr Branko Boljević.
Skupština Crne Gore usvojila je zakon kojim se detaljnije utvrđuje postupak prijave i kontrole imovine službenika policije
Bivši policijski službenik Petar Lazović u aprilu je Višem sudu u Podgorici ponudio 9,3 miliona eura kao jemstvo da ga puste iz zatvora. To je najveća ponuđena suma u istoriji crnogorskog pravosuđa, pred kojim su gonjeni neki od najvećih svjetskih narko bosova.Ipak, najveću sumu ponudio je bivši pripadnik policije. Optužen da je dio kriminalne organizacije koja je krijumčarila drogu, švercovala cgarete, ubijala, prebijala i mučila druge ljude.
Sud je odbio jemstvo i u obrazloženju, između ostalog, naveo da je Lazović raspolagao računom od preko 40 miliona eura. Međutim, do danas nije poznato da li neko od nadležnih provjerava njegovu imovinu i povezanost sa firmama i licima koja su stala iza ovog jemstva.
O policijskim službenicima i njihovoj djeci sa zavidnom imovinom pisalo se decenijama. Mnoge nevladine organizacije, od kojih se najviše isticala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), godinama pišu o značajnoj disproporciji zvaničnih prihoda i imovine policijskih funkcionera i njihove djece, ali i najobičnijih policijskih službenika.
U posljednje četiri godine, od razbijanja kriptovane aplikacije za komunikaciju SKY ECC, u Crnoj Gori je uhapšeno više desetina pripadnika policije, aktuelnih i bivših, koji su bili na vezi sa kriminalcima i pomagali im u krivičnim djelima. Mnogi od njih su nudili velika jemstva za svoju slobodu.
Iako odavno postoji potreba da se ispita imovina policajaca i njihove aktivnosti, Vlada je tek nedavno ušla u taj postupak. Do sada je postojala obaveza funkcionera u Upravi policije da prijavljuju imovinu, ali u sklopu Zakona o sprječavanju korupcije koji se odnosi na sve državne funkcionere. Postojao je i mehanizam provjere u Zakonu o unutrašnjim poslovima, kroz Odjeljenje za antikorupciju, ali taj se mehanizam do sada nije primjenjivao. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović pokrenuo je ovo pitanje, a pred Skupštinom je izložio izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, kojima se planira dodatno tretiranje ovog problema. Zakon je najprije predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio Skupštini na ponovno odlučivanje, a ponovo je usvojen na zasijedanju u srijedu.
„Postoje bivši, ali i neki sadašnji policijski službenici čija je imovina višestruko veća od one koju mogu opravdati i ako se to i potvrdi kroz provjere, za njih neće biti mjesta u službi“, kazao je Šaranović.
Rekao je i da preko 200 policijskih službenika nije predalo imovinske kartone u zakonskom roku, do kraja jula, pa im prijete otpuštanja, a tvrdi i da policija ima nikad bolje rezultate u borbi protiv privrednog kriminala. Zakonski rok za tu obavezu istekao je 31. jula. Time je nakon više od deceniju ispoštovana obaveza iz Zakona o unutrašnjim poslova, koja predviđa kontrolu imovine policajaca.
Aktivni policijaci moraće podnijeti i izvještaj o promjeni vlasništva nad imovinom u prethodnih pet godina, a imovinsko stanje na uvid Odjeljenju za antikorupciju moraće da dostave i oni penzionisani u periodu od 2012. do danas, kazao je Šaranović.
Kao glavne izmjene on navodi to što povrede službene dužnosti koje su u vezi sa ignorisanjem ovih obaveza mogu dovesti i do otkaza, dok nekadašnji službenici, koji budu spremni da kriju imovinu i zbog toga plaćaju visoke novčane kazne, mogu biti i predmet istrage. Novi propis predviđa uvođenje obaveze policijskim službenicina da podnesu izvještaj o promjenama vlasništva nad imovinom u posljednjih pet godina.
“Smatrali smo tu normu jako važnom, jer je uvođenje obaveze dostavljanja imovinskih kartona ‘najavljeno’ kroz usvajanje zakona u junu 2021., a do mehanizama za provjeru životnog stila došli smo tek sada – poslije pune tri godine. Na taj način su svi oni koji su eventualno imali imovinu nesrazmjernu prihodima bili ‘pravovremeno upozoreni’ da se te imovine oslobode prenosom na treća lica ili prodajom i na taj način ‘očiste’ tragove. Imali su pune tri godine da to urade. Primjenom ove norme, kada zakon bude ponovo izglasan u Skupštini, isplivaće na vidjelo i takve aktivnosti ako ih je bilo”, kazao je Šaranović.
Predsjednik Milatović vratio je 20. avgusta parlamentu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima, navodeći da taj propis uvodi poseban postupak zapošljavanja policijskih službenika bez javnog oglašavanja i bez kadrovskog plana.
“Usvojenim zakonskim rješenjem, kompletnu proceduru izbora policijskih službenika sprovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova preko komisije koju obrazuje ministar, kojem je ostavljeno faktički diskreciono pravo da donosi odluke o prijemu u radni odnos velikog broja policijskih službenika, a s obzirom na to da su ministri nesumnjivo politički izabrana lica, u tom smislu postoji visok stepen rizika od dodatne politizacije kako navedenog Ministarstva, tako i policije”, stoji u obrazloženju Milatovića.
Slične argumente tokom avgustovske rasprave u parlamentu iznio je i poslanik DPS-a Danijel Živković, koji je tada tvrdio da će “u ovom procesu ministar biti ključna ličnost, jer se zapošljavanje u Upravi policije ne može obaviti bez njegove saglasnosti, što stvara preduslove za velike zloupotrebe i vršenje direktnog političkog uticaja kod zapošljavanja policijskih službenika, a kako smo svjedočili borbi za prevlast i partijski uticaj u bezbjednosnom sektoru, onda je jasno čemu vode ove izmjene zakona”.
Šaranović, međutim, poručuje da se na propisani način poštuje jedna od glavnih preporuka Grupe zemalja za borbu protiv korupcije (GRECO), koja predviđa da policijski službenici moraju biti kontrolisani dalje “od podataka iz kaznenih evidencija i bezbjednosnih provjera, a da kontrole treba sprovoditi u redovnim intervalima, jer se lične okolnosti vremenom mogu promijeniti i učiniti zaposlene ranjivijim na moguće rizike od korupcije”.
Programski direktor u MANS Dejan Milovac smatra da bez detaljne provjere imovine policijskih funkcionera, naročito onih koji se nalaze na pozicijama koje su posebno osjetljive na korupciju i uticaj kriminalnih grupa, ne možemo govoriti o sistemu za koji možemo vjerovati da ima dovoljno profesionalnog integriteta da crnogorsko društvo zaštiti od organizovanog kriminala.
“Zasad ohrabruju najave nove administracije da će upravo to biti jedan od prioriteta u narednom periodu, ali će za ispunjavanje očekivanja domaće javnosti i agende evropskih integracija biti potrebno mnogo više konkretnih akcija i održivih rezultata”, naglasio je Milovac.
Prema Pravilniku, službenicima Odjeljenja za antikorupciju policajci i njihovi supružnici i djeca su u obavezi da prijave svu nepokretnu imovinu, kao i pokretnu koja se registruje – automobile, plovne objekte, vazduhoplove. Moraju prijaviti ušteđevinu, depozite i kredite u bankama u zemlji i inostranstvu, zajmove, potraživanja, hartije od vrijednosti, vlasništvo u firmama…, ali i stvari čija vrijednost iznosi više od 5.000 eura – umjetnine, nakit, satove…Takođe,moraju prijaviti i stambeni prostor u kojem žive bez obzira na to da li su njegovi vlasnici.
Po potrebi, prema Pravilniku, mogu biti kontrolisana i lica povezana sa policijskim službenikom. Tačnost i potpunost informacija iz izvještaja provjeravaće službenik Odjeljenja za antikorupciju, upoređivanjem tih podataka sa podacima organa i pravnih lica, koji o tim podacima vode evidenciju u skladu sa zakonom.
Odgovarajući u aprilu na poslanička pitanja u Skupštini Crne Gore, ministar Šaranović je hitnu potrebu donošenja Pravilnika ilustrovao imovinom odbjeglog policajca Ljuba Milovića, ističući da bi “mogao da opravda 48 miliona eura koje ima na računu, da je bio policajac 5.000 godina”.
Fali 1.500 policajaca
Šaranović kaže da je cilj Ministarstva da tokom postupka zapošljavanja prvi put uvede i dodatnu provjeru integriteta, a nakon provjere kaznene evidencije i bezbjednosnih smetnji, i da na taj način ispuni GREKO preporuke. Ističe da sve to nije bilo moguće u uobičajenom postupku Uprave za ljudske resurse.
“Kandidati će morati da prođu kroz filtere nekoliko komisija, dok bi u Upravi za ljudske resurse kompletan postupak provjere znanja sprovodila jedno, tročlano tijelo, koje čine jedan predstavnik Uprave, jedan predstavnik MUP-a i jedan stručnjak u toj oblasti”, objašnjava Šaranović.
Istakao je da nemaju kadrovskog plana, jer da ga je bilo ne bi policiji falilo 1.500 policajaca.
Udruživanja i razdruživanja političkih partija kako bi osvojili vlast u glavnom gradu, pokazuju da je glavni zajednički imenitelj novih i bivših saveznika – moć
Mjesec dana pred podgoričke lokalne izbore, zakazane za 29. septembar, politički akteri su mahom objelodanili modele učešča u ovoj izbornoj trci, iako liste još zvanično nijesu predate. Posljednji rok za predaju je 3. septembar, početak naredne sedmice. Udruživanja i razdruživanja političkih partija kako bi osvojili vlast u glavnom gradu, pokazuju da je glavni zajednički imenitelj novih i bivših saveznika – moć. Dojučerašnji ljuti protivnici postaju saveznici, i obratno. Sve je za jednokratnu upotrebu.
Ove sedmice savez uoči podgoričkih izbora objavili su Demokrate i Pokret Evropa sad (PES). Mediji su objavili da će na njihovoj zajedničkoj izbornoj listi PES imati 38 mjesta, od ukupno 59, dok će Demokratama pripasti 21 mjesto. U procentima PES će imati 64,4 odsto, a Demokrate 35,6 odsto.
Listu će, kako se i očekivalo, predvoditi Saša Mujović, ministar energetike. Doskorašnja gradonačelnica Podgorice iz redova PES-a Olivera Injac, prema pisanju medija, druga je na listi. Politička konkurencija to komentariše kao još jedno premijerovo odricanje od bliskih saradnika. Kritičari podsjećaju da je savezništvo PES-a i Demokrata na državnom nivou proteklo u sukobima, posebno onom u bezbjednosnom sektoru, koji je rezultirao i tužbom ministra policije iz redova Demokrata Danila Šaranovića Upravnom sudu protiv Vlade Milojka Spajića, zbog tadašnje odluke Vlade da na poziciju v.d direktora policije ne izabere kandidata kojeg je predložio Šaranović, već drugog. Tužba je odbijena, a Demokrate su oročile podršku Vladi do dobijanja IBAR-a. IBAR smo dobili, savez Demokrata i PES-a na državnom nivou preživio je, a sada se učvršćuje i na lokalnom nivou. I to ne samo u Podgorici.
Demokrate Alekse Bečića i Spajićev PES dogovorili su i koalicioni nastup na lokalnim izborima u Budvi i Kotoru. Od 33 mjesta na izbornoj listi za Budvu, Demokrate će dobiti 22, a PES 11 mjesta. U procentima, Demokrate će imati 66,7 odsto, a PES 33,3 odsto.
Iako su mediji već objavili da će na čelu liste u Kotoru biti Vladimir Jokić (Demokrate), a u Budvi Dragana Kaženegra Stanišić (Demokrate), još nema zvanične potvrde o tome iz dvije partije.
Koaliciona partnerstva izazvala su unutrašnje diobe. Demokrate je napustio Đorđe Zenović, koji je predvodio listu Demokrata na prethodnim izborima. On je pojasnio da više nije spreman da pravi kompromise na štetu Budve. “Razumijem državnu politiku i legitimne interese partija na državnom nivou, ali nisam više spreman da pravim kompromise na štetu grada u kom sam odrastao i u kom ću živjeti do zadnjeg dana”, saopštio je .
Savezništvo na podgoričkim izborima ozvaničili su ove sedmice i predsjednik države Jakov Milatović i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović.
Milatović i Abazović predstavili su u utorak zajedničku listu Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović. Uz Pokret za Podgoricu, koji čine bivši odbornici PES-a, koji su u razlazu na relaciji Spajić – Milatović, stali na stranu predsjednika države, te GP URA, u ovom savezništvu je i Pokret za promjene (PzP).
Milatović je na predstavljanju pojasnio da se u podgoričke izbore uključuje jer je, kako je kazao, izabrao da ne okreće glavu na drugu stranu pred lošim praksama, bilo da su one na lokalnom ili državnom nivou.
“Pitaju me neki zašto se uključujem u kampanju za podgoričke izbore. Valjda misle da, kao predsjednik, treba da samo stojim sa strane, da se samo slikam sa ambasadorima, potpisujem njihove nakaradne zakone i putujem po svijetu. To je, valjda, bila uloga koju su mislili da mi nametnu, dok svakodnevno obmanjuju građane, prilagođavaju državu njihovim funkcijama i svakodnevno trguju državnim interesima”, kazao je Milatović. Zvuči kao da nije znao šta su ingerencije predsjednika države, kada se na tu poziciju kandidovao i osvojio je.
Odmah po predstavljanju liste, politička konkurencija krenula je da podsjeća na nekadašnje oštre riječi razmijenjene između Abazovića i Milatovića. Više je takvih. U različitim periodima – onom dok je Milatović bio ministar ekonomije u vladi ZdravkaKrivokapića, a Abazović njen potpredsjednik koji je potom ušao u projekat manjinske vlade uz podršku Demokratske partije socijalista (DPS), a posebno kasnije kada su Spajić i Milatović osnovali Pokret Evropa sad. Tako smo od ocjena Milatovića da je Abazović „izgubio ono najvažnije u politici, povjerenje“, te da je „izgubio kompas“, stigli do savezništva koje će, kako sada tvrdi Milatović „zaustaviti politički cirkus“.
Upitan da li smatra, imajući u vidu prethodne sukobe, da je njegova koalicija sa Milatovićem principijelna, Abazović je uzvratio: “Ne postoji principijelnija saradnja na nivou Crne Gore u ovom trenutku. On je jedina osoba na političkoj sceni koja zastupa tvrde opozicione stavove“, kazao je. Takođe, na pitanje da li vidi mogućnost za koalicionu saradnju sa PES-om i Demokratama,lider URA je odgovorio: “Ja tu ne vidim ništa sporno. Oni samo moraju da znaju da mi nismo za ovakav način vladanja, koji oni promovišu“, kazao je. Abazović je s Bečićem bio u predizbornoj koaliciji na posljednjim državnim izborima. U tu koaliciju URA i Demokrate ušli su nakon višemjesečnih oštrih javnih sukoba, a savezništvo je trajalo do raspodjele pozicija i formiranja vlade. U koju Spajić zbog uloge u aferi Do Kvon nije želio Abazovića.
Listu Pokreta za Podgoricu, URA i PzP predvodiće funkcioner URA i zamjenik gradonačelnice Podgorice Luka Rakčević. On je saopštio da se na listi nalazi 59 ljudi različitih profesija i da vjeruje da će ona biti najkvalitetnije što građani mogu da zaokruže: “Lista ima preko 40 odsto žena. Vjerujem da će ovi ljudi nakon izbora moći da pomognu gradu znanjem i iskustvom. Mislim da je ova lista pobijedila predajom, učešćem, ostalo je da vidimo rezultat konkurenata”, kazao je on.
Iako je od raspisivanja izbora spekulisano da bi na izborima u Podgorici mogla nastupiti državna vlast u širokoj koaliciji, to se, jasno je, neće desiti. Osim savezništva PES i Demokrata, zajednički nastup najavile su NOVA i DNP, Andrije Mandića i MilanaKneževića. Listi bi, prema pisanju medija, trebalo da se pridruže i Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora, no to još nije ozvaničeno. Ono što se zna je da će listu predvoditi aktuelna predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović.
Šef kluba odbornika Nove u podgoričkom parlamentu Mitar Šušić saopštio je da se zalažu za širu koaliciju, da su pregovori još u toku, te da bi njihov ishod trebalo da bude i zvanično poznat do kraja ove sedmice.
Bošnjačka stranke će samostalno izaći na izbore, i ostati van aranžmana partija koje čine vlast na državnom nivou. Kako su saopštili, odluka o samostalnom nastupu donijeta je – jednoglasno.
Samostalno na izbore izaće će i DPS. Ta stranka ove sedmice započela je predizbornu kampanju skupom na kom je prisustvovao i bivši višedecenijski šef te partije Milo Đukanović.
DPS je na društvenim mrežama naveo da je to bio “sastanak partijske mreže u Podgorici i zvanični početak kampanje ‘I riječju i djelom! – dr Nermin Abdić'”. Njihovu listu predvodi poslanik i šef podgoričkog odbora stranke Nermin Abdić.
Samostalno će nastupiti i Preokret Srđana Perića, koji na prethodnim podgoričkim izborima nije uspio da pređe cenzus. „ Mi – obični građani . Oni – partijske elite. To je jedina podjela na ovim izborima. Odluči gdje pripadaš”, poručio je Perić.
Kad je riječ o opoziciji, još ranije je najavljeno da će na podgoričkim izborima skupa nastupiti Evropski savez, koji čine Socijaldemokrate (SD), Socijalistička demokratska partija (SDP) i Liberalni savez ( LP). Listu će predvoditi Boris Mugoša, poslanik SD.
Osim nenadanih saveza i razlaza, na političkoj sceni na djelu je i usitnjavanje. Na ovim izborima samostalno će nastupiti i nekoliko partija koje predvode bivši ministri ili pak premijeri Spajićeve, Abazovićeve i Đukanovićeve vlade.
Samostalno će nastupiti lista doskorašnjeg ministra pravde Andreja Milovića, pokret NaprijedMarka Kovača, ministra pravde u vladi Dritana Abazovića, te Stranka evropskog progresa nekadašnjeg Đukanovićevog bliskog saradnika i premijera Duška Markovića. Samostalni nastup na podgoričkim izborima po prvi put najavilo je i Udruženje podstanara.
To je predizborna postavka političke scene. Kako će izgledati nakon rezultata, niko ne zna. Osim da se politički akteri neće opet razilaziti i miriti zbog principa.
Statistika godinama govori o tome da je na birou rada od visokoškolaca najviše ekonomista, pravnika, vaspitača, nastavnika društveno-humanističke oblasti, menadžera i organizatora. Uprkos tome, studenti svake godine masovno upisuju fakultete koji školuju ovaj kadar
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje – studiranje se ipak isplati. Ako je za utjehu, najmanje je visokoškolaca među nezaposlenima.
U Crnoj Gori je nezaposleno 34.715 lica (blizu 59 odsto od tog broja čine žene), pokazuju podaci koje je Zavod za zapošljavenje dostavio Monitoru. Od ukupnog broja nezaposlenih, najmanje je onih sa fakultetskim diplomama – nezaposleni sa VI, VII i VIII nivoom kvalifikacija (visokoškolci) čine 3.687 ili 10,62 odsto. Nezaposlenih sa I i II nivoom obrazovanja (bez škole, osnovna škola, niže stručno obrazovanje) ima 14.159 ili 40,79 odsto, a najviše je nezaposlenih sa završenom srednjom i višom školom 16.869 ili 48,59 odsto.
Deficitaran kadar sa fakultetskom diplomom u posljednjih godinu dana, od 30. juna 2023. do 30. juna 2024, bili su nastavnici prirodno-matematičke struke (profesor matematike, fizike, hemije, biologije). Nedostajalo je i medicinara (doktor medicine, specijalisti medicine, farmaceuti, nastavnici zdravstvene struke, nastavnici biotehničke struke), zatim grupa zanimanja elektroničari, nastavnici tehničko tehnološke struke (u okviru njih profesor računarske grupe). Veća tražnja od ponude zabilježena je i kod informatičara i zanimanja informacionih tehnologija. Prema podacima Zavoda, mnoga zanimanja nedostaju u prosvjeti – iz oblasti muzičkog obrazovanja, profesor psihologije, profesor njemačkog jezika, profesor likovne grupe predmeta, profesor razredne nastave, profesor vaspitanja predškolske djece, defektolozi…
Statistika godinama govori o tome da je na birou rada od visokoškolaca najviše ekonomista, pravnika, vaspitača, nastavnika društveno-humanističke oblasti, menadžera i organizatora… Uprkos tome, studenti svake godine masovno upisuju fakultete koji školuje ovaj kadar. U prvom upisnom roku za studijsku 2024/25. na Univerzitetu Crne Gore na Ekonomskom fakultetu stiglo je 289 prijava, Filozofskom (249), Pravnom (231), Fakultetu političkih nauka (136). No, da se percepcija mladih mijenja govori i to da je najviše prijava podnešeno za upis na Medicinskom fakultetu (340), a 121 kandidata prijavilo se za upis na Prirodno-matematičkom fakultetu.
Više od dvije trećine svršenih srednjoškolaca se upisuju na studije. Iako svi ne završe, ranija istraživanja govore da se svake godine preko 2.000 svršenih visokoškolaca prijavi na biro rada . ,,U odnosu na broj postojećih radnih mjesta, sektor visokog obrazovanja proizvede 3,5 puta više kadra”, konstatovano je u jednoj od Analiza stanja na Univerzitetu Crne Gore.
Najviše nezaposlenih visokoškolaca je sa stečenim zanimanjima VII 1 nivoa obrazovanja obrazovanja (240, 180+60, 300, 360 ECTS); – 2.326 ili 6,70 odsto od ukupnog broja nezapošljenih. Sa stečenim VI nivoom obrazovanja (180 ECTS) ima ih 1088 ili 3,13 od ukupnog broja nezaposlenih. Nivo VII-2 (180+120, 240+60 ECTS) ima 257 ili 0,74 odsto ukupno nezaposlenih, dok je na Birou najmanje onih sa najvećim zvanjem VIII (300+180 ECTS) 16 ili 0,05 odsto nezaposlenih.
U prvom polugodištu 2024. godine poslodavci su Zavodu prijavili 14.101 slobodnih radnih mjesta. U odnosu na prvo polugodište 2023. godine prijavljeno je 3.271 slobodno radno mjesto manje ili 18,83 odsto (u I polugodištu 2023. godine prijavljeno je 17.372 slobodnih radnih mjesta).
Za I i II nivo kvalifikacije obrazovanja (nekvalifikovani i polukvalifikovani radnici) prijavljeno je 3.551 SRM (25,18 odsto), za III, VI i V nivo (srednjoškolci) 6.577 SRM ili 46,64 odsto, a za VI, VII i VII nivo (visokoškolci) 3.973 SRM ili 28,18 odsto.
Iz Zavoda tvrde da je na tražnju za visokoobrazovanim kadrom, u posljednjih desetak godina, u velikoj mjeri uticao Program stručno osposobljavanje lica sa stečenim visokim obrazovanjem. ,,Kako kroz navedeni program poslodavci dobijaju ‘besplatnu’ radnu snagu, sa kojom su u velikoj mjeri zadovoljavali kadrovske potrebe za visokoobrazovanom radnom snagom, to je i iskazana tražnja-potreba za visokoškolcima, iskazana kroz prijavljena slobodna radna mjesta, značajno manja od stvarno potrebne’, kazali su nam iz Zavoda.
To potvrđuju i zvanični podaci koji govore da je u posljednjih 10 godina broj nezapošljenih visokoškolaca duplo manji: učešće nezaposlenih visokoškolaca u ukupnoj nezaposlenosti se kretala od 30,28 odsto krajem 2014. godine do 15,82 odsto krajem 2023. godine.
U novoj Strategiji razvoja visokog obrazovanja navodi se da Crna Gora ima preko 24.307 studenata. Najveći broj studira na UCG 18.000. na Univerzitetu Donja Gorica 3.000, Adriatik – 1535, Mediteran 1.000… Procjenjuje se da broj studenata iznosi četiri odsto populacije, a procjenjuje da sa onima koji studiraju i inostranstvu ukupan broj iznosi 4,5 odsto populacije.
Zanimljivo je koje oblasti Strategija mapira kao najznačajnije za zapošljavanje visokoškolaca: oko 50 odsto ukupnih potreba je kod djelatnosti obrazovanja, a zatim slijede: državna uprava i odbrana i obavezno socijalno osiguranje, administrativne i pomoćne djelatnosti, administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Djelatnosti u kojima je pored diplome često presudna i partijska i druga podobnost. Na posljednjem mjestu po potrebi za novozaposlenima su stručne, naučne, inovacione i tehničke djelatnosti.
ZAPOŠLJAVANJE SA SREDNJOM ŠKOLOM
Deficitarna zanimanja
U proteklih godinu dana najtraženija zanimanja sa diplomom srednje škole bila su u ugostiteljstvu – pomoćni ugostitelj, pripremač pica, servir, točilac pića, pomoćni kuvar, konobar, sobarica, poslastičar, recepcioner, kuvar specijalista, pekari, …). Radnici su traženi i u građevinarstvu: pomoćni građevinski radnik, pomoćnik armirača, pomoćnik tesara, armirač, tesar, zidar, betonirac, fasader.. Veća tražnja od ponude zabilježena je i u grupi medicinskih zanimanja: medicinske sestre, medicinski tehničari, stomatološke sestre, farmaceutski tehničari, kozmetičari. Nedostajali su i profesionalni C, D i E kategorije.
,,Moramo naglasiti da određena zanimanja, posebno u ugostiteljstvu i turizmu, trgovini, mogu biti deficitarna u određenom dijelu države (primorski region) i u određenom periodu godine (ljetnji period), a da su ta ista zanimanja suficitarna u ostalim djelovima Crne Gore i u ostalim periodima godine”, rekli su iz Zavoda.
EU U kojim zemljama mladi najbrže dolaze do posla
Prema zvaničnim podacima Eurostata za prošlu godinu, čak 83,5 ljudi koji su tek diplomirali, odmah su počeli da rade. U samom vrhu je Malta sa 95,8 odsto brzo zaposlenih diplomaca, a potom Holandija (93,2) i Njemačka (91,5).
Najniže stope zaposlenosti među onima koji su nedavno diplomirali zabilježene su u Italiji (67,5), Grčkoj (72,3) i Rumuniji (74,8).
Zvanični podaci pokazuju da ti brojevi rastu iz godine u godinu. Procenat onih koji su posao našli odmah poslije škole je prošle godine bio za 1,1 procentni poen veći nego u 2022. kada je iznosio 82,4 odsto, što je znatno više nego 2013. godine kada je iznosio 74,3 odsto. Jedini izuzetak je bila 2020. godina (78,7), kada je zbog pandemije virusa korona taj broj pao za 2,3 procentna poena u odnosu na godinu ranije (81 odsto).
HORIZONTI4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice