FOKUS
EKONOMIJA SLUŠKINJA POLITIKE: SLUČAJ ŽELJEZARA: Mimo zakona, na rubu pameti
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor onlineMožda su Dritan Abazović i Milutin Đukanović, kao ,,pobjednici od 30. avgusta” željezarcima nešto dužni. Pa im vraćaju onako kako je DPS vraćao svoje političke dugove – obećanjima i novcem poreskih obveznika, ne mareći za ekonomsku opravdanost i zakonsku utemeljenost svog projekta. O kome ni Vlada ni Skupština akcionara EPCG ne znaju ništa
Očekivano, problem Željezara nije riješen do 1. septembra. Možda se rješenje nađe u naredna dva mjeseca, kažu čelnici Vlade i Elektroprivrede Dritan Abazović i Milutin Đukanović. Kako – to javnost još ne zna.
Za sada, imamo grubu skicu onoga što se, navodno, planira uraditi. To je dovoljno da shvatimo kako država (Vlada) i EPCG u posao ulaze bez jasnog plana: ne zna se šta se kupuje, novac za kupovinu nije obezbijeđen, zakonske procedure se ne poštuju i, konačno, ne postoji jasna i ekonomski utemeljena ideja – čemu bi kupljena imovina (preduzeće) trebalo da posluži kako bi se vratio uloženi novac.
Korak po korak: vlasnik nikšićke Željezare, turska kompanija Toščelik, odlučio je da obustavi proizvodnju lani u martu, nakon što su propali pregovori sa EPCG-om o nastavku snabdijevanja strujom jeftinijom od cijene propisane za tu kategoriju potrošača. Iz istih razloga je i vlasnik KAP-a, kompanija Uniprom, obustavila proizvodnju krajem 2021. godine, pa je kao aktivan potrošač na visokonaponskoj mreži ostala još samo Željeznica.
Vlada Zdravka Krivokapića ostala je nezainteresovana za gašenje Elektrolize i sudbinu pet stotina radnika koji su ostali bez posla. Toj odluci u dobroj mjeri kumovao je tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović koji je, u jeku kratkih i neefikasnih pregovora, problematizovao način na koji je Veselin Pejović (vlasnik Uniproma) postao vlasnik imovine bankrotiralog Kombinata i iznio optužbe o njegovoj mogućoj umiješanosti u međunarodnu operaciju pranja para. Kako je KAP „umro“ i te optužbe su utihnule.
Vlade Krivokapića i Abazovića nijesu se osvrtale ni na probleme u Željezari. Fabrika nije radila, radnici na prinudnom odmoru primali su 90 odsto osnovne zarade a vlasnici su ćutali zaokupljeni većim brigama (konzorcijum Toščelik ima godišnji obrt između 4 – 5 milijardi eura). Stvari su se promijenila kada su radnici Željezare ljetos stupili u štrajk, nakon informacije da će njih 229 od 1. septembra dobiti otkaz. U Željezari bi ostalo samo dvadesetak radnika iz administracije i obezbjeđenje angažovano preko privatne kompanije.
Pokušaj Miodraga Dake Davidovića da od Turaka otkupi Željezaru uz pomoć države propao je. Da li je kontroverzni vlasnik Neksana tražio previše ustupaka, ili je Vlada (resorni ministar ekonomije Goran Đurović) „ostala gluva“ na sve njegove zahtijeve, ne znamo. Dijelom i zato što se priča o Željezari i državnom angažmanu za njeno spašavanje nijednom nije našla pred Vladom, na njenim redovnim (javnim) ili telefonskim (tajnim) sjednicama.
To nije smetalo premijeru Abazoviću da nastavi pregovore sa radnicima Željezare u koje su se uključili predsjednik Odbora direktora (u ostavci) EPCG Milutin Đukanović i predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.
,,Vlada iskazuje posvećenost da se problem riješi na najbolji način i što se nas tiče, Elektroprivreda ima zeleno svetlo da otpočne razgovore sa turskom kompanijom o preuzimanju Željezare”, saopštio je Abazović sredinom avgusta, koji dan prije nego što je njegovom kabinetu izglasano nepovjerenje. Tih dana smo saznali i konture plana: Vlada će od EPCG-a kupiti deset odsto njenih akcija koje do 26. septembra moraju biti prodate ili poništene, a EPCG će taj novac iskoristiti za kupovinu Željezare. Mnogo lakše reći nego uraditi.
U budžetu za 2022. godinu nema novca predviđenog za kupovinu akcija EPCG-a (državu bi te akcije, uz sve popuste, mogle koštati oko 55 miliona eura). Zapravo, kako smo čuli od ministra finansija Aleksandra Damjanovića, u budžetu nema novca ni za sve planirane aktivnosti. A tu su i dodatni troškovi na koje se država obavezala usvajanjem novih i izmjenama postojećih zakona (povišice, socijalna davanja, naknade opštinama…). Zato se za septembar priprema rebalans budžeta ,,težak” oko 750 miliona. Približno polovinu tog novca treba obezbijediti novim zaduženjem države.
Da li su najavljenim rebalansom predviđena sredstva za kupovinu akcija EPCG-a vidjećemo naredne sedmice. Tek onda treba da čujemo šta o tome misle poslanici u parlamentu. Aktuelni odnos izvršne i zakonodavne vlasti ne garantuje da će ponuđeni rebalans dobiti podršku. Makar ne u svim svojim detaljima.
Do 1. septembra na sjednicama Vlade o Željezari nije bilo nikakvog razgovora, a kamoli da je donijeta bilo kakva odluka. U momentu kada završavamo ovaj broj Monitora (četvrtak) Vladina Komisija za ekonomsku politiku (KEP) će prvi put raspravljati o ideji da država kupi 10 odsto akcija u preduzeću u kome već ima skoro 89 odsto akcijskog kapitala). I da u tu svrhu potroši novac koga nema (više od dva odsto godišnjeg budžeta). Potom bi se taj zaključak morao naći i na sjednici Vlade. Koja je u tehničkom mandatu.
Koliko je stvar (ne)ozbiljna svjedoči i izjava Milutina Đukanovića da je Elektroprivreda ,,priskočila u pomoć državi” dajući 100 miliona za kupovinu svojih akcija od A2A, pa je sada ,,red da država uzvrati” tako što će kupiti akcije EPCG-a.
Dalo bi se raspravljati o tome da li predsjednik borda (u ostavci) EPCG-a na pravilan način razumije odnos između vlasnika i privrednog društva, ali je važnije napomenuti da se i Odbor direktora EPCG-a na čelu sa Đukanovićem nalazi u nekoj vrsti tehničkog mandata, nakon ljetošnje ostavke Adisa Balote. „Ostavka jednog člana povlači i pad Odbora direktora”, objasnio je tada direktor EPCG-a Nikola Rovčanin najavljući da će se, nakon neophodnih administrativnih radnji, organizovati nova Skupština akcionara kako bi bio izabran novi bord.
Umjesto toga, Đukanović bez saglasnosti Skupštine akcionara radi na realizaciji investicije od nekoliko desetina miliona. Takav posao ne može odraditi predsjednik Borda u ostavci uz podršku premijera (bez saglasnosti Vlade u tehničkom mandatu) a novcem građana Crne Gore. Plan, ako postoji, treba iznijeti prvo pred Vladu pa pred Skupštinu akcionara EPCG-a. Kako bi i jedni i drugi znali šta se i kako kupuje i čemu će kupljeno da služi.
Tu je i premijer sa svojim poimanjem državnog ekonomisanja. ,,Ako državno preduzeće može da kupi ogromnu Željezaru, sa ogromnom površinom, mi nemamo ništa protiv. Ta kupovina bi donijela uvećanje ukupne državne imovine, mi bismo se radovali da država uvećava svoj kapital, a ne da ga samo umanjuje, kao dosad, raznim prodajama”, poručio je neki dan Abazović previđajući da je i novac imovina. I da kupovinom nečega čiju vrijednost prethodno nijeste utvrdili rizikujete da povjerenu državnu imovinu umanjite, umjesto da je uvećate.
Premijeru bi, kao neka vrsta upozorenja/opomene, mogao poslužiti i sljedeći citat: ,,Mislimo da država može da upravlja svim i svačim, a u mnogo čemu se pokazala kao neefikasna. Moramo da budemo pametniji u onome kako trošimo svoje resurse”. Autor – Dritan Abazović, premijerski sat, jul 2022. godine. Dobra ekonomska analiza pokazala bi, vrlo precizno, koja od dvije citirane Abazovićeve izjave nudi bolje rješenje u konkretnom slučaju. Ali, nje nema.
Da li se Abazović i Đukanović spremaju da na račun države kupe Željezaru kao firmu ili samo njenu imovinu, onako kako je to uradio Toščelik nakon bankrota prethodne kompanije? Pošto jedan i drugi ovih dana objašnjavaju kako je Željezara dobar poligon za postavljanje solarnih panela i gradnju elektrane snage 50-60 MW (upućeni tvrde da u Crnoj Gori postoje mnogo bolje i jeftinije lokacije za isti posao) stiče se utisak da ih interesuje imovina.
Tu je redosljed poteza jasan: Toščelik bi ugasio svoju firmu u Crnoj Gori, radnicima isplatio otpremnine a potom nepokretnu imovinu preduzeća prodao državi/Elektroprivredi. Taj model ostavlja bez posla 250 ljudi, a cijela se operacija Željezara iz Vlade vodi kako bi oni sačuvali radna mjesta. Bolje rečeno plate. Pošto, čini se, niko nije imao problem dok su oni, ne radeći ništa, primali zaradu.
Da bi sačuvali posao sadašnjim radnicima Željezare država i EPCG moraju kupiti firmu sa zastarjelom opremom, nepoznatim dugovima i, izvjesno, neprofitabilnu. Osim, ako joj se pokloni struja. U tom slučaju ne možemo povrat investicije potrebne za gradnju solarne elektrane na krovovima Željezarinih hala računati prema berzanskim cijenama struje, već prema onima koje omogućavaju da Željezara radi bez gubitaka. To je 20 do 50 puta manje.
Izjave zvaničnika uključenih u ovaj posao samo podstiču nedoumice. Milutin Đukanović je predočio model po kome bi radnici, nakon što im je uručen otkaz od aktuelnog poslodavca (Toščelik) nastavili da primaju plate dok EPCG ne preuzme Željezaru. Predložiće, kaže, Turcima da radnike plaćaju još dva mjeseca, a da taj iznos odbiju od otpremnina kada se sklopi posao. ,,To bi dva mjeseca bilo idealno da svi maknemo pritisak, prvo radnici sa sebe, a onda i mi u miru da završimo ovo”, naglasio je Đukanović. Željezarcima se prijedlog sviđa dok se iz Toščelika nijesu oglašavali.
Problem je zakon. Ako se Toščelik i EPCG dogovore o preuzimanju kompanije – radnici nastavljaju svoj angažman i ne dobijaju otpremnine. Samo bi, na neki način, trebalo poništiti otkaze koje su već dobili. I Turcima nadoknaditi novac koji su potrošili za neplanirane zarade. To će država, preko svoje najvrjednije kompanije. Ukoliko, ipak, EPCG kupi samo imovinu Željezare, radnici će dobiti otpremnine koje im pripadaju ali će izgubiti posao. Njihov dalji angažman od strane EPCG-a, bez plana aktivnosti, sistematizacije, konkursa… bio bi nezakonit.
Priča se kreće u tom smjeru. Uz najavu novih ekonomskih nelogičnosti i potencijalnih kršenja zakona. ,,Što se tiče izgradnji solarne elektrane, nama niko nije potreban, ima toliko novca na tržištu da mi to sami možemo da radimo”, pohvalio se Đukanović. Pri tom je najavio posebne uslove za potencijalne investiture: ,,Imamo značajan broj investitora koji će morati nešto da investiraju u proizvodne pogone, u osnovnu djelatnost Željezare, ukoliko žele da budu partneri u gradnji elektrane”. Da li mi to investitorima nudimo vezanu trgovinu, kompenzaciju ili neku vrstu kliringa iz doba SSSR (roba robu plaća)?
Ne zna se. Umjesto toga vidimo da su, iz za javnost nepoznatog razloga, radnici Željezare za premijera i prvog čovjeka EPCG-a ,,vrjedniji” od bivših radnika KAP-a. Koji su dobili otkaze i danas neki od njih imaju problem da odu u penziju pošto je država tolerisala da im se ne uplaćuje obavezno osiguranje za beneficirani radni staž. Jedno od mogućih objašnjenja je u političkim motivima.
Možda su Abazović i Đukanović, kao ,,pobjednici od 30. avgusta” željezarcima nešto dužni. Pa im vraćaju onako kako je DPS vraćao svoje političke dugove radnicima Dakića, KAP-a ali i iste te Željezare (nekada). Obećanjima i novcem poreskih obveznika. Ne postoji računica koja može pokazati da je država, nakon svih oprosta dugova, kreditnih garancija, subvencija, legalnih i nelegalnih otpremnina, metalskim radnicima dužna nešto što nije dužna tekstilcima, drvoprerađivačima, ugostiteljima, učiteljima i nastavnicima…
Sjetimo se Montenegroerlajnsa. Njegovim odlaskom u stečaj bez posla je ostalo oko 400 ljudi. Država im je, kao vlasnik i poslodavac, ostala dužna sedam plata i penziono osiguranje za četiri godine. I zaboravila ih. U novoosnovanoj državnoj aviokompaniji radnici MNA, bez obzira na iskustvo, kvalifikacije i prestižne sertifikate, nijesu imali mjesta. Sličan primjer državne nebrige prema deficitarnom zdravstvenom kadru imamo u hercegnovskoj bolnici Meljine.
,,Ono što je najvažnije je da mi 1. septembra ne odemo na biro. A ta dva mjeseca da se nadamo da EPCG u razgovoru sa Turcima donese rješenje”, poručuju željezarci. Oni su spremni da se bore za sebe. Državne interese nema ko da brani. Ili, makar, da ih jasno definiše.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana
Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.
Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.
Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.
Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona
Objavljeno prije
2 sedmicena
29 Novembra, 2024Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen, završiti na prekršajnim prijavama
Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.
U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo- Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.
Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.
Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.
Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju. Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.
Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii – ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.
Rukometno rivalstvo dva kluba traje decenijama i utakmice su često praćene tenzijama. Naročito nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Tako je, u martu 2016. izbila tuča između igrača ova dva tima na meču u Beranama a iz publike se i tada Cetinjanima skandiralo – ustaše.
Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je najoštrije osudio „izlive šovinizma na rukometnoj utakmici u Beranama“ i pozvao nadležne organe da hitno reaguju i sankcionišu aktere. ,,Negativan odnos publike u Beranama prema našim rukometašima, izlivi mržnje i klicanje drugoj državi nijesu od juče i imaju svoj kontinuitet, ali sam bio uvjeren da su prošlost”, kazao je Đurašković i dodao da vjeruje da takav odnos nije odnos Berana i ubjedljive većine Beranaca koji poštuju i Cetinje, Lovćen i Crnu Goru zbog čega pozivam na smirivanje tenzija i fer i sportsko navijanje u Beranama, na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori.
Iz Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG) kazali su da ovakvi propusti u organizaciji zahtijevaju kaznu za organizatora utakmice, o čemu će organi Saveza donijeti odluku u narednim danima.
Monitor saznaje da je početkom ove sedmice policija hapsila izgrednike u Beranama, te da na spisku imaju 20-ak osoba.
Pored rukometa, nacionalistično divljanje često je na fudbalskim utakmicama. Aktuelni šampion Crne Gore u fudbalu Dečić iz Tuzi u posljednjih par godina igra zapaženu ulogu u crnogorskom fudbalu. To je pratilo i sve žešće navijanje od strane prije svega navijača FK Budućnosti – Varvara. U aprilu ove godine Varvari su prekinuli utakmicu ova dva tima u Tuzima. Zabranjeno im je da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. I prije ove kazne, tokom prošle sezone, Budućnost je kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola varvari vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.
Sukob između dva kluba ima i političku dimenziju. Nezadovoljan odlukom Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore o kazni Budućnosti, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj. ,,Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.On je tada poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala – UEFA i FIFA.
I početak nove sezone obilježila je tenzija između navijača ova dva kluba. Krajem septembra, kolona navijača Budućnosti kretala se, nakon utakmice, kroz Tuzi. Mediji su izvjestili da su ih vrijeđali iz obližnjih lokala, dok su pojedini mediji prenijeli da je bilo provociranja sa obje strane. Sukob je spriječila policija.
UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.Zbog rasizma, FSCG je kažnjen i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”.
Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023., nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.
Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput ,,ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.
U maju prošle godine, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”.
Nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe Vojvode i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi. Ali … ,,Tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva.
Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima nema.
Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: ,,Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS – Belgrade – hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice, uz obrazloženje da na ovaj način nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.
Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti završiti na prekršajnim prijavama.
Zakon o sprječavanju nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz 2006. predviđa kaznene mjere za incidente poput ovog u Beranama. Po njemu, sportskim organizacijama koje ne osiguraju nesmetano i bezbjedno organizovanje sportske priredbe i ne spriječe nasilje i nedolično ponašanje gledalaca prijete kazne u visioni dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minmalne zarade ili zatvor od 60 dana. Ista kazna zatvora predviđena je i za nedolično ponašanje i nasilje gledalaca na sporstkim manifestacijama. Pored ovih mogu se izreći i zabrana prisustvovanja sportskim događajima u trajanju od mjeseca do godine. Samo se ništa od toga ne primjenjuje.
Krivična prijava protiv klubova
Monitor je imao uvid u krivičnu prijavu koja je ove sedmice proslijeđena Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Ime podnosioca krivične prijave poznato je redakciji.
Prijava je podnešena protiv NN lica u Košarkaškom savezu Crne Gore i klubova Budućnost, Sutjeska, Mornar, SC Derby; Rukometnog saveza Crne Gore i klubova Budvanska rivijera, RK Rudar, Partizan 1949, Mornar; Odbojkaškog saveza Crne Gore i klubova Budućnost Volley, Jedinstvo, Budva; Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore i klubova Jadran, Primorac, Cattaro, Budva, kao i NN osoba iz organa državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanje, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. Tereti ih za zloupotrebu službenog položaja, pronevjeru i nesavjestan rad u službi.
U prijavi se navodi da je prekršen Zakon o radu, te da ne postoji nikakva evidencija nadležnih organa da su za bilo kojeg sportistu plaćeni neophodni porezi i doprinosi. Te da šteta za državu, po ovom osnovu, iznosi više desetina miliona eura od 2011!
U prijavi se navodi da su nacionalni savezi bili dužni da prijave ove nepravilnosti, kao i da inspekcija, i državni organi iz oblasti poreske politike, rada i socijalnog staranja provjere rad ovih pravnih lica.
U Fondu PIO ili u Poreskoj upravi se ne nalazi evidencija sportista iz ovih sportskih organizacija da su uplaćeni obavezni doprinosi u skladu sa važećim propisima.
Navijačke grupe u Crnoj Gori
U Crnoj Gori zvanično postoji petnaestak navijačkih grupa. U najbrojnije spadaju navijačke grupe Partizana, Zvezde, Budućnosti i Sutjeske, podaci su sa sajta Balkanski navijači.
Podgorički Varvari su najveća navijačka grupa u Crnoj Gori, koja od aprila 1987. aitvno podržava Budućnost u svim nastupima. Pored njih u Glavnom gradu, najaktivni su navijači sa Zabjela – Republikanci. U susjednoj Zeti, navijači istoimenog tima su Vukovi.
U Niksiću su najorganizovanije grupe Vojvode, koje bodre Sutjesku i navijači Partizana – Grobari Nikšić, aktivni su i Fapovci navijači lokalnog tima Čelik.
U Mojkovcu pored Delija i Grobara ima i lokalnih Serdara.
Na sajtu Balkanski navijači navodi se da je sjever Crne Gore uglavnom opredijeljen za klubove Partizan i Crvena Zvezda, „pa tako opštine Pljevlja, Plužine, Žabljak, Mojkovac, Šavnik preko 90 odsto čine ljubitelji crveno i crno belih“. Za razliku od ovih gradova, Bijelo Polje i Berane imaju navijače koji bodre gradske timove Ultras Bijelo Polje i u Beranama Streetboys. Izuzetak je i Mojkovac koji ima lokalne navijače Serdare.I Rožaje i Plav imaju svoje organizovane navijačke grupe. U Rožajama to su Gazije, dok se grupa u Plavu naziva Hajvani.
U Ulcinju pored Delija,Grobara i Varvara ima i grupa lokalnog fudbalskog kluba ciji su simpatizeri uglavnom pripadnici albanske nacionalne manjine i navijačka grupa Dilberi.
Cetinje navija za Lovćen, a na primorju u Tivtu postoji podružnica Torcide, navijača Hajduka iz Splita. Lokalna navijačka grupa u Ulcinju zove se Dilberi.
Navijači i kriminal
Globalna inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala objavila je prije dvije godine izvještaj na temu veze između navijača i kriminala na Balkanu. Istraživanje pokazuje da je od 122 navijačke grupe u Zapadnom Balkanu njih 78 bilo identifikovani kao ultraš i 21 učestvovala u nasilnim djelima huligana, a takođe imaju veze sa politikom i/ili organizovanim kriminalom.
Utvrđeno da navijačke grupe iz Crne Gore, Albanije i Kosova nisu povezane sa klanovima. Dok , za razliku od njih, pojedine grupe iz Srbije i njihove frakcije se povezuju sa klanovima, posebno sa kotorskim kavačkim klanom.
Jedan od takvih primjera je frakcija navijača Partizana koju je predvodio Veljko Belivuk, koji je osumnjičen sa djelom te grupe za izvršenje teških ubistava i mnoga krivična djela. Takođe, pored Srbije, pravni i istražni postupci se vode protiv njega i pred organima Crne Gore.U istraživanju se navodi i slučaj jednog od vođa grupe navijača Partizana Aleksandra Stankovića koji je 2016. godine poginuo, navodno zato što je uzeo 40 kilograma kokaina od crnogorske mafije, a da im nije dao novac od prodaje.
Od devedesetih naovamo dosta je pisano i o usponu i padu vođe Delija, navijača Crvene Zvezde, Željka Ražnatovića Arkana i njegovih veza sa tajnom policijom, politikom, sportom i kriminalom.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion
Objavljeno prije
3 sedmicena
22 Novembra, 2024Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura
Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.
Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.
U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu, kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.
U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.
Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura. Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija. Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.
Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350 hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura. Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG, a koja se odnose na detalje ovog posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.
U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora. Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati na profesionalni imidž Komore”.
Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica, članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.
“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.
Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.
Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora – prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali ne i u kom iznosu.
U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura. Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.
Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.
Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.
U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom. U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog, stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak, ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.
Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG nijesmo uspjeli da saznamo.
Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.
Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Struka i rezultati bili su jedino mjerilo
ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi pravosuđe po svojoj mjeri
VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema
Izdvajamo
-
Stav3 sedmice
Ima li spasa za Plantaže
-
FOKUS4 sedmice
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Iskorak
-
DRUŠTVO4 sedmice
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
-
INTERVJU4 sedmice
TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi
-
HORIZONTI4 sedmice
NJEGOŠ I NJEGOŠEVSKA CRNA GORA: U slavu mitova, (proto)tajkuna i podjela