FOKUS
EKONOMIJA SLUŠKINJA POLITIKE: SLUČAJ ŽELJEZARA: Mimo zakona, na rubu pameti
Objavljeno prije
3 godinena
Objavio:
Monitor online
Možda su Dritan Abazović i Milutin Đukanović, kao ,,pobjednici od 30. avgusta” željezarcima nešto dužni. Pa im vraćaju onako kako je DPS vraćao svoje političke dugove – obećanjima i novcem poreskih obveznika, ne mareći za ekonomsku opravdanost i zakonsku utemeljenost svog projekta. O kome ni Vlada ni Skupština akcionara EPCG ne znaju ništa
Očekivano, problem Željezara nije riješen do 1. septembra. Možda se rješenje nađe u naredna dva mjeseca, kažu čelnici Vlade i Elektroprivrede Dritan Abazović i Milutin Đukanović. Kako – to javnost još ne zna.
Za sada, imamo grubu skicu onoga što se, navodno, planira uraditi. To je dovoljno da shvatimo kako država (Vlada) i EPCG u posao ulaze bez jasnog plana: ne zna se šta se kupuje, novac za kupovinu nije obezbijeđen, zakonske procedure se ne poštuju i, konačno, ne postoji jasna i ekonomski utemeljena ideja – čemu bi kupljena imovina (preduzeće) trebalo da posluži kako bi se vratio uloženi novac.
Korak po korak: vlasnik nikšićke Željezare, turska kompanija Toščelik, odlučio je da obustavi proizvodnju lani u martu, nakon što su propali pregovori sa EPCG-om o nastavku snabdijevanja strujom jeftinijom od cijene propisane za tu kategoriju potrošača. Iz istih razloga je i vlasnik KAP-a, kompanija Uniprom, obustavila proizvodnju krajem 2021. godine, pa je kao aktivan potrošač na visokonaponskoj mreži ostala još samo Željeznica.
Vlada Zdravka Krivokapića ostala je nezainteresovana za gašenje Elektrolize i sudbinu pet stotina radnika koji su ostali bez posla. Toj odluci u dobroj mjeri kumovao je tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović koji je, u jeku kratkih i neefikasnih pregovora, problematizovao način na koji je Veselin Pejović (vlasnik Uniproma) postao vlasnik imovine bankrotiralog Kombinata i iznio optužbe o njegovoj mogućoj umiješanosti u međunarodnu operaciju pranja para. Kako je KAP „umro“ i te optužbe su utihnule.
Vlade Krivokapića i Abazovića nijesu se osvrtale ni na probleme u Željezari. Fabrika nije radila, radnici na prinudnom odmoru primali su 90 odsto osnovne zarade a vlasnici su ćutali zaokupljeni većim brigama (konzorcijum Toščelik ima godišnji obrt između 4 – 5 milijardi eura). Stvari su se promijenila kada su radnici Željezare ljetos stupili u štrajk, nakon informacije da će njih 229 od 1. septembra dobiti otkaz. U Željezari bi ostalo samo dvadesetak radnika iz administracije i obezbjeđenje angažovano preko privatne kompanije.
Pokušaj Miodraga Dake Davidovića da od Turaka otkupi Željezaru uz pomoć države propao je. Da li je kontroverzni vlasnik Neksana tražio previše ustupaka, ili je Vlada (resorni ministar ekonomije Goran Đurović) „ostala gluva“ na sve njegove zahtijeve, ne znamo. Dijelom i zato što se priča o Željezari i državnom angažmanu za njeno spašavanje nijednom nije našla pred Vladom, na njenim redovnim (javnim) ili telefonskim (tajnim) sjednicama.
To nije smetalo premijeru Abazoviću da nastavi pregovore sa radnicima Željezare u koje su se uključili predsjednik Odbora direktora (u ostavci) EPCG Milutin Đukanović i predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.
,,Vlada iskazuje posvećenost da se problem riješi na najbolji način i što se nas tiče, Elektroprivreda ima zeleno svetlo da otpočne razgovore sa turskom kompanijom o preuzimanju Željezare”, saopštio je Abazović sredinom avgusta, koji dan prije nego što je njegovom kabinetu izglasano nepovjerenje. Tih dana smo saznali i konture plana: Vlada će od EPCG-a kupiti deset odsto njenih akcija koje do 26. septembra moraju biti prodate ili poništene, a EPCG će taj novac iskoristiti za kupovinu Željezare. Mnogo lakše reći nego uraditi.
U budžetu za 2022. godinu nema novca predviđenog za kupovinu akcija EPCG-a (državu bi te akcije, uz sve popuste, mogle koštati oko 55 miliona eura). Zapravo, kako smo čuli od ministra finansija Aleksandra Damjanovića, u budžetu nema novca ni za sve planirane aktivnosti. A tu su i dodatni troškovi na koje se država obavezala usvajanjem novih i izmjenama postojećih zakona (povišice, socijalna davanja, naknade opštinama…). Zato se za septembar priprema rebalans budžeta ,,težak” oko 750 miliona. Približno polovinu tog novca treba obezbijediti novim zaduženjem države.
Da li su najavljenim rebalansom predviđena sredstva za kupovinu akcija EPCG-a vidjećemo naredne sedmice. Tek onda treba da čujemo šta o tome misle poslanici u parlamentu. Aktuelni odnos izvršne i zakonodavne vlasti ne garantuje da će ponuđeni rebalans dobiti podršku. Makar ne u svim svojim detaljima.
Do 1. septembra na sjednicama Vlade o Željezari nije bilo nikakvog razgovora, a kamoli da je donijeta bilo kakva odluka. U momentu kada završavamo ovaj broj Monitora (četvrtak) Vladina Komisija za ekonomsku politiku (KEP) će prvi put raspravljati o ideji da država kupi 10 odsto akcija u preduzeću u kome već ima skoro 89 odsto akcijskog kapitala). I da u tu svrhu potroši novac koga nema (više od dva odsto godišnjeg budžeta). Potom bi se taj zaključak morao naći i na sjednici Vlade. Koja je u tehničkom mandatu.
Koliko je stvar (ne)ozbiljna svjedoči i izjava Milutina Đukanovića da je Elektroprivreda ,,priskočila u pomoć državi” dajući 100 miliona za kupovinu svojih akcija od A2A, pa je sada ,,red da država uzvrati” tako što će kupiti akcije EPCG-a.
Dalo bi se raspravljati o tome da li predsjednik borda (u ostavci) EPCG-a na pravilan način razumije odnos između vlasnika i privrednog društva, ali je važnije napomenuti da se i Odbor direktora EPCG-a na čelu sa Đukanovićem nalazi u nekoj vrsti tehničkog mandata, nakon ljetošnje ostavke Adisa Balote. „Ostavka jednog člana povlači i pad Odbora direktora”, objasnio je tada direktor EPCG-a Nikola Rovčanin najavljući da će se, nakon neophodnih administrativnih radnji, organizovati nova Skupština akcionara kako bi bio izabran novi bord.
Umjesto toga, Đukanović bez saglasnosti Skupštine akcionara radi na realizaciji investicije od nekoliko desetina miliona. Takav posao ne može odraditi predsjednik Borda u ostavci uz podršku premijera (bez saglasnosti Vlade u tehničkom mandatu) a novcem građana Crne Gore. Plan, ako postoji, treba iznijeti prvo pred Vladu pa pred Skupštinu akcionara EPCG-a. Kako bi i jedni i drugi znali šta se i kako kupuje i čemu će kupljeno da služi.
Tu je i premijer sa svojim poimanjem državnog ekonomisanja. ,,Ako državno preduzeće može da kupi ogromnu Željezaru, sa ogromnom površinom, mi nemamo ništa protiv. Ta kupovina bi donijela uvećanje ukupne državne imovine, mi bismo se radovali da država uvećava svoj kapital, a ne da ga samo umanjuje, kao dosad, raznim prodajama”, poručio je neki dan Abazović previđajući da je i novac imovina. I da kupovinom nečega čiju vrijednost prethodno nijeste utvrdili rizikujete da povjerenu državnu imovinu umanjite, umjesto da je uvećate.
Premijeru bi, kao neka vrsta upozorenja/opomene, mogao poslužiti i sljedeći citat: ,,Mislimo da država može da upravlja svim i svačim, a u mnogo čemu se pokazala kao neefikasna. Moramo da budemo pametniji u onome kako trošimo svoje resurse”. Autor – Dritan Abazović, premijerski sat, jul 2022. godine. Dobra ekonomska analiza pokazala bi, vrlo precizno, koja od dvije citirane Abazovićeve izjave nudi bolje rješenje u konkretnom slučaju. Ali, nje nema.
Da li se Abazović i Đukanović spremaju da na račun države kupe Željezaru kao firmu ili samo njenu imovinu, onako kako je to uradio Toščelik nakon bankrota prethodne kompanije? Pošto jedan i drugi ovih dana objašnjavaju kako je Željezara dobar poligon za postavljanje solarnih panela i gradnju elektrane snage 50-60 MW (upućeni tvrde da u Crnoj Gori postoje mnogo bolje i jeftinije lokacije za isti posao) stiče se utisak da ih interesuje imovina.
Tu je redosljed poteza jasan: Toščelik bi ugasio svoju firmu u Crnoj Gori, radnicima isplatio otpremnine a potom nepokretnu imovinu preduzeća prodao državi/Elektroprivredi. Taj model ostavlja bez posla 250 ljudi, a cijela se operacija Željezara iz Vlade vodi kako bi oni sačuvali radna mjesta. Bolje rečeno plate. Pošto, čini se, niko nije imao problem dok su oni, ne radeći ništa, primali zaradu.
Da bi sačuvali posao sadašnjim radnicima Željezare država i EPCG moraju kupiti firmu sa zastarjelom opremom, nepoznatim dugovima i, izvjesno, neprofitabilnu. Osim, ako joj se pokloni struja. U tom slučaju ne možemo povrat investicije potrebne za gradnju solarne elektrane na krovovima Željezarinih hala računati prema berzanskim cijenama struje, već prema onima koje omogućavaju da Željezara radi bez gubitaka. To je 20 do 50 puta manje.
Izjave zvaničnika uključenih u ovaj posao samo podstiču nedoumice. Milutin Đukanović je predočio model po kome bi radnici, nakon što im je uručen otkaz od aktuelnog poslodavca (Toščelik) nastavili da primaju plate dok EPCG ne preuzme Željezaru. Predložiće, kaže, Turcima da radnike plaćaju još dva mjeseca, a da taj iznos odbiju od otpremnina kada se sklopi posao. ,,To bi dva mjeseca bilo idealno da svi maknemo pritisak, prvo radnici sa sebe, a onda i mi u miru da završimo ovo”, naglasio je Đukanović. Željezarcima se prijedlog sviđa dok se iz Toščelika nijesu oglašavali.
Problem je zakon. Ako se Toščelik i EPCG dogovore o preuzimanju kompanije – radnici nastavljaju svoj angažman i ne dobijaju otpremnine. Samo bi, na neki način, trebalo poništiti otkaze koje su već dobili. I Turcima nadoknaditi novac koji su potrošili za neplanirane zarade. To će država, preko svoje najvrjednije kompanije. Ukoliko, ipak, EPCG kupi samo imovinu Željezare, radnici će dobiti otpremnine koje im pripadaju ali će izgubiti posao. Njihov dalji angažman od strane EPCG-a, bez plana aktivnosti, sistematizacije, konkursa… bio bi nezakonit.
Priča se kreće u tom smjeru. Uz najavu novih ekonomskih nelogičnosti i potencijalnih kršenja zakona. ,,Što se tiče izgradnji solarne elektrane, nama niko nije potreban, ima toliko novca na tržištu da mi to sami možemo da radimo”, pohvalio se Đukanović. Pri tom je najavio posebne uslove za potencijalne investiture: ,,Imamo značajan broj investitora koji će morati nešto da investiraju u proizvodne pogone, u osnovnu djelatnost Željezare, ukoliko žele da budu partneri u gradnji elektrane”. Da li mi to investitorima nudimo vezanu trgovinu, kompenzaciju ili neku vrstu kliringa iz doba SSSR (roba robu plaća)?
Ne zna se. Umjesto toga vidimo da su, iz za javnost nepoznatog razloga, radnici Željezare za premijera i prvog čovjeka EPCG-a ,,vrjedniji” od bivših radnika KAP-a. Koji su dobili otkaze i danas neki od njih imaju problem da odu u penziju pošto je država tolerisala da im se ne uplaćuje obavezno osiguranje za beneficirani radni staž. Jedno od mogućih objašnjenja je u političkim motivima.
Možda su Abazović i Đukanović, kao ,,pobjednici od 30. avgusta” željezarcima nešto dužni. Pa im vraćaju onako kako je DPS vraćao svoje političke dugove radnicima Dakića, KAP-a ali i iste te Željezare (nekada). Obećanjima i novcem poreskih obveznika. Ne postoji računica koja može pokazati da je država, nakon svih oprosta dugova, kreditnih garancija, subvencija, legalnih i nelegalnih otpremnina, metalskim radnicima dužna nešto što nije dužna tekstilcima, drvoprerađivačima, ugostiteljima, učiteljima i nastavnicima…
Sjetimo se Montenegroerlajnsa. Njegovim odlaskom u stečaj bez posla je ostalo oko 400 ljudi. Država im je, kao vlasnik i poslodavac, ostala dužna sedam plata i penziono osiguranje za četiri godine. I zaboravila ih. U novoosnovanoj državnoj aviokompaniji radnici MNA, bez obzira na iskustvo, kvalifikacije i prestižne sertifikate, nijesu imali mjesta. Sličan primjer državne nebrige prema deficitarnom zdravstvenom kadru imamo u hercegnovskoj bolnici Meljine.
,,Ono što je najvažnije je da mi 1. septembra ne odemo na biro. A ta dva mjeseca da se nadamo da EPCG u razgovoru sa Turcima donese rješenje”, poručuju željezarci. Oni su spremni da se bore za sebe. Državne interese nema ko da brani. Ili, makar, da ih jasno definiše.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba
Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.
Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.
Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.
Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.
Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.
Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.
Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.
Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.
,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.
U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame, putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena
Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.
Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile. Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.
Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.
Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.
Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.
,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV Vijesti.
On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.
Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen put od Berana do Kolašina.
Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je Grgurović.
Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.
Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.
Pripreme za požarnu sezonu
Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.
,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.
,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.
Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
BOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode
Objavljeno prije
2 sedmicena
31 Decembra, 2025
Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda
Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi 31. decembra.
Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo ekološke muke Botuna i Podgorice.
Krizi sa kolektorom koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada u pregovore intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.
Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“ Botuna vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić. To je, očito, i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog srpstva u CrnojGori.
Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet. Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu. Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“ samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.
Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno – perspektivi Crne Gore. Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih ima na desetine, posvuda.
Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.
Lutnja Botunjana tokom intervencije policije bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvu Andrije Mandića.
Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je nastavljajući o sebi u trećem licu. “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je. Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost. Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.
Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su „sprovodili zakon“, izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.
Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.
Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .
Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu, dok njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio? Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.
Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.
Mandić je kazao da je posebno zabrinut zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.
Predsjednik parlamenta koji mjesecima nije mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje da se problem mora riješiti “dogovorom”.
Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.
Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.
Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.
Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.
Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio, sjajnoj akciji.
“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.
Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade u interesu evropskog puta zemlje. Bilo da igraju za Vučića ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
BORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Decembra, 2025
Ruka pravde radi sve sitnije. Dok je bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović ručavao o državnom trošku, zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana. Milionske afere iz Đukanovićevog doba su ili zastarele ili pred pravosuđem pretvorene u karikature
Ministar poljoprivrede za vrijeme Đukanovićeve vlasti, Milutin Simović, uhapšen je ove sedmice, po drugi put u godinu dana. Specijalno tužilaštvo (SDT) ga ovog puta tereti da je od juna 2017. do avgusta 2020. godine “protivpravno iskorišćavao svoj službeni položaj i ovlašćenja i sebi pribavio imovinsku korist”. Ispostaviće se da iza ove formulacije stoje Simovićevi trogodišnji ručkovi o trošku Ministarstva, u iznosu od – 5000 eura.
Simović je uhapšen u spektakularnoj, medijski propraćenoj policijskoj akciji. Određen mu je i pritvor, kako ne bi uticao na svjedoke. U saopštenju SDT detaljno se navodi gdje je bivši ministar sve jeo. “Sam ili sa suprugom i drugim članovima porodice ili drugim njemu bliskim licima, boravio je u hotelima ‘Splendid’, u Bečićima, ‘Bjanka’, u Kolašinu i drugim, odnosno, konzumirao hranu i piće u restoranima ‘Porto’ i ‘Imanje Knjaz’ u Podgorici, ‘Izvor’ u Reževićima, ‘Il Brodetto’, u Pržnu, ‘Ristorante Life’, ‘Tartufi & Friends’, ‘Le Grotte’ u Rimu i drugim, pa i u dane vikenda, a plaćene račune dostavljao blagajni Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i po osnovu njih mu je vršena nadoknada troškova u vidu gotovinskih isplata”, navodi tužilaštvo. Simović je na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu odbacio sve optužbe.
Njegov branilac Miroslav Adžić saopštio je da tužilaštvo sumnja da je riječ o ukupnom iznosu od 5.000 eura – pojedinačno od 100 do 500 eura u više navrata. „Simović je pred tužiocem detaljno iznio odbranu… Vjerujem da će u daljem toku postupka sumnja biti umanjena, odnosno da će biti otklonjena“, kazao je Adžić.
Bivši ministar uhapšen je i 13. decembra prošle godine zbog nezakonite isplate novca iz Agrobudžeta kojom je, prema procjeni SDT, pričinjena šteta državi od 300.000 eura. U istom slučaju istraga je otvorena i protiv Petra Ivanovića, još jednog ministra poljoprivrede iz Đukanovićevog doba, kao i protiv bivšeg državnog sekretara Nemanje Katnića. SDT je u avgustu ove godine podigao optužnicu u tom predmetu, ali je Simović iz nje isključen. Koji mjesec kasnije evo su mu lisice metnuli opet.
Da li zbog sopstvenih računa za ručkove i reprezentaciju ili nečeg drugog, tek ovoga su puta izostale uobičajene izjave predstavnika vlasti, tipa – „ruka pravde ne smije da stane“, kojima rezultate SDT u borbi protiv visoke korupcije pripisuju sebi. Oglasila se samo opoziciona Demokratska partija socijalista, ocijenivši da je Simovićevim hapšenjem „formalizovan progon naše partije“.
Ruka pravde radi sve sitnije. U vrijeme kada je Simović navodno o državnom trošku ručavao po crnogorskim hotelima i restoranima, od 2017. do 2020., zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana od strane bivše DPS vlasti. Milionske afere su ili zastarele ili su pred pravosuđem pretvorene u karikature. Neke nijesu ni došle na red novih boraca protiv visoke korupcije.
Afera Telekom, koja je vodila sve do vrha prethodne vlasti, odnosno porodice Đukanović, zastarela je, saznali smo nedavno. Uprkos tome što je korupcija prilikom privatizacije nekadašnje državne telekomunikacione kompanije dokazana pred američkim istražnim organima, odnosno tamošnjom Komisijom za hartije od vrijednosti. Panama papiri, još jedna afera koja se vezuje za Đukanovića, čeka. Afera Carine okončana je ovog proljeća pravosnažnom oslobađajućom presudom nakon skoro desetogodišnjeg procesa. Mugošu je SDT teretio da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica koja je pala, podignuta je u vrijeme dok je na čelu SDT bio Milivoje Katnić. I tako redom.
Da se borba protiv visoke korupcije „usitnjava“, pokazao je i nedavni postupak protiv Đukanovića. Iako je još prije deceniju i po dospio na Forbsovu listu najbogatijih državnika svijeta, jedini postupak protiv njega vodi Agencija za sprečavanje korupcije i tiče se sedam njegovih navodnih satova. Agencija je najavila mogući nastavak istrage tužilaštva u tom slučaju. Još ništa.
Najveći problem crnogorske borbe protiv visoke korupcije, nijesu (ne)pokrenuti procesi, već njihova nesrazmjera sa brojem presuda. Iako su nakon avgusta 2020. godine uhapšeni brojni funkcioneri, predstavnici pravosuđa i policije, u tim procesima još nema pravosnažnih presuda. Neki traju već godinama. Prošlog mjeseca donijeta je tek prvostepena presuda u slučaju bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, nakon trogodišnjeg procesa. To je druga prvostepena presuda u procesima protiv Medenice. Pravosnažne presude nijesu na vidiku.
„Broj pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije u Crnoj Gori je nizak i ona treba da poboljša rezultate u ovoj oblasti“, jedan je od zaključaka Savjeta Evropske unije iz 16. decembra. Toga dana Crna Gora je zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, a vlasti euforično najavile da će sva poglavlja, uključujući i poglavlja 23, 24, biti zatvorena do kraja naredne godine.
Šef Delegcije EU u Crnoj Gori Johan Satler je poručio da bez optužnica i presuda neće biti zatvaranja ključnih poglavlja 23 i 24, koja se tiču vladavine prava.
“Zakoni su bitni, strategije su bitne, akcioni planovi su bitni. Ali mjerljivi rezultati su najvažniji. Bez tih rezultata, da budem veoma iskren, poglavlja 23 i 24 ne mogu i neće biti zatvorena i proces pristupanja neće biti kompletiran”, kazao je Satler.
Poruka da EU očekuje efikasniju borbu protiv korupcije na visokom nivou, poslata je i sa nedavne Nacionalne antikorupcijske konferencije. “Kada članice EU pozivaju na još efikasniju borbu protiv korupcije, nemamo na umu javna hapšenja već konačne presude zasnovane na visokokvalitetnim dokazima. To je stvarna pravda”, pojasnio je plastično njemački ambasador Peter Felten.
Uslijedilo je Simovićevo javno hapšenje zbog 5000 eura. Presude su i dalje na čekanju.
„Bilans ostvarenih rezultata u oblasti istraga i krivičnog gonjenja u slučajevima korupcije na visokom nivou i dalje se poboljšava, ali mali broj pravosnažnih presuda i nedostatak efikasnih i odvraćajućih sankcija doprinose percepciji nekažnjivosti“, konstatuje se i u najnovijem Izvještaju EK. „Tužilaštvo i sudovi moraju nastaviti sa unapređenjem efikasne primjene krivičnog zakonodavstva, uključujući preventivne i represivne mjere. Ovo treba da obuhvati i rješavanje pitanja zloupotreba garancija iz Zakonika o krivičnom postupku koje se koriste za neopravdano odlaganje krivičnih postupaka u slučajevima korupcije na visokom nivou“, objašnjava se u dokumentu.
Komisija podsjeća da je 2024. godine Specijalno tužilaštvo pokrenulo istrage protiv 17 osoba i podiglo optužnice protiv 16 osoba. U dokumentu se navodi i da je tokom 2024. godine, Uprava policije podnijela 88 izvještaja o krivičnim djelima povezanim sa korupcijom, što je povećanje od 35,5 posto u odnosu na 2023. godinu, kao i 6 krivičnih prijava u predmetima korupcije na visokom nivou. “Među prijavljenima se nalaze 6 policijskih službenika i 9 javnih funkcionera”, navodi se.
U dokumentu se akcentuje proces protiv bivše direktorice ASK Jelene Perović, optužene za zloupotrebu službenog položaja i nenamjensko trošenje budžetskih sredstava. Komisija daje detaljne podatke o tom slučaju, koji pokazuju kako se “akcije” borbe protiv korupcije u praksi pretvaraju u pravne zavrzlame. Koje traju. “Savjet ASK-a je razriješio direktoricu, ali je tu odluku poništio Upravni sud u prvostepenom postupku. Osim toga, Osnovni sud u Podgorici je u prvostepenoj presudi oslobodio direktoricu optužbi za utaju poreza. Postupak u ovom predmetu i dalje je u toku”, navodi se u Izvještaju.
Slično je i na nižim nivoima. Samo u 2025. godini pokrenuti su postupci protiv pet službenika MUP-a i jednog carinika zbog primanja mita, dok sudske presude i rješenja u prethodnih 17 godina upozoravaju na uporne štetne obrasce, nalazi su nedavnog istraživanja CIN CG.
CIN navodi da je u 2023. godini jedna policijska službenica, koja je radila na graničnom prelazu Dobrakovo, optužena da je tokom kontrole putnika uzela 10 eura koje je vozač iz Azerbejdžana sakrio u zeleni karton, kako bi izbjegao kaznu zbog prevoza nedozvoljenog broja putnika.
U redu je kažnjavati korupciju i za cent ako treba. Ali ako istovremeno nekažnjeni ostaju akteri višemilionskih afera, teško je povjerovati u onu krilaticu novih vlasti „da ruka pravde kuca na svačija vrata“.
U redu je i da Milutin odgovara za pet hiljada eura ako ih je potrošio na privatne ručkove tokom pet godina. No dok bivšeg ministra zbog toga hapsi specijalno policijsko odeljenje, mediji javljaju da su državne kompanije potrošile na desetine hiljada eura reprezentacije i ručkove samo u nekoliko mjeseci ove godine. U 17 crnogorskih lokalnih samouprava, u prvih devet meseci prošle godine za reprezentaciju je potrošeno 200.615,18 eura. Jedan od izdašnijih bio je ručak Opštine Rožaje u iznosu od 1.849,45 eura, sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem povodom svečanog otvaranja puta Rožaje-Špiljani.
Razlika je što je Milutin ručao sa porodicom. Definicija borbe protiv visoke korupcije, po naški.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Stid
CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast
NAJBOGATIJI CRNOGORCI: Zvanično i skriveno
Izdvajamo
-
DRUŠTVO2 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
SUSRETI4 sedmiceTIHOMIR TIKA STANIĆ, GLUMAC, „G“ VELIKO: Život ostvarenih dječačkih snova
-
DRUŠTVO4 sedmiceALARMANTNO ZAGAĐENJE VAZDUHA U PLJEVLJIMA: Kontinuitet neodgovornosti
-
Izdvojeno4 sedmiceUKRAJINA UKLIJEŠTENA IZMEĐU PUTINOVOG RATA I TRAMPOVOG MIRA: Zašto je Donbas toliko važan
-
INTERVJU4 sedmiceRADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Vapaj za političkom alternativom
-
DRUŠTVO3 sedmiceNOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli, zgrade , stanovi, apartmani
-
FOKUS3 sedmiceBORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
-
FOKUS4 sedmiceZATVORENO PET POGLAVLJA – OPSTRUKCIJE OSTALE: Može li Crna Gora
