Sa prostora nekadašnje Jugoslavije odvija se tiho, ali masovno iseljavanje ljudi. U Bosni i Hercegovini nestaju čitavi gradovi. Državu je tokom posljednje dvije godine napustilo oko 68.000 građana, zavapili su nedavno u Sarajevu čelnici Unije za održivi povratak i integracije u BiH. Slična upozorenja stižu i iz drugih zemalja u regionu, sa izuzetkom Slovenije, mada ni ona nije imuna na tu, kako neki stručnjaci smatraju, socijalnu bolest.

Službenih podataka o broju emigranata praktično nema, a brojke kojima se barata u medijima uglavnom su protivrječne. Prostim sabiranjem, od zemlje do zemlje se dolazi do podatka da se iseli preko 100.000 hiljada ljudi godišnje.

Kad je riječ o BiH, stanje je alarmantno u Zvorniku, Livnu, Bosanskom Grahovu, Kupresu, Sanskom Mostu, Bihaću, Ključu, ali i u Bratuncu, Srebrenici, Zvorniku, Milićima i Kalesiji.

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH, kazala je da je među iseljenicima najviše povratnika koji u mjestima povratka nisu imali uslove za život. ,,Ljudi odlaze iz ekonomskih razloga, zbog nepoštivanja osnovnih ljudskih prava kada je u pitanju obrazovanje i zapošljavanje, ali i infrastrukture”.

Ona kaže da odlaze i intelektualci i oni koji su završili fakultete, a ne mogu se zaposliti u BiH.

Zaim Pašić, bivši predsjednik svjetskog Saveza dijaspore BiH, izjavio je da dijaspora iz te države broji dva miliona građana. Po njemu je alarmantna procjena Ujedinjenih nacija da će za 80 godina u BiH biti samo dva miliona stanovnika.

Dio emigranata iz BiH je otišao u Hrvatsku i Srbiju, a ostali najviše put Sjedinjenih Američkih Država, Francuske i skandinavskih zemalja.

,,Veliki broj mladih odlazi na kruzere i to na šest ili sedam mjeseci, čak se i neke porodice razdvajaju kako bi pojedini članovi mogli da zarade. To je novitet kada su u pitanju gradovi…,” kazala je Zukić.

Po Pašiću, najtužnije je što iz BiH najviše odlaze mladi ljudi.

Nakon masovnog iseljavanja, Bosansko Grahovo slovi za najsablasniji grad u BiH gdje je jedva ostalo toliko djece da bi škola mogla i dalje da radi. Čajniče se gotovo kompletno „preselilo” u Dansku…

Neki manji gradovi u Srbiji na sličan način su se „preselili” u Francusku. Neslužbeni podaci govore o prosječno oko 30.000 ljudi godišnje koji napuštaju Srbiju. Zavod za statistiku u Beogradu je krajem 2012. objavio podatak o 95.000 ljudi u prethodnih 10 godina.

Fokus je na situaciji u Vojvodini. U Evropsku uniju iz Subotice mjesečno odlazi 40 ljudi, a među njima je najviše Mađara. Niska primanja i loši uslovi života su glavni razlozi iseljavanja. Subotičani uspijevaju da se isele pomoću mađarskog pasoša koji stanovnici Vojvodine dobijaju po olakšanoj proceduri. Prema podacima s kraja prošle godine iz konzulata Mađarske u Subotici, iz Vojvodine je do sada 119.000 građana predalo molbe za dvojno mađarsko državljanstvo. Subotica je grad čiji žitelji imaju najviše dvojnih državljanstava u Srbiji.

Možda i najdramatičniji odliv bilježi Makedonija iz koje se od 1998. do 2011. godine odselilo 230.000 stanovnika, odnosno 10 posto od ukupnog broja. Nastavi li se takvim tempom, čak i uprkos relativno povoljnom demografskom trendu, Makedonija će, prema procjeni Svjetske banke, do 2030. imati manje od 1,8 miliona stanovnika, naspram sadašnjih 2,1 miliona.

Iseljavanja nije pošteđena ni Crna Gora. S obzirom na mali broj stanovnika, u njoj se osjeti već i odlazak par hiljada ljudi, i to najviše iz sjevernih, siromašnijih krajeva države.

Prema podacima nevladine organizacije Euromost s kraja juna, Crnu Goru je od početka ove godine napustilo 5.620 građana. Između kraja maja i kraja juna broj iseljenih je povećan za 1020, što govori da se masovni odlazak građana sa sjevera povećava. Međutim, uprkos ranijim prognozama da će u junu biti masovnijeg iseljavanja iz Crne Gore to se nije desilo.

Masovni egzodus građana sa sjevera je počeo još u novembru 2014. U Euromostu smatraju da je najveći broj crnogorskih građana otišao u Njemačku, u nadi da će dobiti azil.

Anela Čekić, gradonačelnica Gusinja, iz vladajuće Demokratske partije socijalista, jednom prilikom kazala je da u tom gradu teška ekonomska situacija i iseljevanje traju već decenijama. Po njoj iseljavanja u posljednje vrijeme nije bilo mnogo više nego inače.

No, mediji su objavili da je to ,,najveći talas migracija nakon 1999. godine.”

Poslanik Bošnjačke stranke Almer Kalač smatra da se radi o ekonomskim emigracijama, pretežno bošnjačkog stanovništva sa sjevera Crne Gore.

,,Najčešće odlaze mladi ljudi, često i čitave porodice, ali uglavnom radno najaktivnije stanovništvo. Zato tu pojavu smatramo veoma ozbiljnim problemom kojim se još više ugrožava ionako loša demografska struktura ovih područja”, rekao je proljetos Kalač.

Sjever Crne Gore je osiromašen nakon zatvaranja brojnih fabrika, a veliki broj stanovnika nalazi se na biroima rada.

U potrazi za poslom i boljim uslovima života građani iz opština sa sjevera Crne Gore se, takođe, sve više iseljavaju u Podgoricu i gradove na primorju. Prema podacima Monstata tokom posljednjih sedam meseci ove godine, sjeverni region je napustilo gotovo 900 ljudi, za koliko je povećan broj stanovnika u Podgorici – ili preciznije četiri osobe dnevno.

Oko dvije trećine prirodnih potencijala Crne Gore nalazi se na sjeveru zemlje. Prema podacima Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), u ovom dijelu države nalazi se 100 odsto hidro potencijala Crne Gore, 71 odsto šuma, značajne poznate količine olova, cinka i uglja. Sjever, prema tim podacima, posjeduje i sve značajne potencijale za održivi turi¬zam tokom cijele godine. Taj region čini nešto više od polovine teritorije Crne Gore.

Upr¬kos prirodnom bogatstvu više od 60 odsto ljudi lošeg je imovnog stanja.

Kao glavni razlog za iseljavanje građani navode nezaposlenost, što potkrepljuju podaci Monstata. Na kraju prošle godine sjeverni region imao je 37,1 odsto ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori.

Zbog propadanja industrije i nemogućnosti da se dođe do posla, Nikšić, nekadašnji industrijski centar Crne Gore, bilježi najveći trend iseljavanja građana. U prvih sedam mjeseci ove godine najviše stanovnika se iselilo iz Bijelog Polja i Pljevalja, a najviše ih se doselilo u Podgoricu, Budvu i Bar.

Predsjednik opštine Pljevlja Miloje Pupović potvrdio je da su nezaposlenost, ali i loša ekološka situacija, glavni razlozi za iseljavanje građana te opštine. ,,Mi u Pljevljima na to odavno upozoravamo. Kada se uz podatak o broju građana koji su se iselili za prvih sedam mjeseci ove godine analizira i činjenica da Pljevlja imaju negativan prirodni priraštaj to je onda veoma alarmantno. Naime, između dva popisa od 2003. do 2011. u Pljevljima je manje od 5.000 do 6.000 stanovnika”, kazao je Pupović za RFE.

Posljednjih mjeseci mnogo se govori i o masovnim odlascima sa Kosova. Zimus je 50.000 ili više tamošnjih stanovnika krenulo na put prema Mađarskoj, prvoj stanici za migrante u zemlje EU. Procjenjuje se da oko 800.000 Kosovara radi diljem Europe, najviše u Njemačkoj i Švajcarskoj.

Ali Pađaziti, predavač je na Univerzitetu jugoistočne Evrope u Tetovu (SEEU), piše kako sva istraživanja kazuju da stanovnici Kosova žive u nestabilnom društvenom i političkom okruženju, uz nizak standard života, sa svega dva eura dnevno. Na Kosovu je visoka stopa nezaposlenosti. Među mladima je 60 posto nezaposleno.

Hrvatska – evropski rekorder

Ministarstvo unutrašnjih poslova Hrvatske navodi da je broj prijavljenih odlazaka od kraja 2012. do sredine ove godine iznosio čak 98.000. Riječ je o broju podnijetih zahtjeva za privremeni odlazak van Hrvatske otkako se primjenjuje novi Zakon o prebivalištu. Ispada da je u posljednje dvije godine 2,23 posto građana Hrvatske prijavilo odlazak iz države. Najviše njih je bilo iz Zagreba – 21.347, a procentujalno iz Ličko-senjske, Zadarske te Vukovarsko-sremske županije – 4,3 posto. „Zna se kad ljudi emigriraju. Matična se zemlja napušta kada ona građanima u drastičnim slučajevima ne pruža dovoljno jamstva za potrebnu tjelesnu, duševnu ili materijalnu zaštitu, odnosno zbog veoma lošeg kvaliteta javnog dobra i vlasti, nezadovoljavajuće, nesigurne i nepredvidive poslovne klime i visoke nezaposlenosti. Mnoge od tih udžbeničkih kategorija danas su u igri u Hrvatskoj”, kazao je Predrag Bejaković, naučni savjetnik i stručnjak za tržište rada pri Institutu za javne finansije. Najveći broj onih koji prijavljuju privremeni odlazak iz Hrvatske u dobi su od 39 do 49 godina. Očito je reč o generaciji onih koji su suočeni s dugotrajnom nezaposlenošću ili nezadovoljni vrednovanjem svojih znanja i vještina. U to se uklapa i podatak Svjetske banke prema kome je migracijska stopa visokoobrazovanih Hrvata čak 29,4 posto i najveća je u Europi!

Pomoć zavičaju

Prema podacima Međunarodnog fonda za poljoprivredu i razvoj (IFAD) radnici migranti u Europi poslali su prošle godine u zemlje iz kojih su emigrirali gotovo 110 milijardi američkih dolara, a glavna odredišta bile su druge evropske zemlje, koje su dobile više od trećine tog iznosa. Prema podacima Svjetske banke Hrvati su iz Evrope u Hrvatsku 2014. godine poslali više od 1,5 milijarde dolara. Ekonomska emigracija iz Crne Gore, sudeći po sumi koja svake godine ulazi u zemlju, na ime novčanih doznaka građanima, ne zaboravljaju najbliže i svoj zavičaj. Procjenjuje se da u državu svake godine iz inostranstva građanima stigne između 500 i 600 miliona eura, skoro jednako trećini državnog budžeta.

Milan BOŠKOVIĆ