Povežite se sa nama

OKO NAS

EKSPERIMENTI SA ZDRAVLJEM: Ljekovi kao kruške

Objavljeno prije

na

Privatne apoteke u Crnoj Gori više ne izdaju ljekove na recept. Zasad taj fakat nije doveo do nestašice ljekova, ali jeste do straha da ponovo neće biti ljekova koji se besplatno mogu dobiti na recept. Stanje je, ukratko, redovno. U ovoj zemlji je uobičajeno da ljudi pred apotekama stoje u redovima, da se pita je li ili nije stizao neki lijek, hoće li u utorak ili, možda, u petak i tome slično. Zamjene, izmjene, dopune, ljekovi višestruko skuplji nego u zemljama u okruženju – sve je to dio našeg folklora.

U martu ove godine, Fond za zdravstveno osiguranje potpisao je ugovore sa 107 privatnih apoteka kojima je građanima omogućeno da i kod privatnika na recept mogu dobiti besplatan lijek. Takvo rješenje bilo je, normalno, reklamirano kao vrhunski uspjeh, još jedna kockica koja pokazuje koliko Vlada brine o svojim građanima. Toliko je to bilo svijetlo dostignuće da su, naročito stariji građani, sa prirodno slabijim pamćenjem, zamalo zaboravili sve redove u kojima su ranije ispred državnih apoteka čekali, i svako ,,nema” koje ih je, kad do šaltera stignu bezbroj puta dočekalo.

Postoji mogućnost da se, ko je zaboravio ubrzo podsjeti. Ugovore sa privatnim apotekama, oročene na 31. decembar, Fond za zdravstveno osiguranje raskinuo je na sugestiju Ministarstva zdravlja jer je, kako su objasnili, potrošeno 3,6 miliona eura koje je država planirala.

,,Crnoj Gori ne prijeti nestašica ljekova zbog raskida ugovora sa privatnim apotekama”, ponovio je više puta ministar zdravlja Budimir Šegrt. On je u parlamentu precizirao da je ugovor sa privatnim apotekama bio sklopljen kao pilot projekat, i da je imao dva limita, od kojih je prvi bio vremenski, sa namjerom da traje do 31. decembra ove godine, i finansijski za količinu prometa od 3,6 miliona eura.

U jednoj od izjava on je kazao da su od 3,6 miliona eura, privatne apoteke zaračunale oko 900 hiljada eura na osnovu svoje marže i svojih usluga. Napomenuo je kako bi, da je sve bilo bolje organizovano i da su ljekovi izdavani preko Montefarma, tih 900 hiljada eura ostalo u državnom zdravstvenom sistemu.

Ministar Šegrt je prilično jasno kazao kako prethodni tenderi nijesu raspisivani na vrijeme, kako je bilo propusta u organizaciji i tome slično, ali ni slučajno se, kako je to već običaj u državnoj upravi u Crnoj Gori nije čulo koja institucija precizno i koji čovjek u njoj su za to odgovorni. I treba li za to da snose posljedice. Sve se, kad naši funkcioneri kritikuju svoje prethodnike ili kolege svede na priče koje su, eventualno, prigodne za komšijska ogovaranja uz kaficu i rakijicu, nikako za komunikaciju odgovornih ljudi kojima plate obezbjeđuju poreski obveznici.

Kako god, ministar zdravlja je objasnio da je uvidom u ,,realno staje lagera Montefarma” konstatovano da do kraja godine ima dovoljna količina ljekova, njihov odgovarajući asortiman i dovoljno finansijskih sredstava.

„Očekujemo da će se do polovine decembra tender zatvoriti i da će svi dobavljači biti poznati, kao i sve količine, i da ćemo startovati sa potpunom snabdjevenošću za 2016. godinu”, rekao je Šegrt agenciji MINA.

Ovih dana stižu vijesti kako je sve manje nade da će baš sve ići po planu. Otvaranje ponuda za godišnju nabavku ljekova državne Apotekarske ustanove Montefarm odloženo je za 15 dana jer je privredno društvo Adoc Beograd podnijelo žalbu na tendersku dokumentaciju.

Predsjednik Državne komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki Tomo Miljić potvrdio je Dnevnim novinama da je žalba Adoc doo iz Beograda izjavljena na tendersku dokumentaciju ZU Apoteke Crne Gore Montefarm za nabavku 458 ljekova procijenjene vrijednosti 15.776.430 eura i dokumentacija te javne nabavke.

,,O podnijetoj žalbi Državna komisija će odlučiti u zakonom propisanom roku od 15 dana, a do tada naručilac je dužan da prekine dalje aktivnosti u tom postupku javne nabavke, uključujući i otvaranje ponuda”, kazao je Miljić.

To ozbiljno dovodi u pitanje rokove o kojima je govorio ministar Šegrt. Ne bez neke vrste naslađivanja, u međuvremenu su iz privatnih apoteka poručili kako oni imaju i ljekove i dobru volju da produže ugovor sa državom. Iako ne poriču da su imali zaradu od posla sa ljekovima preko recepta, objašnjavaju da su i oni imali dodatnih troškova oko uspostavljanja sistema izdavanja ljekova na recept. ,,Morali smo prilagoditi računovodstvo, obezbijediti kompjuterski sistem”, objašnjava za Monitor vlasnica apoteke i naglašava da je osnovni problem što se, vraćanjem na staro vraća monopol Montefarma, koji, po njenom mišljenju ne ide u prilog ni privatnicima ni pacijentima. Apotekari su najavili kako će se zbog raskidanja ugovora žaliti sudu.

Poznati crnogorski hirurg, dr sci.med Miodrag Pavličić, član koordinacionog odbora Građanskog pokreta URA zadužen za zdravstvo, u izjavi za Monitor objašnjava kako smatra da svi ljekovi treba da budu dostupni u svim apotekama. ,,Bojim se da se ne prate dobre evropske prakse”, kaže Pavličić i naglašava da se problemi koji nijesu postojali kada su važila mnogo gora zakonska rješenja javljaju sada kada postoji dobra legislativa. ,,Zašto je, uprkos dobrim dokumentima stanje u farmaceutskom sektoru ostalo loše – ne mogu da dokučim. Mislim da problem nije ni u novcu nego u neuređenosti sektora.”

,,Promovisano je nešto što bi trebalo biti standard, ali se sada od tog rješenja odustaje. Smatram da je ukupna politika profilisana tako da se gase požari”, ocjenjuje dr Pavličić.

Prema njegovom mišljenju, u čitavom lancu raspisivanja tendera, nabavke i distribucije ljekova, izgleda kao da je zaboravljen građanin. ,,Trgovina ljekovima obavlja se kao da je riječ o bilo kakvoj robi, kao da nije u pitanju zdravlje građana”.

,,Veliki dio ljekova koji po propisima treba da budu besplatni, pacijenti kod nas moraju da kupe. Ogroman je problem kad građani ne mogu da ostvare ono što im država garantuje. Kampanjsko rješavanje stvari vodi ka tome da ljudi nemaju sigurnosti da će država obezbijediti ono što je obećala”, kaže dr Pavličić. Pozivajući se na zvanične dokumente on objašnjava da kod nas građani plaćaju 36 odsto usluga u zdravstvenom sektoru, dok je ta cifra u regionu oko deset procenata.

Zvaničnici s vremena na vrijeme znaju da se pohvale kako je građanima dostupno čak devedeset odsto ljekova na koje po zakonu imaju pravo. Onih deset procenata kao da su kruške, pa ih možete pojesti ili ne pojesti, a ne lijek od kojeg nekome može zavisiti život.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo