Povežite se sa nama

OKO NAS

GRAHOVSKO POLJE, CRNOGORSKA VOJVODINA: Neiskorišćeni potencijal

Objavljeno prije

na

,,Niđe nije mogao roditi krompir ka na Grahovo, ja to najbolje znam – penziju sam dočekao u zadruzi na mjerenju i otpremanju onoga što rodi u polju. I nije mi bilo teško svako jutro pješke ili na konju doći na posao iz sela Zagora gdje mi je kuća. Svaki dan sat tamo i sat ovamo, nekad i po mraku sa verovom ili fenjerom kako ga neđe zovu”, sa sjetom se prisjeća Rako Bulajić kako je nekad izgledalo Grahovo.

Grahovsko polje, kraška udolina udaljena četrdesetak kilometara od Nikšića i samo desetak od pjene od mora, jedna je od većih ravnica u, najvećim dijelom, brdsko-planinskoj Crnoj Gori. Izgradnjom vještačkog jezera šezdesetih godina prošlog vijeka ova ravnica je postala ozbiljan poljoprivredni potencijal koji je tadašnja komunistička vlast znala iskoristiti. Danas, pedeset godina kasnije, Grahovsko polje je zaparložena pustinja (sa izuzetkom poneke privatne baštice), predmet velikih obećanja i jako sumnjivih polu-pokušaja vlasti da ovo bogatstvo ponovo oživi.

Upućeni u problematiku vjekovne crnogorske gladi tvrde da bi ovo polje moglo da hrani Crnu Goru. Izgleda da su pravih odgovora na pitanje – šta ova ravnica među surim brdima znači Crnoj Gori, bili svjesni i vladari iz kuće Petrovića i nijesu žalili ni svoje glave da ga uzmu od Turaka. Naime, kako kaže istorija, devetorica od njih su ostavili živote na prilazima Grahovu. Kada je, nakon bitke na Grahovcu 1858, Grahovo konačno prešlo u crnogorske ruke, knjaz Danilo je rekao da je od sada miran za sudbinu Crne Gore, jer je nestao jedan od najvećih neprijatelja opstanka slobodne državice u planinama: glad više nije prijetila Crnogorcima. A nijesmo nakon bitke na Grahovcu dobili samo Grahovo: Crnoj Gori su se tada pripojile sljedeće oblasti: Rudine, Niksićka Župa, polovina Drobnjaka, Tušina, Uskoci, Lipovo, Gornji Vasojevići, djelovi Kuča i Dodoši. Ali je Grahovo bilo najvažnije.

Komunisti su najbolje shvatili značaj ove raritetne ravnine i 1952. godine počinje da se gradi brana kako bi se što bolje iskoristile vode Grahovske rijeke, a samim tim i zemlja Grahovskog polja.

,,Deset godina je pravljena brana i to radnim akcijama, narod je gradio sa pjesmom jer smo znali šta će jezero značiti ovom kraju i mogućnost da se može natopiti njiva, a da ne gledaš u nebo i moliš Boga kad će panuti kiša. Nakon završetka brane postavljene su cijevi tako da se čitavo polje može koristiti vodom iz jezera”, priča Bulajić. A sjeća se i zelenih zasada na preko hiljadu hektara u Grahovskom polju.

I ne samo krompir, Grahovo je bilo čuveno po malinama, čak je postojala i mini sokara za proizvodnju soka od malina koji je išao i na inostrano tržište. Zgrade stare zadruge sada su samo ruševine koje dočekaju slučajne putnike na ulazu u zamrlu varošicu, dok na nekadašnjim oranicama raste čičak i trn, a Grahovsko polje čeka neke vrednije i bolje domaćine.

Pokušaj kontroverznog biznismena Tomislava Kovača i njegove firme Aleksandrija zamro je otprilike za isto vrijeme koliko je trajala i euforična priča vlasti oko ponovnog oživljavanja poljoprivredne proizvodnje u Grahovu. Vlada Crne Gore se i prije dvije godine ponovo sjetila ove ravnine i raspisala tender za njenu valorizaciju – omiljeni izraz političara kada treba da upropaste neku destinaciju. Grahovsko polje će možda i preživjeti jer su ga davali samo u zakup: hiljadu kvadrata Grahovskog polja u vlasništvu države nudilo se po početnoj cijeni od 150 eura po hektaru. Zakupac je, po ugovoru, morao da zasadi osamdeset odsto od parcele koju uzme u najam. Zemljište u Grahovskom polu 2014. godine zakupljivali su poljoprivredni proizvođač sa Žabljaka Vasilije Jakšić, koji je zakupio površinu od 23,2 hektara, sa godišnjom cijenom 4.178,43 eura. Ugovor o zakupu parcele od 6,1 hektar, sa cijenom godišnje zakupnine u iznosu od 967,61 euro, potpisao je predstavnik preduzeća AGRO-MIL iz Nikšića, a preduzeće Herbal Montenegro, takođe iz Nikšića, zakupilo je površinu od 2,71 hektar. Ove godine jedino posljednja od njih nastavlja svoj posao u Grahovu, posao iskorišćavanja rijetke plodne zemlje u Crnoj Gori.

,,A šteta je što čitavo polje nije uzorano, grijeh je veliki da ovakva zemlja leži neiskorišćena, jer zemlja je kao žena: ako je ti ne oreš, bogomi, to ti je kao da zoveš komšiju da on to uradi mjesto tebe”, završava Rako starom mudrošću koja nekako sumorno zvuči i pored njegovog smijeha.

Ispitivanje vode Grahovskog jezera

Na izvoru rijeke koja napaja vodom Grahovsko jezero nailazimo na Miloša Pavićevića iz Biospeleološkog društva Crne Gore. Uzima uzorke i mjeri temperaturu vode na izvoru. ,,Temperatura je 11,2 stepena što ga čini jednim od toplijih izvora. Ova mjerenja radimo zajedno sa partnerima iz Slovenije, dakle provjeravamo kvalitet voda u kraškom pojasu. Ovo mjesto je stvarno nevjerovatno lijepo, jezero sa okolinom je raj za kampere i šteta što nije malo bogatije nekim sadržajima, mislim da bi vrlo brzo postalo jako popularno”, priča Pavićević. Za ljubitelje istorije činjenica da se u bistroj vodi Grahovskog jezera ogleda crkva Sv. Spasa koju je 1864. podigao kralj Nikola na brdu gdje se nalazio šator Husein paše u vrijeme bitke na Grahovcu.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo