Povežite se sa nama

OKO NAS

GRAHOVSKO POLJE, CRNOGORSKA VOJVODINA: Neiskorišćeni potencijal

Objavljeno prije

na

,,Niđe nije mogao roditi krompir ka na Grahovo, ja to najbolje znam – penziju sam dočekao u zadruzi na mjerenju i otpremanju onoga što rodi u polju. I nije mi bilo teško svako jutro pješke ili na konju doći na posao iz sela Zagora gdje mi je kuća. Svaki dan sat tamo i sat ovamo, nekad i po mraku sa verovom ili fenjerom kako ga neđe zovu”, sa sjetom se prisjeća Rako Bulajić kako je nekad izgledalo Grahovo.

Grahovsko polje, kraška udolina udaljena četrdesetak kilometara od Nikšića i samo desetak od pjene od mora, jedna je od većih ravnica u, najvećim dijelom, brdsko-planinskoj Crnoj Gori. Izgradnjom vještačkog jezera šezdesetih godina prošlog vijeka ova ravnica je postala ozbiljan poljoprivredni potencijal koji je tadašnja komunistička vlast znala iskoristiti. Danas, pedeset godina kasnije, Grahovsko polje je zaparložena pustinja (sa izuzetkom poneke privatne baštice), predmet velikih obećanja i jako sumnjivih polu-pokušaja vlasti da ovo bogatstvo ponovo oživi.

Upućeni u problematiku vjekovne crnogorske gladi tvrde da bi ovo polje moglo da hrani Crnu Goru. Izgleda da su pravih odgovora na pitanje – šta ova ravnica među surim brdima znači Crnoj Gori, bili svjesni i vladari iz kuće Petrovića i nijesu žalili ni svoje glave da ga uzmu od Turaka. Naime, kako kaže istorija, devetorica od njih su ostavili živote na prilazima Grahovu. Kada je, nakon bitke na Grahovcu 1858, Grahovo konačno prešlo u crnogorske ruke, knjaz Danilo je rekao da je od sada miran za sudbinu Crne Gore, jer je nestao jedan od najvećih neprijatelja opstanka slobodne državice u planinama: glad više nije prijetila Crnogorcima. A nijesmo nakon bitke na Grahovcu dobili samo Grahovo: Crnoj Gori su se tada pripojile sljedeće oblasti: Rudine, Niksićka Župa, polovina Drobnjaka, Tušina, Uskoci, Lipovo, Gornji Vasojevići, djelovi Kuča i Dodoši. Ali je Grahovo bilo najvažnije.

Komunisti su najbolje shvatili značaj ove raritetne ravnine i 1952. godine počinje da se gradi brana kako bi se što bolje iskoristile vode Grahovske rijeke, a samim tim i zemlja Grahovskog polja.

,,Deset godina je pravljena brana i to radnim akcijama, narod je gradio sa pjesmom jer smo znali šta će jezero značiti ovom kraju i mogućnost da se može natopiti njiva, a da ne gledaš u nebo i moliš Boga kad će panuti kiša. Nakon završetka brane postavljene su cijevi tako da se čitavo polje može koristiti vodom iz jezera”, priča Bulajić. A sjeća se i zelenih zasada na preko hiljadu hektara u Grahovskom polju.

I ne samo krompir, Grahovo je bilo čuveno po malinama, čak je postojala i mini sokara za proizvodnju soka od malina koji je išao i na inostrano tržište. Zgrade stare zadruge sada su samo ruševine koje dočekaju slučajne putnike na ulazu u zamrlu varošicu, dok na nekadašnjim oranicama raste čičak i trn, a Grahovsko polje čeka neke vrednije i bolje domaćine.

Pokušaj kontroverznog biznismena Tomislava Kovača i njegove firme Aleksandrija zamro je otprilike za isto vrijeme koliko je trajala i euforična priča vlasti oko ponovnog oživljavanja poljoprivredne proizvodnje u Grahovu. Vlada Crne Gore se i prije dvije godine ponovo sjetila ove ravnine i raspisala tender za njenu valorizaciju – omiljeni izraz političara kada treba da upropaste neku destinaciju. Grahovsko polje će možda i preživjeti jer su ga davali samo u zakup: hiljadu kvadrata Grahovskog polja u vlasništvu države nudilo se po početnoj cijeni od 150 eura po hektaru. Zakupac je, po ugovoru, morao da zasadi osamdeset odsto od parcele koju uzme u najam. Zemljište u Grahovskom polu 2014. godine zakupljivali su poljoprivredni proizvođač sa Žabljaka Vasilije Jakšić, koji je zakupio površinu od 23,2 hektara, sa godišnjom cijenom 4.178,43 eura. Ugovor o zakupu parcele od 6,1 hektar, sa cijenom godišnje zakupnine u iznosu od 967,61 euro, potpisao je predstavnik preduzeća AGRO-MIL iz Nikšića, a preduzeće Herbal Montenegro, takođe iz Nikšića, zakupilo je površinu od 2,71 hektar. Ove godine jedino posljednja od njih nastavlja svoj posao u Grahovu, posao iskorišćavanja rijetke plodne zemlje u Crnoj Gori.

,,A šteta je što čitavo polje nije uzorano, grijeh je veliki da ovakva zemlja leži neiskorišćena, jer zemlja je kao žena: ako je ti ne oreš, bogomi, to ti je kao da zoveš komšiju da on to uradi mjesto tebe”, završava Rako starom mudrošću koja nekako sumorno zvuči i pored njegovog smijeha.

Ispitivanje vode Grahovskog jezera

Na izvoru rijeke koja napaja vodom Grahovsko jezero nailazimo na Miloša Pavićevića iz Biospeleološkog društva Crne Gore. Uzima uzorke i mjeri temperaturu vode na izvoru. ,,Temperatura je 11,2 stepena što ga čini jednim od toplijih izvora. Ova mjerenja radimo zajedno sa partnerima iz Slovenije, dakle provjeravamo kvalitet voda u kraškom pojasu. Ovo mjesto je stvarno nevjerovatno lijepo, jezero sa okolinom je raj za kampere i šteta što nije malo bogatije nekim sadržajima, mislim da bi vrlo brzo postalo jako popularno”, priča Pavićević. Za ljubitelje istorije činjenica da se u bistroj vodi Grahovskog jezera ogleda crkva Sv. Spasa koju je 1864. podigao kralj Nikola na brdu gdje se nalazio šator Husein paše u vrijeme bitke na Grahovcu.

Bato PEROVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo