,,Niđe nije mogao roditi krompir ka na Grahovo, ja to najbolje znam – penziju sam dočekao u zadruzi na mjerenju i otpremanju onoga što rodi u polju. I nije mi bilo teško svako jutro pješke ili na konju doći na posao iz sela Zagora gdje mi je kuća. Svaki dan sat tamo i sat ovamo, nekad i po mraku sa verovom ili fenjerom kako ga neđe zovu”, sa sjetom se prisjeća Rako Bulajić kako je nekad izgledalo Grahovo.
Grahovsko polje, kraška udolina udaljena četrdesetak kilometara od Nikšića i samo desetak od pjene od mora, jedna je od većih ravnica u, najvećim dijelom, brdsko-planinskoj Crnoj Gori. Izgradnjom vještačkog jezera šezdesetih godina prošlog vijeka ova ravnica je postala ozbiljan poljoprivredni potencijal koji je tadašnja komunistička vlast znala iskoristiti. Danas, pedeset godina kasnije, Grahovsko polje je zaparložena pustinja (sa izuzetkom poneke privatne baštice), predmet velikih obećanja i jako sumnjivih polu-pokušaja vlasti da ovo bogatstvo ponovo oživi.
Upućeni u problematiku vjekovne crnogorske gladi tvrde da bi ovo polje moglo da hrani Crnu Goru. Izgleda da su pravih odgovora na pitanje – šta ova ravnica među surim brdima znači Crnoj Gori, bili svjesni i vladari iz kuće Petrovića i nijesu žalili ni svoje glave da ga uzmu od Turaka. Naime, kako kaže istorija, devetorica od njih su ostavili živote na prilazima Grahovu. Kada je, nakon bitke na Grahovcu 1858, Grahovo konačno prešlo u crnogorske ruke, knjaz Danilo je rekao da je od sada miran za sudbinu Crne Gore, jer je nestao jedan od najvećih neprijatelja opstanka slobodne državice u planinama: glad više nije prijetila Crnogorcima. A nijesmo nakon bitke na Grahovcu dobili samo Grahovo: Crnoj Gori su se tada pripojile sljedeće oblasti: Rudine, Niksićka Župa, polovina Drobnjaka, Tušina, Uskoci, Lipovo, Gornji Vasojevići, djelovi Kuča i Dodoši. Ali je Grahovo bilo najvažnije.
Komunisti su najbolje shvatili značaj ove raritetne ravnine i 1952. godine počinje da se gradi brana kako bi se što bolje iskoristile vode Grahovske rijeke, a samim tim i zemlja Grahovskog polja.
,,Deset godina je pravljena brana i to radnim akcijama, narod je gradio sa pjesmom jer smo znali šta će jezero značiti ovom kraju i mogućnost da se može natopiti njiva, a da ne gledaš u nebo i moliš Boga kad će panuti kiša. Nakon završetka brane postavljene su cijevi tako da se čitavo polje može koristiti vodom iz jezera”, priča Bulajić. A sjeća se i zelenih zasada na preko hiljadu hektara u Grahovskom polju.
I ne samo krompir, Grahovo je bilo čuveno po malinama, čak je postojala i mini sokara za proizvodnju soka od malina koji je išao i na inostrano tržište. Zgrade stare zadruge sada su samo ruševine koje dočekaju slučajne putnike na ulazu u zamrlu varošicu, dok na nekadašnjim oranicama raste čičak i trn, a Grahovsko polje čeka neke vrednije i bolje domaćine.
Pokušaj kontroverznog biznismena Tomislava Kovača i njegove firme Aleksandrija zamro je otprilike za isto vrijeme koliko je trajala i euforična priča vlasti oko ponovnog oživljavanja poljoprivredne proizvodnje u Grahovu. Vlada Crne Gore se i prije dvije godine ponovo sjetila ove ravnine i raspisala tender za njenu valorizaciju – omiljeni izraz političara kada treba da upropaste neku destinaciju. Grahovsko polje će možda i preživjeti jer su ga davali samo u zakup: hiljadu kvadrata Grahovskog polja u vlasništvu države nudilo se po početnoj cijeni od 150 eura po hektaru. Zakupac je, po ugovoru, morao da zasadi osamdeset odsto od parcele koju uzme u najam. Zemljište u Grahovskom polu 2014. godine zakupljivali su poljoprivredni proizvođač sa Žabljaka Vasilije Jakšić, koji je zakupio površinu od 23,2 hektara, sa godišnjom cijenom 4.178,43 eura. Ugovor o zakupu parcele od 6,1 hektar, sa cijenom godišnje zakupnine u iznosu od 967,61 euro, potpisao je predstavnik preduzeća AGRO-MIL iz Nikšića, a preduzeće Herbal Montenegro, takođe iz Nikšića, zakupilo je površinu od 2,71 hektar. Ove godine jedino posljednja od njih nastavlja svoj posao u Grahovu, posao iskorišćavanja rijetke plodne zemlje u Crnoj Gori.
,,A šteta je što čitavo polje nije uzorano, grijeh je veliki da ovakva zemlja leži neiskorišćena, jer zemlja je kao žena: ako je ti ne oreš, bogomi, to ti je kao da zoveš komšiju da on to uradi mjesto tebe”, završava Rako starom mudrošću koja nekako sumorno zvuči i pored njegovog smijeha.
Ispitivanje vode Grahovskog jezera
Na izvoru rijeke koja napaja vodom Grahovsko jezero nailazimo na Miloša Pavićevića iz Biospeleološkog društva Crne Gore. Uzima uzorke i mjeri temperaturu vode na izvoru. ,,Temperatura je 11,2 stepena što ga čini jednim od toplijih izvora. Ova mjerenja radimo zajedno sa partnerima iz Slovenije, dakle provjeravamo kvalitet voda u kraškom pojasu. Ovo mjesto je stvarno nevjerovatno lijepo, jezero sa okolinom je raj za kampere i šteta što nije malo bogatije nekim sadržajima, mislim da bi vrlo brzo postalo jako popularno”, priča Pavićević. Za ljubitelje istorije činjenica da se u bistroj vodi Grahovskog jezera ogleda crkva Sv. Spasa koju je 1864. podigao kralj Nikola na brdu gdje se nalazio šator Husein paše u vrijeme bitke na Grahovcu.
Bato PEROVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice