Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Eksploziv iz Berana u rukama mafije

Objavljeno prije

na

Informacija koju su ovih dana prenijeli mediji u Italiji i Crnoj Gori da je eksploziv korišten prilikom ubistva čuvenog italijanskog sudije Paola Borselina na Siciliji prije ravno dvadeset godina stigao iz Crne Gore, nije iznenadila one koji su upućeni u tokove prekograničnog šverca. Posebno u svijetlu dešavanja devedesetih godina prošlog vijeka, kada je Crna Gora u jednom periodu bila utočište za odbjegle italijanske mafijaše. Italijanski list La Gazeta del Mezođorno pozvao se na navode neimenovanog pokajnika iz mafijaških redova Sakre Korone Unite koji je tvrdio da je eksploziv stigao iz bivše Jugoslavije, najvjerovatnije iz Crne Gore.

Ovaj mafijaš pokajnik rekao je da je u to vrijeme u Crnoj Gori boravilo mnogo italijanskih bjegunaca od pravde pod zaštitom vlasti, što je bila usluga za veliku količinu novca koji je u Crnu Goru dospijevao od šverca cigareta.

Monitorov izvor iz crnogorske policije objašnjava da je od 1992. pa sve negdje do 1997. godine u Crnoj Gori boravio veliki broj pripadnika dvije italijanske mafijaške organizacije – Kamore iz Napulja i Sakre Korone Unite (Udruženja Sveti Vijenac ili Sveta Ujedinjena Kruna), koji su predvodili švercerske poslove sa cigaretama, drogom i oružjem. Sakre Korone Unita ima svoje klanove u Bariju, Brindiziju i Pulji.

„Među tim klanovima često se javljaju sukobi oko prevlasti u određenim poslovima. Tako je klan iz Kalabrije Sarasepta ili Tarda protjeran iz Zelenike kod Herceg Novog zbog sukoba oko podjele para od droge. Protjerao ih je klan Brindizi koji je potom preuzeo poslove iz Zelenike i preselio ih u Bar”, kaže naš izvor.

Prema njegovim riječima, na čelu Sakre Korone Unite, kao glavni eksponent, nalazi se Franćesko Prudentini.

„Upravo je Prudentini, zvani Ćićo Kesa, upravljao poslovima u Baru, odnosno Crnoj Gori. U Crnoj Gori boravili su i mnogi drugi pripadnici ove mafijaške porodice, kao što su, na primjer, Stano Bendeto, koji je uhapšen 1996. godine u Italiji i pristao na saradnju s policijom. Kodno ime u švercu mu je bilo Andrijano”, priča Monitorov izvor iz crnogorske policije.

On još navodi imena Franćeska Sparka i Santa Vanćenta, koji je ubijen u septembru 1998. godine. Do Crne Gore je stizao i Đuzepe Galamare.

„Galamare je bio vođa četvrti Karosi u Bariju. Kodno ime mu je bilo Panućo. Uhapšen je i postao pokajnik u procesu protiv mafije”, kaže ovaj policijski izvor.

Finansijski mentor za pranje novca ove mafijaške porodice u Švajcarskoj je Karlo Konstanto. On je, kaže naš izvor, uvoznik i trgovac oružjem.

Važne karike u ovoj mafijaškoj porodici su braća Larasepta – Rafael, Tomas i Donato. Oni su iz Kalabrije. Likvidatori u Sante Korone Unita su Belvisko Franćesko iz Barija, kao i Vito Rosini.

„Jedan od likvidatora je i Vito Dantonis, takođe iz Barija. On je 13. decemra 1995. godine u mjestu Poda kod Herceg Novog ubio jednog policijskog doušnika”, otkriva naš izvor.

Glavni uvoznici cigareta iz Crne Gore u to vrijeme su bili Adrijan Korti, koji je takođe radio i s eksplozivom i drogom, kao i Đela Mare, Stane Bendeto i Sarno Konstanto.

„Glavno skladište cigareta u Crnoj Gori bilo je pri jednoj državnoj firmi, odakle su odvožene u skladišta u Italiji. Glavni nosilac dozvole za izvoz cigareta bio je Franko Delatore, a glavni čovjek u Sakre Korone Unita za potkupljivanje izvršnih vlasti i u Italiji i u Crnoj Gori bio izvjesni Anđelo Nanoni”, tvrdi ovaj policijski izvor.

Veletrgovac oružjem i cigaretama bio je i Alfonso Macarela, dok je s drogama radio Đuzepe Avaljano. Značajna imena iz ove mafijaške porodice koja su imala veze sa Crnom Gorom su i Vito de Emido, Đuzepe Tadesko, Roberto Sanjola, Franćesko Sparćo, Enriko Rispoli, Antonio Paganini, Ćiro Armento, Nikolo Solaka, Antonio Luperti, Salvatore Luperti, Antonio de Nikolo, Anđelo Rogoli, Teodore Vindiće, Đuzepe Masaro, Antonio Anđano, Antonio Taljente, Salvadore Taljente i mnogi, mnogi drugi.

Prema našem policijskom izvoru, glavna veza između Crne Gore i italijanske mafije bio je Vito Bulone.

„U to vrijeme bilo je i velikih obračuna unutar mafije. Tako je 16. septembra 1998. godine na periferiji Bara ubijen Santo Vantađo, zvani Santini. Njega su zbog prevlasti unutar mafijaške grupe oko droge, cigareta i oružja ubili mafijaši iz Sekre Korone Unite”, priča naš izvor.

Prema njegovim riječima, svi ovi italijanski mafijaši i mafijaški bosovi u Crnoj Gori boravili su u periodu od 1992. do 1997. godine, i to uglavnom na području Bara i Herceg Novog. Tada im je iz nekih razoga otkazano „gostoprimstvo” pa su se preselili u Albaniju i druge za šverc pogodne destinacije.

„Znajući sve to, nije uopšte nemoguće da je eksploziv koji je korišten u atentatu na italijanskog sudiju Paola Borsalina stigao iz Crne Gore”, kaže Monitorov policijski izvor.

Sudija Borsalino ubijen je 19. jula 1992. godine sa Siciliji, u stravičnoj eksploziji ispred kuće njegove majke u Palermu. Mediji ovih dana podsjećaju da su tada u atentatu poginuli i njegova supruga i tri člana ličnog obezbjeđenja. Borsalino je zajedno s kolegom Đovanijem Falkoneom, koji je takođe ubijen dva mjeseca ranije, pokrenuo najveći proces u italijanskom sudstvu protiv organizovanog kriminala, tokom kojeg je uhapšen veliki broj mafijaških šefova. Na temeljima Borsalinovog rada, pišu mediji, zasniva se i današnja DIA, Istražna direkcija za borbu protiv mafije.

Da je eksploziv iz Crne Gore vrlo cijenjen na crnom tržištu govori i skoriji slučaj, kada je albanska policija saopštila da je eksplozivna naprava kojom je, u septembru prošle godine, ubijen 33-godišnji sudija Skerdilajd Konomi, takođe najvjerovatnije napravljena u Crnoj Gori.

Konomi je stradao kada je u centru Valone u Albaniji odletio u vazduh njegov mercedes. Policija je tokom uviđaja pronašla djelove mobilnog telefona koji nije bio sudijin, i magnet kojim je plastični eksploziv bio pričvršćen za auto. Predsjednik Albanije Bamir Topi, izjavio je da je Konomi stradao kao žrtva sve jače želje mafije i organizovanog kriminala da utiču na pravosudni sistem te zemlje.

Na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava s velikom vjerovatnoćom utvrđeno je da je eksploziv koji je korišćen u atentatu na bivšeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova – proizveden u Beranama. Atentat na Gligorova izvršen je oktobra 1995. godine uz pomoć parkiranog auta-bombe, koji je ekslodirao preko puta hotela Bristol u Skoplju, u trenutku kada su pored njega prolazila kola u kojima je bio makedonski predsjednik. On je tada zadobio teške povrede, a njegov vozač i jedan slučajni prolaznik su stradali.

Dnevnik Blic prenio je svojevremeno izjavu bivšeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića, koji je bio ubijeđen da je i u terorističkim napadima u Londonu 2005. godine korišćen plastični vojni eksploziv iz Crne Gore. Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je naš bio bolji i od američkog C-4.

On je objasnio da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, odnosno početka ratova, te da se od tada ne proizvodi, ali da ga ima u vojnim magacinima i na crnom tržištu, gdje se može dobiti po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu. Azbejković je tvrdio da ga je tokom rata bilo „na svakom mjestu, u svačijim rukama i van svake kontrole”. Prema njegovom mišljenju, i sada ga ima, „naročito na Kosovu, gdje je ilegalna trgovina oružjem razvijena u kanalima mafije”.

Monitor je ranije u seriji tekstova o crnom tržištu naoružanja i putevima esploziva na Balkanu, i dalje prema raznim svjetskim odredištima, sklopio mozaik na osnovu vrlo pouzdanih i dobro obaviještenih policijskih izvora, razotkrivajući čitavu mrežu kosovskih švercera i piramidu na čijem je vrhu kosovski Albanac Suma Ermuchi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo