Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U sve dubljem beznađu

Objavljeno prije

na

Protekle nedjelje protesti radnika koji su ostali bez posla spojili su jug i sjever države. Zbog katastrofalne ekonomske i socijalne situacije protestovalo se u Ulcinju i Bijelom Polju. Vrijeme je za promjene bio je moto okupljanja u Ulcinju. Nekoliko stotina građana diglo je glas zbog ugašenih i porušenih hotela, uništene Solane, zakatančenog Valdanosa i pozvali Vladu premijera Igora Lukšića da se povuče.

Jedan od organizatora protesta Aslan Zeneli iz Unije slobodnih sindikata iznenađen je uspjehom protesta. ,,Kakva je sredina, prijatno sam iznenađen protestom. Građani Ulcinja su poznati po mirnoći i lojalnosti tako da ih je teško pokrenuti na bunt zbog dešavanja u gradu i državi”, kaže za Monitor Zeneli.

On navodi da od brojnih preduzeća u Ulcinju nijedno nije ostalo čitavo, nakon sedam stečajeva, 2.800 radnika je ostalo bez posla. Ulcinj danas ima manje hotela nego devedesetih. Razrušen je Galeb, a hotel Lido Ulcinjani su preimenovali u hotel ,,Promaja”. Turistički grad je nekada imao milion i 800. 000 noćenja u hotelskom smještaju. Sada ukupno ima 800.000 noćenja tokom sezone. Milion fali.

,,Sada smo tražili da se preispitaju svi privatizacioni ugovori u Ulcinju. Njihov rezultat su raspadanje privrede i radnici na ulici. Ovo je početak, točak se pokrenuo. Ako Vlada ne bude poslušala da se okrene Ulcinju, moraćemo da se ponovo okupimo i da radikalizujemo zahtjeve”, kaže Zeneli.

Na protestima je govorila i Danijela Ivanović, dugogodišnji član DPS-a. Ona za Monitor kaže da je motiv njenog obraćanja na protestu bio čisto radnički. ,,Radila sam u Otrantu i sada se nas 60 radnika bojimo da nam neće biti povezan radni staž. Duguju nam devet plata, molimo vlast da nam vrate potpisane radne knjižice, jer se plašimo da nema ko da ih potpiše. Pa, kako onda da ne progovorim? Opet bih progovorila za sebe i svoju porodicu. Svi hoteli u Ulcinju su ugašeni. Imam dva sina, nijedan ne radi. Ovo je radnički bunt. Jesam član DPS-a i toga se ne stidim. Smatram da to ne šteti partiji. Nikakve posljedice u DPS-u zbog toga za sada nisam imala”.

Nekoliko dana prije protesta, građani Ulcinja su se okupili ispred zaključanog Valdanosa i uspjeli da ,,ubijede” obezbjeđenje da im odobri ulazak u njihovu uvalu.

Novo okupljanje zakazano je za 1. maj. Džemal Perović, direktor NVO Mog-Ul, koja je organizovala performans, za Monitor kaže da je ,,namjera Mog-Ul-a da se skrena pažnja svima, na jednu suludu politiku Vlade koja se u svemu rukovodi jedinim motivom ‘zagrabi sve što se može unovčiti’, što je uzrokovalo propast zakonom zaštićene maslinade u Valdanosu i devastaciju prelijepe plaže koja je spomenik prirode. U ovih nekoliko dana pokušaćemo da upristojimo taj prostor i da pozovemo za 1. maj sve naše prijatelje širom Crne Gore i svijeta koji su potpisali našu peticiju i podržali nas u našoj borbi”.

I na gradskom trgu u Bijelom Polju protestovalo je više stotina građana i radnika zatvorenih preduzeća. U nekada industrijskom centru sjevera države tokom tzv. tranzicije bez posla je ostalo oko 9.000 radnika. Radnici su poručili da je došlo vrijeme da se kaže dosta organizovanom kriminalu, korupciji, bijedi i siromaštvu i najavili da će doći i na majski protest u Podgoricu.

Izostanak radnika iz Kolašina, Mojkovca, Pljevalja, Berana, i ostalih crnogorskih gradova sa sjevera Crne Gore organizatori su tumačili time što ih je vlast dovela dotle da nemaju para ni za autobusku kartu. Stojka Bošković, član organizacionog odbora bjelopoljske fabrike Lenka, kazala je da je najbolji pokazatelj koliko je narod uplašen mali broj prisutnih radnika iz propalih preduzeća. „Čitava armija nezadovoljnih radnika ostala je kući živeći u strahu da će im uzeti i ono posljednje što im je ostalo, a to je život”.

O diskretnim pritiscima državnih i lokalnih institucija posvjedočila je i Stojka Bošković. Iako se već skoro 14 godina bori da dobije novac zbog toga što je opština kroz njeno imanje provela obilaznicu, dan pred protest pomoć joj je ponudio lično prvi čovjek Bijelog Polja, gradonačelnik Aleksa Žurić. Prije toga Boškovićevoj nije bilo moguće da dođe ni do gradonačelnikove sekretarice.

Nakon socijalnog bunta u Ulcinju i Bijelom Polju, protesti su za 27. april zakazani i u Pljevljima, Beranama, Rožajama i na Cetinju.

Predsjednik Organizacionog odbora u Pljevljima Vladimir Klačar za Monitor kaže: ,,Nezadovoljni smo radom Vlade, jer smo uvidjeli da se ništa ne rješava već da se sve dublje tone u beznađe. Na jednoj strani su radnici, a na drugoj bogataši, koji ne znaju koliko imaju miliona”.

U opštini Pljevlja je propalo ili uništeno preko 40 nekada uspješnih privrednih subjekata u kojima je radilo više od 4.500 radnika. Samo nekadašnji Velimir Jakić, Šuplja stijena, Prevoz i Građevinar imali su 2.000 radnika. Privredni kolektivi u oblasti trgovine i ugostiteljstva zapošljavali su više od 800, tekstilna industrija preko 400, a poljoprivredna preduzeća preko 200 radnika. Urnisane su i zemljoradničke zadruge i poljoprivredna preduzeća.

Predstavnik organizacionog odbora protesta u Beranama Mileta Šćekić za Monitor kaže da se radnici u ovom gradu već godinama okupljaju da bi ostvarili pravo na otpremnine. ,,Rekli su da imaju prioritet radnici sa sjevera, ali osim otpremnine daju po principu ko ima veze i ko kome završi. Po babu i stričevima”. Uz napomenu da je Berane mrtav grad, on nabraja koliko je radnika ostalo bez posla u nekadašnjim beranskim fabrikama – u Celulozi oko 3.000, u Polimci 600, Rudniku 300, Pilani 300…

,,Narod je isprepadan. Kada sretnem ljude na ulici, svi podržavaju protest. Ja im kažem – pa, onda dođite. A oni vele – ne smijemo, čekamo da nam dijete zaposle, primamo socijalu… Pa, ko će onda da dođe?”, pita se Šćekić.

Mnogi su ipak pobjedili strah i protesti se šire Crnom Gorom.

DŽEMAL PEROVIĆ, NVO MOG-UL
Zarobljeni i prostor i umovi

MONITOR: Valdanos nije jedini problem jednog od nekad najbogatijih gradova na Crnogorskom primorju. Koji su najveći problemi sa kojima se suočavaju Ulcinj i njegovi građani?
PEROVIĆ: Naravno da nije jedini. Gdje god pogledate, svaku privatizaciju, sve je samo zagrabljeno, promijenilo vlasnika, porušeno, istjerano s posla. I još nam se rugaju kako Ulcinjani nijesu svjesni koje potencijale imaju za razvoj. Zarobljeni prostor i zarobljeni umovi. Ovo drugo je, ustvari, jedini problem i Ulcinja i cijele Crne Gore.

MONITOR: Kako gledate na proteste koji su u nedjelju održani u Ulcinju i Bijelom Polju. Da li treći protest u Podgorici može dovesti do promjena?
PEROVIĆ: Kao dokaz zarobljenosti uma. Toliko muke, a tako malo bunta. Do promjena će doći, ali ne ovakvim protestima. Da budem jasan, ja idem na svaki.

MONITOR: Kao član LSCG ‘90-ih ste se aktivno bavili politikom. I tada i danas je na vlasti DPS. Možete li povući paralelu između tadašnjih i današnjih mehanizama vladanja i vidova otpora režimu?
PEROVIĆ: Nakon svih vratolomija (dovoljno je pogledati kako su raspoređeni ljudi iz LSCG 90-ih danas), jedina paralela koja se može povući je ljudska pohlepa. Za teritorijama, vlašću, dominacijom, novcem. Naravno, ne samo u Crnoj Gori. Dok u otporu postoji bitna razlika. Tada je postojao dobro organizovan otpor i nalazio se u LSCG. Sada znam da je to bio jedini organizovani otpor. Sada postoji otpor građana, možda i jači, barem sa više razloga da bude ujedinjen ali nije, nažalost, dobro organizovan. Ili neiskren. A sve leži u dobroj organizaciji. I nepotkupljivosti.

MONITOR: Vidite li kraj režimu Mila Đukanovića?
PEROVIĆ: Vidim, naravno. Čak jasnije nego ovu stvarnost, koja mi se često prikaže kao nestvarna. Biće to kraj koji će izazvati makar malo stida kod onih koji su pristajali i nekih koji ga danas tobože ruše. E, sada, nijesam baš siguran da ću taj kraj i taj stid dočekati, ali ja to onako, za sebe. Biću zadovoljan ako ne dočekam da sam rušio Dubrovnik i hapsio izbjeglice, privatizovao neki hotel i zorio se kroz čaršiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo