MONITORING
EPIDEMIJA TERORIZMA: Čuvanje leđa

Objavljeno prije
8 godinana
Objavio:
Monitor online
Nema samo Crna Gora velom misterije prekriveni pokušaj terorizma i državnog udara. Epidemija se širi. Taman pošto je premijer Srbije Aleksandar Vučić javnost obavijestio da su neki drugi teroristi, koje je Beograd uhapsio, pokušavali atentat na premijera Mila Đukanovića, a ne 20 državljana Srbije koje su crnogorski organi optužili za pokušaj terorizma i kriminalno organizovanje na izborni dan, i sam je navodno postao meta neuspjelog atentata.
Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović je u subotu, 29. oktobra saopštio da je u blizini kuće oca srpskog premijera, u kojoj Vučić često boravi, u beogradskom naselju Jajinci, pronađeno naoružanje i municija. Naoružanje se nalazilo u sanducima, a kako procjenjuju tamošnji mediji, pronađena količina oružja bila je dovoljna da uništi kolonu vozila – automobila, autobusa i kamiona.
Oružje je pronađeno na mjestu, objasnili su srpski istražni organi, gdje zbog konfiguracije terena mora da se uspori. ,,To je idealno mesto za počinioca koji bi izvršio krivično delo i nestao”, rekao je ministar Stefanović. Stefanović nije objasnio zašto je neko ko pokušava atentat na visokog državnog zvaničnika oružje ostavio blizu njegove kuće i otišao.
Ministar policije Srbije je naveo da još nije poznato kada i kako je oružje dospjelo na mjesto na kome je otkriveno. Ocijenio je da je veoma mala vjerovatnoća da bi neko donio oružje da bi ga tu odložio, jer ,,nije logično ni po jednom parametru”.
Neuspjeli teroristički akti u Srbiji i Crnoj Gori imaju neke zajedničke crte. Jedna od njih su nevjerovatno šlampavi teroristi, čije je motive teško utvrditi. Druga je da je istražnim organima dojavljeno da obrate pažnju na mogući terorizam. U Srbiji je to anonimni građanin, a u Crnoj Gori, prema Katnićevoj verziji Bog i crnogorski talik, odnosno, kako smo potom saznali jedan od uhapšenih ,,terorista” Mirko Velimirović iz Zubinog Potoka. Velimirovića je Bratislav Dikić, glavni osumnjičeni za pokušaj terorizma na izborni dan u Crnoj Gori optužio da je policijski doušnik koji mu je podmetnuo inkriminišuće ,,dokaze” i namjestio hapšenje.
Ministar Stefanović je ipak procijenio da su oni koji su ostavili oružje ispred kuće oca srpskog premijera moguće ,,ozbiljni profesionalci”. Saopštio je da je u krugu od oko jedan kilometer od Jajinaca nakon što je pronađeno oružje evidentirano 97 ,,bezbednosno interesantnih osoba”, i da to nije slučajno. Stefanović u svemu vidi tragove ozbiljnog profesionalizma. Izjavio je da je zabrinut za bezbjednost Vučića, zbog čega je srpski premijer sa porodicom prebačen na bezbjedno mesto. Početkom sedmice tamošnji mediji dramatično su javili da se srpski premijer nije pojavio na posao.
Javnost ima jako malo informacija o tome šta se u stvari dogodilo. Ministar Stefanović je potvrdio da su na otkrivenom oružju nađeni DNK tragovi najmanje tri osobe. Pošto se radi o miješanim, ,,parcijalnim tragovim”, rekao je da će ih biti teško uzorkovati i identifikovati.
Bezbjednosne službe BiH imaju određene informacije o pronađenom oružju u blizini porodične kuće premijera Srbije, ali ta priča nije još zaokružena, rekao je ministar bezbijednosti te države Dragan Mektić. „Još se provjeravaju određene činjenice”, kazao je on medijima u BiH.
Brojni ministri Vučićeve Vlade i analitičari naklonjeni režimu procjenjivali su da Vučić smeta mnogima u svijetu i da nema šta drugo nego da se radilo o pripremi atentata na njega. ,,Oružje sigurno nije sakriveno da bi se mravi igrali s njim”, analizirao je potpredsjednik Vlade Srbije, Rasim Ljajić; A nije baš ni skrivano.
S druge strane Vučić , koji često u istupima u javnosti iskazuje nervozu, napetost, pa i agresivnost, djelovao je pomirljivo i uzdržano na konferenciji za novinare. Baš kao i premijer Đukanović dok je saopštavao da se preko medija informiše o državnom udaru i njegovom hapšenju od strane terorista na izborni dan.
Vučić je kazao da zasad nema dokaze i podatke da je neko imao namjeru da izvrši atentat na njega, i da pretpostavlja da je neko slučajno ostavio oružje na tom mjestu. Kazao je da nema govora o uvođenu vanrednog stanja, čak i u slučaju da se dokazi o pripremi napada na njega pronađu. On i ministri su tu zbog Srbije, a ne obrnuto, poručio je.
I u Srbiji, kao i ovdje, pojavila su se ,,mišljenja” da su iza pokušaja državnog terorizma stajale snage koje su protiv modernizacije dviju zemalja. „Atentat su spremali protivnici modernizacije Srbije”, kazao je tako gradonačelnik Novog Sada i visoki funkcioner Vučićeve stranke Miloš Vučević.
Božo Prelević, advokat i nekadašnji koministar unutrašnjih poslova, izjavio je da je ovo vrijeme nasilja, ali i laži i spinovanja. ,,Teško je u ovom trenutku i sa informacijama koje imamo zaključiti o čemu se radi. Niko ne izvršava takva dela tako što odveze puna kola oružja i ostavi ih. Tu nema logike. Moguće je i da su ti ljudi pobegli, ali ne znamo da li je ovo uobičajena varijanta dizanja tenzija,” kazao je Prelević.
Za Miroslava Hadžića, predsjednika Upravnog odbora Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, najveći problem je kontradiktornost izjava koje se puštaju u javnost. ,,Jedan dan slušamo da su građani bezbjedni, a sjutradan da su svi ugroženi. Jedan dan službe su odlične u svom poslu, a onda ne valjaju. Svi slušamo o državnim udarima, atentatima, špijunima… niko sa zdravim razumom to ne može da shvati,” navodi Hadžić. On smatra da ovakve afere često umiju da budu uvertira za kadrovske promjene unutar službi bezbjednosti. ,,Podaci koji se iznose su neprovjerljivi. Nismo mogli da čujemo ništa ozbiljno dokumentovano. U takvim okolnostima, razni igrači, od kojih su neki i nepoznati javnosti, pokušavaju da pribave sebi resurse, ovlašćenja i pristup moći”, kazao je Hadžić.
Kada je Vučić otkrio javnosti da je i u Srbiji uhvaćena „kriminalna organizacija” sa „elementima inostranosti” koja je radila protiv crnogorskog premijera, on je na istoj konferenciji za štampu informisao javnost da je neimenovani visoki funkcioner Uprave kriminalističke policije (UKP) odavao povjerljive podatke. Sjutradan je ministar Stefanović precizirao kako je dotični „duže vreme sarađivao sa obavještajcima jedne zapadne službe”. Na kraju je provladin Informer „visokog funkcionera UKP” identifikovao kao Veljka Poparu, a „jednu zapadnu službu” kao američku Centralnu obaveštajnu agenciju (CIA).
I sagovornici u Crnoj Gori dobro upućeni u bezbjednosni sektor smatraju da se u pozadini navodnog atentata na Vučića može raditi o pospremanju u tom sektoru. ,,Prema mojim informacijama Vučić je kreirao ovu predstavu sa oružjem da bi očistio BIA i UP”, kaže naš sagovornik.
Neki analitičari u Vučićevom istupu „uhvatili smo anti-Đukanovićeve teroriste”, vide staru i duboku interesnu povezanost koja postoji između dvojice premijera. Pri tome kao „pokrovitelja” Vučićeve i Đukanovićeve „veze” smatraju kontroverznog biznismena Slavka Subotića Caneta.
Kritičari Vučićeve vlasti priznaju da je do sada operacija zaluđivanja javnosti po autore odlično tekla. „Ko će još od običnih čitalaca i gledalaca u Srbiji, zasutih lavinom špijunsko-atentatorskih (dez)informacija, pronaći vremena i snage da kopa po internetu i da pokuša da razabere šta je istina, a šta ne,” naveo je jedan od najljućih kritičara Vučićeve politike Slobodan Antonić. On pominje i glasine kako možda iza svega stoji „spin majstor” Beba Popović.
Švajcarski Tagesancajger izveštavajući o čestom pominjanju špijunaže, agenata i stranih tajnih službi na Balkanu ovih dana navodi: „Može se sumnjati da će nove navodne zavjere ikada biti do kraja razjašnjene. Ni u Crnoj Gori ni u Srbiji pravosuđe nije zaista nezavisno. Uostalom, političari rado brbljaju o velikim opasnostima kako bi u narodu probudili difuzne strahove. Tako se skreće pažnja sa stvarnih problema poput siromaštva, korupcije i organizovanog kriminala”. Autor Enver Robeli nastavlja: ,,Majstor ove bizarne politike je srpski premijer Aleksandar Vučić. On uporno ponavlja kako mu strane službe rade o glavi i konstruišu afere. (…) Dodaje da nema razloga za paniku jer srpski agenti dobro rade svoj posao. Naravno, zahvaljujući budnosti premijera. Ali to on ne mora da naglasi. To se podrazumeva”.
I zaista: priče o dva državna udara u Srbiji i Crnoj Gori, dva oka u glavi, imaju toliko rupa i nepoznanica, da je o njima teško ozbiljno govoriti. Jedno je samo sigurno: da dva premijera drže jedan drugom stranu i da se obojica trude da pošto poto održe – vlast. Sredstva, makijavelistički, nijesu bitna.
PREDRAG POPOVIĆ O SRPSKOM PREMIJERU: Kako je Vučić preživio prvih 7.677 nepostojećih atentata
Nakon informacije o navodnoj pripremi atentata na srpskog premijera, portal Slobodna Bosna podsjetio je na tekst Predraga Popovića, sa kojim je Vučić nekada sarađivao, a koji je objavljen na Popovićevom blogu 2013. U tekstu pod nazivom Kako je Vučić preživio prvih 7.677 nepostojećih atentata iznosi se teza da Vučić ima patološku potrebu da izmišlja atentate na sebe. Prvi od pokušaja atentata koje je Vučić preživio, a koje Popović navodi u tekstu, odigrao se navodno u ljeto 1994. ,,Pravio sam intervju sa Šešeljem u sedištu SRS-a u Francuskoj ulici. Usplahiren, u kabinet je ušao Vučić i tihim glasom, uzdisanjem prekidajući rečenice, ispričao kako je upravo preživeo atentat. U stranku je krenuo iz Poslaničkog kluba republičkog parlamenta. Seo je u crveni stranački jugo, na mesto suvozača, pored svog šofera Gorana Novakovića Narkomana. Zločinci su ih čekali u zasedi na prvom semaforu. Kad su stali na ‘crveno’, izvršen je brutalni napad sleđa. U jugo se zakucao neki neidentifikovani auto. Vučić je viknuo ‘joj’. Češkanje auta je bilo toliko da nijedan vozač nije ni izašao da vidi štetu. Atentator je mahnuo rukom Vučićevom šoferu, ovaj mu je odgovorio istom merom. Međutim, 200 metara dalje, na pola puta do stranke, mladi generalni sekretar SRS-a shvatio je da je upravo za dlaku izmakao ubicama. – Vučiću, nikome to ne pričaj. Smiri se i zaboravi – rekao mu je Šešelj”, navodi se u Popovićevom tekstu. Pa onaj u vrijeme bombardovanja zgrade RTS-a. ,,Trebalo je da ja budem tamo zbog poziva Lerija Kinga, šoumena američke televizije Si-En-Ena. Iako sam unapred odbijao svaku pomisao da gostujem u šou programu jedne agresorske zemlje, iz kabineta Lerija Kinga su tri puta zvali i insistirali da u 2.30 budem u studiju RTS-a i uključim se u živi program. Čak je na teletekstu Si-En-Ena to najavljeno. Trebalo je da tačno u dva sata uspostavimo direktnu satelitsku vezu iz tog dela zgrade koji je, šest minuta kasnije, pogođen. Izgleda da su hteli da imaju živu sliku hica u ministra i osoblje naše televizije – sprdao se Vučić žrtvama, pretvarajući njihovu tragediju u svoje laži. (Velika Srbija, maj 1999)”, piše Popović. ,,U vreme vladavine Borisa Tadića, dok smo sarađivali u Pravdi, na Vučića su izvršena tri nepostojeća atentata”, piše dalje Popović, podsjećajući na druge brojne Vučićeve tvrdnje da mu je život bio u opasnosti i da se izvukao za dlaku.
CRNOGORSKA VERZIJA UDARA , NOVA MISTERIJA: Kako je Sinđelić stigao u Spuž
Jedan od organizatora grupe koju tužilaštvo sumnjiči za pripremanje terorističkih napada u Crnoj Gori, Beograđanin Aleksandar Sinđelić je u Istražnom zatvoru u Spužu, pišu Vijesti. Pema izvorima te dnevne novine iz Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija, Sinđeliću je pritvor određen nakon saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu. Jedan od izvora kazao je da je Sinđelić pod krajnje sumnjivim okolnostima završio iza rešetaka. ,,Niko se zvanično nije oglasio tim povodom. Najvjerovatnije je posrijedi dogovor između njega i onih koji rukovode ovom istragom. Da je uhapšen u Srbiji ne bi mogao ovako ekspresno biti izručen Crnoj Gori, već je najvjerovatnije sam došao nakon dogovora da priznanjem ‘pojača’ dokaze tužilaštva”, kazao je sagovornik Vijesti. Sinđelića i bivšeg šefa srpske Žandarmerije Bratislava Dikića Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči da su organizatori dvadesetočlane kriminalne grupe, koja je 16. oktobra u Podgorici, na dan izbora, navodno planirala da puca u građane okupljene ispred Skupštine i uhapsi premijera Mila Đukanovića. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nije odgovorio Vijestima na pitanja o Sinđeliću, uputivši ih na PR službu tužilaštva. ,,Podsjećamo da predmet na koji se odnose pitanja nosi oznaku tajnosti zbog čega bi svako saopštavanje detaljnijih informacija koje mogu da utiču na postupak predstavljalo kršenje propisa”, sopšteno je iz tužilaštva. Prema pisanju prorežimskih Dnevnih novina Sinđelić je ,,u najvećoj tajnosti” uhapšen prije dva dana u Beogradu i u večernjim satima ,,pod specijalnim mjerama bezbjednosti, letjelicom crnogorskih državnih organa doveden u Podgoricu”. ,,Da je uhapšen u Srbiji ne bi mogao ovako ekspresno biti izručen Crnoj Gori, već je najverovatnije sam došao nakon dogovora da priznanjem ‘pojača’ dokaze tužilaštva”, smatra s druge strane sagovornik Vijesti.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
PRIVATNA SVOJINA PREPREKA VELIKIM INVESTICIJAMA NA PRIMORJU: Samo Luštica državna

Objavljeno prije
5 danana
25 Aprila, 2025
Vlada nema na raspolaganju dovoljno veliku lokaciju na Crnogorskom primorju, na kojoj je država jedini vlasnik zemljišta, sa kojom bi mogla da uđe u aranžmane za razvoj turizma i nekretnina. Sve neizgrađene atraktivne lokacije duž primorja dijelom su privatizovane tokom proteklih godina iščekivanja strateških stranih investicija
„Nove investicije tamo gdje su poželjne“ – ovim riječima pozdravio je premijer Milojko Spajić usvajanje Predloga zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji Vlade Crne Gore sa Vladom Ujedinjenih Arapskih Emirata, Sporazuma o ekonomskoj saradnji i Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina, koji su dobili podršku većine od 46 poslanika u crnogorskom parlamentu.
„Potvrđivanjem Sporazuma o ekonomskoj saradnji sa UAE, Crna Gora dobija samo šansu da razvija projekte u oblasti turizma, energetike, infrastrukture, IT i time obezbijedi velike investicije… Ratifikacija sporazuma je samo mali korak, sad je tek veliki rad ispred nas. Sigurni smo da ćemo u otvorenom društvenom dijalogu, uz saglasnost lokalnih zajednica, zajednički doći do najboljih razvojnih projekata koji će biti na korist svim građanima Crna Gore“, napisao je Spajić na X platformi. „ Nijedna investicija se neće desiti tamo gdje opština to ne želi, ali tamo gdje postoji volja, Vlada će biti snažan partner u razvoju“, naveo je premijer.
Ukoliko Vlada istraje na ovakvom stavu, čini se da će teško doći do realizacije investicije u oblasti turizma vrijedne nekoliko milijardi eura. Vlada Crne Gore nema na raspolaganju dovoljno veliku lokaciju na Crnogorskom primorju, na kojoj je država jedini vlasnik zemljišta, sa kojom bi mogla da uđe u pregovore o razvoju projekata. Neizgrađene atraktivne lokacije duž primorja ili su male ili dijelom privatizovane tokom proteklih godina iščekivanja strateških stranih investicija.
Premijer je kazao da investitorima iz UAE mogu biti interesantni uvala Buljarica kod Petrovca, plaža Jaz u Budvi ili Luštica u Herceg Novom.
Jedina preostala lokacija u vlasništvu države Crne Gore je dio poluostrva Luštica na teritoriji opštine Herceg Novi. Radi se o prostoru od 500.000 kvadrata šumovite i strme obale hercegnovskog zaliva, koji je 2009. godine Vlada Mila Đukanovića dala pod zakup na 90 godina konzorcijumu Northstar iz Podgorice i of šor firmi Equest Cpital Ltd Jersey. Iza ovog posla stajao je tadašnji ministar Branimir Gvozdenović.
Udio u konzorcijumu 2015. preuzela je firma iz Kuvajta u vlasništvu kuvajtske vladajuće familije. Do realizacije planirane investicije, turističkog kompleksa Montrose nije došlo, investitor nije mrdnuo dalje od administrativnih priprema, svaljujući krivicu na Vladu i opštinu Herceg Novi koje nisu izvršile obaveze izgradnje neophodne infrastrukture.
Investitor je platio unaprijed 4 miliona eura na ime zakupnine za 10 godina, do avgusta 2023., da bi u septembru 2022. raskinuo ugovor o zakupu. Epilog je takav da umjesto izgradnje ekskluzivnog rizorta Crnoj Gori prijeti odštetni arbitražni spor od 34 miliona eura, uz izgubljenu dobit koja, prema navodima nadležnih u Vladi, može dostići 100 miliona.
Oslobođenih pola miliona kvadrata atraktivnog dijela hercegnovske rivijere nije dovoljno za razvoj grandioznih projekata prema zamisli Mohameda Alabara ili nekog drugog investitora iz bogatih Emirata.
Prva lokacija koja je bila u fokusu pažnje Alabara, zaleđe Velike plaže na ulcinjskoj rivijeri, duge 13 kilometara, predstavlja ogroman neizgrađeni prostor na kome je veći dio zemljišta u privatnoj svojini. Država Crne Gore posjeduje manji dio parcela, oko 22 odsto ukupne površine lokacije, nedovoljno za razvoj investicije, velikog turističkog kompleksa sa hotelima, vilama, apartmanskim i stambenim naseljima, o kojoj se poslednjih mjeseci govorilo.
U tekstu sporazuma o saradnji u oblasti turizma navedeno je da će Vlada obezbijediti razvojno područje, zemljište neophodno za sprovođenje projekta, što ona u ovom trenutku nije u mogućnosti da učini bez uvažavanja prava vlasnika zemljišta, koji raspolažu sa oko 75 odsto prostora. Kako je do toga došlo ako se zna da je najveći dio Velike plaže do nedavno bio u svojini države i državne kompanije HTP Ulcinjska rivijera.
Usvajanjem sporazuma u Skupštini u formi zakona koji ima snagu lex specijalisa, Vlada može pokušati eksproprijaciju zemljišta potrebnog za razvoj eskluzivnog turizma, proglašavanjem investicije poslom od javnog interesa. Takva su strahovanja vlasnika zemljišta u Ulcinju ali i na drugim potencijalnim razvojnim lokalitetima. Do toga neće doći, tvrde funkcioneri PES-a.
Sličan pokušaj jedne od crnogorskih vlada završio se neuspjehom.
Usvajanjem Lex specijalisa za Buljaricu, nekadašnji premijer Milo Đukanović pokušao je da riješi pitanje privatne svojine na ovom lokalitetu, kako bi realizovao projekat izgradnje turističkog kompleksa Buljarica Bay, na oko 18 miliona kvadrata zemljišta koje je nekada bilo žitnica Paštrovića. U pitanju je bio projekat privatno-javnog partnerstva Vlade i kompanija Construction Development Company International (CDCI) iz Katara u koji su bili uključeni i članovi Đukanovićeve porodice. Projekat je predviđao izgradnju više hotela, vila i apartmana, marine, ali i čitav jedan grad sa više od 42.000 stanova u zaleđu plaže na kraju budvanske rivijere, duge 3 kilometra.
Vlada je 2014. raspisala tender za prodaju ili davanje u zakup 8,7 miliona kvadrata zemljišta, značajan dio bio je u vlasništvu privatnih lica od kojih nije dobijena saglasnost. Na postupak prodaje stavljena je oznaka tajnosti jer je Vlada varala oko površine lokacije koja je bila predmet prodaje. Značajan dio zemljišta bio je opterećen raznim teretima, neriješenim imovinsko pravnim sporovima i hipotekama. Nakon protesta privatnih vlasnika, NVO, grupa građana, ekoloških pokreta i jednog broja odbornika SO Budva i opozicije na državnom nivou, ambiciozni projekat Buljarica Bay je propao.
Iz PES-a navode, ako tadašnji DPS nije uspio da riješi pitanje vlasništva na lokaciji Buljarica, teško da bi sada nekome to pošlo za rukom.
Slična je situacija i na lokaciji plaže Jaz koja je u opticaju. Pješčana plaža budvanske rivijere, duga 1200 metara, sa svojim još uvijek neurbanizovnim zaleđem bila je jedna od strateških ponuda svake vlasti u poslednjih 30 godina, za razvoj turističkog kompleksa raznovrsnih sadržaja. Prvi pokušaj razvoja ove vrijedne lokacije zahvata od 1,8 miliona kvadrata bio je 1970. godine, kada je Crne Gora sa projektom kompleksa Jaz učestvovala na konkursu za dodjelu sredstava Evropske banke za razvoj. Kompletan projekt na kome su radili domaći i inostrani arhitekti i planeri prvog turističkog rizorta u zemlji učestvovao je u natjecaju, ali su sredstva otišla u Hrvatsku za projekat Babin Kuk u Dubrovniku.
Drugi pokušaj valorizacije Jaza odgrao se 1988. godine kada je francuska turistička kompanija Club Mediterranee ponudila projekat izgradnje rizorta alternativnog turizma po kojem je prepoznatljiva širom svijeta. Bila je to investicija vrijedna oko jednu milijardu francuskih franaka, za izgradnju posebnih turističkih sela sa oko 2.000 kreveta, golf terenima u Mrčevom polju i mnogim drugim sadržajima bez solitera i visoke gradnje. Zemljište je bilo u vlasništvu sprske firme Servo Mihalj i dijelom u državnom vlasništvu. Do realizacije nije došlo zbog raspada Jugoslavije.
U međuvremenu, zemljište u zaleđu Jaza, vraćeno je bivšim vlasnicima, koji posjeduju oko 2,2 miliona kvadrata. Oko 600 Grbljana kojima je zemljište vraćeno, nisu uspjeli da se međusobno podijele i uknjiže u katastar.
U svakom slučaju, budućeg investitora i na ovoj lokaciji čeka privatna svojina koja se mora uvažiti.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
ZAŠTO VLAST IGNORIŠE SEEIIST PROJEKAT: Ćutanje koje ubija

Objavljeno prije
5 danana
25 Aprila, 2025
U Crnoj Gori oko 4.000 osoba svake godine oboli od raka, a skoro polovina izgubi borbu sa ovom bolešću. Procjene su da bi uz SEEIIST institut, projekat koji spreman čeka samo zeleno svjetlo vlasti, moglo da se spasi pet života dnevno. Vlast ćuti i ignoriše ovu veliku šansu
,,Na lokaciji Velike plaže u Ulcinju realizovaće se razvojni projekat zasnovan na konceptu medicinskog, naučno-istraživačkog i zdravstveno-turističkog kompleksa, čiji je obavezni pilot projekat Pan-evropski centar za hadronsku terapiju kancera…”, ovako glasi amandman nezavisne poslanice u Skupštini Crne Gore Jevrosime Pejović, na Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između vlada Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Pomenuti amandman nije dobio podršku na ovonedjeljnom zasjedanju Zakonodavnog odbora Skupštine, svi članovi odbora bili su uzdržani.
Predstavnik PES-a Vasilije Čarapić govoreći o medicinskom centru, najavio je da će francuska kompanija graditi takav centar u Podgorici, te da će se i tu potpisivati sporazum sa Francuskom.
Tokom rasprave na Odboru, Pejović je istakla da je predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu predložio da se u Ulcinju gradi centar za liječenje kancera, sa akcentom na trudnice. ,,Ako birate između bilo kakvog hotela ili centra gdje će se građani liječiti, valjda ćete svi izabrati ovo drugo”, saopštila je poslanica.
Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine, je na Odboru istakla da hadronska terapija nije moguća nigdje u regionu, jer ne postoji takva vrsta centra, a da odlazak u druge evropske zemlje uvećava cijenu liječenja tri do četiri puta.Ona je dodala da bi otvaranje ovog centra bilo korisno cijelom regionu. ,,Cijeli projekat košta 200 miliona. Zašto bi trebalo da bude baš u Ulcinju, pričaću na drugom odboru. Osamdeset odsto bi bilo finansirano iz evropskih fondova“, istakla je.
Monitor je u prošlom broju objavio intervju sa Sanjom Damjanović, naučnicom angažovanoj u Evropskoj organizaciji za nuklearna istraživanja (CERN) i bivšom ministarkom nauke, koja je inicirala projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST). Ona je objasnila brojne benefite hadronske terapije: ,,Otvaranjem SEEIIST centra, svakog dana bi se moglo spasiti najmanje pet izgubljenih života oboljelih od kancera – uključujući djecu, trudnice i mlade ljude koji danas nemaju pristup ovom tretmanu”.
Damjanović je pored spašavanja života, naglasila i brojne ekonomske benefite koje bi Crna Gora dobila od ovakvog centra, čime bi se konačno priključila evropskoj naučnoj zajednici i otvorila mogućnost da mladi stručnjaci i ovdje nađu posao.
Iako je, po riječima Damjanović, ovaj projekat u potpunosti spreman i za njegovo finansiranje postoji novac iz EU fondova, razlozi zašto još nije finalizovan u Crnoj Gori su isključivo politički: ,,Razlog leži u nedostatku političkog liderstva i koordinacije”, kazala je.
Ovaj projekat je aktuelizovan 2017. godine kada je Damjanović bila na čelu Ministarstva nauke. U julu te godine konstituisan je i Savjet za naučnoistraživačku djelatnost, u kom su osim Damjanović, bili i doskorašnji ministar energetike, a sadašnji gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i i aktuelna ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović. Mujović je u tadašnjem Savjetu bio zadužen za oblast tehničko – tehnoloških nauka, a Jakšić Stojanović za oblast humanističkih nauka.
Idejno rješenje za ovaj projekat urađeno je 2018. godine, a od te godine ima status prioritetnog infrastrukturnog projekta Crne Gore.
Pored Crne Gore, ovaj projekat ima snažnu podršku Evropske unije – od 2020. godine je jedini tehnološki i medicinski projekat u okviru Ekonomskog investicionog plana za Zapadni Balkan (vrijednog devet milijardi eura do 2027. godine). Uvršten je među šest EU–ZB flagship projekata u okviru Inovativne agende Evropske komisije, a dio je i Reformske agende Novog plana rasta za Zapadni Balkan (vrijednog šest milijardi eura), od kojih je do sada iskorišćeno svega 50 odsto sredstava.
Projekat je podržala međunarodna naučna i medicinska zajednica, pa ga je Evropske komisije finansirala u iznosu od 6,5 miliona eura, uz početno učešće Crne Gore od 300.000 eura.
Kako projekat ima regionalni značaj, podržan je od strane zemalja Zapadnog Balkana i Jugoistočne Evrope. One, ipak, do sada nijesu uložile ni jedan euro.
Damjanović ističe da najveći doprinos dolazi u vidu stručnog rada i ekspertske podrške, koju obezbjeđuje 18 vodećih evropskih institucija i kompanija iz 14 EU zemalja, uključujući prestižne organizacije poput CERN-a i GSI-ja.
Ukazala je da je najvažnije da je ovaj projekat u najzrelijoj fazi pripreme među svim infrastrukturnim projektima u Crnoj Gori. „U trenutku kada su svi domaći projekti još u fazi ideja ili planova, SEEIIST je jedini koji može ući u operativnu fazu – odmah”“, kaže Damjanović.
Zašto se to ne dešava, pokušali smo da dobijemo odgovore od Vlade. Umjesto odgovora, dobili smo obavještenje da su pitanja proslijedili Ministarstvu evropskih poslova i Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija ,,na uvid i dalje postupanje”. Iz ministarstava na čijem su čelu Maida Gorčević i Jakšić-Stojanović do zaključenja ovog broja Monitora nijesmo dobili odgovore.
Kako Monitor poudano saznaje na jednoj od ranijih sjednica Vlade iz Ministarstva finansija nijesu blagonaklono gledali na mogućnost da se izdvoji novac za ovaj projekat. Na pitanja upućena ovom ministarstvu, na čijem je čelu Novica Vuković, takođe nijesmo dobili odgovor.
U Reformskoj agendi Crne Gore 2024-2027, koju je Vlada usvojila u septembru prošle godine, ovaj projekat je označen kao prioritetan, a planirano je da projekat izgradnje SEEIIST Vlada usvoji krajem prošle godine. Za ovu godinu treba da bude odabrana lokacija, pravni okvir, formirane tehničke grupe i završen tender za izgradnju.
,,Njegov primarni cilj je podsticanje regionalne saradnje u nauci, tehnologiji i industriji, doprinoseći razvoju održive ekonomije i društvene kohezije, a sve to uz rješavanje jednog od najvećih društvenih izazova – borbe protiv raka”, navodi se u Agendi.
Za nabavke i gradnju zgrade (2025-2028) procijenjeni troškovi su 65,5 miliona eura. U ovom periodu trebalo bi da bude raspisan tender i obavljena priprema (2025-2026), kao i niskogradnja (2026-2028).Procijenjeni troškovi nabavke i ugradnje tehničke opreme (2025-2027) iznose 120 miliona eura.
Instalacija i puštanje visoke tehnologije planirano je za period 2028-2030. godina. Predviđene aktivnost u ovoj fazi su montaža kontrolnog sistema (2028.), montaža i puštanje u rad jonskih izvora (2028-2029), montaža magneta i izvora napajanja (2028-2029.), montaža i puštanje u rad Linca (2029), puštanje u rad sinhrotrona (2030) ), montaža i puštanje u rad opreme soba za tretman (2029-2030). Procijenjeni troškovi su 55 miliona eura.
Planirano je da se prošle godine izdvoji 2,5 miliona, a ove – 26 miliona eura. Tokom 2026. – 29,5 miliona, a 2027. – 52,5 miliona. Najviše novca planirano je 2028. – 66,5 miliona, sljedeće godine 52,5 miliona, a 2030.- 15 miliona.
,,SEEIIST ima za cilj da se pozabavi odsustvom velike istraživačke infrastrukture na Zapadnom Balkanu, ublaži odliv kadrova, otvori nova radna mesta i stimuliše industrijski rast. Pored toga, ima za cilj da popuni prazninu u sličnom terapijskom centru u regionu Jugoistočne Evrope, gde raste broj slučajeva raka”, objašnjava se u Reformskoj agendi.
Iz Delegacije EU u Podgorici ranije su objasnili ovdašnjim vlastima da bi Crna Gora mogla da zatraži kofinansiranje projekta SEEIIST iz Investicionog okvira za Zapadni Balkan. Premijer Milojko Spajić krajem avgusta prošle godine najavio je da će Vlada nastaviti da sprovodi projekat SEEIIST ističući da je „zdravlje građana ekstremno bitno“. I – ništa.
Krajem prošlog mjeseca u Naučno – tehnološkom parku u Podgorici organizovana je dvodnevna radionica pod nazivom Hadronska terapija: od inovacija do implementacije, čiji je domaćin bilo Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija.Događaj je otvorio generalni direktor Direktorata za međunarodnu saradnju, evropske integracije i EU fondove, Marko Vukašinović, koji je kazao da ,,jedna od najsavremenijih metoda , svakako jeste i hadronska kancer terapija, tačnije tretman kancera teškim jonima, mnogo efikasnija metoda liječenja nego bilo koja druga vrsta zračenja“. Naglasio je da je prednost ove metode to što je mogu koristiti i djeca i trudnice.
U toku ovonedjeljnog zasjedanja Zakonodavnog odbora direktorica MANS-a Vanja Marković-Ćalović kazala je da ima ljudi koji smatraju da postoji način da se Velika plaža iskoristi za dobrobit svakog građanina Crne Gore i da je uvjerena da se nijedan građanin ne bi žalio kada bi Velika plaža bila mjesto gdje ćemo se svi liječiti.
,,Sjetite se za koliko smo djece po Crnoj Gori pare skupljali da bi se liječila po inostranstvu otkad ste vi došli na vlast. A sada zamislite koliko novca je svako od nas spreman da da, i da se zaduži i da pozajmi, da liječi svog najmilijeg. Zašto tu priliku ne damo građanima, nego hoćemo da sve stavimo u beton”, pitala je ona.
Odgovora nema. Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja koja nema registar oboljelih od kancera. Prema podacima Crnogorskog društva za borbu protiv raka (CDPR), u Crnoj Gori oko 4.000 osoba svake godine oboli od raka, dok njih blizu 2.000 izgubi borbu sa ovom bolešću.
Procjene su da bi uz SEEIIST institut moglo da se spasi pet života dnevno. Na Zakonodavnom odboru su pred dilemom da li da glasaju za mogućnost lječenja i spašavanja života bili – uzdržani.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
VIŠI SUD OSLOBODIO OPTUŽBI DUŠKA KNEŽEVIĆA I SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Neotpečaćena Koverta

Objavljeno prije
2 sedmicena
18 Aprila, 2025
Po presudi Višeg suda nema dokaza da su akteri afere Koverta prali novac. Očekivano. Korupcija nije našla svoje mjesto u optužnici SDT-a pod vođstvom Milivoja Katnića. Ostala je nepromijenjena i pod vođstvom Vladimira Novovića
Kontroverzni biznismen Duško Knežević, kontroverzni političar Slavoljub Migo Stijepović i petoro njihovih navodnih pomagača nepravosnažno su oslobođeni optužbi za kriminalno udruživanje i pranje novca u slučaju poznatom kao afera koverta. Eto nama još jedne kontroverze.
Vijeće Višeg suda koje predvodi sudija Nenad Vujanović u izrečenoj presudi konstatuje da nema dokaza da su optuženi izvršili krivična djela koja im je SDT stavila na teret, kao što nije dokazano ni da novac koji je Knežević predao Stijepoviću „za potrebe finansiranja kampanje DPS-a uoči izbora 2016. godine“ potiče iz nelegalnih izvora.
Takva presuda, saopštio je sudija Vujanović, ne dovodi u pitanje događaje za koje smo saznali nakon što je Knežević, u januaru 2019., objavio tajno snimljeni kućni video na kome je zabilježeno kako Stijepoviću, uoči izbora 2016., predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za potrebe predizborne kampanje DPS. Događaj su potvrdili i ostali akteri. Jedino je ostalo sporno koliko je novca bilo u koverti – skoro sto ili „samo“ nepunih pedeset hiljada eura (prema optužnici: 47.500).
Iz saopštene presude proizilazi da je problematična interpretacija tog događaja od strane SDT, odnosno to što je ono u aferi koverta prepoznalo krivična djela koja ne može dokazati, ili nijesu počinjena.
„Nesporno je utvrđeno da se radi o nedozvoljenom finansiranju političke partije“, kazao je Vujanović podsjećajući da je DPS kažnjen za taj prekršaj od strane Agencije za sprječavanje korupcije. „Tada je to bio prekršaj, a 2020. godine je to postalo krivično djelo. U spisima nema dokaza da je Duško Knežević formirao kriminalnu organizaciju. Ne postoje dokazi da su ova lica članovi kriminalne organizacije. U tom smislu ne postoji ni konkretizovanje šta je bio cilj, koji su bili zadaci. Nema ničega od onoga što je u zakonu definisano i propisano, a što se odnosi na krivično djelo kriminalna organizacija…”.
Šta se onda desilo, odnosno, da li je pravda zadovoljena ovom nepravosnažnom oslobađajućom presudom? I, za mnoge, očekivanom.
Od kada je SDT, pod vođstvom tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, istragu o aferi Koverta usmjerilo u pravcu dokazivanja krivičnog djela pranje novca, stizala su upozorenja da će sudski epilog te priče biti oslobađajuća presuda. Sumnje je potkrijepilo i to što je Viši sud, u dva navrata, odbijao optužnicu SDT-a i obustavljao postupak protiv Stijepovića. Međutim, Apelacioni sud je u oba navrata prihvatao žalbe tužilaštva, pa je optužnica SDT-a, u neizmijenjenoj formi, konačno potvrđena u Višem sudu sredinom 2023. Treća sreća.
Katnića je, u međuvremenu, na mjestu glavnog specijalnog tužioca zamijenio Vladimir Novović (izabran u martu 2022.) ali je optužnica SDT-a ostala neizmijenjena. Uprkos brojnim primjedbama da afera koverta nije priča o pranju novca, niti je riječ samo o nezakonitom finansiranju političkih partija.
Afera Koverta je bila potvrda sumnji o postojanju tzv. visoke korupcije, odnosno, o nezakonitoj sprezi vlasti i privilegovanih tajkuna. Na našu štetu.
Sa jedne strane novac, sa druge pravo/mogućnost da se za male, ili nikakve, pare dođe do vlasništva nad Jadranskim sajmom u Budvi, bolnicom u Meljinama, hektarima zemljišta u zaleđu plaže Kamenovo, da se nesmetano varaju zapošljeni (Atlas TV) i poslovni partneri (Kaspija) a pljačkaju deponenti banaka koje je Knežević osnovao pa upropastio…
U Krivičnom zakoniku Crne Gore postoji (član 422) djelo koje se zove protivzakonit uticaj (trgovina uticajem). Njime se sankcioniše nuđenje/davanje ili zahtijevanje/primanje „nagrade ili druge koristi“ da se „izvrši službena radnja koja se ne bi smjela izvršiti ili da se ne izvrši službena radnja koja bi se morala izvršiti…“. Zakonodavac kao da je slikao poslovni odnos između Duška Kneževića i DPS-a (Mila Đukanovića).
Zašto to tužilaštvo nije prepoznalo? Čak ni nakon iskaza Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića koji su, prilično nedvosmisleno, ukazivali da je snimkom ovjekovječena transakcija iz 2016. godine bila rutinski dio uspostavljenog poslovnog aranžmana.
„Prije svakih izbora Milo Đukanović okupi biznismene i odredi im tarife koliko ko treba da participira u izbornoj kampanji“, otkrio nam je Knežević iz Londona. „Imali smo dosta ličnih transakcija, mada su one bile podvedene pod partijske, ali ne znam gdje je novac završavao…“ Tokom suđenja, iznoseći svoju odbranu, bio je još precizniji: „Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka. Dvadeset godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže.“
Slavoljub Stijepović je pokušao ostaviti utisak čovjeka koji nije shvatao o čemu se radi. Mislio je, kazao je na sudu, da je u pitanju donacija motivisana patriotskim i zavičajnim motivima. “Sada vidim da je Knežević to doživio kao biznis, kao šansu da pokuša da pridobije naklonost tadašnje vlasti.”
To što je Stijepović spoznao tek na suđenju, Đukanović nam je predočio pet godina ranije. Kao odgovor na Kneževićeve prozivke, tadašnji predsjednik države i vladajuće partije, ponudio je svoju interpretaciju ustaljenog odnosa DPS i njima lojalnih biznismena.
„To smo uvijek posmatrali kao dio interesa“, objasnio je Đukanović razgovore kojima je prisustvovao dva ili tri puta. „Mi vodimo politiku kojom želimo da u Crnoj Gori uspostavimo pravila koja važe u razvijenoj Evropi. Oni (biznismeni) u takvom ambijentu vide šansu za razvoj svog biznisa. U tim razgovorima nikada niko nije, a posebno ja nisam, pomenuo nikavu obavezu. A nisam ni pomislio da nekom propisujem koliko treba da finansira političku partiju. Ovdje je dakle riječ o jednoj dobrovoljnosti, interesnoj dobrovoljnosti s jedne i druge strane“.
Šta je ta interesna dobrovoljnost donosila finasijerima vladajuće partije? Podsjetimo se na jednom primjeru poslovanja Duška Kneževića sa državom (DPS vlastima).
Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekim detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je (Kneževićeva) Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci...”.
Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a)…
Ima i onih koji u svoj toj priči ne vide ništa sporno. „Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjavao je Milan Knežević, predsjednik DNP, abolirajući, unaprijed, svog prezimenjaka i komšiju iz Zete. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.
U SDT-u su im, eto, vjerovali. Pa im je optužnica pala na sudu. Afera koverta je, tako, ostala neraspečaćena. Da li i to ima veze sa Kneževićevom sklonošću da bude dobar sa vlastima, tek zavičajni romantizam, baš kao i interesna dobrovoljnost imaju svoju cijenu. Duško Knežević je tu lekciju davno savladao. A račun se, po pravilu, ispostavlja građanima.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


PARLAMENT USVOJIO SPORAZUME SA UAE: Šta bi rekao Ustavni sud da nije partijski

SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
Izdvajamo
-
IN ENGLISH3 sedmice
Government Summons Ambassadors for Consultations and Instructions: A Foreign Policy Tightrope
-
IN ENGLISH3 sedmice
TWILIGHT OF MONTENEGRIN INTERESTS IN AMERICA: Prayer Breakfast Instead of Real Diplomacy
-
DRUŠTVO4 sedmice
MUKE TRETMANA OTPADNIH VODA: Projekti koje prate predrasude i loša iskustva
-
SVIJET4 sedmice
SLUČAJ MARIN LE PEN: Za desnije sjutra
-
INTERVJU3 sedmice
SANJA RAONIĆ, SLIKARKA: Događanje umjetnosti kao čin otpora
-
INTERVJU2 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
DRUŠTVO3 sedmice
SJEVER I ULAGANJA IZ UAE: Kolašin nudi Bjelasicu i Sinjavinu
-
FOKUS4 sedmice
ZARADE U PRAVOSUĐU: Vrh i preko četiri hiljade, ostali duplo manje