Na sve strane se prošle sedmice rasula vijest da skoro svaki drugi student Univerziteta Crne Gore ne bi stupio u brak sa osobom koja je druge vjere. Ispitivanje Ministarstva za ljudska i manjinska prava pokazalo je da bi 53 odsto ispitanika stupilo u brak sa osobom različite vjeroispovijesti, dok 47 procenata ne bi.

Neki su se zabrinuli, neki obradovali. I jednima i drugima treba da bude jasno – rezultate ispitivanja treba uzeti sa rezervom. Povećom.

Uzorak je mali, pitanja nejasna, zaključci proizvoljni.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava objavilo je 12. septembra ,,Izvještaj o rezultatima istraživanja (ankete) studentske populacije na temu: ,,Da li je religijsko obrazovanje važno za formiranje moralnih vrijednosti i etičkih stavova”. Ne zna se u okviru koje je vladine politike istraživanje na ovu temu rađeno. Rezultati istraživanja temelje se na anketi kojom je obuhvaćeno ukupno 138 ispitanika.

Mediji su prenijeli da 70 odsto ispitanika smatra religiju važnom u moralnom oblikovanju ličnosti dok 30 iskazuje stav da religija nema ključnu ulogu u formiranju ličnosti i njenih moralnih vrijednosti.

U Izvještaju piše da je, u okviru ispitivanja koliko je za formiranje etičkih vrijednosti važna religijska pripadnost, od ukupno 138 ispitanika/ca, 22 odsto odgovorilo da je važno, 39 da je djelimično važno i 39 procenata da nije uopšte važno. Onda je ministarstvo zaključilo da je ,,S obzirom na rezultate ankete očigledno da anketirani smatraju da je religijsko obrazovanje važno za formiranje etičkih vrijednosti”. Te se brojke, prosto, ne slažu. Nejasno je na osnovu čega su ispitivači ,,djelimično važno” sabrali sa ,,važnim”.

Otprilike koliko i obrada podataka jasna su i pitanja. Jedno od prvih glasi: ,,Da li pripadate nekoj od etabliranih religija i vjerskih institucija u Crnoj Gori?”. Šta znači ,,pripadati vjerskoj instituciji”, očito nijesu baš razumjeli ni ispitanici pa je njih 71 odsto kazalo da ne pripada, dok je 29 procenata odgovorilo da pripada ,,vjerskoj instituciji”.

Među anketiranim studentima 86 procenata bi na izborima podržalo kandidata druge vjeroispovijesti, dok je 14 odsto studenata kazalo da ne bi. Kada je u pitanju podrška političkim kandidatima na izborima, religijska pripadnost za 61 odsto ispitanika nije važna uopšte, za 23 je djelimično važna, za šest veoma i 11 ne može da procijeni.

U okviru ispitivanja poznavanja Biblije, Kurana i Talmuda, 65 odsto ispitanika, odgovorilo je potvrdno da su ih čitali. Kako ne. Da ih je toliko pročitalo i Toma Sojera, pa ne bi bilo malo.

,,Proces ispitivanja odnosa između poznavanja drugih vjerskih učenja i vlastite religijske pripadnosti pokazao je da 82 odsto ispitanika konstatuje da njihova religijska pripadnost ne utiče na njihove stavove o drugim religijama, dok ostatak smatra da uticaj postoji. U okviru ispitivanja koliko religijsko opredjeljenje utiče na vrijednosne stavove vezano za pitanja primijenjene etike, kao što su abortus, eutanazija i slično, 15 odsto ispitanika se u potpunosti slaže, 37 se uopšte ne slaže, dok se djelimično slaže 37 procenata i djelimično se ne slaže 11 odsto”, napisano je u Izvještaju.

Kada je u pitanju uloga vjerskih institucija i vjerskih zajednica u crnogorskom društvu svaki četvrti student smatra da je njihova uloga veoma važna, dok je 59 procenata mišljenja da je ona važna. Svega 15 odsto ispitanih ulogu vjerskih institucija i zajednica smatra nevažnom.

Na pitanje koliko vjerske institucije i različite religije doprinose izgradnji multikulturalnosti u Crnoj Gori, 52 odsto ispitanika smatra da uopšte ne utiču, dok 48 odgovara da utiču u velikoj mjeri. Da je religija bitna za izgradnju mira u modernim političkim zajednicama smatra 60 odsto ispitanika, dok 40 procenata iskazuje negativan stav po ovom pitanju.

U okviru istraživanja 57 odsto ispitanika smatra da tokom dosadašnjeg školovanja nije dobilo dovoljno obrazovnih sadržaja o istoriji religije, ostatak ispitanih je zadovoljan religijskom edukacijom tokom školovanja.

Ministarstvo zaključuje: “Osnovni cilj svih sprovedenih aktivnosti je identifikovanje nivoa religijskog obrazovanja, poznavanje temeljnih religijskih učenja, pojmova, simbola i vrijednosti koje utiču na izgradnju moralnih vrijednosti i poštovanje univerzalnih etičkih principa. Pitanje koliko su moralne vrijednosti oslonjene na univerzalna moralna učenja sadržana u svim velikim monoteističkim religijama, indikator je za sprovođenje nove obrazovne politike i edukaciju mladih ljudi na univerzalnim i opšteljudskim vrijednostima”.

Pored toga, kažu, ,,na osnovu analizę prikupljenih podataka może se zaključiti da studentska populacija na Univerzitetu Crne Gore smatra da je poznavanje religijskih učenja i njihovih univerzalnih etičkih vrijednosti jedan od važnih preduslova za formiranje moralne ličnosti. Visok procenat ispitanika/ca izražava mišljenje da su ipak nedovoljno informisani o ključnim teološkim i religijskim pojmovima vezano za sopstvenu religijsku tradiciju kao i za poznavanje različitih religija koje postoje u Crnoj Gori.

Pošto je, objašnjava Ministarstvo ,,anketa pokazala da postoji veliki prostor za unapređenje i edukaciju u oblasti poznavanja različitih religijskih učenja kao i potrebu za uvođenjem Etike kao posebnog predmeta na svim nivoima obrazovanja”. Pored toga se, kako kažu, može zaključiti da ,,treba osnažiti vjerske sadržaje u okviru postojećih predmeta humanističkih i društvenih nauka kao i uvesti predmete sa povećanim fondom časova kao što su – istorija svetskih religija, uporedna religija, ključni religijski simboli, obredi u različitim religijskim tradicijama”.

Ministarstvo preporučuje i izradu Pojmovnika (Leksikona) najvažnijih simbola, etičkih vrijednosti i učenja velikih monoteističkih religija, ,,kako bi se mladi ljudi na jednostavan i koncizan način upoznavali sa njihovim temeljnim učenjima”. Ne uzmi me Bože u grijeh, tu bi neko mogao da zaradi koju paru.

Sve u svemu, čitava stvar miriše na pripremanje terena za predlog o uvođenju u škole neke varijante vjeronauke. Samo nam još to fali.

Javnosti je, zahvaljujući interpretaciji u medijima, taj aspekat istraživanja potpuno promakao. O pitanju ko bi u brak sa inovjercem, međutim, plamte rasprave.

Neki, u tome što skoro pola studenata ne bi u brak sa voljenom osobom koja se drugom bogu moli vide civilizacijsko zaostajanje Crne Gore. Drugi smatraju da je to , kad se zna u kom svijetu su rasla ova djeca- očekivano.

Reklamiranje Crne Gore kao multikulturne zajednice u kojoj se poštuju različitosti, dugo traje. Problem je što, kao svaka reklama, ta stvar sadrži ogroman dio – šarene laže.

U avgustu 2017. Gallup je objavio indeks prihvatanja migranata. Od 137 zemalja Crna Gora se, po tome koliko je spremna da prihvati izbjeglice našla na pretposljednjem mjestu. Na samom kraju bila je Makedonija, ispred Crne Gore – Mađarska. Ona koja nam je poklonila bodljikavu žicu.

Posljednje istraživanje o etničkoj distanci radio je CEDEM 2013. Tada se pokazalo da je trend prosječne vrijednosti ukupne etničke distance sa 3,14 koliko je iznosio 2014. poslije referenduma – 2007. – porastao na 3,83 da bi 2013. pao na 2,60.

Poslije toga, zasigurno, nijesmo napredovali. Pitanja identiteta, onako kako se u Crnoj Gori danas predstavljaju, kombinovana sa dnevno političkim razlozima iz dana u dan proizvode sijaset razloga za podozrenje svakoga od svakoga. Crnogorci kontra Srba u Crnoj Gori i Srba kao takvih: zbog asimilacije, okupacije, želje za izlazom na more…Srbi protiv Crnogoraca: zbog diskriminacije, izdaje srpstva, izmišljanja jezika… Pravoslavci protiv Bošnjaka: zbog vanvremenske izdaje, i pride omogućavanja opstanka DPS-ovog režima… Bošnjaci protiv Muslimana i obrnuto: zbog nedovoljne samosvjesnosti, izmišljanja imena… Srbi i, u potaji, Crnogorci protiv Albanaca: zbog toga što su svi Albanci za veliku Albaniju, Albanci protiv Srba i Crnogoraca: zbog toga što su svi oni Srbi… I tako dalje. Njegoš, crkva, vlast, partijsko zapošljavanje, himne, zastave, grbovi, petokraka, polumjesec, Tito – dugo se mogu nabrajati stvari koje nas dijele. One koje spajaju nije lako smisliti.

U Crnoj Gori, prema popisu iz 2011. živi: 44,98 odsto Crnogoraca, 28,73 Srba, 8,65 Bošnjaka, 4,91 Albanaca, 3,31 Muslimana, 0,97 Hrvata, 1,01 odsto Roma. Pravoslavaca ima 72,07 odsto, katolika 3,44 pripadnika islamske vjeroispovijesti 15,97, muslimana 3,14. Usput, dijeljenje islamske od muslimanske vjeroispovijesti u konkurenciji je za najveću glupost crnogorske statistike. Kako se god sabere i oduzme teško je smisliti drugu ideju za opstanak ovakve zajednice osim zajedničkog života. Možemo živjeti i kao rogovi u vreći, ali je glupo. I opasno.

Miloš BAKIĆ