Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLIJEDI LI ZA VLADINO BEZAKONJE KAZNA ILI NAGRADA: Naše para, a njihova posla

Objavljeno prije

na

Vladini postupci nijesu bili, u potpunosti, u skladu sa zakonom. Tim riječima je ministar finansija Darko Radunović potvrdio ono što, pravo govoreći, dobar dio nas već zna. Drugačije, ipak, zvuči kad iz prve ruke čujete priznanje krivca, nakon što shvati da je uhvaćen u nedjelu.

Radunović je prije neki dan na sjednici Odbora za ekonomiju otvorio dušu i potvrdio da je Vlada tokom prošle godine nacionalnoj avio kompaniji, krijući, dala 9,6 miliona eura. „Da bi pomogli njen oporavak”. A Montenegroerlajns (MNA) je, tako potpomognut, povećao dugove prema državi, aerodromima, kontroli leta…

Jedan od modela pomoći predočio je poslanik Raško Konjević (na stranu pitanje da li je Konjeviću i njegovom SDP-u takvo poslovanje smetalo dok su oni bili dio vlasti i uprave MNA): Vlada je prvo povećala budžet Nacionalne turističke organizacije (NTO) za više od pet puta – sa prvobitno planiranih 900 hiljada na 4,8 miliona eura. Onda su čelnici NTO, takođe tajno, dvije trećine tog novca (3,2 miliona) proslijedile Montenegroerlajnsu.

,,Mi smo njima dali taj novac sa nadom da će oni da nam ga vrate”, kazao je Radunović.

Sad, vjerujemo, znate kako je nastala izreka „naivan ko ministar (finansija)”. A našem ministru to nije bilo dovoljno pa je, u isto vrijeme i na istom mjestu, obznanio kako Vlada „u potpunosti ne poštuje” ni odredbe Zakona o reprogramu poreskog duga. Radi se o tome da izvršna vlast toleriše „neke” poreske dužnike i ne pokušava da državna potraživanja od njih naplati u postupku prinudne naplate. Podrazumijeva se, ali je ministar ponovio da pritvrdi, kako se Vlada i na to bezakonje odlučila – za naše dobro. „Kako bi spasila te kompanije”. Od koga?

Odgovor na to pitanje od ove vlasti nećemo dobiti. Zapravo, vlada taji i imena kompanija kojima oprašta stotine hiljada i(li) milione duga, uz godinama ponavljan izgovor: ako plate propašće.

Za to vrijeme drugi plaćaju umjesto njih. A kad povlašćeni konačno propadnu, a to se neminovno desi malo prije ili malo kasnije, onda iza njih ne ostane ništa. Ni za dugove državi, ni za neisplaćene zarade radnicima, ni za neizmireno penzijsko i zdravstveno osiguranje… Najnoviji primjer je kompanija Vektra Nord (nekadašnja Impregnacija Kolašin), jedno iz reda preduzeća koje su vlade pod komandom Mila Đukanovića (ličnom ili partijskom) poklanjale njegovom kumu Draganu Brkoviću. A ovaj ih redom upropašćavao, zadužujući se istovremena na račun lako stečene imovine.

Uglavnom, Vektra Nord je od 15. novembra u stečaju. Preduzeće, prema podacima Privrednog suda, nema imovine. A državi za porez duguje skoro pola miliona, radnicima 36 plata, dok im staž nije uplaćivan od 2010. godine.

Što bi ministar Radunović rekao: možda će platiti. Kao da istu priču, uz iste glavne i sporedne glumce – državne čelnike i njhove štićenike, tzv. biznismene – nijesmo već gledali u Baru, Podgorici, Herceg Novom, Pljevljima. Smjenjuju se samo žrtve.

Dok nam je ministar Radunović pripovijedao o tome kako vlada nije „u potpunosti” poštovala zakone, v.d. direktora Direktorata za budžet Bojan Paunović najavio je kako to kabinet premijera Duška Markovića neće raditi ni u budućnosti. Nacrt zakona budžeta za 2019. godinu je pripremljen i razmatran u Vladi, baš kao što to nalažu zakonski rokovi, kazao je Paunović MINI, da bi potom dodao kako isti taj budžet, po svoj prilici, neće biti usvojen u propisanom roku. Pošto je „njegovo formalno usvajanje na određen način uslovljeno usvajanjem zakona o državnoj upravi koji se trenutno nalazi u skuštinskoj proceduri”.

„Formalno usvajanje budžeta”, kaže vršilac dužnosti Direktorata za budžet demonstrirajući da ne shvata Ustavom utvrđene relacije između Vlade i parlamenta. A možda i nije jedini. Vlada je, sluti se iz objelodanjenih najava, naredni budžet pripremila već računajući na prekrajanje postojeće organizacione šeme državne adminsitracije, koje bi joj mogla omogućiti budući zakon. Pod uslovom da bude usvojen u Skupštini. Odnosno, kada bude.

Datada, vratimo se na rečenicu s početka ovog teksta: Vladini postupci nijesu bili, u potpunosti, u skladu sa zakonom. Oslobodimo se, makar za potrebe ovog teksta, priloške odredbe za način iz prethodne rečenice. Tek da bi u potpunosti sagledali značenje iskaza ministra finansija Darka Radunovića.

Dakle: Vladini postupci nijesu bili u skladu sa zakonom.

Možemo da pretpostavimo šta se u tom slučaju radi u državi u kojoj institucije drže do prava i pravde? A šta će se desiti u Crnoj Gori, takođe znamo.

Ako je Vujadin Dobrašinović pravosnažno osuđen na četiri godine zatvora zato što je, bez šumarskih doznaka, sjekao drva u svojoj šumi, čemu da se nadaju nadležni iz Vlade koji su tokom jedne godine, pomažući samo jedno od privilegovanih paradržavnih preduzeća, nezakonito potrošili naših 9,6 miliona eura? Bivši predsjednik Filip Vujanović odbio je, po preporuci Ministarstva pravde, da pomiluje Dobrašinovića, oca petor djece. Koji je, tek da pritvrdimo da se sa državom nije šaliti, uhapšen i odveden u zatvor sa stričeve sahrane.

Šta li će Đukanović uraditi sa svojim Markovićem, Radunovićem, Osmanom Nurkovićem (ministar saobraćaja) i ministrom pravde Zoranom Pažinom.

Po kuloarima već kruži priča kako bi Radunović mogao biti kažnjen najtežom od svih kazni – prekomandom na mjesto guvernera Centralne banke Crne Gore. Nakon što se aktuelni guverner Radoje Žugić preseli u diplomatiju. Možda ove najave i nijesu tačne, ali nema sumnje kako bi se Radunović mnogo komotnije osjećao u sistemu CBCG gdje je nedavno, voljom Savjeta CBCG dopunjen Pravilnik o tajnosti. Koji je, naravno, tajna. Pa samo naslućujemo mogućnost da bi u buduće svaka informacija o radu ovdašnjih banaka, izuzev njihovog imena i možda ponekoga od osnivača (naravno ne svih), bila najstrože čuvana tajna monetarnih vlasti.

Nema tu priče o finansiranju Montenegroerlajnsa, Nacionalnoj turističkoj organizaciji ili budžetu za narednu godinu. Taman posla. Nego fino: svi na svoje radne zadatke. Pa koga plate – plate. Ostali ima da ćute i rade. „Kako bi spasili te banke”. Pardon, „kompanije”. Ili ministre i njihove biznismene.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo