Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DJECA U CRNOJ GORI: Osuđena pokoljenja

Objavljeno prije

na

Pokoljenja djela sude – zvečalo je ovih dana sa svih strana. Nebeska je tajna koliko je građana makar pomislilo na to da će neka pokoljenja suditi i ovom društvu i ovom vremenu. Sudeći po uslovima u kojima rastu pokoljenja iz naših dana, ne bi se reklo da im se dobro piše. U skladu s tim će i suditi, nama, današnjima.

U svijetu se 20. novembra obilježava Međunarodni dan dječjih prava.

Tog datuma 1989. Generalna skupština UN usvojila je Konvenciju o pravu djeteta. U Konvenciji se govori o obavezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obavezama brojnih društvenih činilaca u vezi sa zaštitom djeteta. To je prvi dokument u kojem se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi kojoj je potrebna posebna zaštita. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta iz 1959. koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona.

Osnovnim pravom djeteta smatra se pravo preživljavanja koje uključuje hranu, smještaj, zdravlje, životni standard. Slijedi grupa razvojnih prava na vaspitanje i obrazovanje, porodicu, kulturu, identitet. Djeca imaju pravo da učestvuju u donošenju odluka, pravo na druženje, izražavanje, pristup informacijama. Tu su i prava na zaštitu od zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice, prostitucije.

Jasno – Konvencijom se definiše da djeca imaju pravo na životni standard koji odgovara njegovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i socijalnom razvoju.Te uslove prevashodno treba da im obezbijede roditelji, ali se od države očekuje da preduzme odgovarajuće mjere pomoći i obezbijedi materijalnu pomoć i programe podrške, posebno oko prehrane, odijevanja i stanovanja.

Jedino istraživanje o siromaštvu djece u Crnoj Gori radio je UNICEF prije skoro deset godina. Rezultati objavljeni 2012. pokazali su da svako deseto dijete nije imalo dovoljno sredstava za minimalno zadovoljenje osnovnih potreba.

Državni činovnici kazali su tada kako će im podaci iz istraživanja biti dragocjeni kako bi definisali nove politike. Možda su neke politike ispisane, ali socijalna pomoć godinama ne mrda.

Pravo na materijalno obezbjeđenje u iznosu od 63,5 eura ima ,,pojedinac”. Uzmimo da ima suprugu, odnosno porodicu sa jednim članom – 65,86 eura. Porodicu sa dva člana sleduje 76,20, sa tri člana 91,50, sa četiri člana 108, sa pet i više članova 120,70 eura.

Nije otkriveno koje su mudre glave i po kojim kriterijumima odredile ove iznose. Ako se računa da u porodici sa oba supružnika prvo dijete spada u kategoriju ,,porodica sa dva člana”, država tom djetetu dodjeljuje pomoć od 10,34 eura. Naredno dijete, ,,vrijedi” 15,3 eura, sljedeće 16,5, i posljednje 12,7 eura. Metodologija pomoću koje je država došla do ovih cifara sigurno para valja.

Tu je i dječiji dodatak. Davno su prošla vremena kad su ga primala sva djeca. Danas tu privilegiju može ostvariti dijete: korisnik materijalnog obezbjeđenja; korisnik dodatka za njegu i pomoć;

korisnik lične invalidnine; bez roditeljskog staranja i dijete čiji je roditelj, usvojilac, staralac, hranitelj i tako dalje, kao korisnik materijalnog obezbjeđenja, zasnovao radni odnos na osnovu sporazuma o aktivnom prevazilaženju nepovoljne socijalne situacije.

Visina dodatka za djecu iznosi mjesečno, za dijete korisnika materijalnog obezbjeđenja 23,68 eura, propisuje zakon. Korisnici dodatka za njegu i pomoć imaju pravo na dječiji dodatak od 31,87 eura, lične invalidnine 39,57 eura, koliko je predviđeno i za djecu bez roditeljskog staranja. Opet se primjećuju fine nijanse koje je smislio zakonodavac. Nekome ko je siroče samo tri centa fale, pa da ga država pomaže sa 40 eura mjesečno.

Pravo na dodatak za djecu imaju troje djece u porodici. Za četvrto i narednu djecu država ne snosi nikakvu odgovornost.

Uslovi za odobravanje materijalne pomoći su rigorozni. Naravno, ako se ne računaju izborne godine, rođaci u socijalnom i slični kriminali.

Jedno važno pravo u vezi sa djecom kapitalizam još nije pojeo: ono da jedan od roditelja novorođenčeta ima pravo na 12 mjeseci plaćenog odsustva sa posla.Ono važi ako majku, zato što je bila trudna, nijesu izbacili sa posla. I ako ima posao na neodređeno, jer ako im ugovor istekne dok su na porodiljskom – istekao je. Žene u prosvjeti zaposlene na određeno vrijeme, čiji se ugovori produžavaju u septembru, često prekidaju porodiljsko bolovanje jer je to jedini način da im ugovor bude produžen.

Konvencija o pravima djeteta detaljno propisuje i pravo na obrazovanje i vaspitanje. Pored obezbjeđivanja osnovnog i besplatnog školovanja, od države se očekuje da podstiče i pomaže srednje obrazovanje, učini ga dostupnim za sve i obezbijedi materijalnu podršku.

Znamo koliko je kod nas osnovna škola besplatna. Veliki broj roditelja udžbenike može da kupi samo na kredit. Udžbenici se ne mogu ,,nasleđivati” zbog stalnih izmjena u nastavnim programima. Roditelji su prisiljeni da školske knjige kupuju u ,,kompletima” koji sadrže udžbenike koji se ne koriste, razne CD-e i ostala čuda na kojima, realno, država zarađuje.

O kvalitetu obrazovanja uporno govore rezultati PISA testiranja.

Istraživanje se radi svake treće godine. U decembru 2016. nakon objavljivanja rezultata najvećeg svjetskog obrazovnog istraživanja znanja i vještina, koje obuhvata više od pola miliona učenika iz preko 70 zemalja, uzrasta od petnaest godina pokazalo se da petnaestogodišnjaci iz Crne Gore zauzimaju 56. mjesto na svijetu. Po obrazovanju smo među najgorima i u regionu, iza nas su Makedonija i Kosovo.

Prosjek primijenjenog znanja učenika iz Crne Gore je u naučnoj pismenosti 411, matematičkoj 418, a u čitalačkoj 427. To je ispod prosjeka Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), čiji je PISA projekat. Minuloga proljeća urađeno je novo istraživanje, rezultati se još čekaju.

,,Treba da učiš, jer će ti to donijeti dobar život”, rečenica je koju u Crnoj Gori ne može bez zazora izgovoriti nijedan roditelj. Djeca nijesu ćorava, već odavno je njihova okolina prepunjena dokazima da ovdje, prosto, nije tako.

Ujedinjene nacije Konvencijom su propisale i da države treba da preduzimaju ,,sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne”, za zaštitu dece od nelegalne upotrebe opojnih droga i psihotropskih supstanci.

Ovih dana je NVO Juventas objavila da sve više mladih u Crnoj Gori uzima psihoaktivne supstance, najviše kanabis. Najmlađa osoba koja je koristila drogu, sa kojom se ova nevladina organizacija susrela je dječak od 12 godina.

Zaštita djece od svih oblika seksualnog izrabljivanja i seksualne zloupotrebe, još je jedan standard UN-a. Monitor je pisao o preblagim kaznama koje se u Crnoj Gori izriču za ,,nedozvoljene polne radnje”. Silovatelj desetogodišnje djevojčice osuđen je na godinu dana zatvora; za silovanje djevojčice od 13 godina presuda je bila – tri godine. Maksimalna zaprijećena kazna je deset godina.

Možda je gori od sumnjivog kvaliteta ostvarivanja prava djece jedino ukupan ambijent u kojem odrastaju. Opšte je mjesto postala izloženost medijima čija su okosnica Zadruga i Parovi, ali može i gore. Od Mace Diskrecije se i očekuje da bude to što je, problem je kad je u određenoj ravni Maca Diskrecija moralna gromada za pokoju poslanicu crnogorskog parlamenta.

Da, tu je i osjećaj nepravde. Džabe sve konvencije, šepurenje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i i poglavlja o pravosuđu pride, kad sve okolo ječi od nepravde.

Prošle sedmice je objavljeno kako je sredovječni muškarac koji je pijan na pješačkom prelazu pregazio šesnaestogodišnju djevojčicu osuđen na pet mjeseci koje će provesti u kućnom pritvoru. Djevojčica je imala teške povrede, muškarac je sa mjesta nesreće pobjegao. Ako prvostepena presuda opstane u toplom domu sa familijom, pored televizora, izdržaće kaznu. Umanjenu za 13 dana, koliko je proveo u pritvoru. Olakšavajuća mu je okolnost što ranije nije osuđivan i što ima dvoje djece. Svakoga sa zrnom savjesti mora da boli tolika nepravda.

Prema istraživanju koje je prije dvije godine uradio Centar za građansko obrazovanje, polovina mladih želi da napusti Crnu Goru. To su oni koji su do juče bili djeca. Oni koji su djeca danas, taj procenat sigurno neće umanjiti, prosto zato što ništa nije bolje nego što je bilo.

Pokoljenja će djela suditi – tamo daleko.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo