Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LICE I NALIČJE CENTRA SAVREMENE UMJETNOSTI CRNE GORE: Ništa novo, ništa savremeno

Objavljeno prije

na

Podgorica će u dogledno vrijeme dobiti Muzej savremene umjetnosti, koji će predstavljati važan segment crnogorske umjetnosti, očuvanja kulturnog identiteta crnogorskog naroda i biti mjesto susreta savremenih umjetničkih izraza, najavio je prije dvadesetak dana ministar kulture Aleksandar Bogdanović.

To je bio povod da direktoru Centra savremene umjetnosti Nenadu Šoškiću uputimo nekoliko pitanja, pošto muzej treba da bude nasljednik Centra, ali odgovore nismo dobili ni nakon petnaest dana. Zbog toga nam je preostalo da se o Centru, o kojem poodavno kruže kontroverzne informacije, informišemo preko njegovog sajta i iz drugih izvora.

Institucija, koja se kiti prefiksom savremeni, za 23 godine postojanja nije dobila ni jednu nagradu esnafa, niti bilo kakvo međunarodno priznanje, iako predstavlja sebe kao jednog od kulturnih stožera Crne Gore, kojeg je osnovala Vlada 1995. godine. Većinu njegovih eksponata, koji će se pretpostavljamo naći u budućem muzeju, čini fond nekadašnje Galerije nesvrstanih zemalja Josip Broz Tito. Na linku Zbirke, šturim tekstom nalik statistici, predstavljen je fond Nesvrstanih. Afričku zbirku čini 206 eksponata iz 21 zemlje, Azijsku zbirku 139 eksponata iz 17 zemalja, Latino-američku 81 eksponat, dok je jugoslovenska, crnogorska i manjim dijelom evropska umjetnost klasifikovana u zbirci od 537 eksponata. Ukupno 963 eksponata. Ni uz jedan tekst o tim zbirkama nema fotografija eksponata i to u instituciji koja promoviše vizuelnu umjetnost.

U tekstu O nama, piše da Centar ,,raspolaže fondom od preko 1000 eksponata”, pa se nameće pitanje gdje su preostali eksponati koji nisu pripadali Galeriji Nesvrstanih? Ni na jednoj stranici ne nalazi se bilo šta što ima veze sa savremenom umjetnošću, a da ne govorimo o nečem što čini zbirku savremene umjetnosti.

Ako fond Galerije Nesvrstanih čine 963 eksponata, koji su većinom djela iz sredine XX vijeka, da li to znači da će preostalih pedesetak eksponata savremene umjetnosti predstavljati osnivački fond budućeg Muzeja savremene umjetnosti?

Javnost ništa ne zna o otkupu eksponata za Centar, pa je velika nepoznanica da li je uopšte Centar proširivao fond, čijim djelima i pod kojim uslovima. Prema našim izvorima, pojedini direktori Centra u tajnosti su i po svom nahođenju, po privatnoj liniji, kupovali umjetnine od autora po nerealno visokim cijenama. Zato se upućeni u rad Centra pitaju kako je Ministarstvo kulture dozvolilo da za 23 godine postojanja Centar ne obogati svoj fond respektabilnim brojem djela domaće i strane produkcije savremene umjetnosti i šta on uopšte baštini od savremene umjetnosti? Na osnovu čega se onda ova institucija uopšte zove Centar savremene umjetnosti ako je po programu i načinu djelovanja slična prezentacijama likovne umjetnosti lokalnih centara za kulturu ili prosječnoj privatnoj galeriji koja ipak vodi računa o novcu i ne izlaže sve i svašta?

U tekstu O nama piše i ovo: ,,Pogramski koncept institucije podrazumijeva realizaciju programa iz oblasti vizuelnih umjetnosti…” Programski koncept institucije, kako kažu istoričari umjetnosti, ne može da podrazumijeva realizaciju programa, već određenu ideju, zamisao, stav, filozofiju. Šta je temeljna ideja Centra, do dana današnjeg velika je zagonetka.

Da Centar ima problema sa konceptom vidi se i po konkursima koje iz godine u godinu raspisuje ,,za mlade”, u najmanju ruku kao da je kasting za manekene.

Za najnoviju manifestaciju Bijenale mladih , prema našim izvorima, direktor Šoškić nije udostojio nijednog crnogorskog istoričara umjetnosti, pa čak ni one iz Centra, čime je crnogorskoj javnosti pokazao koliko cijeni kadrovski potencijal institucije kojom upravlja. Selektor te manifestacije je likovni kritičar Sava Stepanov iz Novog Sada, autor teksta za Šoškićevu izložbu u Majamiju 2017. godine.

U Odluci o organizovanju Centra savremene umjetnosti stoji da se ova institucija bavi: prikupljanjem i proučavanjem umjetničkih djela, formiranjem i obogaćivanjem različitih kolekcija (legata i zbirki), istraživanjem, praktičnim i eksperimentalnim metodama u savremenoj umjetnosti, produkcijom i organizacijom manifestacija iz oblasti savremene umjetnosti (pozorišna djelatnost, književnost, film, muzika i druge audiovizuelne djelatnosti), organizvanjem seminara, tečajeva, tribina, predavanja o savremenoj umjetnosti, obavljanjem marketinga u oblasti kulture, izdavanjem časopisa… Ovaj popis djelatnosti preuzet je sa dokumenta Organizacija Centra, koji je verifikovala Vlada Crne Gore 2014. godine.

Osim izlagačke djelatnosti, Centar savremene umjetnosti gotovo da i nema nekih drugih programa, pa nije jasno čemu i kome služi navedeni dugometražni popis, za koji Centar vjerovatno dobija novac iz državnog budžeta.

Na FB stranici Centra samo se nižu izložbe. Gdje su pozorišne predstave, eksperimentalni programi, tečajevi, tribine, seminari…? Koji je to film snimio Centar savremene umjetnosti od svog osnivanja 1995. godine pa do danas? I šta to Centar istražuje?

U Odluci o organizovanju Centra u Članu 5 piše da Savjet upravlja Centrom. Predsjednica Savjeta je dekan na Likovnoj akademiji Milena Jovićević, a članovi Sanja Jovanović, Nataša Đurović, Ognjen Spahić i Marina Čelebić.Na zvaničnom sajtu nema podataka o tome da Savjet funkcioniše i koje odluke donosi. Javnost Crne Gore još nije imala priliku da sazna ni stav Savjeta o izgradnji Muzeja savremene umjetnosti.

Na sajtu nema podataka ni o godišnjem, ni o mjesečnom planu realizacije programa. Nema stavki koliko Centar uopšte troši novca na programe, što omogućava odstupanja i improvizaciju u programima, koji se realizuju u objektima Centra od kojih se jedan zove Klub. Prema prošlogodišnjoj informaciji Ministarstva kulture ova institucija dobije preko pola milona eura godišnje, što bi trebalo da znači da je potrošila blizu jedanaest miliona eura od osnivanja.

U stavci Publikacijenavodi se časopis Artcentrala, koji ne izlazi godinama, a od ostalih izdanja nijedno nije dostupno na sajtu.

Što se tiče javnih nabavki naveden je samo Ugovor o televizorima, pa ispada da je Centru mnogo bitnije da predstavi televizore nego eksponate ili projekat budućeg Muzeja savremene umjetnosti. Članom 3 Odluke o Organizovanju Centra predviđa se i ,,davanje u zakup pojedinih djelova svojih objekata” iako nigdje ne piše ni pod kojim uslovima, ni po kojoj cijeni, niti ima bilo kakvog ugovora o realizaciji takve usluge.

Sve u svemu, u Centru savremene umjetnosti ništa ni novo ni savremeno.

Sve to toleriše Ministarstvo kulture, koje na Centru savremene umjetnosti pokazuje da nema viziju ni koncept razvoja crnogorskih kulturnih institucija. Da li će i izgradnja muzeja biti još jedan neuspio eksperiment o trošku građana Crne Gore?

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo