Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NOVE IGRE OKO SOLANE: So na živu ranu

Objavljeno prije

na

solana

Vlada je početkom oktobra saopštila da je Studiju zaštite Ulcinjske solane proslijedila lokalnoj samoupravi. Tim dokumentom, koji je finalizovan još u novembru 2017. godine, trebalo je da stručnoj javnosti i građanima budu ponuđena rješenja na sva pitanja od značaja za ovaj lokalitet.

Iz Opštine Ulcinj ni poslije gotovo dva mjeseca nema informacija što se dešava sa Studijom. Ona je trebalo da bude stavljena na javnu raspravu, a da potom lokalni parlament donese odluku da se Solana proglasi parkom prirode i da, konačno, dobije bar neki vid zaštite. Ne manje važno je što odredbe Zakona o zaštiti prirode, zabranjuju da se radi bilo što čime se ugrožavaju obilježja, vrijednosti i uloga parka.

Sada je sigurno da se to neće desiti do kraja ove godine, iako je obaveza usvajanja odluke o zaštiti prihvaćena zaključcima sa 4. međunarodne konferencije o Solani, koja je u aprilu održana u Podgorici.

Iz Građanskog pokreta URA zatražili su od lokalne vlasti da odmah uradi svoj dio posla, jer, navode, nema pravo da odlaže svoje obaveze i izbjegava preuzimanje odgovornosti.

,,Vladi Crne Gore i njenoj ispostavi u Ulcinju se ne žuri. Oni nastoje dobiti još malo vremena kako bi se čitav ovaj prostor toliko devastirao, da se ne bi imalo što zaštititi. Zato već pet godina nema proizvodnje soli, bez čega na Solani nema ni jedinstvenog ekosistema, radnici su već otjerani, dok je ptica sve manje”, rekla je funkcionerka URA Arijana Kurmemović.

Crnogorska vlast nastoji da privoli evropske zvaničnike da do kraja ove godine omoguće otvaranje poglavlja 27 u pristupnim pregovorima, a koje se odnosi na životnu sredinu i klimatske promjene. Od Izvještaja o napretku Crne Gore 2015. godine EU je kao jedan od pregovaračkih kriterijuma za Crnu Goru postavila pitanje Ulcinjske solane zbog, kako je saopšteno, jedinstvenog spoja ekonomskog razvoja i zaštite životne sredine.

Čini se da je trenutno predsjedavajuća EU, Austrija, spremna da udovolji zahtjevu Vlade Crne Gore, ali je pitanje što će odlučiti Njemačka. ,,Oni su veoma dobro upoznati sa potezima koje je crnogorska vlast činila u procesu devastacije prostora Solane, koji je važan, ne samo u regionalnim i evropskim, već i u svjetskim razmjerama”, kaže lider URA Dritan Abazović, koji je u Berlinu razgovarao sa njemačkim političarima i o ovom pitanju.

Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku i bezbjednost Federika Mogerini je poručila da će zaštita Ulcinjske solane ostati istaknuta tema u razgovorima sa Crnom Gorom. ,,Evropska komisija će nastaviti da pažljivo prati sve događaje koji se tiču Solane i njene zaštite”.

U Opštini Ulcinj kažu da nema ničeg spornog u proglašenju Solane zaštićenim područjem. ,,Stav Ulcinja je jasan: Solana će se zaštititi. Prostorno-urbanističkim planom Opštine ona je predviđena kao zaštićena zona, a Vlada je to odobrila. To rješenje je dobilo potvrdu od svih relevantnih instanci”, tvrdi ulcinjska potpredsjednica Hadidža Đoni i napominje da lokalna samouprava nije u mogućnosti da sama revitalizuje ovaj prostor. ,,Teško je izdvojiti iz budžeta Opštine toliko sredstava, čak i nemoguće. Ali, ta ulaganja ne treba gledati samo kroz prizmu budžetskih opterećenja države, već očuvanje nečeg što nije samo ulcinjsko i crnogorsko bogatstvo, već bogatstvo evropskih i svjetskih razmjera”, kaže Đoni.

U Studiji zaštite se navodi da bi sredstva potrebna za početna ulaganja u infrastrukturu Solane iznosila oko četri miliona eura, te da bi operativni troškovi za proizvodnju novih, visokokvalitetnih proizvoda od soli na ograničenoj površini i troškovi upravljanja čitavim područjem Solane dostigli milion eura.

Dok se čeka da navedeni dokument bude pred građanima Ulcinja na javnoj raspravi i na vijesti iz Brisela, stečajna uprava Solane raspisala je u srijedu 14. tender za prodaju pokretne i nepokretne imovine tog najstarijeg ulcinjskog preduzeća. Kako se ističe u oglasu, Solana se potencijalnim kupcima nudi po cijeni od nešto više od 145 miliona eura.

Stečajna uprava je početkom 2016. godine saopštila da neće više raspisivati javne licitacije za prodaju fabrike i preko 15 miliona kvadrata zemljišta dok ne budu regulisani imovinski odnosi između države i tog preduzeća.

,,Dosadašnja praksa nam dokazuje da nijedan respektabilan investitor nema namjeru da novac, znanje i iskustvo ulaže na temeljima privatizacionog kriminala i pravno nedefinisanog statusa i zemljišta Solane”, kaže Kurmemović.

Ona podsjeća da crnogorska Vlada odbija da ispuni zahtjev za stavljanje Solane na Ramsarsku listu zaštićenih močvarnih područja, iako je to obećala još početkom 2016. Zvanična Podgorica je tada saopštila da čini ,,inicijalne korake u cilju zaštite Solane na međunarodnom nivou”!?

Sve je ostalo na inicijalnim koracima, dok se biodiverzitet u zaleđu ulcinjske Velike plaže opasno urušio, bazeni su u katastrofalnom stanju, izmijenjen je i hemijski sastav vode, a na sve to ukazuje sastav ptičijeg svijeta koji se, zbog svega navedenog, bitno promijenio.

,,Najbolji inidikator da nešto nije u redu su ptice, koje su jako osjetljive na sve promjene u životnoj sredini. Struktura ptičijeg svijeta je znatno promijenjena, kao i hemijski sastav vode u bazenima”, kaže ornitolog Centra za zaštitu i proučavanje ptica Bojan Zeković.

,,Na kraju će za ovakvo stanje u Solani biti kriva Opština Ulcinj i ljudi koji sjede i čekaju da se nešto desi”, poručuje direktorica Društva Dr Martin Šnajder – Jakobi Zenepa Lika.

Ona je, ipak, optimista. ,,Pet godina preživljava ovaj prostor svašta. Ne umire. Urušava se, mijenja se, ali i dalje živi, kako tako. I dalje je jedinstven. Uvjerena sam da bi se biodiverzitet na ovom prostoru oporavio za dvije godine. I biće tako. Uprkos jasnim namjerama da ga unište. I što nam stavljaju novu so na živu ranu”, zaključuje Lika.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo