Povežite se sa nama

FOKUS

EVROPA POSLIJE BREGZITA: Strah od domino efekta

Objavljeno prije

na

Britanci su se na referendumu održanom 23. juna opredijelili za izlazak iz Evropske unije. Evropa je u šoku, ostatak svijeta zabrinut. Zagovornici Bregzita se sada možda osjećaju nezavisnije. No, procjene govore da će im zemlja postati siromašnija. I, što je veoma važno: Ujedinjeno Kraljevstvo bi moglo da se raspadne, jer većina Škota želi da ostane u EU. I zahtjevi za ujedinjenom Irskom mogli bi da postanu glasniji, jer spoljna granica EU poslije Bregzita vodi posred Irske.

No, bar isto toliko teške posljedice mogu da se očekuju u ostatku EU. Ne samo što će nedostajati jedan važan neto-platiša u zajedničkom budžetu. Nedostajaće i jedan spoljnopolitički, diplomatski i vojni ,,teškaš”, država koja je EU učinila otvorenijom prema svijetu. Ali, možda je najvažnija posljedica politička: Britanija bi i drugima mogla da posluži kao primjer. Ne mora odmah doći do istupanja drugih zemalja. Ali, druge zemlje bi mogle da počnu da prijete referendumima i, slično Velikoj Britaniji, traže specijalna prava i izuzetke. Na kraju bi ostala EU iz koje svako može da uzima ono što mu odgovara i da se ni na šta više ne obavezuje. Ta labava konstrukcija ne bi više bila globalni akter koga svi ozbiljno shvataju.

Mnogi u Evropi bi sada voljeli da Britanci osjete posljedice svoje odluke: izlazak je izlazak. Ustupaka ne smije biti. Kao što je pokazala rasprava u Evropskom parlamentu u utorak, preovlađuje raspoloženje da na primjeru Velike Britanije treba pokazati državama sa sličnim tendencijama da sa ,,dezerterima”, izraz koji je upotrijebio predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker, nema pardona.

Hladne glave međutim upozoravaju da bi takav stav nanio štetu i interesima EU. Onaj ko traži odmazdu, ne shvata koliko je u mnogim zemljama EU narasla skepsa, pa i netrpeljivost, prema EU.

Angela Merkel, Fransoa Oland i Mateo Renzi su preuzeli inicijativu. U ponedjeljak su se sastali u Berlinu, kako bi pripremili sastanak Evropskog savjeta u Briselu. Njemačka, Francuska i Italija su zemlje koje su utemeljile prethodnicu EU, Evropsku ekonomsku zajednicu i tri su najveće (po broju stanovnika) države Unije. One i zbog toga u ovoj istorijskoj krizi EU snose posebnu odgovornost.

Velika Britanija je još članica EU-a. „Razvod braka” će možda trajati dugo. Velika Britanija svoju namjeru istupanja iz EU-a mora „objasniti” i službenim pismom poslanim na adrese drugih 27 članica. Nejasno je kada će se to dogoditi. Referendum u Velikoj Britaniji nije bio obavezujući. Sada prvo Donji dom parlamenta mora ovlastiti premijera da Briselu podastre izjavu o izlasku. No, pitanje je kojeg premijera? Sadašnji vođa kontzervativaca Dejvid Kameron je podnio ostavku i treba da bude izabran novi. U Donjem domu je oko 70 zastupnika protiv Bregzita.

Evropsko vijeće, dakle preostalih 27 članica, Evropsku komisiju ovlašćuje da sa Velikom Britanijom pregovara o modalitetima izlaska iz Unije. Članom 50 Ugovora o EU iz Lisabona za to je predviđen rok od dvije godine. Ima mišljenja da bi čitava stvar mogla ići i brže.

Mora biti provjereno hiljade pravnih propisa i financijskih odnosa, na preko 80.000 stranica, i onda te veze prekinuti. Ugovor o napuštanju Unije moraju podržati zemlje članice, Evropski parlament i naravno Velika Britanija. Mora se razjasniti boravišni status građana EU u Velikoj Britaniji – i obrnuto. Potreban je i dogovor oko regulacije putovanja.

Istovremeno ili možda tek nakon toga počinju pregovori Velike Britanije s EU-om oko budućeg odnosa.

Mora se razjasniti i status britanskih službenika koji rade za EU. Oni bi verovatno mogli nastaviti da rade u Briselu do penzije (radi se o ,,doživotnim” ugovorima o radu).

EU će morati da se pozabavi opasnošću „zaraze” Bregzitom. U Francuskoj se 2017. održavaju predsjednički izbori. U Holandiji se 2018. bira novi parlament. Populisti iz obje zemlje su već najavili da žele takođe da organizuju referendume o izlasku iz EU. Marin le Pen u Francuskoj i Gert Vilders u Holandiji računaju na veliki uspjeh, s Bregzitom za leđima.

U Berlinu se procenjuje da Britanci o izlasku iz EU žele da pregovaraju i žele da osiguraju što je moguće više prednosti, a da ne snose nikakvu odgovornost. To njemački mediji smatraju ,,besramnim i neodgovornim”. I poručuju da EU treba da pokaže da misli ozbiljno. Unutar Unije je previše nemira i previše centrifugalnih sila. Druge zemlje bi inače takođe mogle doći na ideju da napuste EU.

Angela Merkel i njene kolege iz Pariza i Rima žele da idu pragmatičnim stazama. ,,Oni žele da pokažu nove perspektive i EU i njenim građanima. Žele da svi pažljivo slušaju mišljenja u Uniji, ozbiljnije shvataju brige, da bude više transparentnosti, da se djeluje brže i fleksibilnije”, komentarisao je Dojče vele.

Strah od zaustavljanja procesa proširenja Evropske unije i osnaživanje desnih stranaka, glavne su reakcije u zemljama Zapadnog Balkana nakon što su građani Velike Britanije odlučili da napuste EU. Većina upućenih misli da će Bregzit imati veoma negativne posljedice na dalji evropski put zemalja na Balkanu.

Kristijan Švarc Šiling, njemački političar i svojevremeni izaslanik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, smatra da će Bregzit dovesti u veliko iskušenje učlanjenje zemalja Zapadnog Balkana u EU. ,,Oni koji ne žele ulazak u EU sada će naravno reći: ‘Zašto da mi ulazimo u EU kada je napušta tako važna i velika zemlja poput Velike Britanije? Pa nismo ludi.’ Tako će zvučati njihova propaganda”.

Njemački ekonomski dnevnik Handelsblat, piše da bi izlazak Britanaca najviše pogodio privrede istočne Evrope, ali i Hrvatsku i Srbiju. Privredni rast ove dvije zemlje mogao bi biti smanjen za više od jedan odsto, prenosi Handelsblatt.

Obama: Ne podleći histeriji

Sa Evropom u previranju poslije britanskog glasanja za Bregzit, državni sekretar SAD-a Džon Keri izjavio je da odluka Britanaca na referendumu možda nikada neće biti realizovana i da zvanični London ne žuri da napusti taj blok. Keri je naveo i da ima više načina da odluka o Bregzitu bude povučena. Administracija predsjednika SAD-a Baraka Obame u kojoj je Keri od 2012. ne krije svoje protivljenje odluci o izlasku Velike Britanije iz EU. Čak je predsjednik Obama lično otišao u London proljetos da agituje protiv bregzita. Obama je upozorio da ne treba podleći ,,histeriji” koja je uslijedila poslije referenduma. ,,Pomalo je zavladala histerija poslije glasanja za Bregzit, kao da će na neki način NATO nestati, transatlantska alijansa biti raspuštena, a da će svaka zemlja odjuriti u svoj ćošak. To nije ono što se događa”, poručio je Obama. Generalni sekretar Sjevernoatlantskog pakta Jens Stoltenberg je istakao da je saradnja između EU i NATO važnija nego ikad: ,,Moramo da pošaljemo jasnu poruku da glasanje Velike Britanije da izađe iz Unije ne znači da nijesmo u stanju da sarađujemo i radimo zajedno”. Kao i 22 zemalje članice EU, Britanija je takođe i članica NATO-a i postoji bojazan da bi njen izlazak iz Unije mogao da oteža kolektivne napore za očuvanje sigurnosti. To uključuje akcije za borbu protiv islamističkih ekstremista ili formiranje ujedinjenog fronta za zaustavljanje ruske agresije u Ukrajini. Kremlj se nada da će njihovi dugogodišnji saveznici u EU, evroskeptični politički pokreti i stranke, dodatno podriti čvrstu politiku Unije prema Rusiji zbog njenih akcija u Ukrajini u posljednje dvije godine. Ministar spoljnih poslova Velike Britanije Filip Hamond je za Bi-bi-si konstatovao da će rezultat referenduma sigurno zadovoljiti ruskog predsjednika Vladimira Putina. Dojče vele komentariše da će službene ruske reakcije na Bregzit zvučati diplomatski, ali iza kulisa Kremlja vlada veliko slavlje. Prema DW malo je ,,vjerovatno da će se od Putina tim povodom čuti trijumfalni govor. On se ipak pozicionira kao međunarodni državnik, koji će reagovati diplomatski i umjereno. Ali kroz medije koje kontroliše Kremlj će jasno dominirati zluradost i krokodilske suze zbog Bregzita. Jer ruski mediji odavno predstavljaju EU u negativnom svjetlu, kao Uniju koja samo što se nije raspala”.

EU mora mijenjati pravila

Kristijan Švarc Šiling smatra da je situacija poslije Bregzita teška i da Evropa mora promijeniti svoja pravila. ,,Ako sada ne shvatimo da se pravila u EU moraju tako uskladiti da budu više demokratska, odnosno da sami birači iz zemalja članica više utiču na odluke i da se dovede u balans podjela vlasti između zakonodavnog nivoa, Evropskog parlamenta i Evropske komisije, onda bi to mogao biti kraj zajedničke Evrope”. Gi Verhofstat, šef liberala u Evropskom parlamentu, zahtijeva malu ali jaku vladu EU. ,,Unija je konfederacija nacionalnih država koja zajednički mora da donosi odluke, koje uvijek dolaze prekasno i sa malim dejstvom. To je problem. To smo vidjeli na primjeru izbegličke krize, kada smo pokušavali da djelujemo u geopolitičkim krizama i krizi eura. To više ne funkcioniše. Mi više nemamo Uniju koja može da djelotvorno odgovori na izazove. Mislim da to vodi ka tome da ljudi odbijaju EU u pojedinim zemljama članicama. Ne treba nam Evropska komisija sa 28 komesara, zato što imamo 28 zemalja članica. Potrebna nam je privredna vlada za evrozonu”.

Bregzit i Crna Gora

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović ocijenio je da referendumska odluka građana Velike Britanije o napuštanju Evropske unije ima posebnu osjetljivost i težinu, kao i da obavezuje na maksimalnu posvećenost očuvanju jedinstva 27 članica Unije kako bi se sačuvale vrijednosti EU. ,,Ono što je bitno za Crnu Goru jeste da ona nije na približavanju Uniji insistirala zbog njenog snaženja, nego da bi unaprijedila sistem vrijednosti kod nas”, kazao je predsjednik SNP-a Srđan Milić. ,,Uticaj Bregzita na crnogorsku ekonomiju biće više indirektan preko kanala dešavanja u EU, nego direktan kroz saradnju sa Velikom Britanijom. Velika Britanija nije naš značajan spoljno trgovinski partner, a investicije iz te zemlje za pet mjeseci ove godine iznosile su 3,9 miliona eura”, saopšteno je iz Centralne banke Crne Gore. Bivša ministarka evropskih integracija Gordana Đurović izjavila je ,,da nema direktnih efekata kroz bregzit, koji bi se mogli odraziti na priliv stranih direktnih investicija u Crnu Goru”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo