Povežite se sa nama

FOKUS

EVROPA POSLIJE BREGZITA: Strah od domino efekta

Objavljeno prije

na

brexit-2

Britanci su se na referendumu održanom 23. juna opredijelili za izlazak iz Evropske unije. Evropa je u šoku, ostatak svijeta zabrinut. Zagovornici Bregzita se sada možda osjećaju nezavisnije. No, procjene govore da će im zemlja postati siromašnija. I, što je veoma važno: Ujedinjeno Kraljevstvo bi moglo da se raspadne, jer većina Škota želi da ostane u EU. I zahtjevi za ujedinjenom Irskom mogli bi da postanu glasniji, jer spoljna granica EU poslije Bregzita vodi posred Irske.

No, bar isto toliko teške posljedice mogu da se očekuju u ostatku EU. Ne samo što će nedostajati jedan važan neto-platiša u zajedničkom budžetu. Nedostajaće i jedan spoljnopolitički, diplomatski i vojni ,,teškaš”, država koja je EU učinila otvorenijom prema svijetu. Ali, možda je najvažnija posljedica politička: Britanija bi i drugima mogla da posluži kao primjer. Ne mora odmah doći do istupanja drugih zemalja. Ali, druge zemlje bi mogle da počnu da prijete referendumima i, slično Velikoj Britaniji, traže specijalna prava i izuzetke. Na kraju bi ostala EU iz koje svako može da uzima ono što mu odgovara i da se ni na šta više ne obavezuje. Ta labava konstrukcija ne bi više bila globalni akter koga svi ozbiljno shvataju.

Mnogi u Evropi bi sada voljeli da Britanci osjete posljedice svoje odluke: izlazak je izlazak. Ustupaka ne smije biti. Kao što je pokazala rasprava u Evropskom parlamentu u utorak, preovlađuje raspoloženje da na primjeru Velike Britanije treba pokazati državama sa sličnim tendencijama da sa ,,dezerterima”, izraz koji je upotrijebio predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker, nema pardona.

Hladne glave međutim upozoravaju da bi takav stav nanio štetu i interesima EU. Onaj ko traži odmazdu, ne shvata koliko je u mnogim zemljama EU narasla skepsa, pa i netrpeljivost, prema EU.

Angela Merkel, Fransoa Oland i Mateo Renzi su preuzeli inicijativu. U ponedjeljak su se sastali u Berlinu, kako bi pripremili sastanak Evropskog savjeta u Briselu. Njemačka, Francuska i Italija su zemlje koje su utemeljile prethodnicu EU, Evropsku ekonomsku zajednicu i tri su najveće (po broju stanovnika) države Unije. One i zbog toga u ovoj istorijskoj krizi EU snose posebnu odgovornost.

Velika Britanija je još članica EU-a. „Razvod braka” će možda trajati dugo. Velika Britanija svoju namjeru istupanja iz EU-a mora „objasniti” i službenim pismom poslanim na adrese drugih 27 članica. Nejasno je kada će se to dogoditi. Referendum u Velikoj Britaniji nije bio obavezujući. Sada prvo Donji dom parlamenta mora ovlastiti premijera da Briselu podastre izjavu o izlasku. No, pitanje je kojeg premijera? Sadašnji vođa kontzervativaca Dejvid Kameron je podnio ostavku i treba da bude izabran novi. U Donjem domu je oko 70 zastupnika protiv Bregzita.

Evropsko vijeće, dakle preostalih 27 članica, Evropsku komisiju ovlašćuje da sa Velikom Britanijom pregovara o modalitetima izlaska iz Unije. Članom 50 Ugovora o EU iz Lisabona za to je predviđen rok od dvije godine. Ima mišljenja da bi čitava stvar mogla ići i brže.

Mora biti provjereno hiljade pravnih propisa i financijskih odnosa, na preko 80.000 stranica, i onda te veze prekinuti. Ugovor o napuštanju Unije moraju podržati zemlje članice, Evropski parlament i naravno Velika Britanija. Mora se razjasniti boravišni status građana EU u Velikoj Britaniji – i obrnuto. Potreban je i dogovor oko regulacije putovanja.

Istovremeno ili možda tek nakon toga počinju pregovori Velike Britanije s EU-om oko budućeg odnosa.

Mora se razjasniti i status britanskih službenika koji rade za EU. Oni bi verovatno mogli nastaviti da rade u Briselu do penzije (radi se o ,,doživotnim” ugovorima o radu).

EU će morati da se pozabavi opasnošću „zaraze” Bregzitom. U Francuskoj se 2017. održavaju predsjednički izbori. U Holandiji se 2018. bira novi parlament. Populisti iz obje zemlje su već najavili da žele takođe da organizuju referendume o izlasku iz EU. Marin le Pen u Francuskoj i Gert Vilders u Holandiji računaju na veliki uspjeh, s Bregzitom za leđima.

U Berlinu se procenjuje da Britanci o izlasku iz EU žele da pregovaraju i žele da osiguraju što je moguće više prednosti, a da ne snose nikakvu odgovornost. To njemački mediji smatraju ,,besramnim i neodgovornim”. I poručuju da EU treba da pokaže da misli ozbiljno. Unutar Unije je previše nemira i previše centrifugalnih sila. Druge zemlje bi inače takođe mogle doći na ideju da napuste EU.

Angela Merkel i njene kolege iz Pariza i Rima žele da idu pragmatičnim stazama. ,,Oni žele da pokažu nove perspektive i EU i njenim građanima. Žele da svi pažljivo slušaju mišljenja u Uniji, ozbiljnije shvataju brige, da bude više transparentnosti, da se djeluje brže i fleksibilnije”, komentarisao je Dojče vele.

Strah od zaustavljanja procesa proširenja Evropske unije i osnaživanje desnih stranaka, glavne su reakcije u zemljama Zapadnog Balkana nakon što su građani Velike Britanije odlučili da napuste EU. Većina upućenih misli da će Bregzit imati veoma negativne posljedice na dalji evropski put zemalja na Balkanu.

Kristijan Švarc Šiling, njemački političar i svojevremeni izaslanik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, smatra da će Bregzit dovesti u veliko iskušenje učlanjenje zemalja Zapadnog Balkana u EU. ,,Oni koji ne žele ulazak u EU sada će naravno reći: ‘Zašto da mi ulazimo u EU kada je napušta tako važna i velika zemlja poput Velike Britanije? Pa nismo ludi.’ Tako će zvučati njihova propaganda”.

Njemački ekonomski dnevnik Handelsblat, piše da bi izlazak Britanaca najviše pogodio privrede istočne Evrope, ali i Hrvatsku i Srbiju. Privredni rast ove dvije zemlje mogao bi biti smanjen za više od jedan odsto, prenosi Handelsblatt.

Obama: Ne podleći histeriji

Sa Evropom u previranju poslije britanskog glasanja za Bregzit, državni sekretar SAD-a Džon Keri izjavio je da odluka Britanaca na referendumu možda nikada neće biti realizovana i da zvanični London ne žuri da napusti taj blok. Keri je naveo i da ima više načina da odluka o Bregzitu bude povučena. Administracija predsjednika SAD-a Baraka Obame u kojoj je Keri od 2012. ne krije svoje protivljenje odluci o izlasku Velike Britanije iz EU. Čak je predsjednik Obama lično otišao u London proljetos da agituje protiv bregzita. Obama je upozorio da ne treba podleći ,,histeriji” koja je uslijedila poslije referenduma. ,,Pomalo je zavladala histerija poslije glasanja za Bregzit, kao da će na neki način NATO nestati, transatlantska alijansa biti raspuštena, a da će svaka zemlja odjuriti u svoj ćošak. To nije ono što se događa”, poručio je Obama. Generalni sekretar Sjevernoatlantskog pakta Jens Stoltenberg je istakao da je saradnja između EU i NATO važnija nego ikad: ,,Moramo da pošaljemo jasnu poruku da glasanje Velike Britanije da izađe iz Unije ne znači da nijesmo u stanju da sarađujemo i radimo zajedno”. Kao i 22 zemalje članice EU, Britanija je takođe i članica NATO-a i postoji bojazan da bi njen izlazak iz Unije mogao da oteža kolektivne napore za očuvanje sigurnosti. To uključuje akcije za borbu protiv islamističkih ekstremista ili formiranje ujedinjenog fronta za zaustavljanje ruske agresije u Ukrajini. Kremlj se nada da će njihovi dugogodišnji saveznici u EU, evroskeptični politički pokreti i stranke, dodatno podriti čvrstu politiku Unije prema Rusiji zbog njenih akcija u Ukrajini u posljednje dvije godine. Ministar spoljnih poslova Velike Britanije Filip Hamond je za Bi-bi-si konstatovao da će rezultat referenduma sigurno zadovoljiti ruskog predsjednika Vladimira Putina. Dojče vele komentariše da će službene ruske reakcije na Bregzit zvučati diplomatski, ali iza kulisa Kremlja vlada veliko slavlje. Prema DW malo je ,,vjerovatno da će se od Putina tim povodom čuti trijumfalni govor. On se ipak pozicionira kao međunarodni državnik, koji će reagovati diplomatski i umjereno. Ali kroz medije koje kontroliše Kremlj će jasno dominirati zluradost i krokodilske suze zbog Bregzita. Jer ruski mediji odavno predstavljaju EU u negativnom svjetlu, kao Uniju koja samo što se nije raspala”.

EU mora mijenjati pravila

Kristijan Švarc Šiling smatra da je situacija poslije Bregzita teška i da Evropa mora promijeniti svoja pravila. ,,Ako sada ne shvatimo da se pravila u EU moraju tako uskladiti da budu više demokratska, odnosno da sami birači iz zemalja članica više utiču na odluke i da se dovede u balans podjela vlasti između zakonodavnog nivoa, Evropskog parlamenta i Evropske komisije, onda bi to mogao biti kraj zajedničke Evrope”. Gi Verhofstat, šef liberala u Evropskom parlamentu, zahtijeva malu ali jaku vladu EU. ,,Unija je konfederacija nacionalnih država koja zajednički mora da donosi odluke, koje uvijek dolaze prekasno i sa malim dejstvom. To je problem. To smo vidjeli na primjeru izbegličke krize, kada smo pokušavali da djelujemo u geopolitičkim krizama i krizi eura. To više ne funkcioniše. Mi više nemamo Uniju koja može da djelotvorno odgovori na izazove. Mislim da to vodi ka tome da ljudi odbijaju EU u pojedinim zemljama članicama. Ne treba nam Evropska komisija sa 28 komesara, zato što imamo 28 zemalja članica. Potrebna nam je privredna vlada za evrozonu”.

Bregzit i Crna Gora

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović ocijenio je da referendumska odluka građana Velike Britanije o napuštanju Evropske unije ima posebnu osjetljivost i težinu, kao i da obavezuje na maksimalnu posvećenost očuvanju jedinstva 27 članica Unije kako bi se sačuvale vrijednosti EU. ,,Ono što je bitno za Crnu Goru jeste da ona nije na približavanju Uniji insistirala zbog njenog snaženja, nego da bi unaprijedila sistem vrijednosti kod nas”, kazao je predsjednik SNP-a Srđan Milić. ,,Uticaj Bregzita na crnogorsku ekonomiju biće više indirektan preko kanala dešavanja u EU, nego direktan kroz saradnju sa Velikom Britanijom. Velika Britanija nije naš značajan spoljno trgovinski partner, a investicije iz te zemlje za pet mjeseci ove godine iznosile su 3,9 miliona eura”, saopšteno je iz Centralne banke Crne Gore. Bivša ministarka evropskih integracija Gordana Đurović izjavila je ,,da nema direktnih efekata kroz bregzit, koji bi se mogli odraziti na priliv stranih direktnih investicija u Crnu Goru”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo