Povežite se sa nama

FOKUS

EVROPA POSLIJE BREGZITA: Strah od domino efekta

Objavljeno prije

na

Britanci su se na referendumu održanom 23. juna opredijelili za izlazak iz Evropske unije. Evropa je u šoku, ostatak svijeta zabrinut. Zagovornici Bregzita se sada možda osjećaju nezavisnije. No, procjene govore da će im zemlja postati siromašnija. I, što je veoma važno: Ujedinjeno Kraljevstvo bi moglo da se raspadne, jer većina Škota želi da ostane u EU. I zahtjevi za ujedinjenom Irskom mogli bi da postanu glasniji, jer spoljna granica EU poslije Bregzita vodi posred Irske.

No, bar isto toliko teške posljedice mogu da se očekuju u ostatku EU. Ne samo što će nedostajati jedan važan neto-platiša u zajedničkom budžetu. Nedostajaće i jedan spoljnopolitički, diplomatski i vojni ,,teškaš”, država koja je EU učinila otvorenijom prema svijetu. Ali, možda je najvažnija posljedica politička: Britanija bi i drugima mogla da posluži kao primjer. Ne mora odmah doći do istupanja drugih zemalja. Ali, druge zemlje bi mogle da počnu da prijete referendumima i, slično Velikoj Britaniji, traže specijalna prava i izuzetke. Na kraju bi ostala EU iz koje svako može da uzima ono što mu odgovara i da se ni na šta više ne obavezuje. Ta labava konstrukcija ne bi više bila globalni akter koga svi ozbiljno shvataju.

Mnogi u Evropi bi sada voljeli da Britanci osjete posljedice svoje odluke: izlazak je izlazak. Ustupaka ne smije biti. Kao što je pokazala rasprava u Evropskom parlamentu u utorak, preovlađuje raspoloženje da na primjeru Velike Britanije treba pokazati državama sa sličnim tendencijama da sa ,,dezerterima”, izraz koji je upotrijebio predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker, nema pardona.

Hladne glave međutim upozoravaju da bi takav stav nanio štetu i interesima EU. Onaj ko traži odmazdu, ne shvata koliko je u mnogim zemljama EU narasla skepsa, pa i netrpeljivost, prema EU.

Angela Merkel, Fransoa Oland i Mateo Renzi su preuzeli inicijativu. U ponedjeljak su se sastali u Berlinu, kako bi pripremili sastanak Evropskog savjeta u Briselu. Njemačka, Francuska i Italija su zemlje koje su utemeljile prethodnicu EU, Evropsku ekonomsku zajednicu i tri su najveće (po broju stanovnika) države Unije. One i zbog toga u ovoj istorijskoj krizi EU snose posebnu odgovornost.

Velika Britanija je još članica EU-a. „Razvod braka” će možda trajati dugo. Velika Britanija svoju namjeru istupanja iz EU-a mora „objasniti” i službenim pismom poslanim na adrese drugih 27 članica. Nejasno je kada će se to dogoditi. Referendum u Velikoj Britaniji nije bio obavezujući. Sada prvo Donji dom parlamenta mora ovlastiti premijera da Briselu podastre izjavu o izlasku. No, pitanje je kojeg premijera? Sadašnji vođa kontzervativaca Dejvid Kameron je podnio ostavku i treba da bude izabran novi. U Donjem domu je oko 70 zastupnika protiv Bregzita.

Evropsko vijeće, dakle preostalih 27 članica, Evropsku komisiju ovlašćuje da sa Velikom Britanijom pregovara o modalitetima izlaska iz Unije. Članom 50 Ugovora o EU iz Lisabona za to je predviđen rok od dvije godine. Ima mišljenja da bi čitava stvar mogla ići i brže.

Mora biti provjereno hiljade pravnih propisa i financijskih odnosa, na preko 80.000 stranica, i onda te veze prekinuti. Ugovor o napuštanju Unije moraju podržati zemlje članice, Evropski parlament i naravno Velika Britanija. Mora se razjasniti boravišni status građana EU u Velikoj Britaniji – i obrnuto. Potreban je i dogovor oko regulacije putovanja.

Istovremeno ili možda tek nakon toga počinju pregovori Velike Britanije s EU-om oko budućeg odnosa.

Mora se razjasniti i status britanskih službenika koji rade za EU. Oni bi verovatno mogli nastaviti da rade u Briselu do penzije (radi se o ,,doživotnim” ugovorima o radu).

EU će morati da se pozabavi opasnošću „zaraze” Bregzitom. U Francuskoj se 2017. održavaju predsjednički izbori. U Holandiji se 2018. bira novi parlament. Populisti iz obje zemlje su već najavili da žele takođe da organizuju referendume o izlasku iz EU. Marin le Pen u Francuskoj i Gert Vilders u Holandiji računaju na veliki uspjeh, s Bregzitom za leđima.

U Berlinu se procenjuje da Britanci o izlasku iz EU žele da pregovaraju i žele da osiguraju što je moguće više prednosti, a da ne snose nikakvu odgovornost. To njemački mediji smatraju ,,besramnim i neodgovornim”. I poručuju da EU treba da pokaže da misli ozbiljno. Unutar Unije je previše nemira i previše centrifugalnih sila. Druge zemlje bi inače takođe mogle doći na ideju da napuste EU.

Angela Merkel i njene kolege iz Pariza i Rima žele da idu pragmatičnim stazama. ,,Oni žele da pokažu nove perspektive i EU i njenim građanima. Žele da svi pažljivo slušaju mišljenja u Uniji, ozbiljnije shvataju brige, da bude više transparentnosti, da se djeluje brže i fleksibilnije”, komentarisao je Dojče vele.

Strah od zaustavljanja procesa proširenja Evropske unije i osnaživanje desnih stranaka, glavne su reakcije u zemljama Zapadnog Balkana nakon što su građani Velike Britanije odlučili da napuste EU. Većina upućenih misli da će Bregzit imati veoma negativne posljedice na dalji evropski put zemalja na Balkanu.

Kristijan Švarc Šiling, njemački političar i svojevremeni izaslanik međunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, smatra da će Bregzit dovesti u veliko iskušenje učlanjenje zemalja Zapadnog Balkana u EU. ,,Oni koji ne žele ulazak u EU sada će naravno reći: ‘Zašto da mi ulazimo u EU kada je napušta tako važna i velika zemlja poput Velike Britanije? Pa nismo ludi.’ Tako će zvučati njihova propaganda”.

Njemački ekonomski dnevnik Handelsblat, piše da bi izlazak Britanaca najviše pogodio privrede istočne Evrope, ali i Hrvatsku i Srbiju. Privredni rast ove dvije zemlje mogao bi biti smanjen za više od jedan odsto, prenosi Handelsblatt.

Obama: Ne podleći histeriji

Sa Evropom u previranju poslije britanskog glasanja za Bregzit, državni sekretar SAD-a Džon Keri izjavio je da odluka Britanaca na referendumu možda nikada neće biti realizovana i da zvanični London ne žuri da napusti taj blok. Keri je naveo i da ima više načina da odluka o Bregzitu bude povučena. Administracija predsjednika SAD-a Baraka Obame u kojoj je Keri od 2012. ne krije svoje protivljenje odluci o izlasku Velike Britanije iz EU. Čak je predsjednik Obama lično otišao u London proljetos da agituje protiv bregzita. Obama je upozorio da ne treba podleći ,,histeriji” koja je uslijedila poslije referenduma. ,,Pomalo je zavladala histerija poslije glasanja za Bregzit, kao da će na neki način NATO nestati, transatlantska alijansa biti raspuštena, a da će svaka zemlja odjuriti u svoj ćošak. To nije ono što se događa”, poručio je Obama. Generalni sekretar Sjevernoatlantskog pakta Jens Stoltenberg je istakao da je saradnja između EU i NATO važnija nego ikad: ,,Moramo da pošaljemo jasnu poruku da glasanje Velike Britanije da izađe iz Unije ne znači da nijesmo u stanju da sarađujemo i radimo zajedno”. Kao i 22 zemalje članice EU, Britanija je takođe i članica NATO-a i postoji bojazan da bi njen izlazak iz Unije mogao da oteža kolektivne napore za očuvanje sigurnosti. To uključuje akcije za borbu protiv islamističkih ekstremista ili formiranje ujedinjenog fronta za zaustavljanje ruske agresije u Ukrajini. Kremlj se nada da će njihovi dugogodišnji saveznici u EU, evroskeptični politički pokreti i stranke, dodatno podriti čvrstu politiku Unije prema Rusiji zbog njenih akcija u Ukrajini u posljednje dvije godine. Ministar spoljnih poslova Velike Britanije Filip Hamond je za Bi-bi-si konstatovao da će rezultat referenduma sigurno zadovoljiti ruskog predsjednika Vladimira Putina. Dojče vele komentariše da će službene ruske reakcije na Bregzit zvučati diplomatski, ali iza kulisa Kremlja vlada veliko slavlje. Prema DW malo je ,,vjerovatno da će se od Putina tim povodom čuti trijumfalni govor. On se ipak pozicionira kao međunarodni državnik, koji će reagovati diplomatski i umjereno. Ali kroz medije koje kontroliše Kremlj će jasno dominirati zluradost i krokodilske suze zbog Bregzita. Jer ruski mediji odavno predstavljaju EU u negativnom svjetlu, kao Uniju koja samo što se nije raspala”.

EU mora mijenjati pravila

Kristijan Švarc Šiling smatra da je situacija poslije Bregzita teška i da Evropa mora promijeniti svoja pravila. ,,Ako sada ne shvatimo da se pravila u EU moraju tako uskladiti da budu više demokratska, odnosno da sami birači iz zemalja članica više utiču na odluke i da se dovede u balans podjela vlasti između zakonodavnog nivoa, Evropskog parlamenta i Evropske komisije, onda bi to mogao biti kraj zajedničke Evrope”. Gi Verhofstat, šef liberala u Evropskom parlamentu, zahtijeva malu ali jaku vladu EU. ,,Unija je konfederacija nacionalnih država koja zajednički mora da donosi odluke, koje uvijek dolaze prekasno i sa malim dejstvom. To je problem. To smo vidjeli na primjeru izbegličke krize, kada smo pokušavali da djelujemo u geopolitičkim krizama i krizi eura. To više ne funkcioniše. Mi više nemamo Uniju koja može da djelotvorno odgovori na izazove. Mislim da to vodi ka tome da ljudi odbijaju EU u pojedinim zemljama članicama. Ne treba nam Evropska komisija sa 28 komesara, zato što imamo 28 zemalja članica. Potrebna nam je privredna vlada za evrozonu”.

Bregzit i Crna Gora

Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović ocijenio je da referendumska odluka građana Velike Britanije o napuštanju Evropske unije ima posebnu osjetljivost i težinu, kao i da obavezuje na maksimalnu posvećenost očuvanju jedinstva 27 članica Unije kako bi se sačuvale vrijednosti EU. ,,Ono što je bitno za Crnu Goru jeste da ona nije na približavanju Uniji insistirala zbog njenog snaženja, nego da bi unaprijedila sistem vrijednosti kod nas”, kazao je predsjednik SNP-a Srđan Milić. ,,Uticaj Bregzita na crnogorsku ekonomiju biće više indirektan preko kanala dešavanja u EU, nego direktan kroz saradnju sa Velikom Britanijom. Velika Britanija nije naš značajan spoljno trgovinski partner, a investicije iz te zemlje za pet mjeseci ove godine iznosile su 3,9 miliona eura”, saopšteno je iz Centralne banke Crne Gore. Bivša ministarka evropskih integracija Gordana Đurović izjavila je ,,da nema direktnih efekata kroz bregzit, koji bi se mogli odraziti na priliv stranih direktnih investicija u Crnu Goru”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PREDIZBORNI SAMODOPRINOS HAOTIZACIJI TRIDESETO AVGUSTOVSKIH POBJEDNIKA: Do Kvon u našem sokaku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nezvanično Monitor saznaje da je Glavni specijalni tužilac (GST) Vladimir Novović odbio formirati predmet po prijemu Kvonovog pisma, u kojem pominje Milenka Spajića  što je izazvalo nezadovoljstvo čelnih ljudi Vlade

 

Hapšenje dva državljanina Južne Koreje 23. marta na podgoričkom aerodromu u pokušaju ukrcaja na privatni avion za Dubai je vratilo, poslije dužeg vremena, Crnu Goru na naslovne stupce svih globalnih medija. Privedeni su Kvon Do-Hjung (poznatiji kao Do Kvon) i Hon Čang Jon za kojima je Interpol raspisao crvenu potjernicu zbog masovnih manipulacija sa kriptovalutama zbog kojih su investitori i ulagači širom planete oštećeni za 42 milijarde dolara. Kvon je nekadašnji kralj kriptovaluta je suosnivač i izvršni direktor Terraform Labs-a sa sjedištem u Singapuru čiji su kriptovalutni sistemi terraUSD i Luna  doživjeli krah u maju prošle godine nakon što im je cijena pala sa rekordnih 116 dolara na pedeseti dio jednog centa. Vlasti u Seulu se nakon toga pokrenule nekoliko krivičnih istraga zbog varanja i kršenja zakona o tržištu kapitala, a u septembru prošle godine izdat je nalog za hapšenje Kvona i još pet njegovih saradnika. U tom trenutku za Kvona se vjerovalo da je u Singapuru sa kojim Seul nema ugovor o ekstradiciji. Kasnije su korejski mediji javili da je Kvon preko Dubaija odletio za Srbiju citirajući neimenovanog seulskog sigurnosnog zvaničnika a u februaru je javljeno su napravljeni kontakti sa srpskom vladom oko lociranja i ekstradicije Kvona.

Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić je po hapšenju izjavio da je Do Kvon jedan od najtraženijih svjetskih bjegunaca čiji ulazak u zemlju nije evidentiran i da je sa svojim kolegom probao napustiti Crnu Goru sa krivotvorenim pasošem Kostarike, a pronađena su im i južnokorejska i lažna belgijska dokumenta. Ministar Adžić je saopštio da Kvona potražuju Južna Koreja, Singapur i Sjedinjene Američke Države. Pride toga, objavljeno je i da su policija i osnovni tužilac oduzeli tri laptopa i pet mobilnih telefona.

Dva i po mjeseca nakon hapšenja, u zadnjoj sedmici predizborne kampanje, Kvon i njegovi zaplijenjeni elektronski uređaji će opet postati fokus naših medija i borbe političkih partija u sve prljavijoj utakmici. Meta je opet lider Pokreta Evropa sad (PES) Milojko Spajić čija skoro osnovana partija je doživjela astronomski rast. Spajić je prvo u martu uspješno izbačen iz predsjedničke trke, nakon asistencije Vučićeve vlasti koja je prvi put o komunikaciji sa zvaničnom Podgoricom podijelila informacije da neko lice (u ovom slučaju Spajić) ima prebivalište i državljanstvo Srbije. Nevješto Spajićevo pravdanje i hvatanje samog sebe u neistinama mu izgleda nisu nanijeli dovoljnu političku štetu, kojoj su se nadali njegovi oponenti. Nakon izbora je išla i prijava Vlade i njenog ministra finansija Aleksandra Damjanovića Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog Spajićeve uloge u zaduživanju Crne Gore za 750 miliona eura kroz emisiju obveznica na berzi u Londonu. Optužbe o tom poslu su već neko vrijeme pripremane baražnom vatrom Nebojše Medojevića i Raška Konjevića (koji se kasnije ogradio od ranijih izjava) Prijava je bila zasnovana na manipulacijama i iskrivljivanju činjenica o čemu je Monitor već pisao i najavio da se priprema novi napad u susret glasanju 11. juna.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića

 

Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.

Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.

Listu Jasno je! Bošnjačke stranke predvodiće njen predsjednik Ervin Ibrahimović. Po obrazovanju magistar metalurgije, Ibrahimović je trenutno  potpredsjednik Vlade i ministar kapitalnih investicija. Prije profesionalnog angažmana u politici radio je kao profesor u Srednjoj stručnoj školi u Rožajama, bio košarkaški trener u KK Rožaje i KK Tutin (Srbija), savjetnik za eksterno utvrđivanje kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada i konzul u Generalnom konzulatu Crne Gore u Frankfurtu.

Poslanik je od 2016. a predsjednik BS od 2021. U Vladu Dritana Abazovića ušao je kao neformalni zastupnik interesa DPS-a, vrijeme provedeneo u njoj obilježila su česta neslaganja sa odlukama predstavnika partija koje čine većinu u vladi (GP, URA i SNP) ali i optužbe da je funkciju iskoristio za zapošljavanje velikog broja partijskih saradnika, rođaka, prijatelja i zemljaka. I danas, deset dana pred izbore, aktuelni su konkursi za zapošljavanje na rukovodećim pozicijama u Ministarstvu kapitalnih investicija.

Hrvatska građanska inicijativa izlazi sa listom Na pravoj strani svijeta koju predvodi Adrijan Vuksanović. Diplomirani inženjer elektrotehnike oprobao se kao pjesnik a radio kao novinar Radio Duxa, službenik Elektroprivrede CG i profesor u Podgorici. I on je, kao ministar bez portfelja, bio član odlazeće vlade koju je napustio nakon što je premijer Abazović, nakon izglsanog nepovjerenjenja u Skupštini, inicirao postupak razrješenja dvojice ministara iz radova SDP-a.

Vuksanović je zastupnik crnogorskih Hrvata u hrvatskom Vijeću za Hrvate izvan Republike Hrvatske, predsjednik krovne zajednice Hrvata Boke kotorske Dux Croatorum i član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine. Pred njim je zadatak da HGI vrati u crnogorski parlament nakon neuspjeha na izborima 2020. godine.

„Crnogorski i srpski advokat i političar“ Vladimir Leposavić predvodi izbornu listu grupe građana Narodni pokret Pravda za sve. Član je pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske i bivši ministar pravde u Vladi Zdravka Krivokapića. Smijenjen je nakon konstatacije da ne priznaje presudu Međunarodnog suda pravde prema kojoj je u Srebrenici počinjen najteži ratni zločin – genocid.

Leposavić interesovanje za politiku ispoljava od 2012, kada je uoči parlamentarnih izbora podržao i govorio na mitingu koalicije Srpska sloga koju su činile male, uglavnom ekstremno desne nacionalne partije: Srpska lista Dobrila Dedeića, Narodna stranka Predraga Popovića, Otadžbinska srpska stranka Aleksandra Stamatovića i Stranka srpskih radikala.

Dvije godine kasnije Leposavić je pred lokalne izbore podržao SNP i njeno protivljenje ulasku Crne Gore u NATO. U tom kontekstu, zanimljiv detalj o njemu nalazimo i na Vikipediji gdje stoji da je oženjen Amerikankom vijetnamskog porijekla koja je zaposlena u Ministarstvu odbrane SAD.

Koaliciju Za tebe  (SNP i Demos) predvodi predsjednik Socijalističke narodne partije Vladimir Joković. I on na izbore izlazi sa zaleđem funkcija potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, ali i uz teret da su ostali ministri iz njegove partije i predsjednica parlamenta odbili da budu na poslaničkoj listi za predstojeće izbore. Po obrazovanju elektrotehničar, Joković je izvan profesionalnog političkog angažmana javnosti bio poznat kao vrhunski sportista (karate) i uspješan preduzetnik.

Na čelo SNP-a došao je 2017. nakon ostavke Srđana Milića, a prepoznajemo ga i po izjavama srednjevjekovnog kova, poput one kojom se obračunavao sa nekadašnjim partijskim kolegama iz Demokratske Crne Gore:  „Ne možete glasati za nekoga da vodi vašu decu, ko nema svoju decu. Ni kučeta ni mačeta…Više ja i moj potpredsednik Dragoslav Šćekić imamo dece nego čitav poslanički klub Demokrata.”

Kotorski advokat i nekadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić predvodi Narodnu koaliciju – Složno i tačka (Demohrišćanski pokret, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora, Demokratska srpska stranka, Pokret za Pljevlja). I oni će tražiti glasove na desnom polu ovdašnje političke scene.

Vukšićev izbor za direktora ANB-a pratile su primjedbe da je kao advokat zastupao čelnike jednog od kotorskih narko klanova, dok je njegov mandat u ANB-u obilježilo privođenje i optužnica protiv prethodnog direktora Službe, kome se spočitava nezakonito prisluškivanje novinara, civilnih aktivista, sveštenika, opozicionih političara, sve zaključno sa Glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem.

Čini se da Dejan Vukšić na toj funkciji nije gubio vrijeme. „Kada pogledam personalni sastav određenih lista koje su potvrđene na ovim izborima, vidim da određena lica nikada ne bi prošla bezbjednosnu provjeru, a očito su već unaprijed planirani za obavljanje odgovornih državnih funkcija“, poručio je nedavno objašnjavajući da na taj način „poluge vlasti ponovo preuzimaju one kriminalne strukture protiv kojih smo se borili, ali sada samo preko nekih drugih ljudi. Ja se za to nisam borio“.

Listu Albanska alijansa (Demokratska partija, Forca, Demokratski savez u Crnoj Gori, Pokret za Tuzi) predvodi Genci Nimanbegu. Diplomirani ekonomista po obrazovanju, za poslanika je biran u tri mandata, počev od 2009. godine. A za predsjednika Nacionalnog Savjeta Albanaca u Crnoj Gori izabran je 2013.

Iz radne biografije Nimanbegua izdvajaju se njegovi angažmani u humanitarnom sektoru. „Tokom ratnih dešavanja na Kosovu (mart – jun 1999) osnovao je i vodio humanitarnu organizaciju Drita, formiranu u Ulcinju, u cilju zbrinjavanja i pomoći kosovskim izbjeglicama“, stoji u njegovoj biografiji, „Radio je i u Svjetskom programu hrane UN (UN/WFP) od juna 1999. godine do zatvaranja misije u Crnoj Gori, marta 2004. godine“.

Debitantsku listu pokreta Preokret Preokret za sigurnu Crnu Goru predvodi profesor književnosti Srđan Perić. Od  2012. bio je poslanik nekadašnje Pozitivne Crne Gore Darka Pajovića. Ostao je upamćen da je, kao jedini poslanik, nakon raskola u toj partiji, podnio ostavku na poslaničku funkciju.  „Vje­ru­jem da po­li­ti­ka mo­ra bi­ti za­sno­va­na na po­što­va­nju pot­pi­sa. Pot­pi­sao sam do­ku­ment gdje ma­na­dat sta­vljam na ras­po­la­ga­nje stran­ci, i ja svoj pot­pis po­štu­jem“, poručio je nakon odbijanja da podrži aranžman vrha partije sa DPS-om, ili se pridruži otcijepljenim partijskim kolegama Mladenu Bojaniću i Dritanu Abazoviću.

Perić se sa saradnicima dodatno afirmisao kroz aktivnosti NVO KOD,  razobličavajući i dokumentujući sporne privatizacione aranžmane DPS vlasti sa domaćim i stranim tajkunima. Sada traži prostor za Preokret, kao jedan od rijetkih čija obećanja prati i plan za njihovu realizaciju.

„Postaje dominanta crnogorske političke scene da vlast živi u sopstvenoj predstavi realnosti gdje suštinske probleme manje-više svode na tehnički karakter. To je bila praksa stare, to je praksa i nove vlasti – očito da nijesmo uspjeli od promjena dobiti ono što smo mogli – pokretanje opštedruštvenog dijaloga o svim za zajednicu važnim temama, te preuzimanje odgovornosti kada ne uspijete da realizujete neko od političkih obećanja“, kaže Perić, „Da bismo to mijenjali, potrebna nam je ozbiljna politika. Odustajanja nema – istrajnost je nužna da bi se slijedila ideja da idemo ka građanskom, modernom društvu, koje je bazirano na jednakopravnosti svih građana“.

O Nebojši Medojeviću, predsjedniku Pokreta za promjene i predvodniku njihove liste Prvo Crna Gora, reforme za spas zemlje, što bi se reklo, svi sve znamo. Nekadašnji socijaldemokrata postao je vatreni podržavalac politike Donalda Trampa, sklon periodičnim nacionalističkim ispadima. A ostao vatreni borac protiv šverca i korupcije sa kojima je, kaže, Crna Gora u državnoj zajednici. Jednima je problem što su njegove eksplicitne tvrdnje o umiješanosti starih i novih zvaničnika izvršne vlasti sve rjeđe i slabije dokumentovane. Druge to zabavlja.

Nakon raskida desetogodišnje koalicije Demokratski front, Medojević i njegov PzP traže podršku vraćajući se počecima. „Nasilje, siromaštvo, korupcija, politička nestabilnost, razorene institucije i ugroženo funkcionisanje osnovnih sistema“, opisuje Medojević crnogorsku stvarnost. „Ja sam spasio svoju dušu i uporno sam govorio kuda nas vode takve politike, ali moj narod to nije shvatao ozbiljno. A samo primitivni narodi svoje odluke donose na osnovu sopstvenog iskustva. A kad bude svima jasno, biće kasno.“

Listu Da, mi možemo za građansku Crnu Goru predvodi dr Dragica Perović Ivanović, ljekarka, direktorica i jedan od osnivača prve privatne bolnice u Crnoj Gori – Codra. Ni gugl nam nije pomogao da o pokretu Da, mi možemo i njenom nosiocu liste saznamo više detalja. Osim onoga što govore u aktuelnoj kampanji. A to nam daje za pravo da ih pozicioniramo na lijevoj strani ovdašnjeg političkog spektra.

„Država je u rasulu. Lični interesi su postali nova ideologija. Briga o čovjeku skoro da ne postoji. U kolapsu nam je obrazovni sistem. Zdravstveni je van moći da odgovori potrebama društva. Kultura i tradicionalne vrijednosti, antifašizam i borba za slobodnu, prosperitetnu i evropsku, viševjersku i višenacionalnu Crnu Goru na izdisaju su“, kazuje Perović Ivanović.

Danijel Živković, nedavno imenovani v.d. predsjednika DPS-a, predvodi koalicionu listu te partije Zajedno! Za budućnost koja ti pripada na kojoj su još  Socijaldemokrate, Demokratska unija Albanaca i Liberalna partija.

Rođeni Pljevljak, diplomirani pravnik, Živković se kao poslanik nametnuo odmjerenošću i ozbiljnošću. U Podgoricu je, kažu upućeni, došao iz građanske porodice koja je i u vrijeme raspada SFR Jugoslavije u Pljevljima čuvala komšije i sugrađane bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. To, opet, nije garancije da će Živković uspješno iznijeti teret koga se prihvatio.

Dodatno opterećenje predstavljaće mu to što nije jasno da li je na čelo DPS-a postavljen kao privremeno rješenje – neko na koga će pasti odgovornost za očekivano slabiji izborni rezultat te partije – ili je riječ o izboru na duge staze koji će dobiti priliku da partiju reformiše i nanovo pozicionira.

„Što se više budemo približavali izbornom danu uvjeren sam da će svima biti jasno da je jedino program koalicije Zajedno! realan i racionalan put do boljeg kvaliteta života u Crnoj Gori i punopravnog članstva u EU“, optimista je Živković. Ili je krajnje nerealan: „Iza nas ne stoje prazne riječi već vidljivi rezultati i vjerujemo da će to građani prepoznati 11. juna“.

Evropu sad (pokret Evropa sad, Ujedinjena Crna Gora, Civis, lokalne liste) predvodi osnivač i glavni ideolog Milojko Spajić. Nesuđeni predsjednik, nezakoniti dvostruki državljanin, bivši ministar finansija, japanski student, američki broker, čovjek o čijim nekretninama su nas obavijestili njegovi politički oponenti – nada se pobjedi PES-a i mandatu za sastav buduće vlade.

Djeluje kako će o svemu ostalom – od unutarpartijskih razmirica, preko nedostatka jasne političke profilacije njegovog pokreta do obaveze da ispuni obećano (veće plate i penzije, kraće radno vrijeme, duži životni vijek…) – razmišljati nakon izbora. „Nijesam neko ko planira da se zadrži u politici 30 godina, posebno ako ne mogu da isporučim značajne rezultate“, poručuje Spajić sa predizbornih tribina, „ građani će kroz svoje slobodno iskazano mišljenje odrediti moje trajanje u politici“.

Listu SDP Za našu kuću na predstojećim izborima predvodi Nikola Đurašković. Po struci poslovni menadžer, aktuelni gradonačelnik Cetinja, i prvi od obnove nezavisnosti koji nije iz redova DPS-a, eksponent je onog dijela partije koji nije želio u kolaiciju sa DPS-om. Oni koji ga poznaju, Đuraškoviću kao najveću manu spočitavaju nedostatak političkog iskustva. Mada ima i onih koji kažu da u našem sistemu to nije mana nego vrlina.

Na drugoj strani te medalje su Aleksa Bečić (Hrabro se broji – Demokratska Crna Gora, Građanski pokret URA), Milan Knežević (Za budućnost Crne Gore Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Radnička partija) i Nik Đeljošaj (Albanski forum – Albanska alternativa, Demokratski savez Albanaca, Nacionalna albanska unija). Životne i političke biografije bivšeg predsjednika parlamenta, aktuelnog gospodara Zete sa premijerskim ambicijama i predsjednika Opštine Tuzi dobro su poznate  javnosti.

Samo najkraće. Diplomirani ekonomista, omladinski fudbalski reprezentativac i osvajač dva kupa u seniorskoj konkurenciji, Bečić je jednima tolerantan a drugima lažno neopredijeljen. Koalicija sa Abazovićem pokazuje kako nije zlopamtilo. Ili da je, makar, dovoljno pragmatičan. Nije nedosljedan.

Milan Knežević piše pjesme i zadijeva kavgu. Ne libi se da uvrijedi. Kad obeća, održi. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, smjer Srpski jezik i svjetska književnost, a politički angažman vodio ga je i do Spuža. Još mu se sudi za tzv. državni udar. Ako postane premijer, kaže, povući će priznanje Kosova. Ako ne uđe u vladu – napustiće politiku. Kao i Bečić, u politiku je krenuo iz SNP-a.

Nik Đeljošaj je odavno zaslužio poštovanje političke konkurencije. Od DPS-a je preoteo Tuzi, nakon ozbiljnih zađevica sa Vladom tokom korona zatvaranja.  Oponenti kažu da je nacionalista. A on – da mu je draži 21. maj od 13. jula. „Trinaestog jula 1878. godine (Berlinski mir i priznanje Crne Gore) nijesu učestvovali naši preci, a 21. maja listom jesu svi i to 100 posto za Crnu Goru“. Na pitanje koju bi opciju zastupao kada bi Tuzi, hipotetički, birale između Crne Gore i Albanije, Đeljošaj odgovara: „Na hipotetička pitanja u politici odgovaraju manipulatori i maloumni, a ja ne pripadam ni jednoj od tih grupa“.

Makar ne možemo reći da nemamo za koga da glasamo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.

U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.

U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).

„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.

„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.

Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.

No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija,  opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije…  Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.

Milatović nema dugu političku biografiju.  U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.

Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.

Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom,  od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.

U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.

Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.

„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.

Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.

 

ČESTITKE

Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.

Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.

Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.

Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.

Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.

„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.

Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks:  „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka

Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.

Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.

„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.

 

 

KO JE JAKOV MILATOVIĆ

Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.

Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.

Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.

Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo