Povežite se sa nama

FOKUS

SLUČAJ RAMADA: INSTITUCIJE NA BRANIKU KORUPCIJE: Pljačkašima zaštita, zviždačima kazna

Objavljeno prije

na

Ako je ime, kao što kaže jedna latinska poslovica (Nomen est omen), znak koji nas određuje kao osobu, onda Patricia Pobrić – otpuštena menadžerka hotela Ramada – i nije imala izbora. Ta plemenita (latinski – Patricia) dama bila je, prosto, predodređena da uoči a potom i obznani nepravilnosti u poslovnom trouglu hotel Ramada – Socijaldemokrate – Direkcija za željeznice.

A to da li će joj učinjeno donijeti priznanje ili kaznu više ne zavisi od nje. Nego od nas.

Premijer Milo Đukanović, recimo, nema nikave dileme: kriva je! „Da li zaista mislite da je uobičajeno i normalno da neko neovlašćeno daje informacije koje se tiču poslovanja preduzeća? Taj ko kaže da je to doprinos demokratiji priča budalaštine”, nepokolebljiv je predsjednik Vlade čiji ministri – osnovano se sumnja – svoja partijska druženja krijući plaćaju novcem poreskih obveznika. Nekažnjeno. „Ako bi bilo koji državni organ ustanovio da je došlo do neovlašćenog trošenja državnih para i dalje bih ostao vrlo tvrd zagovornik stava da nije profesionalno iznositi u javnost podatke za koje nijeste ovlašteni”, pritvrdio je Đukanović. Ostavljajući nas u dilemi da li je moguće da četvrt vijeka na najistaknutijim državnim funkcijama nijesu bile dovoljne da shvati značenje pojmova vladavina prava, (anti)korupcija, zviždač… Premijer, uglavnom, danas ne krije da mu je važnije to što je Patricia Porobić kažnjena zbog spremnosti da ukaže na nezakonitosti njegovih saradnika, od utvrđivanja istine, eventualnih sankcija i naknade štete.

Ali, da se ne pretvaramo kako su naša očekivanja od premijera (pre)velika. Hajde, dakle, da spustimo loptu i zapitamo se zašto Đukanović od drugih traži ono na šta sam nije spreman. Tako premijer lakonski prelazi preko činjenice da je , suprotno odredbama Zakona o sprječavanju korupcije, bez posla ostala osoba koja je ukazala na nezakonito postupanje i ugrožavanje javnog ineteresa. I to pravda tvrdnjom da je njena obaveza bila da slučaj prijavi institucijama umjesto „da pravi novi politički skandal i novu medijsku senzaciju”.

Prisjetimo se, sada, kako se premijer ponaša u sličnoj situaciji. Uz napomenu da je on – kao javni funkcioner – dužan da prijavi sve nezakonitosti za koje sazna.

Tokom kampanje za lokalne izbore 2010. godine Đukanović je optužio koaliciju Bolja Crna Gora koju je predvodio SNP da novac za kampanju dobija od „službene Srbije, preko savjetnika Borisa Tadića”. Iako je finansiranje političkih partija iz inostranstva bilo sankcionisano tadašnjim Zakonom o finansiranju političkih partija, Đukanović o svojim saznanjima nije obavijestio nedležne institucije. Zapravo, sve izgleda kao da mu je jedini cilj bio da, kako se ono kaže, „pravi politički skandal i medijsku senzaciju”. Samo što njemu poslodavcu (građani Crne Gore) nijesu dali otkaz.

Tako je premijer obećao: „Dokaze o tome dobiće onaj ko bude pokazao interes”. I najavio da će „ako treba da sve to dokumentuje – to i učiniti”. Nije trebalo. Nadležni su (očekivano?) ostali gluvi na tu priču, pa je Đukanović negdje na kraju balade konstatovao – „Moguće da se moglo djelovati ofanzivnije od strane tužilačkih organa”. Svoju ulogu uzbunjivača opravdao je tezom da je bio „trenutak da se odmota istorijsko klupko finansiranja partija iz nelegalnih izvora iz Srbije”.

Začudo, nelegalne izvore iz Crne Gore nije pominjao. A imao je o čemu da priča.

Sredinom 2009. predsjednik SNP Srđan Milić optužio je koaliciju DPS-SDP da im kampanju za lokalne izbore na Žabljaku finansiraju Darko Šarić i njegov kokainski kartel. Dokaze o tome, kazao je, dostavio je policiji. Ni oni (policija) ni on (predsjednik SNP) nikada nijesu objavili novodne fotografije, audio-zapise, izjave „onog ko je dao i onog ko je primio novac”. I sve je ostalo samo na pričama.

Do danas ne znamo ni ishod pretkrivičnog postupka koji je ovdašnje Tužilaštvo započelo još početkom decenije, a povodom spornih donacija koje je oko 2.000 građana navodno uplatilo Đukanovićevom DPS-u. Negdje krajem 2012. Tadašnja VDT Ranka Čarapić je obznanila da Tužilaštvo provjera navode iz medija prema kojima je oko 650 hiljada eura donacija u kasu DPS-a iz 2010. bio novac „nepoznatog porijekla”. Zato su, sumnja se, računovođe DPS-a tu sumu podijelili na manje iznose i kao „donatore” navele osobe koje su kasnije demantovale bilo kakvu uplatu na račun partije. To je bio dovoljan osnov za sumnju da su se u DPS-u bavili faklsifikovanjem isprava – krivičnim djelom koje se goni po službenoj dužnosti, ali se Tužilaštvo još ne izjašnjava o epilogu te istrage. Ako je nijesu i zaboravili, nakon izbijanja afere Snimak.

Afere Telekom, Zavala, Prva banka … mogle bi poslužiti kao prirodan nastavak ove priče, ali je i pomenuto već sasvim dovoljno da postavimo važno pitanje: koliko nasljeđe Tužilaštva iz vremena kada su njim komandovale Vesna Medenica i Ranka Čarapić podstiče građane da priijavljuju kriminal i korupciju? A koliko ih odbijaju od tog nauma?

Naravno, Tužilaštvo nije jedina adresa na kojoj se može predati prijava za uočene nezakonitosti. Pod uslovom da prihvatimo tezu čelnika izvršne vlasti da parlament i narodni poslanici nijesu institucije sistema, gospođa Pobrić se, sve sa prikupljenim dokumentima, umjesto Mladenu Bojaniću mogla obratiti, recimo, Sretenu Radonjiću direktoru Agencije za sprječavanje korupcije.

Možda čovjeka ne zna lično, ali je sigurno čitala u novinama – bivši policajac, penzioner, na važnu državnu funkciju došao je uz podršku porodičnog prijatelja i potpredsjednika Vlade Duška Markovića (Radonjićeva ćerka i Markovićev sin su u braku). I prvi, a za sada i najvidljiviji, zadatak koga se prihvatio bilo je da se priključi hajci protiv Vanje Ćalović koju su već vodili Vladimir Beba Popović, Stanko Subotić Cane, Srđan Kusovac, Vesna Šofranac… Radonjić je izabran da nastavi sistemsku borbu protiv korupcije koju je, u ime vladajućeg DPS, desetak godina ranije započeo i vodio Slobodan Leković, dugogodišnji predsjednik Komisije za sprječavanje konflikta interesa. Sjećate se – to je ono tijelo koje je, svojevremeno, glasovima većine članova zaključilo kako „poslanik Milo Đukanović nije prekršio Zakon iako ga nije poštovao”!?

Evo još jedan primjer o tome kako su Leković i društvo iz Komisije interpretirali važeće zakone: Iako su propisi predviđali da Skupština CG bira članove Komisije i određuje njihovu naknadu za taj posao (što je ona i uradila 2004.), članovi Komisije su u junu 2008. donijeli rješenje po kome će plata predsjednika Lekovića biti u rangu predsjednika Ustavnog suda. Obračun je, potom izvršen retroaktivno – od početka 2008. godine. Očigledna nezakonitost prošla je bez bilo kakve sankcije. Umjesto kazne, Leković je ponovo izabran na isto mjesto, a novi Zakon mu je ozvaničio željenu platu.

Nako toga, čelnici Komisije su tvrdili kako nijesu obavezni da provjeravaju istinitost navoda o ličnoj imovini crnogorskih funkcionera. Pa su, suprotno međunarodnim preporukama koje je Crna Gora načelno prihvatila, krili podatke o načinu na koji je Milan Roćen, bivši ministar a sada savjetnik premijera Đukanovića, za dvije godine vratio kredit od 100 hiljada eura. Iako su mu zvanična primanja bila upola manja. Sada Leković čeka penziju, primajući zasluženu budžetsku naknadu namijenjenu nerasporeženim funkcionerima. Zaslužio je.

A Agencija za sprječavanje korupcije radi po planu. Poslanik Bojanić se Radonjiću i njegovim saradnicima obratio početkom prošlog mjeseca i proslijedio im dokaze o mogućoj zloupotrebi državnih resursa u privatne/partijske svrhe. Sjednica na kojoj će se Savjet Agencije pozabaviti pričom zbog koje je jedan zviždač ostao bez posla (zaštita zviždača je, prema Zakonu o sprječavanju korupcije obaveza Agencije) biće održana tek po izlasku ovog broja Monitora, skoro 40 dana od dana kada je podnijeta prijava zbog zloupotreba u Ramadi.

Kome se to ne sviđa – ima i drugih načina. Tu je, recimo, Uprava za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma (USPNFT). Njen bivši direktor Predrag Mitrović napadnut je i ranjen hicima uz pištolja prije dvije godine. Napadač je, podrazumijeva se, ostao nepoznat. Prethodno ga je premijer Đukanović bez objašnjenja smijenio na samom početku ovog mandata, u januaru 2013. godine. U kuloarima se šaputalo da je dugogodišnji direktor USPNFT smijenjen zbog sumnji u pomanjkanje lojalnosti partijskom vrhu. Navodno, za tu smjenu se posebno založio tadašnji ministar pravde, dugogodišnji đef ANB-a , Duško Marković. Mitrović je, uglavnom, profesionalno utočište našao kod Igora Lukšića u Ministarstvu vanjskih poslova, kao direktor Uprave za dijasporu.

Na čelu Uprave za sprječavanje pranja novca naslijedio ga je dugogodišnji pomoćnik Vesko Lekić. Nekima je bio interesantan podatak da Lekićeva supruga radi kod Aca Đukanovića u Prvoj banci. Uglavnom, izuzev prošlogodišnje informacije o istrazi protiv šest banaka koje Upravi nijesu dostavljale podatke o sumnjivim transakcijama, USPNFT je nestala iz ovdašnjih medija. A dalje od naslovnih strana ni ranije nije stizala.

Mogla se, konačno, Patricia obratiti i Upravi za javne nabavke. Mada bi od toga teško moglo biti kakve koristi. „U Crnoj Gori se na godišnjem nivou zaključi preko 5.000 ugovora o javnim nabavkama i više od 70.000 neposrednih sporazuma koji nisu javni. Nema prijava niti presuda za korupciju u javnim nabavkama”, navodi Jovana Marović, saradnica Instituta alternativa uz podatak da su inspektoru od svih tih poslova prošle godine kontrolisali njih 25. „Ukratko, tek svaki 200. ugovor je kontrolisan, dok direktne pogodbe ostaju u potpunosti van kontrole”.

Da priča bude kompletna, Vijesti su nedavno objavile da je Uprava za javne nabavke prošle godine, direktnom pogodbom bez prethodnog oglašavanja, sa jednim fizičkim licem zaključila dva ugovora o održavanju portala Uprave, uz ukupnu naknadu od 44 hiljade eura!

„ Ispitujući tržište i slične pozive za javno nadmetanje smatramo da je ovaj iznos minoran u odnosu na ostale troškove održavanja raznih sistema u Crnoj Gori”, branio se direktor Uprave Mersad Mujević. Vjerujete li mu?

Sudski vještak za softverske sisteme, baze podataka i računarski kriminal Nenad Stanišić u istom tekstu kaže da taj posao može da obavi „bilo koja firma koja se bavi softverskim poslom”. Pa se čudi: „U razvijenim društvima, ovakvo postupanje državnog organa bi imalo samo jedan konačan ishod.”

Bilo kako bilo, Patricia Pobrić traži novi posao. I ne sjekira se. „Imam više kvalifikacija od dva ministra zajedno a definitivno više nego premijer”, kaže. Samo što oni imaju (para)državne sponzore. A ona neka vidi kako će namirivati svoje račune. Kad nije znala da šuti. Trpi. I plaća. Tako sistem funkcioniše.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SRPSKI SVET U KOMŠIJSKOJ AVLIJI: Joanikije kao izvidnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fotografija bilježi: na skupu Dodiku čuvaju leđa Aleksandar Vulin, Bratislav Gašić i, pomalo stiješnjen među njima, mitropolit MCP-a Joanikije Mićović. Bilo bi bespredmetno pitati šta je on , toga dana i u tom društvu, radio u Banjaluci. Svoj posao. Ne mislimo na molitvu

 

Postao je običaj da, nakon proslave dva Božića i dočeka Nove godine, s neizvjesnošću čekamo 9. januar. Dan kada se u BiH entitetu, Republici Srpskoj, a bogme i šire, obilježava njen Dan.

Neustavan, ne propuštaju da naglase oni koji drže do zakona, skupa sa svima kojima, možda, i nije toliko do prava koliko ih je strah neskrivenih težnji  da se  nastavi sa realizacijom projekta stvaranja tzv. velike Srbije. Odnosno, srpskog sveta. Uz sve ono što takve rabote neizbježno prati, a o čemu smo svjedočili u posljednjoj deceniji XX vijeka.

Ustavni sud BiH je, u novembru 2015, presudio da je obilježavanje dana RS 9. januara diskriminišuće prema nesrbima. Taj datum se vezuje za 1992, kada je   samoproglašena  Skupština srpsakog naroda, donijela odluku o stvaranju srspskih  oblasti u BiH,  što je bio uvod u kasnije etničko čišćenje, masovne zločine i genocid u Srebrenici.

Vlasti u Banjaluci, predvođene Miloradom Dodikom, ne mare za tu odluku. I slave, pogleda uprtog preko Drine, ka Beogradu.

,,Svečani defile ni ovaj put nije mogao da prođe bez pjesme”, čitamo i slušamo na portalu srpskainfo. ,,Za to su zaduženi pripadnici SAJ-a MUP-a Srpske, koji su bez muzike otpjevali Za krst.’Za krst, za krsta Nemanjića, za slavu, za slavu Obilića. Banjaluko, naša diko’, glase stihovi ove pjesme, u kojoj se još kaže ‘stasala je naša dika, nova Srpska Republika’“, prenosi nam dio atmosfere razdragani izvještač.

Dio. Priču upotpunjuje Dragan Bursać, nagrađivani novinar iz Banjaluke. ,,Svi oni koji su imali tu nesreću da gledaju obilježavanje neustavnog Dana RS, mogli su vidjeti kako pripadnici specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS-a pjevaju ultranacionalističku pjesmu sa stihovima ‘Srba ima kao lista, nema više komunista; Za krst, za krst…’”, svjedoči Bursać u kolumni na poratlu Aljazeera. ,,Specijalne jedinice se tako jasno i nadasve glasno legitimišu i svojom pjesmom poručuju da nisu tu da bi štitile ‘sve građane Republike Srpske’, a pogotovo ne nesrbe. Na koncu, budimo iskreni, nije RS pravljena niti je nastajala za neke druge. Ti drugi, dakle nesrbi  su ništeni, protjerivani, ustavom tog entiteta odijeljeni i na koncu u zločinima i u genocidu ubijani”.

O ovonedjeljnom banjalučkom hepeningu svjedoče i fotografije. Na jednoj od njih, na svečanoj pozornici sa koje su zvanice pratile defile sigurnosnih snaga RS, iza Milorada Dodika stoji čovjek sijede kose i brade. Ratni zločinac Vinko Pandurević, u Hagu pravosnažno osuđen na 13 godina zatvora. Penzionisani general-major vojske RS bio je komandant Zvorničke brigade. Na teritoriji pod njenom kontrolom bilo je nekoliko stratišta na kojima su strijeljani Bošnjaci iz Srebrenice. Pandurević je osuđen za više ubistava, istrjebljivanje i progon ,,putem ubistava ili okrutnog i nečovječnog postupanja”. Ima ih što komentarišu ,,pravi čovjek na pravom mjestu”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST ISTRGOVALA OKRNJENI BUDŽET: Evropo sad, sačekaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim. Monitora) to bude oko milion eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju. Rečeno učinjeno. I eto nama reforme. I Evrope

 

Vlada je, uz dosta muke, kroz parlament „progurala” Zakon o budžetu za 2022. Skupština, međutim, nije usvojila dio vladinih zakona koji su neophodni da bi se tokom naredne godine ostvarili planirani prihodi i rashodi iz državne kase. Ali je, trgujući s Vladom, u taj paket umetnula nekoliko zakona koji će značajno povećeti državne troškove. Bez ozbiljnije ideje kako bi se oni mogli nadomjestiti od prihoda. Osim novim kreditima. Povećanjem poreza. Ili prodajom preostale državne imovine.

Sve to, možda, neće biti toliko primjetno tokom naredne godine, pošto se usvojeni zakoni neće primjenjivati od januara (dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina, tzv. obeštećenje majkama, povećanje minimalne penzije). Ali će budžet za 2023. godinu, već je izvjesno, na strani troškova biti znatno veći od ovog koji je usvojen posljednjih dana 2021. Pod uslovom da većina onoga što je usvojeno u srijedu ostane na snazi do tada.

I, šta sad?

Vladin program Evropa sad dobio je neophodnu, formalnu, podršku parlamentarne većine, ali je njegova realizacija krajnje neizvjesna. Zapravo, neuspjeh programa veće plate svima izvjestan je ukoliko u najskorije vrijeme (već se pominje mart) ne dođe do rebalansa budžeta. Koja god da bude vlada koja će ga predložiti. I skupštinska većina koja će ga prihvatiti. Pošto je to, sada, jedini način da se uskladi evidentna nesrazmjera između državnih prihoda koji se moraju nabrati i rashoda koji su obećani građanima, da bi program Evropa sad donio najavljeno povećanje zarada. I trajao.

Oči većine uprte su u taj program, odnosno, najavaljeno povećanje neto zarada u procentu od 80 (za sve one koji primaju minimalnu zaradu) do 12 odsto (zaposleni sa sadašnjom neto platom većom od 1.500 eura). U zadnji čas, ispostavilo se da funkcioneri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti neće dobiti povišicu u obećanom iznosu (oko 200 eura) već, otprilike, samo trećinu te sume. To će za koju stotinu ljudi povećati broj nezadovoljnih novom preraspodjelom u kojoj su znanje (stručna sprema) i radno iskustvo, uglavnom, poprilično potcijenjeni. Barem kada su u pitanju zaposleni koji platu primaju iz državnog i budžeta lokalnih samouprava.

Pod uslovom, naravno, da se u međuvremenu još nešto ne promijeni, pa da i državni funkcioneri dobiju povišicu srazmjernu onome čemu se nadaju ostali zaposleni. A izgleda da jeste, pošto su sva 74 poslanika koja su glasala za taj vladin prijedlog bila – uzdržana. Kako ono glasi vladina pitalica: da vidimo ko će glasati protiv povećanja (svoje) plate? Eto, neće niko.

Stidljivi glasovi nezadovoljstva počinju da dolaze s druge strane. Od onih koji uvećane zarade treba da isplate. Plaćajući, istovremeno, sve ono što država od njih  traži kako bi izmirila sopstvene obaveze.

Suprotno vladinim računicama da će njihov program olakšati poziciju privrednika iz legalne zone poslovanja i dovesti do novog zapošljavanja, osnivač kompanije Voli Dragan Bokan „otkriva” kako program Evropa sad „neće pasti lako velikom  broju privrednika”. I da ga je, zato, trebalo uvoditi postepeno.

Ovako, najavljuje Bokan, „do zatvaranje određenog broja privrednih subjekata doći će postepeno, a neki će izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”. Mogući su, dakle, i scenariji bitno drugačiji od onih koje je najavljivala Vlada.

U dvije prethodne godine porezi i doprinosi na zarade zaposlenih činili su 35–40 odsto ukupnih prihoda države. U 2022. godini taj udio će biti manji, ali danas niko sa sigurnošću ne može da kaže – za koliko.

Ostalo je previše nepoznanica vezanih za početna polazišta i provođenje programa Evropa sad da bi se mogle praviti precizne računice o njegovom uticaju na državu (i sa prihodne i sa rashodne strane), zapošljene, poslodavce. I armiju onih koje ovakva Evropa sad ne dotiče. Ogromnu većinu penzionera, nezaposlene, zaposlene u sivoj ekonomiji i neformalno zaposlene.

Premijer Zdravko Krivokapić, i pored toga, isijava optimizam. „Godinu završavamo trijumfalno”, kaže. Ne mareći za upozorenja koja stižu od strane onih koji, bez dileme, stvarno stanje crnogorske privrede poznaju bolje od njega. „Program Evropa sad je prava mjera između privrednika i radnika. Nema toga mikro, malog i srednjeg preduzeća koje taj najniži iznos od 450 eura ne može da isplati”, insistira premijer, „ovaj program je program za građanina i on će da uspije…”

Krivokapić se, na ovonedjeljnom sastanku u Privrednoj komori, osvrnuo i na najave da će oni poslodavci koji ne mogu ili neće da isplaćuju minimalne zarade uvećane sa 250 (do oktobra je bilo 225) na 450 eura, sa zaposlenima potpisati aneks ugovora kako bi ih prebacili na pola radnog vremena. Ukoliko to već nijesu uradili. A mnogi, može se čuti, jesu. I to ne samo na sjeveru države, već i u Podgorici.

Zvanično skraćenje radnog vremena sa osam na četiri sata dnevno usloviće i upola manju platu. I manje poreze i doprinose. Premijer za tako nešto neće ni da čuje. „Kakva je to praksa? Kakav je to način razmišljanja? Da li je to fer odnos? Da li je to odnos prema čovjeku koji vam doprinosi da i vaš profit bude veći. Nema prelaska sa osam na četiri sata“, poručio je.

Ali, šta ako do epidemije skraćenja radnog vremena, ipak, dođe? Nema naznaka da se Vlada predvođena resornim Ministarstvom finansija i socijalnog staranja, postarala da ojača nadležne institucije, prije svega inspekcijske službe, koje će se na terenu starati o adekvatnoj primjeni usvojenih mjera. Pa, recimo, u kontinuitetu kontrolisati koliko će vremena na radnom mjestu provesti radnici sa skraćenim radnim vremenom. Četiri, osam ili, kao do sada, još neki sat više?

I koliko je, uopšte, zapošljenih u ovoj zemlji.

Premijer, u ponedjeljak kaže da od 220.000 radnika  u Crnoj Gori, njih 20 odsto (gotovo 45.000) prima minimalnu zaradu. Prema Evropa sad računici, oni će od februara kući svakog mjeseca nositi devet miliona više. Njihova zbirna neto plata biće 20,25 umjesto sadašnjih 11,25 miliona.

Ali: u programu Evropa sad koji su jesenas predstavili Krivokapić i njegovi ministri finansija i ekonomskog razvoja Milojko Spajić i Jakov Milatović, piše da je u aprilu bilo 153.000 zaposlenih. I da je 23,6 odsto njih primalo minimalnu zaradu. Razlika je u 70.000 osoba. Ili skoro dva miliona eura mjesečno, potrebnih za isplatu minimalnih neto plata.

Kako će se ta razlika reflektovati na prihode i rashode budžeta, ne znamo. Kao što ne znamo kada su se čelni ljudi Vlade frljakali brojem zaposlenih, jesenas ili sad. Krivokapić kaže da njihov projekat nije nastao bez provjera i analiza. „Na projektu je radilo 7–15 ljudi. Držali smo to u tajnosti jer smo znali da će svi imati problem sa takvim projektom”.

Svi će imati problem!? Makar to bi se moglo pokazati kao potpuno tačno.

Poslanici nijesu prihvatili izmjene Zakona o akcizama kojima je Vlada, povećavajući postojeće i uvodeći nove akcize, naumila uvećati prihode budžeta za 22,5 miliona. Neusvajanjem predloženih izmjena Zakona o PDV-u država je uskraćena za još 10 miliona planiranih prihoda. Prethodno je iz procedure povučen prijedlog Zakona o podizanju gotovine za pravna lica i preduzetnike, koji je, prema vladinim projekcijama, u budžet trebalo da donese pet miliona. Ima toga još. Na strani troškova, uvećanje u odnosu na inicijalni prijedlog teško je i izračunati. Makar dok Zakon o budžetu za 2022. ne bude objavljen u Službenom listu. Riječ je, orijentaciono, o nekih 200 miliona dodatnih rashoda u ovoj godini.

Krajem prošle nedjelje, vladajući zastupnici su riješili da Vladi uskrate mogućnost novih zaduženja (500 + 900 miliona). Ministar Spajić je odgovorio najavom da će Vlada, zbog toga, odbiti sve ponuđene amandmane. Do ponedjeljka, stvari su se još jednom preokrenule naglavačke. Vlada, ova ili neka druga, moći će da se zaduži – malo. A poslanici vladajuće većine dobili su pravo da delegiraju amandmane, približno, do iznosa jedan milion po poslaniku. Pa su tako i uradili.

Ministar Spajić je javno potvrdio taj aranžman. Koji mnogo liči na ono što je ista ta većina, prije 15-20 dana, nazivala pokušajem političke korupcije i trgovinom poslanicima. „Mi smo (Vlada) rekli da će otprilike 40 miliona eura amandmana da bude prihvaćeno. Imamo dogovor da po poslaniku (vladajuće većine – prim.autora) to bude oko million eura”, obznanio je Spajić na sjednici Odbora za budžet, finansije i ekonomiju.

Dogovoreno je, potom, potvrđeno u praksi.

Poslanik Marko Milačić je, primjera radi, svoju kvotu potrošio na amandman kojim se obezbjeđuju sredstva za isplatu zarada asistentima u nastavi za vrijeme ljetnjeg raspusta (država im je do sada „krala” plate za jul i avgust). Pola miliona. Još pola miliona namijenio je finansiranju izgradnje zavjetne biblioteke pokojnog mitropolita Amfilohija u manastiru Stanjevići. Izgleda da SPC nema para koliko se to nama čini. Ili imaju drugačije prioritete.

Potom su iz PzP-a saopštili da pet miliona eura kojima, u amandmanima, raspolaže njihov poslanički klub (pet poslanika) preusmjeravaju za zdravstvo ili povećanje penzija. Đuture. Amandmani su, tako, postali ozbiljna valuta u crnogorskom parlamentu. Nešto kao domaći bitkoini.

Ministar Spajić je, zamislite, sve to prihvatio. I planirani budžetski deficit povećao za trećinu. A budžet je dobio podršku 42 poslanika. Jedan gratis.

Onda je aktuelna većina (41) odlučila da se država, ipak, može zadužiti tokom naredne godine za nekih 70-ak miliona. Da pokrije troškove usvojenih amandmana. A nešto će preteći i za opštine, čiji su budžeti poharani projektom Evropa sad.

Vidjećemo ko je u toj trgovini bolje prošao. Ko će platiti eventualni (blago rečeno) neuspjeh – znamo. Imajte to na umu dok nazdravljate Novoj godini i novim, većim, platama.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AMANDMANSKO RATOVANJE OKO BUDŽETA: Milioni za gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimalna plata 450 ili 650 eura? Najmanja penzija 147 ili 250? Sa ili bez dječijeg dodatka … Borba za budžet, i glasače, traje. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će on ipak biti usvojen do kraja godine. A šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira

 

Rasprava u skupštinskim odborima o prijedlogu budžeta za 2022. godinu počela je tako što su poslanici aktuelne većine pred Vladine predstavnike istovarili stotinak amandmana. Gotovo bez izuzetka, njihovi su se prijedlozi/zahtjevi odnosili na budžetske rashode. U rasponu od uvođenja sveobuhvatnog dječjeg dodatka i povećanja minimalne penzije do novih kapitalnih investicija.

To je poprilično razljutilo premijera Zdravka Krivokapića. ,,Svako prekrajanje budžeta remeti osnovni koncept (Vladinog) ekonomskog razmišljanja. Budžet je projektovan sa minimalnim deficitom koji je održiv, a to je 3,8 odsto. Sve drugo remeti taj balans. Taj koji radi to u ovom trenutku ne misli dobro građaninu”, odbrusio je Krivokapić parlamentarnoj većini. Kojoj su iz Vlade već stavili do znanja da od nje očekuju, praktično, bezuslovnu podršku za program Evropa sad, predloženi budžet i paket pratećih zakona. I pored činjenice da se sa poslanicima vladajućih partija nijesu konsultovali tokom pripreme tih dokumenata.

,,Projekat Evropa sad je preslikan u predlog budžeta i preispitan sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom“, poručio je premijer. „Vlada je poslala svoj predlog i sad je odgovornost na poslanicima”.

Da bi se razumjela Krivokapićeva reakcija, treba pomenuti makar dio onoga što su od Vlade tražili poslanici vladajuće koalicije. Nakon što su neki od njih (Demokratski front) unaprijed najavili da neće glasati za budžet koji predloži Vlada.

Naknadu od sto eura mjesečno za 55 hiljada nezaposlenih tražio je SNP. To bi bio dodatni godišnji trošak od nekih 60 miliona. Povećanje minimalne penzije sa 147 na 200 eura mjesečno predložile su Demokrate. Novi izdatak bi Fond PIO, odnosno državu, koštao oko 1,5 miliona eura mjesečno (17-18 miliona godišnje).

Iz DF-a su, potom, predložili da se ljestvica za minimalnu penziju podigne na 250 eura. To bi godišnje izdatke, samo po osnovu uvećanja minimalne penzije, primaklo iznosu od 50 miliona eura. Sa iste adrese (DF) stigao je i amandman po kome minimalna zarada od naredne godine ne bi bila najavljenih 450, već 650 eura. Ideja je da se minimalna zarada izjednači sa minimalnom potrošačkom korpom, objasnili su iz Fronta. Nijesu  se potrudili da izračunaju koliko bi taj rashod koštao državu, a koliko privatne poslodavce. Ni sami, valjda, ne vjerujući da bi njihov zahtjev mogao biti prihvaćen.

Zato su novinari, na osnovu ranije objavljenih podataka Uprave prihoda, napravili kalkulaciju prema kojoj bi tražena povišica poslodavce koštala više od 120 miliona godišnje. Računica je, međutim, napravljena prije „korekcije“ zvanične statistike o broju zaposlenih u Crnoj Gori. A novi podaci kažu da u Crnoj Gori nema 150 nego 200 hiljada zaposlenih!? Taj podatak, ukoliko je tačan, dramatično mijenja prethodnu računicu. Ali i sve kalkulacije na osnovu kojih su Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomskog razvoja projektovali program Evropa sad.

Dalje, Demokrate su zatražile da se dječji dodatak isplaćuje svoj djeci mlađoj od 18 godina. Statistika kaže da u tu kategoriju spada oko 130 hiljada stanovnika Crne Gore. Sada država dječiji dodatak obezbjeđuje  samo za mlađe od šest godine, pa bi dodatni trošak tog socijalnog programa bio 47 miliona eura. Godišnje.

Iz partije Alekse Bečića stigao je i amandman o obeštećenju nekadašnjih korisnica naknade za majke sa troje (i više) djece. Taj izdatak Vlada je planirala i u ovogodišnjem budžetu, ali Skupština nije raspravljala o predloženom zakonu čije usvajanje je bilo neophodno da bi program zaživio. Vlada je, u međuvremenu, „zaboravila“ na proljetošnje obećanje, pa je obeštećenje majkama izostavljeno iz njenog prijedloga budžeta za 2022. Demokrate su ih, zato, podsjetile na predizbornu obavezu koja bi državu koštala, računa se, oko 50 miliona eura. Pod uslovom da isplata obeštećenja krene od početka naredne godine.

Stavku po stavku, svaki od pomenutih prijedloga zaslužuju pažnju. I, bez bilo kakve sumnje, ima opravdanje u ekonomskoj situaciji u kojoj se nalaze potencijalni korisnici novih budžetskih izdataka. Ali, jedno su želje a drugo mogućnosti. Neko je izračunao da su predloženi amandmani težili između dvije i četiri milijarde eura računajući, doduše, period do kraja 2024.  i (redovnog) okončanja mandata aktuelne Vlade. I nove kapitalne projekte koje su predlagali pojedini poslanici.

Onda je Vlada obavijestila Skupštinu da je, na osnovu zahtjeva poslanika, lokalnih samouprava i potrošačkih jedinica,  suprotno javnom zahtjevu premijera da se predloženi budžet ne mijenja, prihvatila uvećanje državnih rashoda tokom naredne godine za 38 miliona eura.

Zato je, saopštili su iz Ministarstva finansija, planirani deficit budžeta za 2022. godinu povećan sa 205 na 243 miliona eura. Ponovo naglašavajući kako to ne podrazumijeva nova zaduženja namijenjena za finansiranje potrošnje, već će nedostajući novac biti obezbijeđen iz državnih depozita. Za koje je, ne tako davno, govoreno da će biti korišćeni isključivo za vraćanje kredita i nove investicije (kapitalne projekte).

Vlada je prihvatila zahtjev Demokrata o uvođenju dječjeg dodatka za sve mlađe od 18 godina, povećala planirani budžet za MUP, ANB i Zavod za zapošljavanje. Usvojila zahtjev Zajednica opština da se budžetska rezerva poveća za 15 miliona koje će biti na raspolaganju lokalnim samoupravama u slučaju da realizacija projekta Evropa sad dovede do pada njihovih prihoda po osnovu poreza i doprinosa na zarade.

Konačno, i Skupštini su, dodatno, opredijeljena dva miliona eura za modernizaciju informacionog sistema, adaptaciju prostorija i rasvjetu. Mora se. Penzioneri i nezaposleni ostavljeni  su na čekanje. Da se snađu sami, kao i do sada.

Potom su iz DF-a saopštili da će oni glasati za predloženi budžet, zbog najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Ali ne žele da preuzmu političku odgovornost za realizaciju projekta Evropa sad. U koji, kažu, ne vjeruju.

Neuporedivo oštriji bio je Nebojša Medojević. „Poslije ovoga populističkog i samoubilačkog plana nema nam spasa. Čeka nas bankrot i oštri planovi štednje. Rezanje plata i penzija i otpuštanja”, najavio je predsjednik Pokreta za promjene. Uz poruku neznavenim, neobaviještenim, neobrazovanim, neinformisanim, nesvjesnim: „Nemojte da mi se obraćate za pomoć kada krenu rezanja plata i penzija i otpuštanja. Tražili ste – gledajte. Sami pali, sami se ubili”.

Medojevićeva alarmantna objava, međutim, ne znači da njegov Pokret za promjene neće glasati za usvajanje ponuđenog budžeta. (Medojević je proljetos podnio ostavku na poslaničku funkciju). Odnosi unutar te partije su, da tako kažemo, neobični a poslanici aktuelne većine već su nas navikli da glasaju za Vladine prijedloge koje prethodno dobro popljuju.

**Uglavnom izgledalo je  da će vladajuća koalicija podržati predloženi budžet, uz minimalne korekcije koje je prihvatila Vlada. Onda je  u Odboru za finansije otvorena rasprava o mogućem zaduženju države tokom naredne godine. Burna.

Vlada je od Skupštine zatražila odobrenje da se u slučaju potrebe, odnosno, za jačanje depozita, zaduži 500 miliona. A još 900 miliona ukoliko se stvore uslovi za refinansiranje postojećih kredita pod povoljnijim uslovima. To je, pomenimo, uobičajana praksa kojom Vlada, uz prijedlog budžeta, od Skupštine zatraži i dobije i saglasnost za potencijalna kreditna zaduženja. Koje može, a ne mora realizovati.

To, takođe, podrazumijeva da Vlada ima makar elementarnu podršku parlamentarne većine. Što kod nas, u ovom trenutku, nije slučaj. Zato su DF i SD od ministra finansija Milojka Spajića zatražili da odustane od najavljenih zaduženja. Ukoliko mu taj novac nije neophodan za realizaciju projekta Evropa sad. Što je Spajić, još jednom, demantovao. Onda je poslanik Slaven Radunović, u ime DF-a, Vladi spočitao da želi da se zaduži kako bi najavljenim povećanjem zarada „kupila popularnost“ za partiju čije osnivanje pripremaju premijer i njegovi najbliži saradnici.

Slijedio je novi preokret. Vlada će iz predloženog Zakona o budžetu brisati dva stava koja se odnose na moguća zaduženja tokom naredne godine, saopštio je Spajić. Da bi onda dogovore o budžetu vratio na početak: ,,Istovremeno Vlada povlači sve svoje amandamane i neće prihvatiti druge amandmane koji su predloženi na Zakon o budžetu. To radimo da bismo imali izbalansiranu prihodnu i rashodnu stranu”.

Uzvratio je DF. Odnijeli smo veliku pobjedu sprječavajući novo zaduženje države, pohvalio se Andrija Mandić, da bi javnost i Vladu obavijestio kako DF ne odustaje od svojih amandmana. I da će u parlamentarnoj raspravi „pred crnogorskom javnošću“ pokazati da to što predlažu (minimalna plata 650, minimalna penzija 250…)  „može da se obezbijedi na uštrb nekih elemenata za koje procjenjujemo da u ovom trenutku nijesu važni za građane Crne Gore“.

Borba za budžet, i glasače, se nastavlja. U skupštinskim kuloarima se spekuliše kako će, uz sve što smo čuli i vidjeli, on ipak biti usvojen do kraja godine. Šta će dalje biti – to se niko ne usuđuje da prognozira.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo