Povežite se sa nama

FOKUS

SLUČAJ RAMADA: INSTITUCIJE NA BRANIKU KORUPCIJE: Pljačkašima zaštita, zviždačima kazna

Objavljeno prije

na

Ako je ime, kao što kaže jedna latinska poslovica (Nomen est omen), znak koji nas određuje kao osobu, onda Patricia Pobrić – otpuštena menadžerka hotela Ramada – i nije imala izbora. Ta plemenita (latinski – Patricia) dama bila je, prosto, predodređena da uoči a potom i obznani nepravilnosti u poslovnom trouglu hotel Ramada – Socijaldemokrate – Direkcija za željeznice.

A to da li će joj učinjeno donijeti priznanje ili kaznu više ne zavisi od nje. Nego od nas.

Premijer Milo Đukanović, recimo, nema nikave dileme: kriva je! „Da li zaista mislite da je uobičajeno i normalno da neko neovlašćeno daje informacije koje se tiču poslovanja preduzeća? Taj ko kaže da je to doprinos demokratiji priča budalaštine”, nepokolebljiv je predsjednik Vlade čiji ministri – osnovano se sumnja – svoja partijska druženja krijući plaćaju novcem poreskih obveznika. Nekažnjeno. „Ako bi bilo koji državni organ ustanovio da je došlo do neovlašćenog trošenja državnih para i dalje bih ostao vrlo tvrd zagovornik stava da nije profesionalno iznositi u javnost podatke za koje nijeste ovlašteni”, pritvrdio je Đukanović. Ostavljajući nas u dilemi da li je moguće da četvrt vijeka na najistaknutijim državnim funkcijama nijesu bile dovoljne da shvati značenje pojmova vladavina prava, (anti)korupcija, zviždač… Premijer, uglavnom, danas ne krije da mu je važnije to što je Patricia Porobić kažnjena zbog spremnosti da ukaže na nezakonitosti njegovih saradnika, od utvrđivanja istine, eventualnih sankcija i naknade štete.

Ali, da se ne pretvaramo kako su naša očekivanja od premijera (pre)velika. Hajde, dakle, da spustimo loptu i zapitamo se zašto Đukanović od drugih traži ono na šta sam nije spreman. Tako premijer lakonski prelazi preko činjenice da je , suprotno odredbama Zakona o sprječavanju korupcije, bez posla ostala osoba koja je ukazala na nezakonito postupanje i ugrožavanje javnog ineteresa. I to pravda tvrdnjom da je njena obaveza bila da slučaj prijavi institucijama umjesto „da pravi novi politički skandal i novu medijsku senzaciju”.

Prisjetimo se, sada, kako se premijer ponaša u sličnoj situaciji. Uz napomenu da je on – kao javni funkcioner – dužan da prijavi sve nezakonitosti za koje sazna.

Tokom kampanje za lokalne izbore 2010. godine Đukanović je optužio koaliciju Bolja Crna Gora koju je predvodio SNP da novac za kampanju dobija od „službene Srbije, preko savjetnika Borisa Tadića”. Iako je finansiranje političkih partija iz inostranstva bilo sankcionisano tadašnjim Zakonom o finansiranju političkih partija, Đukanović o svojim saznanjima nije obavijestio nedležne institucije. Zapravo, sve izgleda kao da mu je jedini cilj bio da, kako se ono kaže, „pravi politički skandal i medijsku senzaciju”. Samo što njemu poslodavcu (građani Crne Gore) nijesu dali otkaz.

Tako je premijer obećao: „Dokaze o tome dobiće onaj ko bude pokazao interes”. I najavio da će „ako treba da sve to dokumentuje – to i učiniti”. Nije trebalo. Nadležni su (očekivano?) ostali gluvi na tu priču, pa je Đukanović negdje na kraju balade konstatovao – „Moguće da se moglo djelovati ofanzivnije od strane tužilačkih organa”. Svoju ulogu uzbunjivača opravdao je tezom da je bio „trenutak da se odmota istorijsko klupko finansiranja partija iz nelegalnih izvora iz Srbije”.

Začudo, nelegalne izvore iz Crne Gore nije pominjao. A imao je o čemu da priča.

Sredinom 2009. predsjednik SNP Srđan Milić optužio je koaliciju DPS-SDP da im kampanju za lokalne izbore na Žabljaku finansiraju Darko Šarić i njegov kokainski kartel. Dokaze o tome, kazao je, dostavio je policiji. Ni oni (policija) ni on (predsjednik SNP) nikada nijesu objavili novodne fotografije, audio-zapise, izjave „onog ko je dao i onog ko je primio novac”. I sve je ostalo samo na pričama.

Do danas ne znamo ni ishod pretkrivičnog postupka koji je ovdašnje Tužilaštvo započelo još početkom decenije, a povodom spornih donacija koje je oko 2.000 građana navodno uplatilo Đukanovićevom DPS-u. Negdje krajem 2012. Tadašnja VDT Ranka Čarapić je obznanila da Tužilaštvo provjera navode iz medija prema kojima je oko 650 hiljada eura donacija u kasu DPS-a iz 2010. bio novac „nepoznatog porijekla”. Zato su, sumnja se, računovođe DPS-a tu sumu podijelili na manje iznose i kao „donatore” navele osobe koje su kasnije demantovale bilo kakvu uplatu na račun partije. To je bio dovoljan osnov za sumnju da su se u DPS-u bavili faklsifikovanjem isprava – krivičnim djelom koje se goni po službenoj dužnosti, ali se Tužilaštvo još ne izjašnjava o epilogu te istrage. Ako je nijesu i zaboravili, nakon izbijanja afere Snimak.

Afere Telekom, Zavala, Prva banka … mogle bi poslužiti kao prirodan nastavak ove priče, ali je i pomenuto već sasvim dovoljno da postavimo važno pitanje: koliko nasljeđe Tužilaštva iz vremena kada su njim komandovale Vesna Medenica i Ranka Čarapić podstiče građane da priijavljuju kriminal i korupciju? A koliko ih odbijaju od tog nauma?

Naravno, Tužilaštvo nije jedina adresa na kojoj se može predati prijava za uočene nezakonitosti. Pod uslovom da prihvatimo tezu čelnika izvršne vlasti da parlament i narodni poslanici nijesu institucije sistema, gospođa Pobrić se, sve sa prikupljenim dokumentima, umjesto Mladenu Bojaniću mogla obratiti, recimo, Sretenu Radonjiću direktoru Agencije za sprječavanje korupcije.

Možda čovjeka ne zna lično, ali je sigurno čitala u novinama – bivši policajac, penzioner, na važnu državnu funkciju došao je uz podršku porodičnog prijatelja i potpredsjednika Vlade Duška Markovića (Radonjićeva ćerka i Markovićev sin su u braku). I prvi, a za sada i najvidljiviji, zadatak koga se prihvatio bilo je da se priključi hajci protiv Vanje Ćalović koju su već vodili Vladimir Beba Popović, Stanko Subotić Cane, Srđan Kusovac, Vesna Šofranac… Radonjić je izabran da nastavi sistemsku borbu protiv korupcije koju je, u ime vladajućeg DPS, desetak godina ranije započeo i vodio Slobodan Leković, dugogodišnji predsjednik Komisije za sprječavanje konflikta interesa. Sjećate se – to je ono tijelo koje je, svojevremeno, glasovima većine članova zaključilo kako „poslanik Milo Đukanović nije prekršio Zakon iako ga nije poštovao”!?

Evo još jedan primjer o tome kako su Leković i društvo iz Komisije interpretirali važeće zakone: Iako su propisi predviđali da Skupština CG bira članove Komisije i određuje njihovu naknadu za taj posao (što je ona i uradila 2004.), članovi Komisije su u junu 2008. donijeli rješenje po kome će plata predsjednika Lekovića biti u rangu predsjednika Ustavnog suda. Obračun je, potom izvršen retroaktivno – od početka 2008. godine. Očigledna nezakonitost prošla je bez bilo kakve sankcije. Umjesto kazne, Leković je ponovo izabran na isto mjesto, a novi Zakon mu je ozvaničio željenu platu.

Nako toga, čelnici Komisije su tvrdili kako nijesu obavezni da provjeravaju istinitost navoda o ličnoj imovini crnogorskih funkcionera. Pa su, suprotno međunarodnim preporukama koje je Crna Gora načelno prihvatila, krili podatke o načinu na koji je Milan Roćen, bivši ministar a sada savjetnik premijera Đukanovića, za dvije godine vratio kredit od 100 hiljada eura. Iako su mu zvanična primanja bila upola manja. Sada Leković čeka penziju, primajući zasluženu budžetsku naknadu namijenjenu nerasporeženim funkcionerima. Zaslužio je.

A Agencija za sprječavanje korupcije radi po planu. Poslanik Bojanić se Radonjiću i njegovim saradnicima obratio početkom prošlog mjeseca i proslijedio im dokaze o mogućoj zloupotrebi državnih resursa u privatne/partijske svrhe. Sjednica na kojoj će se Savjet Agencije pozabaviti pričom zbog koje je jedan zviždač ostao bez posla (zaštita zviždača je, prema Zakonu o sprječavanju korupcije obaveza Agencije) biće održana tek po izlasku ovog broja Monitora, skoro 40 dana od dana kada je podnijeta prijava zbog zloupotreba u Ramadi.

Kome se to ne sviđa – ima i drugih načina. Tu je, recimo, Uprava za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma (USPNFT). Njen bivši direktor Predrag Mitrović napadnut je i ranjen hicima uz pištolja prije dvije godine. Napadač je, podrazumijeva se, ostao nepoznat. Prethodno ga je premijer Đukanović bez objašnjenja smijenio na samom početku ovog mandata, u januaru 2013. godine. U kuloarima se šaputalo da je dugogodišnji direktor USPNFT smijenjen zbog sumnji u pomanjkanje lojalnosti partijskom vrhu. Navodno, za tu smjenu se posebno založio tadašnji ministar pravde, dugogodišnji đef ANB-a , Duško Marković. Mitrović je, uglavnom, profesionalno utočište našao kod Igora Lukšića u Ministarstvu vanjskih poslova, kao direktor Uprave za dijasporu.

Na čelu Uprave za sprječavanje pranja novca naslijedio ga je dugogodišnji pomoćnik Vesko Lekić. Nekima je bio interesantan podatak da Lekićeva supruga radi kod Aca Đukanovića u Prvoj banci. Uglavnom, izuzev prošlogodišnje informacije o istrazi protiv šest banaka koje Upravi nijesu dostavljale podatke o sumnjivim transakcijama, USPNFT je nestala iz ovdašnjih medija. A dalje od naslovnih strana ni ranije nije stizala.

Mogla se, konačno, Patricia obratiti i Upravi za javne nabavke. Mada bi od toga teško moglo biti kakve koristi. „U Crnoj Gori se na godišnjem nivou zaključi preko 5.000 ugovora o javnim nabavkama i više od 70.000 neposrednih sporazuma koji nisu javni. Nema prijava niti presuda za korupciju u javnim nabavkama”, navodi Jovana Marović, saradnica Instituta alternativa uz podatak da su inspektoru od svih tih poslova prošle godine kontrolisali njih 25. „Ukratko, tek svaki 200. ugovor je kontrolisan, dok direktne pogodbe ostaju u potpunosti van kontrole”.

Da priča bude kompletna, Vijesti su nedavno objavile da je Uprava za javne nabavke prošle godine, direktnom pogodbom bez prethodnog oglašavanja, sa jednim fizičkim licem zaključila dva ugovora o održavanju portala Uprave, uz ukupnu naknadu od 44 hiljade eura!

„ Ispitujući tržište i slične pozive za javno nadmetanje smatramo da je ovaj iznos minoran u odnosu na ostale troškove održavanja raznih sistema u Crnoj Gori”, branio se direktor Uprave Mersad Mujević. Vjerujete li mu?

Sudski vještak za softverske sisteme, baze podataka i računarski kriminal Nenad Stanišić u istom tekstu kaže da taj posao može da obavi „bilo koja firma koja se bavi softverskim poslom”. Pa se čudi: „U razvijenim društvima, ovakvo postupanje državnog organa bi imalo samo jedan konačan ishod.”

Bilo kako bilo, Patricia Pobrić traži novi posao. I ne sjekira se. „Imam više kvalifikacija od dva ministra zajedno a definitivno više nego premijer”, kaže. Samo što oni imaju (para)državne sponzore. A ona neka vidi kako će namirivati svoje račune. Kad nije znala da šuti. Trpi. I plaća. Tako sistem funkcioniše.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo