Povežite se sa nama

FOKUS

RASPISANI IZBORI: Povjerenje na službenom putu

Objavljeno prije

na

Ima tih prigoda kad se pokaže da Crna Gora ima predsjednika. Ukazao se 11. jula i odlučio da će izbori za poslanike Skupštine Crne Gore biti održani 16. oktobra 2016. godine.

Biće to deseti parlamentarni izbori od uvođenje višestranačja i četvrti u nezavisnoj Crnoj Gori. Sve redom pratilo ih je nepovjerenje, odnosno sumnja da izborni rezultati pokazuju stvarnu volju građana. Da sumnje nijesu bile neosnovane, ni zloupotrebe vlasti beznačajne pokazala je afera “Snimak” tokom koje su objasvljeni traskripti sa sjednica najviših organa Demokratske partije socijalista na kojima partijski generali i vojnici detaljno razrađuju planove o krađi i korumpiranju građana uoči izbora. “Jedan zaposleni – četiri glasa” ostala je najčuvenija rečenica koja ilustruje kako DPS pobjeđuje na izborima, ali su dokumerntovane i druge metode: partijske službe paralelne državnim kojima građani traže posao ili socijalnu pomoć, pravljenje puteva prema kućama iz kojih čeljad glasa za vlast, podmićivanje sa sto eura “da đeca kupe čokoladu” i ostalo.

Skupštinska komisija je trebala da ispita izborne zloupotrebe.Njen rad je vladajuća koalicija temeljno opstruirala, završili su posao tehničkim izvještajem koji nije značio ništa. Radila je i radna grupa za izmjenu izbornog zakonodavstva – opet u namjeri da se vrati povjerenje u izbore – nešto su mijenjali, nešto je “padalo” na Ustavnom sudu, neka od zakonskih rješenja za koja se zalagala opozicija, poput elektronske identifikacije birača, krunjena su tokom izvedbe i malo ko računa da će sve to skupa nešto ozbiljno promijeniti.

Tokom posljednje godine plutale su mnoge ideje o raznim verzijama tehničke, prelaznei sličnih vlada koje bi pridonijele izbornom pocvjerenju, vlast ih je glat odbijala sve do protesta koje je prošle jeseni organizovao Demokratski front i konačnog razvoda braka između DPS-a i SDP-a. Gubitak povjerenja kod SDP-a, veliki koalicioni partner nadoknadio je privljajući Pozitivnu Crnu Goru i negdje tokom niza razmjena partnera nastala je vlada izbornog povjerenja. Preciznije, nastajala je oko četiri mjeseca.

Od 19. maja u vladi su jedan potpresjednik i četiri ministra iz opozicije, tri partije koje su se odlučile za taj aranžman – Demos, Građanski pokret URA i SDP- delegirala je svoje predstavnike u više državnih institucija i preduzeća u državnom vlasništvu.

Potpredsjednik Vlade iz redova opozicije Milorad Vujović u izjavi za Monitor ocjenjuje da se trodecenijske zloupotrebe DPS-a, ucjene kojima su se bavili, partijska zapošljavanja, kupovine ljudi, ne mogu za četiri mjeseca otkloniti kao da nikada nijesu ni postojale, ali smatra “da se u velikoj mjeri može doprinijeti da se ljudi osvijeste i da se koliko je moguće za ovo kratko vremena što imamo, otkloni što više nepravilnosti kako bi izbori bili slobodniji nego što su bili godinama unazad, da se ljudi oslobode okova i straha”.

Prema Vujovićevim riječima najkrupniji problem sa kojim se u vladi suočavaju predstavnici opozicije je opstrukcija za koju prestavanici vlasti tvrde da ne postoji. “Slažem se ja da je, kada je u pitanju ljubaznost ,sve na idealnom nivou. Ali to je ono o čemu sam u više navrata i pričao, ljubazna opstrukcija. Ne smatram da bilo čija ljubaznost znači da se Sporazum sprovodi kako treba, ako ne možemo doći do dokumenata na koja imamo pravo, ako zahtjeve moramo da šaljemo po nekoliko puta i ni nakon toga ne dobijemo odgovor, ako moje savjetnike sprječavaju da izvrše uvid u dokumenta”, kaže Vujović.

“Svima hvala na kolegijalnosti, ali ja sam tamo došao prvenstveno da bih radio i borio se za ovu Crnu Goru koju je većina tih,ljubaznih, dovela do dna, tako da ću, dok god ne počnu da poštuju Sporazum i da mi dostavljaju traženu dokumentaciju, kako se god odnosili prema nama, tvrditi da opstrukcija itekako postoji”.

Velikim problemima Vujović smatra i nedostatak transparentnosti, kao i tajnost dokumenata koja su bez osnova proglašena tajnim. “Napomenuo bih da je diskutabilan i postpak kandidovanja dokumenata direktno na Vladi mimo procedure, kao što je bio slučaj sa A2A, ili dostavljanje obimnog materijala sa zakašnjenjem kako ne bi mogao detaljno da bude analiziran”.

Na pitanje na osnovu čega će i kada dio opozicije koji je ušao u vladu procijeniti da li su ispunjeni ciljevi zbog kojih su napravili taj korak i hoće li oktobarski izbori pokazati stvarnu volju građana, Vujović kaže da to zavisi od niza faktora. “Smatram da će oktobarski izbori pokazati volju građana u mnogo većoj mjeri nego do sada. Članovi Vlade izbornog povjerenja iz dijela opozicije kao i ljudi koji su postavljeni i angažovani u preduzećima i institucijama u kojima je država većinski vlasnik su do sada već iznijeli niz dokaza o zloupotrebama vladajuće elite, tako da građani Crne Gore neće biti u zabludi kao što su bili do sada”.

Konstatujući kako je DPS, nažalost, duboko ukorijenjen u svim bitnim resorima, institucijama, preduzećima, nažalost čak i u mnogim porodicama, Vujović ocjenjuje da to nije nešto što je lako sasjeći u korijenu, ali smatra da iznošenje svih dokaza za zloupotrebe koje otkriju do 16. oktobra građane Crne Gore neće ostaviti ravnodušnim. “Zaključio bih da se mi naravno nećemo zaustaviti samo na otkrivanju zloupotreba već ćemo nastaviti sa krivičnim prijavama od kojih su neke već procesuirane i daćemo sve od sebe da u što većoj mjeri zaustavimo zloupotrebe”.

I dok se većina opozicionih akcija čeka, dešava se tek ponešto. Hvale su vrijedna nastojanja opozicionog direktora Zavoda za zapošljavanje Rada Miloševića da na vidjelo iznese detalje iz institucije koja funkcioniše kao manufaktura familije Jelić, ali – to je jedan čovjek i jedna institucija.

Iako je veoma važno otkrivati zloupotrebe, ne treba zaboraviti da našu javnost ne uzburka previše ni kad vlada premijerovom bratu pokloni deset miliona eura.

Iz MANS-a su ocijenili da odluka Predsjednika Crne Gore o raspisivanju izbora bez javnih konsultacija sa institucijama koje, u ovom trenutku, nijesu spremne da izborno zakonodavstvo u potpunosti sprovedu, ne predstavlja doprinos povećanju povjerenja u izborni proces

U toj organizaciji smatraju da Državna izborna komisija, kao ključni organ za sprovođenje izbornog procesa, dočekuje nespremna raspisivanje izbora, jer pravni okvir koji defniše izborne radnje nije zaokružen, posebno kada je riječ o podzakonskim aktima.”Za ovo je najveći krivac predsjednik te institucije Budimir Šaranović koji već mjesecima opstruira efikasan rad Komisije po ovom, ali i po svim drugim pitanjima”, ocijenio je Vuk Maraš, direktor Monitoring programa u MANS-u.

MANS ukazuje, na primjer, da ćemo ponovo imati praksu sa prethodnih izbora da se o prigovorima odlučuje na osnovu političkog preglasavanja a ne na osnovu dokaza, korišćenjem većine koju vladajuća struktura ima u organima za sprovođenje izbora, i to samo zato što ne postoji procedura kojom bi se ove procedure uredile. “Zbog činjenice da podzakonska akta DIK-a nisu na vrijeme unaprijeđena, organi za sprovođenje izbora susrešće se sa nizom odredbi koje u praksi nije moguće adekvatno primijeniti, za što odgovornost takođe primarno leži na Šaranoviću”, kaže Maraš.

Različite nevladine organizacije više puta su ukazivale i na letargiju u Agenciju za sprječavanje korupcije koja treba da kontroliše zloupotrebe javnih resursa za potrebe izbornih kampanja. “Za to ne postoji ni minimum spremnosti”, rekao je Vuk Maraš i podsjetioda je u slučaju „Ramada” Agencija pokazala da nije spremna da zaštiti jednog jedinog zviždača koji ukazuje na zloupotrebe javnih fondova od strane jedne partije, “pa je sasvim jasno da to neće činiti ni sada kada mora da prati sve zloupotrebe svih državnih i lokalnih organa”.

Na još jedan dio dogovora između vlasti i dijela opozicije koji vlada očigledno izigrava ukazao je ovih dana lider SDP-a Ranko Krivokapić. On je potvrdio da je opoziciona trojka spremna da istupi iz Vlade izbornog povjerenja ukoliko vladajuća koalicija ne zaštititi državni interes u predlogu novog ugovora koji je Vlada utvrdila sa A2A i podsjetio da je u Sporazumu o stvaranju uslova za slobodne izbore,precizirano kako odluke od posebnog značaja u Vladi treba da budu donijete konsezusom.

S koje god se strane pogleda, ne bi se reklo da povjerenje u izbore raste. Međutim, i kad govori o tome da može da izađe iz vlade izbornog povjerenja, opoziciona trojka ne precizira – šta onda. Iako vole ponekad da ga pomenu, ni predstavnici Demokratskog fronta nijesu dosad pokazali ozbiljnije zanimanje za ideju bojkota. Za potencijalni bojkot se, realno, ozbiljno i na vrijeme u ovoj zemlji pripremio samo DPS. Već dosad su prikupili dovoljan broj satelita da, bez iđe opozicije, iscrtaju podugačak izborni listić. Demokratija samo takva i još može da napreduje.

Sudeći po svemu što do sada radi, bez obzira na sve primjedbe oko uslova za izbore, gotovo je stopostotna vjerovatnoća da će opozicija na njih izaći. A ono što su poslanici tokom četiri godine mandata i opozicioni ministri tokom prvog mjeseca vladavine uradili ne uliva previše nade da će na ovim izborima biti nešto naročito drugačije nego na prethodnim. Barem kada je o uslovima riječ. Koliko je naroda kojem je lopovluka i nepravde preko glave- nepoznanica je.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo