Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EVROPSKE INTEGRACIJE CRNE GORE: Perspektiva 2025.

Objavljeno prije

na

Iako gotovo pola godine imamo zastoj u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom, premijer Duško Marković kaže da je njegova Vlada veoma posvećeno radila na realizaciji tog vanjskopolitičkog prioriteta. ,,U trenutku konstituisanja ove Vlade 22 poglavlja su bila otvorena i jedno privremeno zatvoreno, a danas je to brojka od 28 otvorenih i tri zatvorena poglavlja, s tim što je sasvim izvjesno da će u narednih par nedjelja biti makar još dva otvorena poglavlja”, rekao je on na obilježavanju prve godišnjice rada njegovog kabineta.

Marković tu misli i na izuzetno važno poglavlje 27, koje se odnosi na životnu sredinu. No, iz Generalnog direktorata za životnu sredinu Evropske komisije (EK) stižu jasne poruke. ,,Ukoliko želi da postane punopravni član EU, Crna Gora mora imati Natura 2000 mrežu zaštićenih područja i u sklopu nje zaštićeno područje ulcinjske Solane, te pojačati kontrolu nad već proglašenim zaštićenim područjima”, saopšteno je iz EK uz zahtjev da se moraju proglasiti zaštićena područja u moru, zaštititi ptice i druge zaštićene životinje.

Crna Gora je daleko od zatvaranja poglavlja 23 i 24 (pravosuđe i osnovna prava, te pravdu, slobodu i bezbjednost), sa kojima je otvorila pristupne pregovore, u junu 2012. ,,Vladavina prava je ključni stub koji se mora unaprijediti u zemljama koje teže EU. Unija je zajednica prava i ne može prihvatiti nove članove ukoliko njihov pravosudni sistem ne zadovoljava visoke standarde”, kaže specijalni savjetnik u Evropskoj komisiji Robert Kuper.

Prema dinamici koja se razmatra u Briselu, a koja bi se u februaru trebala predstaviti javnosti, Crna Gora će do kraja 2019,. biti fokusirana na ispunjavanje prelaznih mjerila iz područja vladavine prava, a tek 2023. godine trebalo bi da zaključi pregovore o članstvu.

U strategiji EK nazvanoj Vjerodostojna perspektiva proširenja za Zapadni Balkan, navodi se da će naša zemlja (i Srbija) moći u EU – do kraja 2025. One se, kako se ističe u tom dokumentu, ,,moraju nedvosmisleno obavezati, i riječima i djelima, da će prevazići nasljeđe iz prošlosti, postići pomirenje i riješiti otvorena pitanja puno prije njihovog pristupa u EU”.

Ekspert za politiku EU Tobias Flesenkemper ocjenjuje: ,,Niko ne želi ponašanja, kakva trenutno vidimo u ovom regionu, a kakvo je, na primjer, ponašanje Hrvatske prema susjednim zemljama koje nijesu članice EU. Politički problemi 19. i 20. stoljeća u ovim državama moraju dugoročno biti riješeni”.

Evropski komesar za proširenje i susjedsku politiku Johanes Han, kaže da će naredne dvije godine biti dobre za proširenje. U prvoj polovini 2018., Unijom će predsjedavati Bugarska, od jula Austrija, a nakon nje Rumunija. Te zemlje se snažno zalažu za ulazak Zapadnog Balkana u EU. U februaru će EU objaviti strategiju prema regionu, u maju će se u Sofiji održati velika konferencija o toj temi. U pokušaju da se spriječi jačanje uticaja Rusije i Kine pripremljen je novi američki projekat strategije na Balkanu, odnosno vraćanje SAD u ovaj region, a očekuje se da će nakon Bregzita EU ponovo biti stabilna i više okrenuta jugoistoku. Čini se da su u Briselu i Berlinu konačno razumjeli da je saopštenje predsjednika Evropske komisije Žan-Kloda Junkera iz 2014. da neće biti proširenja za vrijeme njegovog mandata, učinilo ovaj region plodnim tlom za spoljne uticaje i širom otvorilo prostor lokalnim ,,stabilokratama”. Rezultat je ne samo sa manje demokratije, već, u perspektivi, i manje stabilnosti.

„Odsustvo političkog zamajca u proširenju EU imalo je dvije posljedice: pokazalo je da je ‘šargarepa’ članstva u EU iluzija, a istovremeno je oslabilo štap koji bi se mogao upotrijebiti u cilju sprovođenja reformi, i zbog toga je civilno društvo regiona ostalo ranjivo pred sve netolerantnijom vladajućom elitom”, smatra viši analitičar javnih politika Fondacije za otvoreno društvo Srđan Cvijić.

Zato se programski govor koji je nedavno održao Junker „sa perspektivom do 2025. godine” do kada će se, kako je rekao, ,,raditi na strategiji uspješnog pristupanja Srbije i Crne Gore kao vodećih kandidata na Zapadnom Balkanu, sa posebnim težištem na vladavini prava, osnovnim pravima, borbi protiv korupcije i opštoj stabilnosti regiona”, može ocijeniti kao pobjeda politike integracija i širenja Unije.

„Balkan uopšte, a Albanija naročito, želi da napreduje, ali ako perspektiva (EU članstva) blijedi ili postaje iluzija, onda stvari mogu da krenu pogrešnim pravcem”, kaže albanski premijer Edi Rama. ,,Rusija i Kina imaju mnogo toga da ponude i da se trude da pridobiju balkanske zemlje”. Prema njegovim riječima, region se okrenuo saradnji, na osnovu standarda i zahtjeva EU kao vodeće snage ,,Ako EU ne želi da juri za nama, mnogi višestruki problemi mogu da se ponovo pokrenu, a onda će biti mnogo skuplje da nas EU uveže kasnije”.

Evropski parlamentarac Eduard Kukan smatra da EU ne smije da ponovi greške iz prethodnih godina kada nije adekvatno odgovorila na urađeno od strane država Zapadnog Balkana što je dovelo do gubitka kredibiliteta i opadanja povjerenja u EU. „Moramo da izbjegnemo vještačke barijere i formalne prepreke na putu ka članstvu”, kaže Kukan. „Sve će zavisti od zemalja regiona, a mi nećemo odugovlačiti sa otvaranjem vrata”.

Po svemu sudeći, ona će se, za Crnu Goru, otvoriti tek u ,,Perspektivi 2025.” Ali, ako se EU vrati u „krizno stanje”, to može ponovo da promijeni i Junkerov okvir za proširenje.

Crna Gora najduže pregovara sa EU

Crna Gora kao ,,lider evropskih integracija u regionu” čekaće nekoliko puta duže od prosjeka da završi pristupne pregovore sa EU. Iskustvo zemalja koje su od 2004. godine postale članice EU pokazuje da su pregovori u procesu pridruživanja trajali između tri i šest godina. U slučaju Crne Gore rajaće 11 godina a Srbije, dvije godine manje.

Pregovore su najbrže završile Slovačka, Malta, Letonija i Litvanija, koje su počele da pregovaraju sa EU u februaru 2000, a zatvorile sva poglavlja u decembru 2002.

Bugarska i Rumunija su počele zvanično da pregovaraju u februaru 2000. godine, a pregovori su zatvoreni u junu, odnosno u decembru 2004.

Hrvatska je otvorila pregovore u oktobru 2005. godine, zatvorila ih je u junu 2011, a dvije godine kasnije primljena je u EU.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo