Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Fašisti

Objavljeno prije

na

Nekoliko sati uoči Dana pobjede nad fašizmom, ispaljen je prvi ,,antifašistički” metak u Đukanovićevoj Crnoj Gori. Ne slučajno, pravo u novinarku Vijesti, Oliveru Lakić. Ima li ikog više ko ne primjećuje zakonitost – da nakon prijetnji velikog vođe upućenih medijima koje ne kontroliše, uslijedi nasilje. Nakon što je Đukanović Vijesti nazvao fašističkim jer „ne dozvoljavaju njegovom sinu da se bavi biznisom zbog prezimena”, neki heroj sistema pucao je u novinarku Vijesti. Kreiranog po Đukanovićevoj mjeri. Da omogući njegovima da se „bave biznisom” i postanu milioneri od naših para, zbog čega se moraju ućutkivati oni koji odbijaju da to ne vide. Batinama, prijetnjama, etiketama, lošim ekonomskim položajem, i konačno – pucnjima iz mraka. A posao svakog novinara u Crnoj Gori koji drži do integriteta i profesije je da piše o tome kako se zloupotrebljavaju moć i javna sredstva. Samo to je radila Olja. I zato je kažnjena.

No, nije Đukanović medije koje ne kontroliše slučajno nazvao baš fašistima. Vođa se, mora da ste primijetili, već neko vrijeme predstavlja kao „antifašist”, spasilac Crne Gore od retrogradnih snaga. Ceremonijalni antifašizam, već je to precizno definisao profesor Milan Popović. Maska iza koje se krije upravo suprotno. Nacionalizam, država iznad svega, proizvodnja neprijatelja, kršenje ljudskih prava… Podsjeća na nešto?

Ceremonijalni antifašizam je Đukanovićev paravan za diktaturu, zarobljene institucije, progone, torturu, pljačku, sistemsko nasilje nad slobodnom riječi. Sve prošle nerasvijetljene napade na novinare, ali i buduće. To je njegova karta za dugu vladavinu. Na koju igra kako na domaćem, tako i na međunarodnom terenu. On sa svojim navodnim prozapadnim svjetonazorom, naspram nazadnih mračnih snaga. Izbor je, reklo bi se, lak.

Mediji koje ne kontroliše, bio je jasan Vođa kad je posljednji put targetirao Olju i sve kolege koji drže do profesije, ali i ostale kritičare, njegova su prava opozicija: „Centrala opozicionog djelovanja nijesu opozicione partije. Suštinska centrala je medijski centar koji pokušava da napravi određenu predstavu o Crnoj Gori. Govorim prije svega o medijskom koncernu Vijesti”. Dio opozicije Đukanović očito ne vidi kao prijetnju. A i zašto bi kad oni čine sve da od njega naprave „antifašistu”. Tu su da upotpune njegovu predstavu. Da onaj koji je vodio zemlju dok se išlo na Dubrovnik i kad se desio zločin deportacija bosanskih izbjeglica, koji je sa svojom braćom i kumovima oglodao ovu zemlju do koske, liči na miroljupca i reformatora. Na jedinog mogućeg partnera Zapada i Evrope.

Predstava se uvijek posebno odigra pred neki Đukanoviću značajan datum. Pred predsjedničke izbore imali smo poturice, pred predstojeće podgoričke izbore – pršute. Marina Jočić nas je ove sedmice opet obasula svojim nacionalističkim „šalama”, nakon čega je uslijedio ples dva nerazdvojna partnera.

Poslanica Fronta je na Fejsbuku napisala kako ,,cijela Vlada za godinu ne može pojesti nijednu njegušku pršutu”, aludirajući na ministre koji nijesu pravoslavne vjeroispovijesti. Nakon što su je osudili Đukanovićevi mediji, ona je kazala da se šalila i da se izvinjava svima koji se osjećaju uvrijeđenim. U nastavku izvinjenja, postalo je još jasnije da se poslanica nije šalila. Objasnila je kako se Bošnjaci (nekoliko stotina pripadnika Bošnjačke stranke) doseljavaju u Podgoricu i zauzimaju pozicije u Vladi, te da se taj „nacionalni inženjering” ne dopada ni nekim glasačima DPS-a. Sigurno. Jer je to onaj isti DPS čiji je Šef mrzio šahovnicu. Presvučen da bi ostao na vlasti. Dok Front, nastao kao pokušaj da se Đukanoviću oduzme adut podjela, sada nosi kostim nacionalističkog strašila na negovom polju.

Dan je Evrope. Briselski zvaničnici osudili su napad na Oliveru Lakić. Nijesu pominjali partnera Zapada. Đukanović se oglasio i proglasio se – žrtvom. Ko će zaustaviti nasilje? Vrijeme je za jačanje domaćih antifašističkih snaga.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Otvori, zatvori – ne radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Način na koji Abazovićeva vlada, već neko vrijeme, funkcioniše i kako se odnosi prema građanima Crne Gore trenutno je veći problem od (ne)pristupanja Otvorenom Balkanu. To ignorisanje stvarnosti primjetno je u svakom njenom potezu

 

Potpredsjednica Vlade za spoljnu politiku, ministarka evropskih poslova u tehničkom mandatu i potpredsjednica GP URA podnijela je krajem prošle nedjelje ostavku na sve tri funkcije. Iz kratkog objašnjenja Jovane Marović izdvajaju se konstatacije da ubrzanje našeg evropskog puta „nije moguće u ovakvim uslovima” i da se njena misija – Crna Gora u EU – „ovdje ne završava”. Na osnovu toga se može razumjeti da problem nije u javno proklamovanom cilju (pristupanje EU) timova za koje je Marović igrala do prošle sedmice, nego u izabranom načinu da se do njega dođe.

Dritan Abazović je ostavku visokopozicionirane saradnice u Vladi i partiji lakonski minimalizovao. „Nemam neki značajni komentar”, poručio je, „razumijem je sa kolegijalnog aspekta, ali da to ima veze sa Analizom o Otvorenom Balkanu, to bi bilo krajnje neozbiljno…”.

Bivša ministarka ostavku je podnijela nakon što je Vlada odbila da se pozabavi „Analizom o prednostima i manama učešća u regionalnoj inicijativi Open Balkan”, koju je pripremilo njeno Ministarstvo. Suprotno stavovima premijera Abazovića i njegovih, trenutno, najbližih političkih saradnika iz vrha vlade i SNP-a (Vladimir Joković, Marko Kovač), koji priželjkuju i najavljuju što skorije pristupanje projektu Aleksandra Vućića i Edija Rame, u tom dokumentu piše: „Imajući u vidu da je Otvoreni Balkan još uvijek u eksperimentalnoj fazi, bez konkretnih podataka o uspješnosti projekta, Crna Gora ne bi trebalo da donosi odluku o priključenju”.

Do neophodnih podataka, navedeno je u Analizi, nemoguće je doći jer Albanija i Sjeverna Makedonija, dvije od tri učesnice projekta, nijesu ratifikovale nijedan od potpisanih sporazuma. „Stoga, treba pažljivo posmatrati i vršiti procjenu rizika i benefita za crnogorsku privredu i društvo”.

Na istom tragu su i stavovi iz Analize da Otvoreni Balkan „nema mapu puta, strategiju, institucionalni okvir, niti ugovor kojim se uspostavlja a koji garantuje ravnopravan odnos i položaj država koje u njemu učestvuju”. Iako se u Analizi navode i pojedini ekonomski problem sa kojima bi se Crna Gora trebala suočiti u slučaju nepristupanja Otvorenom Balkanu, a pod uslovom da ta inicijativa ispuni obećanja njenih promotera (dio posla iz Luke Bar mogao bi se preseliti u Drač).

Navedeno je, izgleda, ozbiljno razočaralo ovdašnje zagovornike Otvorenog Balkana, pa su Analizu skrajnuli i, doslovno, pokušali da sakriju od javnosti. Pošto njima ne pada na pamet da „pažljivo posmatraju i procjenjuju”. Nego im se žuri.

Prije svih Jokoviću i Abazoviću. Potpredsjednik Vlade i predsjednik SNP-a je sredinom prošle nedjelje, ničim izazvan, pred novinare izašao sa porukom da će ova Vlada potpisati pristupanje regionalnoj inicijativi. „Radi se na tome i vjerujem da će i to biti završeno, jer smo ljudi od riječi”. Kome su i kada ljudi od riječi tako nešto obećali, to Joković još nije rekao.

Zato je istog dana, 23. novembra, iz Evropskog parlamenta stigla Rezolucija kojom se ovdašnje zemlja pozivaju da pokažu „snažnu rezervisanost prema bilo kojoj regionalnoj inicijativi koja ne uključuje svih šest zemalja i koja nije bazirana na EU pravilima, poput Otvorenog Balkana”.

Da li je to bila poruka upućena direktno Crnoj Gori? I, možda važnije, mogu li u Vladi ostati slijepi i gluvi na poruku Evropskog parlamenta, kao što ne vide i ne čuju ništa od onoga što im se ne sviđa, makar to dolazilo i iznutra, od njihovih bliskih saradnika.

Način na koji Abazovićeva vlada, već neko vrijeme, funkcioniše i kako se odnosi prema građanima Crne Gore trenutno veći je problem od (ne)pristupanja Otvorenom Balkanu. To ignorisanje stvarnosti primjetno je u svakom njenom potezu. Počev od elementarnog: na zvaničnom sajtu gov.me piše kako 43. Vladu Crne Gore čine predsjednik, četiri potpredsjednika, 18 ministara i dva ministra bez portfelja. Ispod su pojedinačne fotografije Abazovića i članova njegovog kabineta. Njih, ukupno, 17. Nedostaju, znamo, Ranko Krivokapić, Raško Konjević, Adrijan Vuksanović i Jelena Marović.

Njenu fotografiju stiglu su da uklone za četiri dana. Osam mjeseci nije bilo dovoljno da se ovdašnjim školama obezbijedi ogrjev za zimsku sezonu. Nema sporazuma, ni temeljnog ni otvorenog, koji može sakriti toliku nesposobnost i odsustvo odgovornosti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ekstremisti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Protiv sistema i crnogorske demokratije danas u stvari djeluju parlamentarne partije. One su te koje  urušavaju sistem i institucije, dok zbrajaju mandate i političku korist. Šteta što BIRN njih nije uvrstio u spornu mapu. Grupe koje su mapirali, uglavnom su njihovi odjeci

 

Opet su stigle opomene.Predsjednica Venecijanske komisije Kler Bazi Malori pozvala je ove sedmice  sve parlamentarne partije da bez odlaganja izaberu četvoro nedostajućih sudija Ustavnog suda kvalifikovanom većinom.

,,Ustavni sudovi su čuvari Ustava. Neophodno je i hitno da se Ustavnom sudu Crne Gore omogući da obavlja svoju ulogu u ovom trenutku duboke institucionalne krize u zemlji”, kazala je ona i pozvala sve crnogorske političke snage da ,,pokažu svoju posvećenost demokratskom funkcionisanju državnih institucija”.

Demokratska partija socijalista i ostatak opozicije, danas van parlamenta, a svojevremeno vrlo laki na kritike vanparlamentarizma,  saopštili su da oni traže da cijeli postupak izbora sudija Ustavnog suda – krene ispočetka. Žele da to budu i ,,njihovi” kandidati, bez obzira  što nemaju konkretne zamjerke na predložene. Tako su se eto oglušili i o Venecijance, u koje se kunu kad im treba. Kao i kad su im se nedavno obratili zbog Zakona o predsjedniku. Prosto, željeli su da se Venecijanska komisija  izjasni da je taj Zakon neustavan, a ne da ih pozivaju da poštuju demokratsko funkcionisanje državnih institucija. Trenutno im nije u političkom interesu.

Kritike, naravno, ne idu samo na račun opozicije. I parlamentarna većina je u dvogodišnjem izboru nedostajućih sudija Ustavnog suda pokazala da im nije do demokratskog funkcionisanja državnih institucija, već do „svojih kandidata“ u najvišem pravosudnom domu. Nijesu dizali ruke za kandidate nespornih biografija, jer im u tom trenutku to nije bio politički interes. Sudijama Ustavnog suda trgovali su  kao da su jabuke na pijaci. Danas trguju Zakonom o predsjedniku. Ili što bi rekao Milan Knežević  Đukanoviću –  povući ćemo Zakon o predsjedniku, ako date mandat Lekiću.  Ustavno, neustavno, legitimno, nelegitimno, ko te pita. Nije nezanimljivo, danas Knežević i parlamentarna većina kritikuju depeesovce zbog bojkota parlamenta, sa baš istim argumentom kao što su ovi njih svojevremeno: a znate da dođete prvoga za plate. Okreće se. Ali se zato vrtimo ukrug.

Stigla je još jedna opomena.  Mapa ekstremnih grupa u regionu koju je nedavno objavila Balkanska mreža, izazvala je brojne polemike u Crnoj Gori o sedam ovdašnjih navodno ekstremnih grupa, koje kao takve vidi BIRN. Osim što su se oni koji su se našli na mapi, i njima bliski politički i medijski krugovi pobunili zbog takvih nalaza BIRN-a, i  dio relevantnih stručnjaka vidi problem u nedovoljnoj metodološkoj i pojmovnoj preciznost mape ove novinarske mreže u Crnoj Gori, ukazujući i na to da većina grupa koje je BIRN u Crnoj Gori definisao kao ekstremističke u stvari nijesu „ problem za crnogorsku demokratiju“.

Protiv sistema i crnogorske demokratije danas u stvari djeluju parlamentarne partije. One su te koje  urušavaju sistem i institucije, dok zbrajaju mandate i političku korist. Nakon što su  tri decenije, sistem urušavali Đukanović i njegovi, ekonomski i institucionalno, evo nastavljaju da ga podrivaju i kad su ušli u opoziciju. Avgustovski pobjednici su mahom zadržali DPS prakse koje su im donosile moć, umjesto da su promijenile Đukanovićev nepravedni sistem. Tačno je, nije bilo moguće, taj sistem promijeniti preko noći. Problem je,  to što su, kad god im se pružila prilika da snaže institucije, izabrali partijski interes i moć.

Šteta što BIRN mnoge od njih  nije uvrstio u mapu, u njen sam vrh. Grupe  koje su mapirali, uglavnom su odjeci.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Mi zarobljeni, oni slobodni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok društvo ostaje zarobljeno u političkim nadgornjavanjima vlasti i opozicije, jedno po jedno da se brane sa slobode izlaze osumnjičeni za organizovani kriminal i korupciju u predmetima kojima se Vlada diči pred Briselom. U Spužu je, čini se, ostao samo predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Za sada

 

Kao da je vrijeme stalo. Sedmica za nama skoro da se ne razlikuje od one prethodne. Osim što smo, sve dalje od razrešenja političke i institucionalne krize.  Dijalog parlamentarnih stranaka kako bi se kriza počela razrešavati nije se pomjerio s mjesta. Tačnije, ne postoji. Lideri parlamentarne većine u Skupštini sada razgovaraju sami sa sobom. Na isti način, o istim temama. Hoće Vladu sa Lekićem na čelu, Zakon o predsjedniku  i da se utvrdi da je Đukanović prekršio Ustav. Tačka.  Paralelno, opozicija je u potpunosti napustila Skupštinu. Nakon protesta ove sedmice u Podgorici, razmotriće i druge oblike  vaninstitucionalnog djelovanja, saopštili su. I oni ponavljaju jedno te isto. Hoće izbore, da se povuče Zakon o predsjedniku, i da se uvtrdi da vlast, a ne Đukanović, krši Ustav. Tačka.

U sve zaoštrenijoj atmosferi, očekuje se glasanje za sudije Ustavnog suda krajem novembra, kako bi se taj sud odblokirao, te nastavak dijaloga vlasti i opozicije, na sastanku koji je predsjednica parlamenta zakazala za petak ove sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Ne treba biti vidovit, da se zaključi da je teško da će se taj sastanak održati, a kamoli da se na njemu nešto razriješi.

Dok društvo ostaje zarobljeno u političkim nadgornjavanjima vlasti i opozicije, jedno po jedno da se brane sa slobode izlaze osumnjičeni za organizovani kriminal i korupciju u predmetima kojima se Vlada diči pred Briselom.  U Spužu je, čini se, ostao samo predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Nakon što su pritvor napustili osumnjičeni u slučaju Plantaže, na slobodu je izašla i dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, i pored tvrdnji Specijalnog tužilaštva da postoji opasnost da će napustiti zemlju. ,,Uvijek sam bila u prvim borbenim redovima, koja bi to crnogorska majka napustila svoju djecu”, kazala je Medenica. Malo je crnogorskih majki osumnjičeno da su  članice kriminalne organizovane grupe koju su predvodili njihovi sinovi, ali dobro sad.

Na slobodu će sve su prilike izaći i visoki funkcioner Agencije za nacionalnu bezbijednost Petar Lazović, nakon što je sutkinja Suzana Mugoša odobrila da se brani sa slobode uz jemstvo od million eura, što je predložila Lazovićeva odbrana. Ima se. I njegovi su uvijek bili u prvim borbenim redovima.  Petar Lazović je  sin dugogodišnjeg funkcionera ANB-a Zorana Lazovića, javnosti poznatog kao jednog od gostiju  na svadbi narkobosa Safeta Kalića. SDT sumnjiči njegovog sina Petra Lazovića da je imao veze sa pripadnicima kavačkog klana, te da je navodno učestvovao u međunarodnom švercu narkotika.

MANS je zatražio od Agencije za spječavanje korupcije da u što hitnijem roku objavi rezultate kontrole imovine Petra Lazovića, ,,kako ne bi došli u situaciju da se sloboda za osumnjičenog kupuje novcem za koji postoji sumnja da je stečen kriminalom”. Iz te su organizacije ukazali da je dio imovine koja se nudila kao garancija da će Petar Lazović biti dostupan nadležnim organima, predmet provjere Agencije koja je početkom oktobra potvrdila da je pokretnut postupak kontrole imovine njegovog oca, Zorana Lazovića. Agencija se nije oglašavala.

Nije dovoljno samo odblokirati institucije. Da ne bi ostali zarobljeni u društvu nepravde, i podređeni  interesima političkih klasa, potrebne su nam korjenite promjene. Bolje institucije i bolje političke klase.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo