Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Fašisti

Objavljeno prije

na

Nekoliko sati uoči Dana pobjede nad fašizmom, ispaljen je prvi ,,antifašistički” metak u Đukanovićevoj Crnoj Gori. Ne slučajno, pravo u novinarku Vijesti, Oliveru Lakić. Ima li ikog više ko ne primjećuje zakonitost – da nakon prijetnji velikog vođe upućenih medijima koje ne kontroliše, uslijedi nasilje. Nakon što je Đukanović Vijesti nazvao fašističkim jer „ne dozvoljavaju njegovom sinu da se bavi biznisom zbog prezimena”, neki heroj sistema pucao je u novinarku Vijesti. Kreiranog po Đukanovićevoj mjeri. Da omogući njegovima da se „bave biznisom” i postanu milioneri od naših para, zbog čega se moraju ućutkivati oni koji odbijaju da to ne vide. Batinama, prijetnjama, etiketama, lošim ekonomskim položajem, i konačno – pucnjima iz mraka. A posao svakog novinara u Crnoj Gori koji drži do integriteta i profesije je da piše o tome kako se zloupotrebljavaju moć i javna sredstva. Samo to je radila Olja. I zato je kažnjena.

No, nije Đukanović medije koje ne kontroliše slučajno nazvao baš fašistima. Vođa se, mora da ste primijetili, već neko vrijeme predstavlja kao „antifašist”, spasilac Crne Gore od retrogradnih snaga. Ceremonijalni antifašizam, već je to precizno definisao profesor Milan Popović. Maska iza koje se krije upravo suprotno. Nacionalizam, država iznad svega, proizvodnja neprijatelja, kršenje ljudskih prava… Podsjeća na nešto?

Ceremonijalni antifašizam je Đukanovićev paravan za diktaturu, zarobljene institucije, progone, torturu, pljačku, sistemsko nasilje nad slobodnom riječi. Sve prošle nerasvijetljene napade na novinare, ali i buduće. To je njegova karta za dugu vladavinu. Na koju igra kako na domaćem, tako i na međunarodnom terenu. On sa svojim navodnim prozapadnim svjetonazorom, naspram nazadnih mračnih snaga. Izbor je, reklo bi se, lak.

Mediji koje ne kontroliše, bio je jasan Vođa kad je posljednji put targetirao Olju i sve kolege koji drže do profesije, ali i ostale kritičare, njegova su prava opozicija: „Centrala opozicionog djelovanja nijesu opozicione partije. Suštinska centrala je medijski centar koji pokušava da napravi određenu predstavu o Crnoj Gori. Govorim prije svega o medijskom koncernu Vijesti”. Dio opozicije Đukanović očito ne vidi kao prijetnju. A i zašto bi kad oni čine sve da od njega naprave „antifašistu”. Tu su da upotpune njegovu predstavu. Da onaj koji je vodio zemlju dok se išlo na Dubrovnik i kad se desio zločin deportacija bosanskih izbjeglica, koji je sa svojom braćom i kumovima oglodao ovu zemlju do koske, liči na miroljupca i reformatora. Na jedinog mogućeg partnera Zapada i Evrope.

Predstava se uvijek posebno odigra pred neki Đukanoviću značajan datum. Pred predsjedničke izbore imali smo poturice, pred predstojeće podgoričke izbore – pršute. Marina Jočić nas je ove sedmice opet obasula svojim nacionalističkim „šalama”, nakon čega je uslijedio ples dva nerazdvojna partnera.

Poslanica Fronta je na Fejsbuku napisala kako ,,cijela Vlada za godinu ne može pojesti nijednu njegušku pršutu”, aludirajući na ministre koji nijesu pravoslavne vjeroispovijesti. Nakon što su je osudili Đukanovićevi mediji, ona je kazala da se šalila i da se izvinjava svima koji se osjećaju uvrijeđenim. U nastavku izvinjenja, postalo je još jasnije da se poslanica nije šalila. Objasnila je kako se Bošnjaci (nekoliko stotina pripadnika Bošnjačke stranke) doseljavaju u Podgoricu i zauzimaju pozicije u Vladi, te da se taj „nacionalni inženjering” ne dopada ni nekim glasačima DPS-a. Sigurno. Jer je to onaj isti DPS čiji je Šef mrzio šahovnicu. Presvučen da bi ostao na vlasti. Dok Front, nastao kao pokušaj da se Đukanoviću oduzme adut podjela, sada nosi kostim nacionalističkog strašila na negovom polju.

Dan je Evrope. Briselski zvaničnici osudili su napad na Oliveru Lakić. Nijesu pominjali partnera Zapada. Đukanović se oglasio i proglasio se – žrtvom. Ko će zaustaviti nasilje? Vrijeme je za jačanje domaćih antifašističkih snaga.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Glupe ideje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Muhamed Alabar je poručio kako svi mogu da se opuste,  on nema namjeru da ulaže u Crnu Goru. Ono sa zakupom plaža na ulcinjskoj rivijeri bila je, kaže, “glupa ideja”. Važno je da ne promašimo temu.   Alabar i njegove vizije ulaganja u Crnu Goru, nijesu naš problem. Naše nevolje su naše vlasti – sadašnje i bivše. I njihove “glupe ideje”. Poput one da u Evropu možemo ući dostojanstveno, a da zaobilazimo evropske standarde

 

 

“Sa nadom i vjerom u zajedničku budućnost spremni smo da damo svoj puni doprinos evropskoj porodici“, poručio je Andrija Mandić u Budimpešti, obraćajući se učesnicima Konferencije predsjednika parlamenata zemalja članica EU.

Bilo im je sigurno  milo to što su čuli. Predsjednik Skupštine Crne Gore  pripomenuo  je “da je naša želja da u EU uđemo uspravljene glave – dostojanstveno, ispunjavajući sve neophodne obaveze, poštujući sve preduslove, pritom i čuvajući svoju istoriju, tradiciju i identitet.“

Dobro je što naš državnik želi da Crna Gora u EU uđe uspravljene glave. Treba onda očekivati preokret.  Kako sada stvari stoje, u Evropu se ušunjavamo.  Ispunjavajući tek ono što nam se dopada, a okrećući glavu od onoga što se vlastima učini kao opasnost.  Po njihove partijske interese, koji se nerijetko  predstavljaju i  kao opasnost po na našu “tradiciju i identitet”.  Mandiću možda  sankcije Rusiji zbog agresije na Ukrajinu  izgledaju kao  gubljenje dostojanstva.  Ili, recimo,  usvajanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. Na čemu EU insistira odavno, za razliku od recimo, Putinove Rusije i Trampovih SAD.  A mi se pravimo mrtvi.

Ta nam je obaveza prema Briselu, eto, nekako, zapela. Resorno Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava pripremilo je Nacrt, a EK još prošlog decembra dala pozitivne ocjene na predloženi tekst.  Uslijedio je susret sa stvarnošću. Ne baš evropskom.

“Tri puta je tekst zakona kandidovan za razmatranje i utvrđivanje na Vladi. Zatražene su dodatne konsultacije, pa je obaveza pomjerena za prvi kvartal ove godine”, kazao je ministar Fatmir Đeka za Radio Slobodna Evropa (RFE) prije skoro tri mjeseca. Od tada, nema naznaka da je Vlada završila svoj posao i prijedlog zakona uputila na izjašnjavanje parlamentu.

Čeka se parlament i da opet razmotri Sporazum sa UAE, a nakon mišljenja Brisela da taj dokument, iako ne sadrži eksplicitne odredbe koje su u suprotnosti sa evropskim pravom, može proizvesti štetu i pravnu i ekonomsku kad se bude primjenjivao. Posebno onim odredbama koje se tiču javnih nabavki i konkurencije. Crnogorsku vlast kao da to ne brine. Važno je da se samo štrikira da posao može da krene.

U međuvremenu, Investitor iz UAE Mohamed Alabar bio je medijski najpropraćeniji govornik na RE:D konferenciji  (Real Estate Developmenta).

Alabar nije jedan od dva velika investitora za koja će vlasti UAE garantovati Vladi Crne Gore, kako bi im ova povjerila projekte u oblasti turizma i razvoja nekretnina – jedan na sjeveru a drugi na jugu države. Koji će biti, unaprijed, prepoznati kao strateški projekti od javnog interesa.

Alabar je na skupu poručio kako svi mogu da se opuste jer on nema namjeru da ulaže u Crnu Goru. I  nema “nijedan jedini” projekat u Crnoj Gori. Ono sa zakupom plaža na ulcinjskoj rivijeri bila je, kaže, “glupa ideja”.

Važno je da ne promašimo temu. Biznismen Mohamed Alabar  ima pravo da pokuša da s poslovnim namjerama dođe u našu zemlju. Jednako tako ima puno pravo da odustane.  Alabar i njegove vizije ulaganja u Crnu Goru, nijesu naš problem. Naša nevolja su naši upravljači – sadašnji i bivši. I njihove glupe ideje.

Poput ideje da u Evropu možemo ući dostojanstveno, zaobilazaći evropske standarde i vizije.  Ne kažnjavati zločince i zločine, počinjene u naše ime devedesetih.  Slaviti kao heroje počinioce i autore, masovnih zločina tokom Drugog svjetskog rata. Naposljetku,  kao perjanicu dostojanstvenog evropjestva imati Anadiju Mandića.  Kao takvog.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Interno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja bez zelenog svjetla Brisela. Radićemo to  – interno. Možda i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično. Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa njom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska 

 

 

Crna Gora je spremna da zatvori šest od devet poglavlja do kraja godine, obradovao nas je ove sedmice potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović. Usput optimistično ocjenjujući da nema prepreka da postanemo dio EU do 2028.  Veselje zbog evropske budućnosti koja  čeka iza ugla, trajalo je do naredne Ivanovićeve rečenice.  Upitan da li je realno da zatvorimo tih devet poglavlja do kraja godine, odgovorio je : „Ne možemo da govorimo da li će se to desiti“.   Pa šta onda slavimo, majku mu. 

Za one kojima još nije najjasnije, vlast se dosjetila kako da zatvaramo poglavlja, bez zelenog svjetla Brisela.  Tako što ćemo ih  zatvarati – interno. 

“Mi sa naše strane možemo da govorimo o našoj tzv. internoj spremnosti za zatvaranje određenih poglavlja”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.  Patent internog zatvaranja poglavlja  prije njega lansirala je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević .  

Ministarka je krajem aprila, pred parlamentarnim Odborom za evropske integracije,  pojasnila da ćemo do kraja godine „interno“ zatvoriti šest poglavlja.  Saopštila  je da su to poglavlja:  3 – Pravo osnivanja preduzeća i sloboda pružanja usluga, 4 – Sloboda kretanja kapitala, 5 – Javne nabavke, 6 – Privredno pravo, 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj i Poglavlje 13 – Ribarstvo. 

 Eto. Vlast sada ne mora ni da brine  zbog upozorenja EU  koje je ovih dana crnogorskim vlastima prenijela Marta Kos –  da Sporazumi sa Emiratima mogu posebno biti sporni u oblasti javnih nabavki, kada su u pitanju evropski standardi.  Imaju rješenje. Interno zatvorimo javne  nabavke, pa Brisel kako oće.   

Istom logikom ,  Crna Gora je krajem decembra prošle godine  interno zatvorila i poglavlje 31.  To što ga u stvari nijesmo zatvorili, pošto nas je Hrvatska zakočila, zbog poznatog razloga, nije za veliku brigu. Bitno je da interno napredujemo.   

Možda  i uđemo  u EU, a da Brisel  to ne zna. Na kraju, tako ispada i logično.   Vlast koja ćuti na izjavu mitropolita da je Pavle Đurišić veliki junak  nepobjedivog karaktera, interno se sa tom izjavom slaže.  Zato i može samo da se pravi da je evropska.  

Na izjavu mitropolita kome je ratni zločinac Đurišić junak nepobjedivog karaktera,  do sada nije zucnuo nijedan od visokih crnogorskih zvaničnika i lidera partija vlasti. Ćute Bečić, Joković, ćuti i Milatović. Srećom, ćuti i Andrija Mandić.  

Reagovao je premijer. Kao. Upitan da prokomentariše izjavu mitropolita Joanikija,  Spajić je kazao da u modernoj Crnoj Gori nema mjesta za izjave koje pojačavaju podjele.   

“Treba država da ide naprijed, evropske integracije su ispred nas. Očekujemo pristupanje Evropskoj uniji 2028. godine. Imamo veliki investicioni ciklus ispred nas. Crna Gore je sekularna država pa se u potpunosti zalažem i podržavam odvojenost crkve i države, crkve i politike, crkve i istorije, religije i istorije, religije i politike”, kazao je Spajić.

Ako je Crna Gora zemlja u kojoj ćemo se dijeliti po tome je li Đurišić heroj ili nije, ako je crnogorskom premijeru to, što bi rekli, otvoreno pitanje,  a ostatku vlasti interno zaključena  stvar,  dok su nam glavni antifašisti  Đukanović i njegovi, onda naši interni putokazi označavaju povratak u prošlost.  

Srećan dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom.    

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Priča o nama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o Sporazumima sa Emiratima je vjerodostojna, sumorna  priča o nama. O jednoj zemlji koja je navodno krenula trečeći u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli

 

 

Priča o Sporazumima sa Emiratima je višedimenzionalna. Otvara mnoga ozbiljna, dugo zatrpavana pitanja. O  konceptu našeg razvoja, tačnije o  tome imamo li ga uopšte ? O  našim resursima, šta smo sa njima uradili i šta namjeravamo da uradimo sa onim što nam je ostalo? Zašto se ne razvijamo strateški i sa  planom, već srljamo iz improvizacije u improvizaciju, dok traju borbe za moć ? Koje svemu daju ton.  Kad se sve sabere – to je  vjerodostojna,  sumorna  priča o nama. O našem kulturološkom identitetu. Priča o jednoj zemlji  koja je navodno krenula u EU, sa institucijama poput kula od pijeska na Ulcinjskoj plaži. Ili Dubaiu. Kako ko voli.

Društvo se  strasno dijeli oko sporazuma sa Emiratima, koje je ove sedmice i usvojio parlament. Nikome živome,  ni premijeru i njegovima, koji su hitali da usvoje sporazume,  ali ni njihovim kritičarima,  nije palo na pamet da pomene Ustavni sud. Instituciju koja je najpozvanija da odgovori na prosto pitanje –  jesu li sporazumi koje je parlament izglasao ustavni?  A očito je: svi ostali aspekti priče o potencijalnim arapskim investicijama, bespredmetni su bez tog odgovora.

Problem je uvijek dublji  nego što izgleda. Možemo samo da zamišljamo kako bi Ustavni sud odlučio, da, kojim slučajem  nije partijska instanca. Svi znamo: i ta ustavna inicijativa  svela bi se na preglasavanje vlasti i opozicije, baš kao u parlamentu.  O Ustavnom sudu, na kraju, najbolje govori njegovo ćutanje.

O našim sporazumima pišemo pisma Briselu. Da nam makar odgovore jesu li u skladu sa putem zemlje u EU.  Djelići odgovora stigli su. „Pojedine tačke sporazuma koje je Crna Gora potpisala sa UAE ne ukazuju na usaglašenost sa pravnim poretkom EU“, upozorio je izvjestilac Evropskog parlamenta (EP) za Crnu Goru, Marjan Šarec.  „Nije moje da sudim o razlozima i svrsi samih sporazuma, ali svakako ne bi bilo dobro da projekte koji će proisteći iz tih sporazuma prati sjenka sumnji”, napomenuo je.

Ne treba sumnjati: pratiće ih. Dobro je što ovaj put sve nije prošlo u tišini. To je vjesnik nade. Ali  naša glasnost pokazala je ono što odavno znamo: kod nas ne postoji izoštren,  prepoznatljiv glas kvalifikovane javnosti. Koja smiruje strasti, a ukazuje na suštinu.  Rano upozorava na posljedice. Loše i dobre.

Usvajanje sporazuma, nije kraj već početak bitke za njihov ishod. Neminovno ćemo biti na gubitku  ako se o  budućim projektima bude govorilo  dominantno  iz partijskih, interesnih i drugih rovova. Ako svaka strana  bude izbjegavala da primijeti one činjenice koje joj ne odgovaraju.

Nikome neće pomoći dalje prećutkivanje  činjenice da je Velika plaža već urbanizovana. Da su na toj urbanizaciji radile četiri prethodne vlade. Da su na njoj ucrtani soliteri i preko 11 spratova, o čemu je Monitor pisao.  Da je ta zemlja, nekad mahom državna, rasprodata ovdašnjim moćnicima i biznismenima . Da mi danas ne možemo govoriti o prodaji netaknute  Velike plaže  potencijalnim arapskim investitorima, jer smo je već rasprodali i pripremili za gradnju.

Vlast odbija da primijeti:  Velika plaža nije tek isplativo tlo za gradnju. Sporazum sa  UAE ne tretira samo ekonomske bilanse, već zadire i u ljudsku emociju. Velika plaža je srasla s dušom Ulcinjana i građana Crne Gore.  Dio je njihove intime.

Oni koji  o sporazumima govore kao o  novoj đedovini, zavjetno ćute o tome, zašto smo u cijelu tu priču krenuli grlom u jagode. Zašto su onemogućili konkurenciju za tako velike investicione projekte. I zašto bi  izdavanje na 99 godina Arapima ili bilo kome drugom bio jedini koncept našeg razvoja?

Da su postavgustovske vlasti radile na izgradnji institucija i njihovoj depolitizaciji nakon pada DPS-a, najvažnije odgovore bi već imali. Procedure bi bile ispoštovane, konsultovana struka.  Javnost uključena u proces. Šansu bi dobili argumenti i povjerenje u izgovorenu riječ.

U čitavom ambijentu, očekivano,  društvenim mrežama širi se  mizogeni i govor mržnje.  Nakon što je direktorica MANS –a Vanja Ćalović Marković oštro kritikovala sporazume sa EU, na FB stranici koja se povezuje sa Pokretom Evropa sad, oživljena je prljava  kampanje prošlog režima  protiv nje. PES je to osudio u saopštenju, ali još čekamo institucije da kažu ko stoji iza tog FB profila. Onda bi znali koliko je iskreno i PES-ovo saopštenje.

Meta prljavštine, sa druge strane, postala je  i premijerova supruga. Opak je  znak izostanak masovne reakcije na tu gadost. Pa poslanica Jevrosima Pejović.  Gotovo je izvjesno –biće toga još.  Dok čekamo institucije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo