Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Hoće li sukob eskalirati

Objavljeno prije

na

Ovo bi mogao biti Đukanovićev najmračniji mandat. Finalna završnica. On se vratio na državnu funkciju da bi dovršio projekat totalnog preuzimanja zemlje, njenih najvrednijih resursa, jer to familiju ispunjava. Male i velike hidroelektrane, solarna energija, EPCG, zemlja uz obalu, rudna bogatstva, procenat od stranih investitora…

Đukanović je i prije inauguracije krenuo da pravi paralelnu vladu. Prema našim informacijama, u zgradi na Bulevaru Svetog Petra po novoosnovanim sekretarijatima zapošljava desetine ljudi, iako je zakon o predsjedniku tek u nacrtu. Tim se zakonom na mala vrata uvodi polupredsjednički sistem. Đukanović hoće da, kao Vučić, umjesto premijera ima namjesnika. A oba su tu školu naučili od Miloševića.

Kao i u prethodnim epizodama sa Šturanovićem i Lukšićem, Đukanoviću je bilo potrebno nešto duže od godinu da se odmori od državnih funkcija, u stvari da mu zasmeta Vlada Duška Markovića, koja je umjesto razvojnih prioriteta ili, bolje, porodičnih projekata šefa DPS-a, ponekad znala i da oslušne šta poručuje Evropska unija, MMF i Svjetska banka.

Prisjetimo se: Vladi je Đukanović zamjerio što je odustala od prodaje Luke Bar i to partneru Pejovićevog Uniproma; što nije krenula u cementiranje Buljarice; što je prekrižila gradnju Drugog bloka termoelektrane Pljevlja… Zbog neprincipijelne podrške Vladi oko Luke, Đukanović je izvršio kadrovske smjene u Baru i nagovijestio da će na sličan način osvježiti kadrove i u drugim sredinama. Marković je postajao sve sumnjiviji i u patriotskim glasilima.

Da stvari ne idu u dobrom pravcu, Đukanović se, dakle, uvjerio prošle jeseni kada mu pozicija šefa stranke nije više omogućavala da progura baš sve odluke oko projekata koje je naumio. Nakon toga je pokušao da preuzme premijersku fotelju. Probao je da ubijedi Markovića da uđe u predsjedničku utrku i da mu oslobodi stolicu u Vladi.

Kad mu ni to nije pošlo za rukom, kandidovao se za predsjednika, uprkos ranijem obećanju da će se povući sa državnih funkcija da ne bi predstavljao „prepreku daljem jačanju institucija i demokratizaciji zemlje”.

Ovaj sukob unutar DPS-a se još ne ispoljava na površini. Pitanje je da li će eskalirati, iako situacija na terenu podsjeća na devedesete, kada su takođe na ulicama ginuli vojnici suprotstavljenih kriminalnih vrhova DPS-a.

Ako dođe do otvorenog sukoba, ni jedan ni drugi klan nijesu bez šansi.

Marković je ozbiljniji takmac Đukanoviću od prethodnika. Kao dugogodišnji šef bezbjednosnih službi mnogo bolje od Lukšića i Šturanovića poznaje tajne moći. Zna ko je švercovao, ko naređivao likvidacije, ali i kojim su putem išli novci familije.

Milo Đukanović bi mogao konačno izgubiti podršku Zapada, koji mu je gledao kroz prste pred ove izbore zbog priče o navodnoj ruskoj okupaciji Crne Gore, na kojoj DPS igra od 2016. Zapad već vidi da je iza scene Đukanović pripremio teren, to jest stare spoljnopolitičke saveze, koji mu u nedostatku totalne zapadne podrške mogu pomoći u održanju mračnog poretka korupcije i nepotizma. Ko su ti saveznici, pogodio je Aleksa Bečić kada je podsjetio da su izbornu pobjedu Đukanoviću prvo čestitali Milorad Dodik, Aleksandar Vučić i Vladimir Putin.

Pucanj u nogu novinarke Olivere Lakić pokrenuo je, kao nikad dosad, reakcije od Brisela do Vašingtona. Nema zapadnog medija koji nije podsjetio kako Đukanović opresivno vlada korumpiranom zemljom. Izjava komesara Hana u redakciji Vijesti da bi se mogla pokrenuti klauzula balansa konačno je pomutila idiličnu priču o EU i njenom najboljem đaku.

Teško je zamisliti da će Đukanovića pokolebati poruke Brisela i Vašingtona. On ulazi u posljednju fazu zavođenja totalne vlasti. Saveznike će bez kompleksa tražiti, ako bude nužde, i u Beogradu i u Moskvi. I među najrigodnijim evropskim desničarima.

Svojevremeno je slično postupio Gruevski u Makedoniji, što ga je koštalo gubitka vlasti. Đukanović, međutim, misli da je nepobjediv. I da mu se može sve.

Kojim god da se savezima okrene, jedno je jasno: da bi nesmetano gomilao bogatstva, moraće još brutalnije da se obračuna sa političkim protivnicima, onim vidljivim i manje vidljivim, onim unutrašnjim i spoljnjim. Ovaj užas sa Oliverom je najava opasnih vremena.

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Frižider

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad god uključiš TV, evo premijera sa nekom novom radosnom viješću.  Kad uskoro počne da, kao Vučić,  iskače i iz frižidera, nadamo se da isti neće biti potpuno  prazan

 

Premijer ne patiše. Bdi nad Crnom Gorom od jutra do mraka. I spašava je. Kad god uključiš TV, evo ga sa nekom novom radosnom viješću, koje naravno ne bi bilo da nije njega. Kad uskoro počne da, kao Aleksandar Vučić,  iskače i iz frižidera,  nadamo se da isti neće biti prazan,  s obzirom na to da je ove sedmice Abazović upozorio  da nas na jesen čeka nestašica hrane i energenata. Ali dobro, premijer je, kazao je, već počeo da štedi gorivo svog službenog automobila. Spas za crnogorsku ekonomiju.

Dobrih vijesti je ipak više. Ove sedmice Abazović  je najavio  da će u Crnu Goru investirati singapurska  multinacionalna kompanija za zaštitu podataka, da će nam u posjetu doći kolege potpredsjednika kompanije Gugl Bredlija Horovica, da će Lidl otvoriti svoje radnje ovdje i tako otvoriti šansu za zaposlenja. Samo da još bude ulja u njima. I da se sve to desi.

Neke premijerove radosne vijesti, nijesu istinite, ali dobro zvuče. Iz Abazovićeve partije, nakon sastanka premijera sa  Bredlijem Horovicem,  saopšteno je da je na Guglu, nakon tog susreta, uvedena opcija za crnogorski jezik. Ta opcija postoji godinama. I Vučić bi mu pozavidio.

Obradovao nas je ove sedmice  i najavom gradnje žičare Lovćen – Kotor. ,,Ta žičara će da bude spektakl. Ko se jednom popne gore, taj će vazda htjeti da se vrati u Crnu Goru. Ko bude njegovu sliku vidio ili njenu sa vrha, taj će poželjeti da dođe u Crnu Goru, pa sve i da nema novca”.  Odlično, turističku sezonu će nam spasiti turisti bez novca.

Crvjeta u bankarskom sektoru. Guverner Centralne banke se ne mijenja, koja god da vlast dođe. I koji god premijer da stigne. Nakon sastanka sa Radojem Žugićem, Abazović je poručio narodnim masama:  ,,Raduje sjajna situacija u bankarskom sektoru”. Šta ti je perspektiva. Nakon avgusta 2020., i smjene DPS-a, Abazović je govorio da će biti smijenjene sve udarne pesnice bivšeg režima. Sad valjda vidi da Žugić to nije. On je univerzalan.

Premjijer nam je vratio  Zorana Đurišića, nekadašnjeg dugoogodišnjeg direktora Montenegro erlajnsa. Đurišić je u Abazovićevom kabinetu postao savjetnik,  savjetnik – ekspert-konsultant za vazdušni saobraćaj. Pa dobro, Đurišić može sigurno premijeru da detaljno rastumači kako je propala nacionalna aviokompanija i zašto je u njegovo doba Državna revizorska institucija konstatovala brojne zloupotrebe i nezakonitosti.

Premijer je mrvicu promijenio mišljenje i o političkom zapošljavanju. U avgustu 2020. godine je  govorio, a posebno u vrijeme dok je bio opozicionar, oštro je kritikovao DPS praksu, zahvaljujući kojoj su državna preduzeća uništili lojalni partijski kadrovi.  Nakon avgusta zagovarao je ekspertski model vlasti,  stručnjake na važnim pozicijama, i profesionalno činovništvo. Danas nema ništa protiv ni partijskog ključa ni DPS kadrova.  U najnovijoj raspodjeli partjskog plijena po dubini, 30 posto pozicija dobiće – DPS.  Vraćaju se mnoga stara imena DPS-a na čelne pozicije, a premijer ćuti. Gromoglasno ćuti.

Sve to će da nas uvede u EU. Iako je model manjinske vlade Abazović pravdao potrebom da se odblokira evropski put, od dolaska na poziciju premijera mnogo se više bavio Otvorenim Balkanom i Temeljnim ugovorom sa SPC-om, nego odblokiranjem procesa ulaska u EU. Pravosuđe je i dalje blokirano. Premijer se istina toga sjetio ove sedmice, pa je, između Lidla i Gugla, apelovao i na Skupštinu da „krene u proces izbora članova Sudskog savjeta i sudija Ustavnog suda“.

Dobro, nije žurba. Nek se prvo pošteno podijeli plijen moći  i obavi dubinska seoba partijskih vojski. Da bar neko na jesen ima od čega da živi. Raja je već svikla  na krize i zarobljene institucije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Cinična vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Magarence Budo novi je stanovnik farme u Danilovgradu. Snimak njegovog rođenja ima više od 400.000 pregleda. Nijedan od važnih ovosedmičnih događaja nije privukao toliku pažnju. Treba nam nešto lijepo. Novorođeni magarčić. Burek sa sirom, duhovito, navijačko skandiranje na utakmici Crne Gore i BiH… Poslije svega, treba nam ono nešto da nas prene iz kandži nerazrješivih dioba, nepremostivih barikada, vječitih poluistina

 

Advokat optuženog je predložio, postupajući specijalni tužilac se saglasio, a vijeće Višeg suda prihvatilo da se spoje dva, od četiri, postupka protiv bivšeg direktora ANB-a Dejana Peruničića. Tako bi se, kao oštećeni u tim predmetima, jadan kraj drugoga mogli naći Milan Knežević, Andrija Mandić i Milivoje Katnić. Žrtve nezakonitog prisluškivanja ANB-a. Nije nezakonito, ali jeste teško zamislivo nakon tzv. državnog udara. Makar zbog mira u sudnici.

Zato su zvaničnici DF napustili ročište, uz objašnjenje „da se radi o besprizornoj sramoti, kriminalnoj odluci kojom se pokušavaju izjednačiti dželat i žrtva”. DF će, najavio je Knežević po odlasku iz Višeg suda, ozbiljno razmotriti da li uopšte da učestvuje u predlaganjima rješenja za prevazilaženje krize u pravosuđu. Po principu: oni nas Milivojem, mi njih uskraćivanjem poslaničkih glasova neophodnih za deblokadu (polu)paralisanog sistema. Primjera radi, ove nedjelje u Privrednom sudu sudi tek četiri ili pet sudija. Ostali su na odmoru, bolovanju, u penziji ili zatvoru.

A baš smo, neki dan, svjedočili „ohrabrujućim najavama”. Raško Konjević denucirao je opozicione kolege iz DF: javno su „ljuti opozicionari” a tajno pregovaraju sa „djelovima vlade o zadržavanju svojih kadrova po dubini”. To, stekao se utisak, novom koordinatoru svih službi bezbjednosti ne bi zasmetalo da Knežević nije poručio kako ne želi da daje legitimitet njegovom izboru prisustvom sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Na šta je ministar vojni žestoko uzvratio. Ne objašnjavajući, ipak, šta DF nudi aktuelnoj većini, kao kompenzaciju za čelna mjesta u Elektroprivredi, Željeznici i Morskom dobru.

Ostaju nezvanične najave da sve to ime veze sa onih 49, priželjkivanih, glasova u parlamentu. I nada da je nekakav kompromis, radi opšteg dobra, ipak moguć.

Ministar vanjskih poslova obznanio je da Vladimir Leposavić i Milojko Spajić ne žele da ispune zakonsku obavezu i vrate diplomatske pasoše. Odgovor je stigao od bivšeg ministra finansija. „Nelegalni penzioner se sveti jer smo zaustavili njegovu poharu države, pa tobože ne može da čeka da se vratim u Crnu Goru da poništi beskorisni diplomatski pasoš koji nikad ne koristim”, tvitnuo je Spajić poentirajući „nelegalne penzije od €2.000+ no pasaran”.

Izgleda je i Milojko obolio od kratkog pamćenja, hronične bolesti većine ovdašnjih političara. Pa se ne sjeća kako je lično on potpisao odluku Ministarstva kojom je jesenas ukinuto rješenje Fonda PIO da se Krivokapiću obustavi isplata penzije. Sad kad se ne pita, kaže, neće proći.

Iz Ministarstva finansija poruka – nema para za novorođenčad (500, odnosno, 1.000 eura) koje je obećao tada već odlazeći ministar ekonomskog razvoja. I nema jeftinog goriva za brodove i jahte koje je prije desetak godina ugovorio DPS. Reagovao je predsjednik Đukanović, pozivajući Vladu da preispita odluku o naplati akciza i poreza na gorivo za jahte, pošto to „suštinski ugrožava našu komparativnu prednost”. Baš smo se dobro pozicionirali. Novorođenčad nije pominjao. A o sastanku sa radnicima Željezare na izdisaju, govoriće „drugom prilikom”. Zna, poručio je, da će, šta god da odgovori, dio javnost imati percepciju kako je on odgovoran „za sve što ne valja ovdje”. Ne treba pretjerivati.

Iz DPS-a su priskočili u pomoć predsjedniku. Ni oni, kaže poslanica Daliborka Pejović, ne razumiju finansijske računice Vlade, pa će tražiti dodatna pojašnjenja. Snimak i Koverta su im bili skroz jasni.

U Podgorici su protestovali policajci i penzioneri, u Nikšiću bivši rudari a u Bijelom Polju studenti. Svi traže svoje. U parlamentu, rješavali su druge probleme: hljeb i peciva će, možda, pojeftiniti za pet centi. Dok ponovo ne poskupe brašno, gorivo ili struja. Poslanici su se malo nadmetali po pitanju autorstva na prijedlog da se hljeb kupuje bez obračunatih sedam odsto poreza na dodatu vrijednost. Onda su se vratili omiljenim temama. Čija je, recimo, crnogorska zastava i koliko će trajati. Odnosno, kako Srbi preko Otvorenog Balkana prave veliku Srbiju i veliku Albaniju.

Magarence Budo novi je stanovnik farme u Danilovgradu. Snimak njegovog rođenja ima više od 400.000 pregleda. Nijedan od važnih ovosedmičnih događaja nije privukao toliku pažnju. Treba nam nešto lijepo. Novorođeni magarčić. Burek sa sirom, duhovito, navijačko skandiranje na utakmici Crne Gore i BiH… Poslije svega, treba nam ono nešto da nas prene iz kandži besmislenih dioba, nepremostivih barikada, vječitih poluistina.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Uključeni ili priključeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Valjalo bi uozbiljiti priču o eventualnom pridruživanju inicijativi Otvoreni Balkan. Da ne bi drugi odlučivali umjesto nas

 

Završen je ohridski samit inicijative Otvoreni Balkan. Koliko smo, nakon njega, pametniji po pitanju suštine tog projekta i, eventualnog, priključenja Crne Gore (BiH i Kosova) toj inicijativi?

Premijer Abazović nije „zvanično uveo Crnu Goru” u taj savez, kao što je to uoči samita najavio njegov albanski kolega Edi Rama. Ali je tamo vidio, kaže, „jedno novo lice Zapadnog Balkana”. I nije čuo nijedan argument koji nije bio u interesu Crne Gore. „Sve teme o kojima je bilo riječi direktno se tiču boljeg života građana. Ovo je definitivno novi pristup, predstavlja totalni zaokret. Apelujem da nas naredni put bude šest, i da Otvoreni Balkan ima sve više i više učesnika. Volio bih da ovaj isti sastav, pojačan šestom državom (Kosovom), uskoro vidimo u Crnoj Gori”, poručio je Abazović iz Ohrida.

Slične impresije imao je i predsjedavajući Savjeta ministara BiH Zoran Tegeltija. On se, mimo odluke Predsjedništva BiH, našao na Ohridskom samitu kao posmatrač, i iz Makedonije poručio da je „još sigurniji da BiH mora postati punopravna članica” te inicijative.

„Bilo je i pitanja – šta ja to ovdje radim, kada se mi (BiH) protivimo Otvorenom Balkanu”, kazao je funkcioner Dodikove SNSD. „Ovdje sam i zbog činjenice što predstavnici BiH učestvuju u svim pregovorima na tehničkim nivoima koji se vode u okviru Otvorenog Balkana, i da smo mi spremni potpisati sve sporazume onog trenutka kada se donese politička odluka. Siguran sam da će BiH prije ili kasnije postati članica Otvorenog Balkana”.

Od domaćina su, s druge strane, stizale riječi ohrabrenja. „Ako hoćete da dođete – dođite, ako nećete to je vaša odluka. Uvek ste dobrodošli”, rekao je Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. I tu poruku su, u Podgorici, jedni razumjeli kao prijateljsko ohrabrenje a drugi kao dodatno upozorenje da je Otvoreni Balkan zamišljen kao loša zamjena za EU integracije i prikriveni model realizacije projekta „srpskog sveta”.

Tako raznolike interpretacije, vođene dominantno političkim afinitetima, olakšava to što u Crnoj Gori danas nemamo dovoljno informacija o tome šta inicijativa Otvoreni Balkan nudi svojim članicama. Baš kao ni na činjenicama zasnovanih analiza o političkoj, ekonomskoj i svakoj drugoj cijeni eventualne saradnje. Šta o ovoj inicijativi misle privrednici, poljoprivrednici, članovi akademske zajednice a prije svih CANU?

Za sada, stav o Otvorenom Balkanu formira se na osnovu ličnih, političkih i nacionalnih afiniteta. Uz potrebu da se javno iznijeto mišljenje prilagodi stavovima koji dolaze iz međunarodnih centara moći. A oni su, trenutno, neuobičajeno uniformni. Pa izgleda kako Open Balkan ima nepodijeljenu podršku u Briselu, Vašingtonu i Moskvi.

„Mislim da Otvoreni Balkan nije samo dobra ideja… Ta inicijativa može da bude mogućnost za ubrzavanje puta ka EU“, rekao je u Ohridu Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji.

„SAD podržavaju da Otvoreni Balkan ostane ekonomska inicijativa. To nije politički projekat, već važan ekonomski projekat i važno je da to ostane i da se fokusiramo na stvaranje mogućnosti za ljude u region”, poručio je u video obraćanju učesnicima samita Specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar u izjavi koju bi, možda, valjalo čitati i između redova. Slijedilo je dodatno objašnjenje: „Zapadni Balkan je blagosloven odličnom geografskom pozicijom, sa prekrasnim resursima, ali i sa velikim preduzetničkim duhom“.

Konačno, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov saopštio je, nakon neuspjelog pokušaja da pohodi Beograd, kako su briselski rukovodioci željeli da  spriječe da „… izrazimo podršku inicijativi Beograda Otvoreni Balkan, i da razgovaramo o interesima za ozdravljenje odnosa među zemljama regiona. NATO i EU hoće da pretvore Balkan u svoj projekat pod nazivom ‘zatvoreni Balkan’.”

U sjenci politike, u Ohridu je potpisan Sporazum o saradnji u oblasti uzajamnog priznavanja školskih i visokoškolskih diploma. Najavljeni su novi sporazumi, između ostalog o saradnji poreskih službi i automatizovanom prelasku međusobnih granica pomoću sistema za elektronsku naplatu putarine.

Priključi li se Otvorenom Balkanu, Crnu Goru će ti sporazumi čekati spremni, baš kao i oni koji su ranije potpisani ili su pred potpisivanjem, bez mogućnosti da utičemo na njihov sadržaj. Zato bi valjalo uozbiljiti priču. Da ne bi drugi odlučivali umjesto nas.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo