Povežite se sa nama

DRUŠTVO

FALSIFIKOVANJE MEDICINSKE DOKUMENTACIJE U PREDMETIMA NESAVJESNOG LIJEČENJA: Zataškavanje bez kazne

Objavljeno prije

na

Nedugo nakon što je crnogorsko zdravstvo zauzelo posljednje mjesto u Evropi, ponovo vijest da se medicinska dokumentacija prepravlja i falsifikuje. U procesu koji se vodi protiv doktora Dragana Obradovića i Brankice Dupanović, u slučaju nesavjesnog liječenja Ivane Šoć sa Cetinja (preminula dan nakon otpusta iz bolnice, februara 2011. godine), postupajuća tužiteljka Tatjana Begović konstatuje: izvještaj o laboratorijskim pretragama dostavljen sudu iz Kliničkog centra prepravljan je. Pa još: iznad štampanih vrijednosti u dokumentu koji je isprintan olovkom su upisivane druge vrijednosti. Da je riječ o pravnoj zemlji, naročito imajući u vidu sada već tradiciju prepravljanja medicinske dokumentacije, u pitanje bi bio doveden čitav sistem zdravstva. Ovako: riječ je o izolovanom slučaju.

Prošlo je pune tri godine otkad je nevladina organizacija Krug života podnijela krivičnu prijavu zbog falsifikovanja medicinske dokumentacije. Zahtijevali su saslušanje prvih ljudi Kliničkog centra i Ginekološko-akušerske klinike. Tek je, od tada, saslušan podnosilac prijave. Ostalo: ništa.

Čelnik organizacije Dejan Cvijanović – jedan od rijetkih u Crnoj Gori koji otvoreno govori o manjkavostima zdravstvenog sistema – kaže za Monitor da je prijavom obuhvaćeno krivotvorenje medicinske dokumentacije porodica Šahmanović, Kažić i njegove porodice (Strahinja Cvijanović umro je 15. februara 2010. godine, nedugo nakon rođenja). Familija Vuka Bulatovića, podnijela je sopstvenu krivičnu prijavu, takođe zbog sumnje u falsifikovanje dokumentacije.

,,Na našu veliku žalost do današnjeg dana Osnovno tužilaštvo nije, i pored obilnih materijalnih dokaza dostavljenih uz prijavu, uradilo ništa. Sa istom dokumentacijom u novembru 2014. godine upoznat je i sadašnji VDT Ivica Stanković. Ni kod njega se, i pored jasnih materijalnih dokaza koja su priložena, nije pojavilo potrebno interesovanje.”

Cvijanović za naš list priča da u slučaju njegove porodice postoje snažni dokazi da je medicinska dokumentacija prepravljana. U prilog narečene tvrdnje idu i dvije službene zabilješke od 27/07/2012. broj 03/01-10265 i 03/01-6559/1 od 27.05.2013 gde se otvoreno konstatuje da su prepravljani datum i nalazi briseva u slučaju pacjenta.

,,Dana 18. decembra. 2013. godine u arhivi KCCG je sačinjena službena zabilješka u kojoj se konstatuje da medicinska dokumentacija moje porodice više od dvije pune godine nije arhivirana i da ljudi zaposleni u arhivu ne znaju gdje se u tom periodu nalazila. Dokumentacije nije stizala ni do faze osnovnog Omota spisa, na kome bi trebalo da stoji sadržaj dokumentacije. Uostalom, sam sam se uvjerio da je arhiva u totalnom rasulu i medicinske dokumentacije ne sadrže zakonom predviđene Omote. Niko, ali bukvalno niko, ne zna u čijem je posjedu bila dokumentacija i šta je s njom rađeno”.

Možda i najeklatantniji primjer sumnje u falsifikovanje medicinskih spisa je u slučaju porodice profesora Danka Obradovica. Njegov otac, dijabetičar Vukić Obradović preminuo u Domu starih u Risnu 04. 03. 2013. godine. Njegova porodica sumnja da je riječ o nesavjesnom liječenju.

U emisiji Robin Hud doktorica, koja je po mišljenju porodice Obradović najodgovornija za loš tretman oca Danka Obradovića, javno je priznala da je u trenutku kad se dokumentacija trebala predati Osnovnom tužilšatvu u Kotoru vršila ispravke iste. U svoju odbranu istakla je da su dopisivanja na dokumentaciji rađena jer je ona veoma pedantna osoba! I pored javnog priznanja Tužilaštvo nije reagovalo.

Obradović je ljekarke Doma starih Nadu Glogovac i ljekarku Ljiljanu Krivokapić iz Kotora, prijavio policijskoj stanici u Kotoru zbog sumnje u nesavjesno liječenje. Obradović kaže da je tadašnji osnovni državni tužilac u Kotoru Boris Savić nenadležno preuzeo predmet za koji je bilo nadležno Više državno tužilaštvo (VDT) u Podgorici.

„Medicinsku dokumentaciju iz Doma starih on je pribavio tako što je osumnjičenoj Glogovac rekao da pošalje sama dokaze protiv sebe umjesto da pošalje policiju sa vještakom da zaplijeni dokumentaciju. Savić je zatim odbacio moju krivičnu prijavu, a posle moje žalbe predmet je prebačen u Više tužilaštvo u Podgorici na ponovni postupak, jer je Savić nenadležno odbacio krivičnu prijavu”.

Potom je Obradović u Višem tužilaštvu izvršio uvid u medicinski dokumentaciju upoređujući fotokopiju zdravstvenog kartona koju je Više tužilaštvo preko policije zaplijenilo iz doma starih u Risnu i fotokopiju zdravstvenog kartona koju je Više užilaštvo preuzelo od kotorskog tužilaštva.

„Zapanjio sam se kada sam vidio da je u pitanju isti dokument pisan dva puta, odnosno da je naknadno napravljen falsifikat zdravstvenog kartona mog pokojnog oca sa potpuno drugačijom sadržinom”, kaže.

Suđenje u pomenutom predmetu nije ni počelo. Činjenica da suđenje nije počelo, već da se još uvijek posle više od 24 mjeseca od podnošenja optužnice vrši samo njena kontrola, koja se po članu 296 ZKP mora rješiti u roku od samo 8 dana, a kod složenih predmeta 15 dana, jasno govori o stepenu opstrukcije. Imam namjeru da se obratim redakciji Ginisove knjige rekorda da uvrste ovaj rekord u knjigu, jer sam siguran da njihova stručna komisija neće naći dužu kontrolu optužnice u čitavoj istoriji čovječanstva, kaže za Monitor Obradović.

Tu je i slučaj porodice pokojnog Božidara Kažića. Pisali smo o tome: na dokumentu KCCG (Saglasnost za medicinsku intervenciju), Klinika za anesteziju, reanimaciju i terapiju bola, od dana 29. novembra 2010. godine, stoji Kažićev potpis. Bivši direktor ustanove Milan Mijović potvrdio je vjerodostojnost potpisa i kazao da su Kažićeva porodica i sam Kažić dali saglasnost za operaciju.

S druge strane: sudski vještak, grafolog Zdravko Janković u zvaničnom vještačenju zaključuje: ,,Sporni potpis koji glasi na ime Kažić Božidara konstatovan na spornoj Saglasnosti za medicinske intervencije sačinjenoj od strane KCCG-Podgorica dana 29.11.2012. godine, nije autentičan potpis Kažić Božidara”.

Pa porodica Elvira Šahmanovića. Dokumentacija pokojnog Šahmanovića naprasno je nestala iz KCCG. Originali su uručeni državnom tužilaštvu, što je protivno zakonu: originalna dokumenta se čuvaju u zdravstvenoj ustanovi. Ostalim institucijama se dostavljaju kopije. Bilans: sedam godina medicinske dokumentacije Elvira Šahmanovića nije u Arhivi Kliničkog centra!

Pa porodica Vuka Bulatovića. Takođe falsifikati. U medicinskoj dokumentaciji vidljiva je naknadna ispravka datuma na izvještaju ljekara, zdravstvenom kartonu, pa i potvrdi o pregledu. Utvrdila je to i Komisija za stručna pitanja Ljekarske komore. U njenom izvještaju piše: ,,Uvodom u priloženu dokumentaciju može se utvrditi da su urađene korekcije datuma pregleda spornog dana 29. febraura i 1. marta 2012. godine na specijalističkom nalazu i u zdravstvenom kartonu. Dostavljena je i potvrda o izvršenom pregledu-liječenju, potvrda za obračun putnih troškova od 29. februara 2012. godine. Na istoj potvrdi se konstatuje da je vršena korekcija datuma”.

Do novog falsifikata i novog ćutanja nadležnih, ministra Šegrta, VDT-a Stankovića i ekipe.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo