Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Gašenje na rate

Objavljeno prije

na

Promocijom deset doktora nauka i proglašavanjem najboljih studenata Univerzitet Crne Gore (UCG) je protekle nedjelje proslavio 39 godina postojanja. Rektor UCG Predrag Miranović priznao je da im okolnosti u kojima rade nijesu baš naklonjene, ali je najavio da će prevladati sve teškoće i prepreke.

Neposredno prije slavlja Upravni odbor UCG je predložio Vladi da na narednoj studijskoj godini ne upisuje brucoše na Pravnom fakultetu odjeljenja u Bijelom Polju i na studijskim programima Psihologija, Njemački jezik i Italijanski jezik na Filozofskom fakultetu. Isti nalog izdat je i za upis studenata na Farmaciji, Stomatologiji, kao i za isturena odjeljenja Učiteljskog i Fakulteta za engleski jezik u Beranama i Mašinskog fakulteta u Pljevljima.

Rektor Miranović je objasnio da su to iznuđena rješenja zbog finansijskih problema. Zamišljeno je da se navedeni odsjeci samo zamrzavaju, pa će se, kada dođu bolja vremena, ponovo otvoriti. Na odsjecima u kojima je Crna Gora deficitarna u kadru, kao što su farmacija i psihologija, UCG nije u stanju da obezbijedi minimum kadra za normalno održavanje predavanja.

Nedavni protest na Filozofskom fakultetu otkrio je da je smjer Psihologije punih sedam godina ,,funkcionisao” sa samo jednim redovnim profesorom. Slična je situacija i na nekim drugim društvenim odsjecima gdje na jednog profesora dolazi i nekoliko stotina studenata.

Tako se raspao projekat kojim je Univerzitet političkim dekretom, nakon referenduma, morao da otvori što više odsjeka diljem Crne Gore. Sve bi možda i funkcionisalo, da nije naišla kriza i ispraznila univerzitetsku kasu. Univerzitet Crne Gore ima rupu u budžetu od 10 miliona eura.

Profesor Građevinskog fakulteta Radenko Pejović smatra da problem datira od 2004. od kada se konstantno smanjuje budžet Univerziteta, a univerzitetske jedinice gube status pravnog lica. ,,Sada se to pretvorilo u rigidnu situaciju – sve što univerzitetske jedinice van budžeta prihoduju, pokupi im Univerzitet tako da one ne mogu da funkcionišu”. Pejović kaže da se agonija UCG poklapa sa početkom primjene Bolonjskog procesa, kada su neki ljudi iz Vlade i države pomislili da se zarađuju velike pare na Univerzitetu, pa su krenuli u kresanje izdvajanja iz budžeta. Sada se došlo u situaciju da se onim što se dobija iz budžeta ne mogu finansirati ni plate.

,,Baš zbog toga su univerzitetske jedinice u prethodnom periodu upisivale enormno veliki broj studenata. To su mogli Ekonomija i Pravo i oni su ostvarivali velike prihode. Ove godine su to smanjili, jer im i to pokupi Univerzitet i nemaju interesa da više rade”, objašnjava Pejović.

Prema finansijskom izvještaju, UCG je prošle godine od školarina prihodovao 10,8 miliona eura. Od preko 20.000 višokoškolaca UCG, njih 15.000 plaća školarinu od 500 ili 1.000 eura. Fakulteti su u obavezi da 20 odsto prihoda od školarina daju u budžet UCG, a ostatak raspoređuju po svom nahođenju. Afera na Pravnom fakultetu je otkrila da su pojedini profesori, poput bivšeg dekana ovog fakulteta Ranka Mujovića, za godinu i po zarađivali i do 80.000 eura.

Dekan Ekonomskog fakulteta Dragan Lajović je nedavno ponudio rješenje kako da se namakne više novca. Vijeće Ekonomskog fakulteta predložilo je upravi UCG da se školarina poveća sa 500 na 600 eura. Uprava Univerziteta je odgovorila da će školarine ostati na istom nivou kao i prethodnih osam godina.

V.d. Pravnog fakulteta Dragan Radonjić izjavio je da je smanjenje dobro, jer se na ovom fakuletu više neće moći upisivati ,,maturanti maltene sa dovoljnim uspjehom”

Odluka da se smanji broj studenata na Pravu i Ekonomiji proistekla je na osnovu strategije vladinog tima o nedostajućem kadru na tržištu rada. Godinama su sa Univerziteta i iz privrede upozoravali da država nema jasnu upisnu politiku koja bi bila pažljivo usklađivana sa potrebama tržišta rada. Rezultat toga je 7.230 visokoškolaca na birou rada.

Primjetno je da se od uvođenja Bolonjskog procesa broj upisanih studenata tri puta povećao: studijske 2003/04. godine je na UCG bilo 8.333 studenta, a 2010/11. čak 25.169. U školskoj 2009/10. godini srednju školu završilo 7.426 đaka, a 7.790 je upisalo fakultet. Maltene fakultet su upisali svi svršeni srednjoškolci. Prema popisu iz 2001. u Crnoj Gori je bilo 17 odsto visoko obrazovanih. Cilj je da se stigne nivo EU od 40 odsto.

Masovni upis doveo je do slabljenja kvaliteta nastave i hiperprodukcije kadrova. Povećanje prihoda od školarine nije bilo dovoljno da nadomjesti manjak para na Univerzitetu koji je nastao zbog Vladine odluke da se UCG svake godine krešu davanja iz državnog budžeta.

Centar za građansko obrazovanje nedavno je saopštio da je odavno predviđao scenario gašenja više studijskih programa na UCG. ,,Vlada Crne Gore, koja je ohrabrivala UCG da otvara ove odsjeke iz čisto političkih razloga, ostavila je UCG na cjedilu. Umjesto da poveća budžet jedinog državnog univerziteta i tako održi te odsjeke, Vlada ga smanjuje, čime se posredno jačaju privatni univerziteti među kojima je do skoro suvlasnik jednog bio i premijer Crne Gore”, kazala je koordinatorka CGO-a Snežana Kaluđerović.

U prilog ovoj tezi ide i to da se najnovije mjere Vlade i uprave UCG o ograničavanju upisa neće odnositi na privatne univerzitete. Sa privatnih univerziteta su poručili da smanjenje upisanih studenata na državnom neće povećati broj studenata na njihovim fakultetskim jedinicama. Oni su, kažu, zbog kvaliteta nastave projektovali rad sa manjim brojem studenata.

Maja Drakić-Grgur, sa UDG-a, se na TVCG pohvalila da se 85 odsto svršenih studenata ovog univerziteta zaposli najkasnije za tri mjeseca pošto diplomiraju, ostali nastavljaju sa postiplomskim studijama. Nije pomenula da se zapošljavaju uglavnom u državnoj upravi – Ministarstvu finansija, Monstatu… Zašto tamo – jasnije je kada se zna da vladajući establišment predaje na privatnim univerzitetima. Krajem januara premijer Milo Đukanović se javno obratio srednjoškolcima sa tribine UDG-a da je najbolje da upišu taj fakultet. Premijerov univerzitet promovisali su i njegovi ministri – predavač na UDG-u Petar Ivanović, čak i ministar obrazovanja Slavoljub Stijepović.

Prošle godine je izmijenjen Zakon o visokom obrazovanju čime je omogućeno da država finansira i privatne univerzitete. Na posljednjoj sjednici Lukšićeve vlade donešena je odluka da se UDG-u iz budžeta dodijele pare za studije od javnog interesa na tom univerzitetu. Sve je više profesora koji dižu glas protiv ovakvog stanja.

,,Vodi se bitka između državnog i privatnih univerziteta. UCG gubi tu bitku. Sve što se posljednjih godina radi, na štetu je UCG”, izjavila je prodekan za nastavu na Fakultetu političkih nauka Nataša Ružić.

Svoj stav za Monitor su već iznijeli profesor Dragan Koprivica, koji je rekao da ,,država i inače ne opredjeljuje dovoljno sredstava za UCG, pa postoje sumnje da je možda riječ i o favorizovanju nekih drugih univerziteta”. Profesor Šerbo Rastoder smatra da je neopravdano da se ,,neki privatni fakulteti ‘reanimiraju’ sredstvima iz budžeta, a da se UCG smanjuju dotacije od države”.

U Rektoratu o ovome pametno ćute. Što bi se oni bunili protiv toga da je Vladi, po ko zna koji put, važniji premijerov od opšteg interesa.

RADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA
Hiljadu na jednog

Mora se napraviti ozbiljna analiza primjene Bolonjskog procesa. Nisam protiv Bolonjskog procesa, ali mislim da nije dobro kako smo ga implementirali. Bolonjski proces podrazumijeva veće angažovanje nastavnika i saradnika. Da bi oni bili angažovani, moraju imati odgovarajuću platu. Ne može se Bolonjski proces sprovoditi ako na nekim fakultetima društvenih nauka imate na jednog profesora hiljadu studenata. Analiza treba da pokaže šta smo postigli, koliko je to pozitivno, koliko negativno i da se onda vidi šta nam je činiti. Moraju se neke korjenite promjene donositi i na Univerzitetu i u saradnji sa Vladom. Tu smo krivi i mi, ali je kriva i Vlada. Ne može se kresati budžet državnog univerziteta i bagatelisati institucija na kojoj treba da počiva razvoj države, sa izdvajanjima za nauku koja su simbolična ne u regionu, nego i u svijetu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo