Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ISTORIJSKI REVIZIONIZAM U CRNOJ GORI I REGIONU: Put u mrak 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Revizionizam je zahvatio Crnu Goru i region, a krila mu daje i uspon desnice širom Evrope.  Istoričari sa kojima je Monitor razgovarao su saglasni da se radi o opasnim procesima koji društvima brišu jasne moralne koordinate i otvaraju vrata mrakovima prošlosti

 

Istorijski revizionizam koji je zahvatio region, a kome krila daje i uspon desnice širom Evrope, sveprisutan je i u Crnoj Gori. Pod krinkom odavanja pošte nevinim žrtvama i osude zločina kojih je bilo na obje strane u Drugom svjetskom ratu, dio vlasti i velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve pokušavaju abolirati i glorifikovati ideologiju krvi i tla koja je donijela i ratove devedesetih.

,,Revizionističkih tendencija je bilo i za vrijeme socijalističke Crne Gore, međutim procesi koje sada gledamo su formulisani krajem 80-ih, a počeli svoje šire djelovanje 90-ih. Nekad intenzivnije, nekad agresivnije, u zavisnosti od političke situacije”, kaže za Monitor istoričar Miloš Vukanović.

Vukanović objašnjava da su dva ključna pravca djelovanja nenaučnog revizionizma u Crnoj Gori usmjerena na nasljeđu Drugog svjetskog rata, a drugi ka 90-im godinama XX vijeka. Te da oba imaju isti cilj, a to je revitalizaciju i normalizaciju ekstremističkih, prije svega srpskih nacionalističkih ideja.

,,One se dopunjuju sa širim i dugotrajnijim pokretom prosrpskih političkih i crkvenih struktura koje imaju za cilj da veći dio crnogorskog kulturnog nasljeđa asimiluju u što oni smatraju, srpsko nasljeđe. Paralelno, bujaju i revizionistički pokreti drugih zajednica u crnogorskom društvu ali oni niti imaju strukturu niti institucionalnu, crkvenu i regionalnu podršku poput prethodno navedenog”, navodi Vukanović.

Najslikovitiji je primjer podizanje spomenika četničkom komandantu i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Zaostru kod Berana.  Postavljanje spomenika je pokušano i prije dvije decenije, tada nije uspjelo. Sada je nakon otkrivanja spomenika u Gornjem Zaostru u prisustvu mitropolita budimljansko nikšićkog Metodija, spomenik sakriven u crkvi. Nadležni još nijesu oduzeli spomenik, iako se on smatra „predmetom izvršenja krivičnog djela“.

,,Istorijski revizionizam, koji treba odvojiti od revizije istorije na osnovu novih činjenica, pojavio se u Crnoj Gori tokom devedesetih godina. Nacionalistički elementi, po uzoru na region, pokušali su da crnogorskom društvu poražene snage u Drugom svjetskom ratu prikažu kao ‘dobre momke’, ali bez većih uspjeha. Tokom dvijehiljaditih, apologete četničkog pokreta dobile su polet u vidu izjednačavanja partizana i četnika u Srbiji, što se kod nas reflektovalo u bezuspješnim pokušajima da se podigne spomenik Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru. Dvadeset godina kasnije, nalazimo se u identičnoj situaciji, sa dvije bitne razlike. Prva je ta da se dio vlasti aktivno uključio u sprovođenju istorijskog revizionizma, a druga da je taj proces obuhvatio i događaje iz devedesetih godina”, navodi za Monitor istoričar Filip Kuzman.

Sudska rehabilitacija Draže Mihailovića, vođe Ravnogorskog pokreta i pokušaj istog sa Milanom Nedićem, srpskim premijerom za vrijeme nacističke okupacije, upečatljivi su primjeri iz Srbije. Pored rehabilitacije četničkog pokreta u Srbiji se kao praksa ustalilo umanjivanje ratnih zločina iz ratova 90-ih, negiranje genocida u Srebrenici, prikazivanje Srbije kao isključive žrtve međunarodnih zavjera, te glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca.

U ovoj zemlji revizionizam je krenuo u intelektualnim krugovima tokom osamdesetih godina, kaže za Monitor istoričarka Dubravka Stojanović, ističući da je to bila psihološka priprema za rat.

Prvo je revidiran Prvi svjetski rat u romanima Dobrice Ćosića i u Knjizi o Milutinu, čime je ta najveća srpska vojna, politička i diplomatska pobjeda proglašena porazom jer je stvorena Jugoslavija, kaže Stojanović.

„Onda se krenulo na Drugi svjetski rat, pa je fokus sa partizanskih žrtava prebačen na srpske žrtve u NDH, a sa partizana polako na rehabilitaciju četništva. Polako je počela da se širi priča da su četnici žrtve takoreći globalne zavere, iznevereni od Britanaca izgubili rat. Time je u potpunosti ignorisana istorijska realnost u kojoj su oni bili kolaboracionisti od 1941. godine i oni koji su vršili strašne zločine nad Bošnjacma, Hrvatima i Srbima”, kaže istoričarka.

Tokom devedesetih Slobodan Milošević je dozvolio narativ o dva antifašistička pokreta, tada još uvijek oprezno jer mu je trebala podrška JNA za ratove. Nakon Miloševićevog pada, priča Stojanović, krenula je masovna rehabilitacija u kojoj su učestvovale sve grane vlasti.

,,Donet je u skupštini zakon o izjednačavanju dva pokreta,  sudski su četnici rehabilitovani, ukinuto je sve u javnom prostoru što se odnosilo na partizane (ulice, praznici, spomenici….). U udžbeniku istorije iz 2003. godine je opisano da su partizani kolaborirali i za sobom ostavljali pseća groblja, dok su četnici šamarali svoje protivnike. Draža MIhailović je prikazan kao onaj koji je voleo francusku književnost, a Tito kao notorni agent Kominterne. Od tad se na tome pažljivo radi, tako da na svim tim nosiocima sećanja sada se više ne ostavlja nikakva dilema da su četnici bili antifašisti, što je suprotno istorijskim činjenicama”, kaže istoričarka Stojanović.

Ustaški simboli i pokliči, romantizacija NDH, minimiziranje uloge ustaškog režima u genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima, su ono sa čim se suočava Hrvatska. Uz takav odnos prema Drugom svjetskom ratu, uslijedila je i minimizacije zločina nad srpskim civilima u ratu 90-ih.

Istoričar Dragan Markovina za Monitor kaže da je revizionizam u Hrvatskoj počeo od pojave Franje Tuđmana u politici, koji je svoju političku pobjedu gradio i na, između ostalog, relativizaciji stvarnosti ustaške države. Objašnjava da je to bilo vidljivo kroz Tuđmanovu famoznu izjavu o tome kako NDH nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz težnji Hrvata za nezavisnom državom.

,,Istina je i da je sam Tuđman, na sugestiju Slavka Goldsteina, napisao preambulu Ustava u kojoj je ustvrdio činjeničnu stvar, da je Republika Hrvatska, opet između ostalog, nastala i na odlukama ZAVNOH-a i protiv NDH, što dakle doslovno piše u Ustavu, te da je pravna nasljednica Socijalističke Republike Hrvatske. I u Hrvatskoj zapravo sve od tada živimo u onome što je Viktor Ivančić definirao kao uzgajanje antifašističkog ambijenta za konzumaciju fašizma. Hrvatska službeno obilježava Dan antifašističke borbe, koji je državni praznik, što nije spriječilo rušenje preko tri i po hiljade, odnosno polovice antifašističkih spomenika devedesetih, za što nitko nije odgovarao i pri čemu su rijetki obnovljeni zahvaljujući isključivo lokalnim inicijativama”, kaže Markovina.

Da lažiranje istorije ima posljedice navode naši sagovornici. Istoričarka Stojanović zaključuje ,,Tako smo stvorili društvo koje ne razlikuje fašizam od antifašizma i u kome je svako zlo moguće”.

Markovina smatra da se u Hrvatskoj ponovo događa val ustaštva, nakon onog koji je ovu zemlju zapljusnuo devedesetih. ,,S jedne strane je nestao strah iz antifašističkog dijela javnosti, koji je bio prisutan devedesetih i koja se sada snažno odupire ustašizaciji zemlje te doslovno tjera SDP i Možemo na ozbiljniju reakciju, dok s druge strane ustaštvo sve više ulazi u mainstream, uz prešutnu i ciničnu podršku Plenkovićeve Vlade. To je vidljivo i s Thompsonovim koncertom, kao i s tzv. Znanstvenim okruglim stolom koji se neki dan održao u Saboru i na kojem su zapravo otvoreni ustašofili jednostavno lagali i negirali egzistenciju logora smrti u Jasenovcu. Kako će stvar na koncu završiti teško je reći, ali da je društveni jaz nikad veći, jeste istina i da će daljnji razvoj bitno odrediti ishod budućih izbora, hoće. Ali su oni tek za dvije i po godine”, kaže Markovina.

U Crnoj Gori pored iskrivljavanja činjenica iz Drugog svjetskog rata, teče i ,,rasprava” o tome da li je nasilno ukidanje crnogorske države 1918. bio ,,čin ujedinjenja”. A sve to uz konstantno negiranje crnogorske nacije.

,,Put revizionizma naše društvo vodi u dalje podjele i ne pomaže da se dođe do društvenog konsenzusa oko događaja koji nas dijele. Razlog leži u tome što se revizionizam ne sprovodi sa ciljem da se otkriju nove istorijske činjenice, već da se prošlost prilagodi savremenim političkim tokovima i vladajućim elitama. Ali mnogo opasnije od ovoga je da se u društvu izbrišu jasne moralne koordinate i da nestane granica između fašizma i antifašizma. Time se stvara opasnost da nam se prošlost ponovi”, ističe Kuzman.

Vukanović smatra da revizionizam s kojim se mi danas suočavamo u Crnoj Gori, iako želi da ima ishode izmjene istorijske svijesti kompletnog društva, ima mnogo veća ograničenja u ljudskim i ideološkim kapacitetima. ,,Uslijed toga cilj kod klero-nacionalnog revizionizma koji je aktivan u crnogorskom, ali i u većem dijelu postkomunističkih društava, je jačanje političke struje ideologije koju sprovodi. Kao takav teži učvršćivanju narativa u jednom dijelu glasačkog tijela. Pored toga, nažalost, ima i određenu perfidniju ulogu. Ovakav revizionizam se koristi da kreira konfuziju i spriječi konstruktivnu raspravu u cilju postizanja društvenog konsenzusa. Zašto? Jer naučna i konstruktivna rasprava neminovno dovodi do urušavanja ekstremističkih teza, a samim tim i validnost te ideologije”.

Umjesto da se koncenzus postiže dijalogom i istinitim suočavanjem sa prošlošću, ovih dana gledamo da se zajedništvu teži kroz praksu traženja zajedničkog ,,neprijatelja” u vidu migranata. Danas oni a sjutra ko zna koji ,,drugi”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PLJEVALJSKA TOPLANA OPET RADI: Grijanje pa zdravlje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo ekologije poništilo je rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, pa je pljevaljska toplana ponovo u funkciji. Dok ekološki aktivisti upozoravaju na kršenje zakona i ugrožavanje zdravlja, iz  preduzeća “Grijanje” tvrde da je nastavak rada neophodan

 

 

Nakon višemjesečne pauze, kotlarnica u Skerlićevoj ulici ponovo je pokrenuta, a sa njom je i u Pljevljima zvanično počela sezona grijanja. Odluku o nastavku rada donijelo je Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, poništivši ranije rješenje Agencije za zaštitu životne sredine.

Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici, u kojoj se nalazi kotlarnica, kao i ekološki aktivisti iz Pljevalja, taj objekat nazivaju najvećim zagađivačem u gradu. Oni tvrde da njegovo pokretanje predstavlja kršenje zakona i direktno ugrožavanje zdravlja građana.

S druge strane, iz preduzeća “Grijanje” tvrde da sistem mora ostati u funkciji kako bi se obezbijedio kontinuitet snabdijevanja korisnika toplotnom energijom, makar do potpune toplifikacije grada. Kažu da su kotlovi u lošem stanju, ali da je dio opreme zamijenjen, kao i da su prethodnih godina ugrađeni multicikloni i ventilatori dimnih gasova radi poboljšanja sagorijevanja i smanjenja zagađenja. Nadaju se da će buduća mjerenja Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) pokazati bolje rezultate.

Nakon što su analize CETI-ja krajem prošle godine potvrdile prekoračenje dozvoljenih koncentracija štetnih materija, ekološka inspekcija je 26. decembra zabranila rad preduzeću “Grijanje”. Poslije žalbe i urgencije preduzeća, izvršenje rješenja je privremeno odloženo, ali je zabrana rada ponovo stupila na snagu 15. maja ove godine.

“Grijanje” je uložilo žalbu na odluku Agencije za zaštitu životne sredine, kojom je 21. jula naloženo zatvaranje gradske kotlarnice, pa je “sudbina” tog postrojenja zavisila od Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, koje je sada dalo zeleno svjetlo.

Rješenjem Agencije naloženo je potpuno  obustavljanje proizvodnje i isporuke toplotne energije iz kotlarnice “zbog utvrđenog zagađenja životne sredine i prekoračenja dozvoljenih koncentracija štetnih materija u vazduhu i zemljištu”. U obrazloženju piše  da su mjerne jedinice Ministarstva ekologije utvrdile prisustvo praškastih materija, ugljen-monoksida i arsena u količinama koje značajno prelaze propisane granice tolerancije. Ekološki inspektor je zaključio da dalji rad kotlarnice predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Pljevlja su jedina opština u Crnoj Gori koja ima sistem daljinskog grijanja, a kojim se zagrijava 34.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Iz “Grijanja” su tokom zabrane rada poručivali da bi zatvaranjem kotlarnice preduzeće izgubilo svrhu postojanja, jer korisnicima ne mogu ponuditi alternativni vid grijanja. U posljednje dvije godine, navode, potrošnju uglja smanjili su sa 2.400 na 1.500 tona zahvaljujući investicijama u kotlarnicu i sekundarnu mrežu. Opština i država uložile su stotine hiljada eura u modernizaciju sistema, od zamjene instalacija do ugradnje ventilatora dimnih gasova koji poboljšavaju sagorijevanje i smanjuju emisije.

Iz tog preduzeća su Monitoru kazali da “kotlarnica nije glavni zagađivač u Pljevljima”, podsjećajući da je najveće zagađenje PM10 česticama zabilježeno 31. decembra prošle godine, u periodu kada kotlarnica nije radila. U “Grijanju” napominju i da bi zatvaranje kotlarnice ugrozilo projekat toplifikacije grada, koji je proglašen projektom od javnog interesa. Prva faza radova trebalo je da bude završena u septembru, a Opština je do sada sprovela 99 odsto eksproprijacije zemljišta u vrijednosti od 200.000 eura.

Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici ne odustaju od zahtjeva da se gradska kotlarnica trajno zatvori. Na sjednici skupštine stanara, održanoj sredinom jula, svi prisutni jednoglasno su potpisali zahtjev za zabranu njenog rada, navodeći da ih dim i isparenja iz postrojenja godinama izlažu ozbiljnom zdravstvenom riziku.

U peticiji, koja je upućena lokalnim i državnim institucijama, objasnili su da postrojenje, čija je snaga šest megavata, ne može biti tretirano kao kotlarnica, već kao toplana, što, kako tvrde, povlači potpuno drugačije zakonske obaveze i nadzorne mjere.

“Godinama živimo pod stalnim oblacima dima i neprijatnog mirisa. Među nama ima oboljelih od respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, pa čak i slučajeva karcinoma. Naša djeca spavaju iznad kotlova. Dosta je više obećanja. Ako država ne reaguje, mi ćemo sami blokirati rad”, kazali su predstavnici vlasnika stanova u zgradi koju dijele sa kotlarnicom.Podršku im već dugo pružaju i ekološki aktivisti iz Pljevalja, koji upozoravaju da je ponovni rad protivzakonit, jer se time krši pravosnažna odluka ekološke inspekcije o zabrani rada.

Iz Ekološkog društva “Breznica” tvrde da je rješenje ekološke inspekcije iz decembra prošle godine i dalje pravosnažno i na snazi. Ukidanje rješenja Agencije za zaštitu životne sredine iz jula ove godine, kažu u toj NVO, nema nikakav uticaj na odluku ekološkog inspektora, čija se zakonska obaveza mora poštovati.

“Ne radi se o kotlarnici, već o gradskoj toplani instalisane snage preko šest megavata, koja je jedan od najvećih zagađivača vazduha u Pljevljima. Toplana je puštena u rad protivzakonito, uprkos dokazima o prekoračenju koncentracija opasnih materija poput arsena, ugljen-monoksida i PM čestica, što je potvrdio i CETI. Umjesto da bude zatvorena i da se utvrdi odgovornost, tom objektu je omogućeno dalje zagađivanje i trovanje građana, uz prećutnu saglasnost institucija koje bi morale da štite zdravlje građana, a ne političke ili poslovne interese. Među njima su Ministarstvo ekologije, Institut za javno zdravlje i Ministarstvo zdravlja”, kazali su Monitoru u “Breznici”.

Objašnjavaju da je odlaganje izvršenja rješenja ekološke inspekcije bilo nezakonito, a produžavanje roka do 15. maja 2025. godine samo je odložilo suočavanje sa činjenicom da je rad toplane i dalje zabranjen i da nastavak njenog rada predstavlja grubo kršenje zakonskih propisa. Podsjećaju i da mišljenje stanara zgrade u Skerlićevoj ulici nije uzeto u obzir.

“Građani koji koriste usluge grijanja iz Skerlićeve ulice imali su dovoljno vremena da obezbijede alternativne načine grijanja, te ne mogu za nedostatak grijanja kriviti ekološku inspekciju, već one koji su dužni da im obezbijede isporuku toplotne energije. Oštro osuđujemo nastavak rada gradske toplane i pozivamo nadležne institucije da hitno reaguju u skladu sa zakonom, sankcionišu odgovorne i obezbijede poštovanje rješenja ekološkog inspektora, kao i da građanima omoguće grijanje na besplatnu električnu energiju”, poručuju iz pljevaljske NVO.

Pljevaljska toplana  zagrijava  397 stanova i 72 poslovna prostora, ukupne površine 33.654 m². Veliki broj korisnika redovno izmiruje svoje obaveze prema DOO „Grijanje“. Cijena grijanja za stambene prostore iznosi 0,60 eura po metru kvadratnom, dok za poslovne prostore iznosi 1,92 eura po metru kvadratnom, bez PDV-a. Zbog toga mnogi građani izražavaju zabrinutost i nezadovoljstvo zbog mogućnosti da ostanu bez grijanja, iako uredno plaćaju ovu uslugu.

Zatvaranje kotlarnice dodatno komplikuje situaciju za zaposlene u preduzeću  „Grijanje“. Postrojenje trenutno zapošljava 33 radnika, od čega je 16 u administraciji, a 17 u proizvodnji, svi na neodređeno vrijeme. Prekid rada kotlarnice otvorio bi ozbiljna pitanja o njihovim radnim mjestima i sigurnosti zaposlenja, ali i o održavanju i funkcionisanju sistema grijanja u gradu.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ RTV PODGORICA: Afere vidljivije od programa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu RTV Podgorica, dok njen direktor Vladimir Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje

 

 

Radio-televizija Podgorica, nekadašna Gradska televizija, i njen generalni direktor Vladimir Otašević, sve su češće predmet medijskih priča.  Nadležni organi su detektovali mnoge nepravilnosti u radu televizije, dok Otašević ne pomaže svojim javnim istupima. Na ruku mu ne ide ni sve manja gledanost lokalnog javnog servisa, koji građani Podgorice plaćaju preko dva miliona eura godišnje.

Državna revizorska institucija (DRI) dala je uslovno mišljenje na godišnji finansijski izvještaj i negativno mišljenje na pravilnost poslovanja Gradske TV za 2024. godinu. Pored brojnih nepravilnosti, konstatovano je i da je Gradska TV angažovala lica po osnovu ugovora o djelu za obavljanje redovnih aktivnosti, dok za radna mjesta koja su popunjavana preuzimanjem od drugog poslodavca nije vršio javno oglašavanje, što nije u skladu sa Zakonom o radu.

„Revizijom je utvrđeno da Poreskoj upravi nije dostavljen finansijski izvještaj usvojen od strane Savjeta društva. Društvo nije vršilo rezervisanje za naknade i druge beneficije zaposlenih, kao ni rezervisanje za sudske postupke koji su u toku, što nije u skladu sa zahtjevima MRS 19 – primanja zaposlenih. Društvo nije vodilo odvojeno računovodstvo za pružanje javnih usluga od obavljenih komercijalnih audio-vizuelnih usluga, što nije u skladu sa Zakonom o audiovizuelnim medijskim uslugama“, saopšteno je iz Državne revizorske institucije.

Nakon revizorskog izvještaja, objavljenog u junu, Inspekcija rada je nedavno utvrdila da su urednici u RTV Podgorica Milan Sekulović i Nemanja Lacman nezakonito zapošljeni i poništen im je ugovor o radu. Riječ je o dva ključna Otaševićeva čovjeka i prepoznatljiva lica rebrendirane televizije. Sekulović je ugovorom preuzet iz dnevne novine Dan, dok je Lacman na isti način doveden iz TV Adria, dva privatna medija. Prema nalazu inspekcije, nije dozvoljeno preuzimanje iz privatnih sektora na taj način, već samo putem Javnog oglasa.

Lacman i Sekulović su u zajedničkom saopštenju pojasnili da je odgovornost za propuste na sistemu, a ne na njima, kako su pojedini političari, mediji i korisnici društvenih mreža pokušali da im imputiraju, naveli su.  Pojasnili su da je proceduralni propust napravila pravna služba, ne novinari koji su svoj posao obavljali časno. „Iako je to svima poznato, teret odgovornosti prebačen je na nas, što smatramo nepravednim i neprofesionalnim“, saopštili su.

Otaševićevu  pažnju su ovim povodom više zaokupili opozicioni poltičari i mediji koji su prenijeli vijest, dok je krivicu svalio na tamo neku RTV Podgorica. Sebe i svoju odgovornost minimalizovao je opravdanjem da je „neko ko je 15 godina radio u privatnom sektoru i ko nije pravnik“.

„Do proceduralne greške je nažalost došlo jer u trenucima njihovog zapošljavanja RTV Podgorica nije imala oformljenu ni pravnu, a ni kadrovsku službu, koje su mogle da provjere detaljno regulativu i ukažu na sve potencijalne problematične situacije. Zašto četiri godine od osnivanja lokanog javnog emitera niko nije formirao te službe to je pitanje za bivši menadžment i bivšu upravu Glavnog grada Podgorice“, napisao je u svom reagovanju.

Nesmotrene izjave i reagovanja direktora RTV Podgorica nisu prvi put izazvali pažnju javnosti. Predstavnici Sindikata medija Radomir Kračković i Marijana Camović-Veličković podnijeli su Osnovnom sudu u Podgorici tužbu protiv Otaševića naglasivši da tužbu podnose u lično ime. Tužba je podnijeta radi povrede prava ličnosti zbog, kako su saopštili, netačnih navoda koje je Otašević tokom ljeta iznosio u svojim reagovanjima.

Portal Gradski.me je 18. juna 2025. godine objavio tekst sa naslovom „Otašević: Kračković i Camović tražili da prećutim nezakonito točenje goriva i pozive na fizičke obračune u prostorijama Gradske TV“, u kojem je preneseno reagovanje Otaševića. Kračković i Camović-Veličković su u tužbi naveli da su u tim reagovanju iznijete brojne netačne, lažne i tendenciozne činjenične konstatacije, uključujući navodni nedopušteni pritisak koji su tužioci vršili na sud, kao i navode da su tužioci djelovali antisindikalno, na način što su tražili otkaze za zaposlene u medijima.

„Cilj nam je da se utvrdi istina, pa ako smo tražili otkaze za zaposlene u medijima – neka se to dokaže, a ako ipak to nijesmo radili – da sud odredi pravednu kaznu za onoga ko širi neistine bez straha za posljedice koje će uslijediti zbog takvog ponašanja“, poručili su rukovodioci Sindikata medija.

„I umjesto da se po hitnom postupku rašćera taj koloplet koji donosi samo debakl, poraz i fijasko — gradska vlast tu televiziju naziva Sorbonom i sprema se da im za sledeću sezonu poveća budžet na 3. 300 000 eura, da ih nagradi za nesposobnost, javašluk, neodgovornost, da ih nagradi za 0.54 odsto gledanosti“, napisao je na svom profilu kolumnista  Duško Kovačević. „Njega neko drži unutra ka’ pecivo, zajedno sa još gorim uredništvom. DPS nije skup konkrektnih ljudi, nego model razmišljanja i djelanja koji još uvijek živi, nažalost“, nastavio je Kovačević o direktoru RTV Podgorica.

Otašević je ispod ovog komentara odgovorio da Kovačević laže i objelodanio njihovu privatnu prepisku koja nema mnogo veze sa temom posta o sunovratu televizije.

Ostaje, međutim, činjenica da RTV Podgorica, ili Gradska TV, nema vidljiv program, dok su afere, nepravilnosti, nezakonitosti i nesnalaženje ključnih ljudi jasno viljivi.

 

Otašević bio nezakoniti VD direktor

Imenovanje Vladimira Otaševića za vršioca dužnosti direktora RTV Podgorica krajem decembra 2023. bilo je nezakonito.

Osnovni sud u Podgorici poništio je odluku o imenovanju v. d. direktora po tužbi kandidatkinje Dubravke Perović. Međutim, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je traženo da se izvrši ponovni izbor v. d. u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, jer je u međuvremenu Otašević izabran za izvršnog direktora u punom mandatu.

Krajnji zaključak suda je da Savjet RTV Podgorica nije pravilno vrednovao prijavu Dubravke Perović i da odluka o imenovanju Otaševića za v. d. direktora, kao i postupak koji je tome prethodio, sadrže i procesne nepravilnosti i neutemeljenost u propisima, pa je iz tih razloga treba poništiti.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo