Gušenjem slobode guši se ekonomija.To ne zna crnogorski premijer, a ni njegovi ministri. Njihovu ekonomsku politiku dugo trpimo. Odakle dolaze ljudi koji vladaju? Sa brda i dolova naše male Crne Gore. To su potomci predaka koji su vitlali sa jataganima. To su djeca roditelja koji su nedavno udahnuli industrijski dim i povjerovali u san o jednakosti među ljudima. To su akteri ratova devedesetih. To su nazovi komunisti, kontrolori državnih resursa, kojima je neko na uho šapnuo: „Vrijeme je. Bogati se”. Uporedo sa procesom bogaćenja zadržana je i državna uprava. Stari čuvari novog sistema. Tržište za gladne rođake, kumove i prijatelje. Mješoviti javno – privatni sektor na crnogorski način. Način, koji guši slobodne i progresivne. Ekonomska nauka poznaje tri motiva bavljenjem ekonomijom: spašavanje svijeta, sopstveno bogaćenje i razumijevanje ekonomske pojave. Ovi naši ne spašavaju svijet a i ne razumiju ga. Bogaćenje je nešto drugo. Okolo kruži vic o crnogorskom bogaćenju: Znate li kako funkcioneri DPS-a broje brojalicu u igri bogaćenja? Slično kao i kod žmurke, samo: ,,1991, 1992, 1993,… 2008, 2009. Ko se nije obogatio, MAGARAC bio. Liberalizam na naš način.

Javni i privatni sektor su u krizi. Ubijanjem privrede ubija se javni sektor. I obrnuto. Plana nema, svi čekaju. Premijer je skoro izjavio: ,,Možda će nas 2010-ta pozitivno iznenaditi”. Nada je naš plan. On vidi četiri najveća ekonomska problema: deficit, nezaposlenost, zaduženja i usporena kreditna aktivnost banaka. U pravu je, ali nije nabrojao tri glavna. Glavni su giljotina za ekonomiju.

Prvi je korupcija. Predstavljaju je kao neko zlo iz anketa. Dešava se tamo nekoj „našoj zajednici”. Ustvari je namirivanje partijskih kadrova. Parče kolača za lojalnog druga. Fakturu ispostaviti državi. Građani plaćaju. Ko želi da posluje u ovakvom ambijentu? Vremenom korupcionašenje postaje nestabilno. Odsustvo kolača urušava odnose među korumpiranima. Tanka je uzica oko njihovog vrata. Rob je rob. Naređenje se mora slušati. Kidanjem uzice, stvar se mijenja.Visoki partijski kadrovi su prvi na jelovniku. Sljedbenici kreću da rastrgnu gospodara. Istoriji poznato.

Drugi problem je organizovani kriminal. Utiče na bezbijednost kako građana, tako i investitora. Slučajevi berzanskih mućki kod nas su česti. Krupnim ribama enormno bogatstvo, malim ulagačima mućak. Tako se tjeraju investitori. Posao vijeka ,,Bar – Boljari” je sporan. Kažu da loš rejting Crne Gore odbija ulagače. Sa nama uspješno sarađuju samo oni koji vole mutne poslove. Mutni se sa mutnim raduje.

Treći problem medijsko gušenje. Sloboda medija je bitna za transparentnost u poslovanju. Rijetki mediji su ukazivali na tranzicione greške i početke ekonomske krize. Vlast ni da čuje. To su bili zloslutni gavrani koji se ne raduju crnogorskom ekonomskom bumu. Ti kočničari razvoja stalno ponavljaju riječi: konflikt interesa, kriminal, korupcija, nezakonito bogaćenje. Mediji su i sami biznis. Ponekad tržišno jedva održiv. Ali njihova uloga je mnogo veća. Informišu, zalažu se za tranzicionu pravdu, toleranciju i dijalog. Oni su nosioci progresa. Ovo važi samo ukoliko se ne svrstaju uz sile zla. Servisiranje ratova, na primjer.

Ova tri problema prave giljotinu za ekonomiju. Stranih investitora nema. Pare se cijede od građana i radne privrede. Porezi. Nameti. Podobne ne diraju. Nepodobni buše dodatnu rupu na kaišu. Ko je i nešto zaradio mora platiti reket. Popularno ugradnja. Princip – pomoć preduzećima koja poštuju zakone ove države ne važi za nepodobne. Među njima su mediji. I tu rade stotine radnika koji izdržavaju porodice.

Kada giljotina toliko dugo neprestano kida proizvodi kontraefekat. Iscrpljivanje ne može trajati vječno. Počeće da čerupaju sami sebe. Zmija sama sebe guta. Od repa. Stravičan prizor, ne bira da li su praznici ili ne. Svima poželite sreću za praznike. Trebaće nam. Srećna nam Nova 2010-ta.

Miodrag RAŠOVIĆ