KHOV je bespogovorno dokazala, (samo)reklamirajući se, da jeste odgovorna i zadužena za praćenje berzanskog poslovanja i da bi trebala da reaguje na urušavanje pravila berzanskog poslovanja u Crnoj Gori Terrifying Monday, septembra 2008. godine, je ogolio stvarnost finansija svijeta. Paniku iz konferencijskih sala prebacio je na ulicu i među struku. Vikend ispunjen roštiljanjem, svadbama, raskalašnošću je morao biti prekinut blizinom kraha egzistencija vodećih bankara. Neočekivana jačina i sveobuhvatnost spirale bezdana globalnih finansija se mogla zaustaviti samo iz budžeta. Dok su pretplaćeni advokati i odsutni revizori savjetovali da se niko iz menadžmenta i uprave javno ne izvinjava kako ne bi uveo krivicu odgovornosti, lobisti raznih profesija su gulili pete u hodnicima Kongresa SAD kako bi se stotine milijardi spasa odobrile za berzanske bankare (samo)uništenja. Negdje mjesec nakon pada berze i zadržavanja na ivici ambisa, tadašnji američki sekretar za finansije H. Paulson je izjavio da ,,…ne vjeruje u sirovi kapitalizam bez regulacije.” Ovo je mišljenje insajdera investicionog bankarstva, koji je promijenio uvriježeni predatorski stav kada se kao odgovorni javni finansijer našao u situaciji da za dičnim kolegama danonoćno ,,čisti” ostatke zaustavljenog ,,krvotoka sistema”. Wall Street ostaje drastično uzdrman, iako godinu dana nakon opšteg i uznemirujućeg zastoja finansijskih tokova još uvijek nastavlja putem igara bez granica. Do kada, vidjećemo uskoro, kada se sa bavljenja krizom pređe u kreaciju budućnosti. Svedeno na naše neoliberalne traljave prakse – prethodnihdana slušamo poplavu opravdanja regulatora na tržištu kapitala kako, kao institucija, ne treba da ima bilo kakvo stručno mišljenje i stav u vezi koncentracije transakcija novca oko privatizacije i dokapitalizacije ,,srebrenine”.Takva vrsta javnog beskičmenjaštva doživjela je ultimativno poniženje djelovanjem iz one banke, putem smanjenja provizija za manjinske akcionare, kao i pružanjem minimuma poslovnog odnosa koji odgovorni nosioci usluga iz finansijske sfere duguju svojim klijentima. Da rezimiramo, komisija zadužena za neoliberalne recepte gorkosti je potrošila dane da svima objasni kako prodaja dijela akcija najvažnijeg privrednog subjekta nije berzanska trgovina, posebno kada se krene u otkup akcija manjinskih akcionara kompanije. Da bi početkom tekuće sedmice očekivano predala oružje. U sopstvenom reklamnom sloganu o povratku aure ,,lidera regiona”, u kojem se upoređuje rast berzanskih indeksa regionalnih berzi, uz kalkulisano odsustvo napomene koji to milioni nominalno spavaju u tokovima naše berze, (samo)proglašeno je osvajanje medalje bez sjaja i značaja. Stručno je ostvaren suprotan efekat, pošto je komisija bespogovorno dokazala (samo)reklamirajući se da jeste odgovorna i zadužena za praćenje berzanskog poslovanja i da bi trebala da reaguje na urušavanje pravila berzanskog poslovanja u Crnoj Gori. Autogolovi neodrživih pravdanja i objašnjavanja postaju primarno javno oruđe izabranih ili postavljanih javnih funkcionera. Pride, u udarnim kabinetima nam se biraju navodni ljubitelji tuđih blackberry- a. Trebalo bi jednostavno zaključiti da Đidova ,,praznovjerna pokornost” postaje osnovno obilježje rada ukupne administracije, jer kao tim ostaju vjerno na braniku neoliberalnog koncepta bezdana, sistema onoga što je svugdje u svijetu poraženo za budućnost. Zato treba da uskoro očekujemo nekakvu recikliranu agendu prepunu kratkoročnih gledanja na buduće definicije ekonomske politike, začinjenu uskličnicima, simbolima vrišteće stručno nedokazive argumentacije. Veoma je jasno ko je poslušnik i pokoran, ali nije jasno zbog čega i zašto.

Mila KASALICA