Povežite se sa nama

Arhiva

Reciklaža

Objavljeno prije

na

KHOV je bespogovorno dokazala, (samo)reklamirajući se, da jeste odgovorna i zadužena za praćenje berzanskog poslovanja i da bi trebala da reaguje na urušavanje pravila berzanskog poslovanja u Crnoj Gori Terrifying Monday, septembra 2008. godine, je ogolio stvarnost finansija svijeta. Paniku iz konferencijskih sala prebacio je na ulicu i među struku. Vikend ispunjen roštiljanjem, svadbama, raskalašnošću je morao biti prekinut blizinom kraha egzistencija vodećih bankara. Neočekivana jačina i sveobuhvatnost spirale bezdana globalnih finansija se mogla zaustaviti samo iz budžeta. Dok su pretplaćeni advokati i odsutni revizori savjetovali da se niko iz menadžmenta i uprave javno ne izvinjava kako ne bi uveo krivicu odgovornosti, lobisti raznih profesija su gulili pete u hodnicima Kongresa SAD kako bi se stotine milijardi spasa odobrile za berzanske bankare (samo)uništenja. Negdje mjesec nakon pada berze i zadržavanja na ivici ambisa, tadašnji američki sekretar za finansije H. Paulson je izjavio da ,,…ne vjeruje u sirovi kapitalizam bez regulacije.” Ovo je mišljenje insajdera investicionog bankarstva, koji je promijenio uvriježeni predatorski stav kada se kao odgovorni javni finansijer našao u situaciji da za dičnim kolegama danonoćno ,,čisti” ostatke zaustavljenog ,,krvotoka sistema”. Wall Street ostaje drastično uzdrman, iako godinu dana nakon opšteg i uznemirujućeg zastoja finansijskih tokova još uvijek nastavlja putem igara bez granica. Do kada, vidjećemo uskoro, kada se sa bavljenja krizom pređe u kreaciju budućnosti. Svedeno na naše neoliberalne traljave prakse – prethodnihdana slušamo poplavu opravdanja regulatora na tržištu kapitala kako, kao institucija, ne treba da ima bilo kakvo stručno mišljenje i stav u vezi koncentracije transakcija novca oko privatizacije i dokapitalizacije ,,srebrenine”.Takva vrsta javnog beskičmenjaštva doživjela je ultimativno poniženje djelovanjem iz one banke, putem smanjenja provizija za manjinske akcionare, kao i pružanjem minimuma poslovnog odnosa koji odgovorni nosioci usluga iz finansijske sfere duguju svojim klijentima. Da rezimiramo, komisija zadužena za neoliberalne recepte gorkosti je potrošila dane da svima objasni kako prodaja dijela akcija najvažnijeg privrednog subjekta nije berzanska trgovina, posebno kada se krene u otkup akcija manjinskih akcionara kompanije. Da bi početkom tekuće sedmice očekivano predala oružje. U sopstvenom reklamnom sloganu o povratku aure ,,lidera regiona”, u kojem se upoređuje rast berzanskih indeksa regionalnih berzi, uz kalkulisano odsustvo napomene koji to milioni nominalno spavaju u tokovima naše berze, (samo)proglašeno je osvajanje medalje bez sjaja i značaja. Stručno je ostvaren suprotan efekat, pošto je komisija bespogovorno dokazala (samo)reklamirajući se da jeste odgovorna i zadužena za praćenje berzanskog poslovanja i da bi trebala da reaguje na urušavanje pravila berzanskog poslovanja u Crnoj Gori. Autogolovi neodrživih pravdanja i objašnjavanja postaju primarno javno oruđe izabranih ili postavljanih javnih funkcionera. Pride, u udarnim kabinetima nam se biraju navodni ljubitelji tuđih blackberry- a. Trebalo bi jednostavno zaključiti da Đidova ,,praznovjerna pokornost” postaje osnovno obilježje rada ukupne administracije, jer kao tim ostaju vjerno na braniku neoliberalnog koncepta bezdana, sistema onoga što je svugdje u svijetu poraženo za budućnost. Zato treba da uskoro očekujemo nekakvu recikliranu agendu prepunu kratkoročnih gledanja na buduće definicije ekonomske politike, začinjenu uskličnicima, simbolima vrišteće stručno nedokazive argumentacije. Veoma je jasno ko je poslušnik i pokoran, ali nije jasno zbog čega i zašto.

Mila KASALICA

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Giljotina za ekonomiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gušenjem slobode guši se ekonomija.To ne zna crnogorski premijer, a ni njegovi ministri. Njihovu ekonomsku politiku dugo trpimo. Odakle dolaze ljudi koji vladaju? Sa brda i dolova naše male Crne Gore. To su potomci predaka koji su vitlali sa jataganima. To su djeca roditelja koji su nedavno udahnuli industrijski dim i povjerovali u san o jednakosti među ljudima. To su akteri ratova devedesetih. To su nazovi komunisti, kontrolori državnih resursa, kojima je neko na uho šapnuo: „Vrijeme je. Bogati se”. Uporedo sa procesom bogaćenja zadržana je i državna uprava. Stari čuvari novog sistema. Tržište za gladne rođake, kumove i prijatelje. Mješoviti javno – privatni sektor na crnogorski način. Način, koji guši slobodne i progresivne. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

A poslije krize?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Finansijska kriza, koja evo već više od godinu dana udara po svjetskoj privredi pokazuje znake popuštanja, pa nam omogućava da procijenimo štetu koju je iza sebe ostavila. Privrede su oslabljene, loše unutrašnje veze izašle su na vidjelo, a preduzeća u škripcu zbog manje tražnje i nedostatka kredita. Ali najgore je možda prošlo. Sa stanovišta političara, sada je ključno izvući prave pouke iz duboke recesije kako bi potezi nakon krize obezbjedili jače osnove i strukture otporne na neke buduće ekonomske šokove. To posebno važi za male privrede, koje nijesu raznolike. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Arhiva

Kafana u defanzivi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok je godinu dana unazad globalni ekonomski i finansijski svijet proživljavao najdramatičnije dane stoljeća, pokušavajući da pojmi šta se desilo, u Crnoj Gori smo se još koji mjesec bavili kafanskim biznis pričicama da će nas ukupna kriza struke mimoići, jer – koga sljeduje da izmisli toplu vodu u ovakvo vrijeme ako ne nas. Međutim, život se uobičajeno odvija van skučenih kafanskih zidova i(li) suženih poslovnih projekcija onih kojima je bastalo. Na prve naznake krize tipična agresivnost, definisana neoliberalno, nestručno kao najvažnija tržišna komponenta, je bila usmjerena ka državi. U odsustvu strategija razvoja i poslovnih planova za podignute kompanije s ciljem umanjenja negativnih efekata krize, država je izabrana kao prirodna adresa za žalopojke i samoupravnu kuknjavu, pa se prevaziđenim modelom traži(o) oprost svakojakih poreza i prebacivanje odgovornosti u vezi zaposlenih na budžetske troškove. Drugi talas javnog napada naših privrednika/poslodavaca/biznismena targetira bankare, pošto su ove godine bankari odlučili da malo uvedu red u interno upravljanje rizicima, odnosno da dokažu/izmole svoje poslovne klijente, dužnike, da je u njihovom interesu da im knjige i izvještaji budu transparentni i kvalitetni, puni suštinskih, a ne friziranih podataka. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo