Dok je godinu dana unazad globalni ekonomski i finansijski svijet proživljavao najdramatičnije dane stoljeća, pokušavajući da pojmi šta se desilo, u Crnoj Gori smo se još koji mjesec bavili kafanskim biznis pričicama da će nas ukupna kriza struke mimoići, jer – koga sljeduje da izmisli toplu vodu u ovakvo vrijeme ako ne nas. Međutim, život se uobičajeno odvija van skučenih kafanskih zidova i(li) suženih poslovnih projekcija onih kojima je bastalo. Na prve naznake krize tipična agresivnost, definisana neoliberalno, nestručno kao najvažnija tržišna komponenta, je bila usmjerena ka državi. U odsustvu strategija razvoja i poslovnih planova za podignute kompanije s ciljem umanjenja negativnih efekata krize, država je izabrana kao prirodna adresa za žalopojke i samoupravnu kuknjavu, pa se prevaziđenim modelom traži(o) oprost svakojakih poreza i prebacivanje odgovornosti u vezi zaposlenih na budžetske troškove. Drugi talas javnog napada naših privrednika/poslodavaca/biznismena targetira bankare, pošto su ove godine bankari odlučili da malo uvedu red u interno upravljanje rizicima, odnosno da dokažu/izmole svoje poslovne klijente, dužnike, da je u njihovom interesu da im knjige i izvještaji budu transparentni i kvalitetni, puni suštinskih, a ne friziranih podataka. Za stanje recesije u kojem se nalazi lokalna privreda, a u zemlji u razvoju nakon perioda jakog poludecenijskog rasta, opreznost u odobravanju novih kredita bankara je očekivana. Ali, djelimično je i pretjerana. Zašto? U prethodne tri godine bankari su kredite, bez kompletne procjene rizičnih profila, dodjeljivali, sa ili bez pritisaka, na telefonski prekonoćni poziv, kafanski ili ulični dogovor. Svoj dio odgovornosti sada plaćaju kroz uvećanja rezervisanja, odnosno manji profit, i kroz maksimalno bojažljiv odnos prema osnovnom poslu kreditiranja privrede i građana. Kao i kroz onaj dio odgovornosti koji se tiče realnosti na ovom tržištu, pa stoga: tehnokrata- uvezeni bankar nema razloga da se ljuti na mamu jer je stizala sve i pokrivala svakoga, i ostavila mu je najveći portfelj u nasljedstvo, nego mu je stručni zadatak da bude aktivan i kreativan bankar svjestan razvojnih definicija zemlje, posebno onih po kojima se ovdje koristi euro, pa je svaka pretjerana kamata profesionalno neodbranjiva, osim ako neće svi bankari preći među mikrofinansijere, sakrivajući se iza djetinjaste pričice o riziku zemlje; Bankarica sa obale ne može da čeka formiranje novih kompanija kojima bi valjda po nekom nerealnom modelu odobravala nove kredite, nego je potrebno da procijeni već odobrene kredite i tamo gdje nema drugog izlaza, odgovorno krene u neprijatnu naplatu hipoteka, pošto je bankarima posao da mijenjaju umrtvljene trendove na tržištu. Dodatno, ministri trebaju da stanu sa obilascima komora, asocijacija i unija gdje lokalni poslodavci kontinuirano vjeruju da trebaju da neopravdano ucjenjuju one koji su im dali šansu za biznis ili se nezrelo ljute na bankare.

Kao što se život ne odvija u nekakvoj bajci po kojoj će manji ljevičari iz vlade spasiti četiri hiljade porodica aluminijskog čeda dok su kao stručno protiv investicija u proizvodnju, tako se ni donedavni nezajažljivi apetiti za kreditima lokalnih biznismena ne mogu ozbiljno prihvatiti kao snažan javni argument za razumijevanje. Svojim činjenjem su potvrdili da su se njihove vanvremenske sposobnosti i mitska snalažljivost, izgleda, samo zasnivale na rastu na osnovu kredita. Čim je ova slavina presušila, našli su se kao ribe na suvom.

Onaj koji bude pametan, možda će stići/dobauljati do vode.

Mila KASALICA

Komentari