Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Glasovi sa mreže

Objavljeno prije

na

Nakon što je Crna Gora postala 192. članica Ujedinjenih nacija, politička situacija na domaćem internet nebu je bila gotovo pa nepostojeća. Tada glavni igrači DPS i SNP su neažuriranost svojih stranačkih prezentacija opravdavali „kolektivnim odmorom” nakon velikog referendumskog posla kako je to rekao Predrag Sekulić ili redizajnom kako su javili njihovi rivali. SDP koji je kasnije dao ministra za informaciono društvo nije ni imao svoj sajt, a ista situacija je bila i sa brojnim tada aktuelnim igračima. Kada je na svjetsku mrežu bilo priključeno oko 20 posto stanovništva Crne Gore, za one koji su se borili za glasove pecanje u ovako maloj bari bio je suvišan trošak. Birače su obišli „od vrata do vrata”.

Stvari su se promijenile. Po informacijama Monstata danas više od pola stanovništva Crne Gore ima pristup internetu. Najpopularniju društvenu mrežu – Fejsbuk koristi skoro 300.000 Crnogorki i Crnogoraca ili gotovo svi koji koriste internet. Shodno tome i aktivnost domaćih političara i njihovih stranaka je živnula.

Televizija polako gubi korak sa internetom. Ovo ide na ruku političkim akterima, baš kao i cijena oglašavanja na novom mediju. Primjera radi, oficijelni materijal predsjedničke kampanje Baraka Obame prezentovan preko besplatnog internet kanala Youtube gledan je 14.5 miliona sati što je ekvivalentno televizijskom emitovanju u vrijednosti od 47 miliona dolara.

Za jednu političku partiju sve naravno počinje sa – sajtom. Za razliku od 2006. godine, danas sve partije u Crnoj Gori na internet postavljaju program, pristupnice, brojne spoljne veze ka socijalnim mrežama, ogroman broj podataka i aktuelnosti, formulara, foto i video galerija. Ažuriranje je u najvećem broju slučajeva redovno, mada još uvijek ima i onih koji svoje prezentacije osvježavaju tek svako par dana. Uskoro će izbori, pa će i ove aktivnosti učestati.

Tradicionalni vid kampanje na terenu, pokazali su i nedavni izbori širom svijeta, treba potkrijepiti onlajn kampanjom. „Ako se ozbiljno pristupa političkoj kampanji, više se ne može govoriti o razdvojenosti oflajn i onlajn kampanje. Jedina mogućnost su integrisane kampanje koje će nastojati da dođu do birača pomoću svih kanala komunikacije “, kaže Krunoslav Vidić savjetnik u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava Hrvatske, inače član Evropske asocijalcije političkih savjetnika. On smatra da je najveća prednost društvenih medija u tome što se zaobilaze klasični mediji i sa biračima se može komunicirati lično, bez posrednika. Vidić u knjizi Politička komunikacija na internetu koju je uradio sa Markom Rakar Mrakom i Milošem Đajićem tvrdi da se izbori ne mogu dobiti samo na društvenim mrežama, ali da se bez tih istih mreža više ne može pobijediti na izborima.

Toga su posljednjih godina postali svjesni i domaći političari. Većina ih je tu, od Slavena Radunovića iz Nove i gradonačelnika prijestonice Aleksandra Bogdanovića koje zainteresovani osim na Fejsbuku mogu naći i na tviteru, pa do Igora Lukšića kome je otvaranje zvaničnog Fejsbuk naloga bio prvi premijerski zadatak. Rijetki su oni koji poput njega ili najaktivnijeg među svima lidera PZP-a Nebojše Medojevića redovno održavaju svoje profile i komuniciraju sa ,,prijateljima”.

Nakon odlične internet kampanje koju je vodio Obamin tim, slična praksa nastavljena je u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj. Naravno stigla je i u region, pa Đajić (predsjednik Upravnog odbora Centra modernih veština iz Beograda) pobjedu Boruta Pahora od 25.000 glasova prednosti u trci za premijera Slovenije pripisuje brojki od 85.000 fanova koliko ih je tada imao na Redbooku. I crnogorska opozicija je nedugo nakon ovakvih kretanja u svijetu, za lokalne izbore 23. maja 2010. pokrenula kampanju Bolja Crna Gora i na internetu. Ovakva praksa je do tada rijetko korišćena kod nas, pa je i taj pionirski posao ostao nedorečen.

Kod nas je još mnogo onih koji, poput bivšeg premijera Mila Đukanovića, ne razmišljaju o uključivanju u ove sfere. Njegov partijski kolega Miodrag Vuković smatra da društvene mreže promovišu radikalizam pojedinaca, koriste se za rušenje sistema i ulaz u tajne podatke drugih ljudi, što ima crtu zloupotrebe.

Podmladak njegove partije ipak prepoznaje kapacitete interneta, pa su upravo ovih dana u toku izbori za delegate kongresa savjeta mladih. Planirano je da internet izbori za delegate za Kongres Savjeta mladih DPS traju do 25. septembra. Oni su se odlučili na ovakav korak iako zvanična Fejsbuk stranica ove partije okuplja svega 526 članova. Kako kažu razlog je što u odnosu na broj stanovnika Crna Gora ima najveći procenat korišćenja društvenih mreža i interneta u regionu. I novoformirana Pozitivna Crna Gora je onlajn pristalicama pružila priliku da se uključe i kreiraju slogan za izbor najpozitivnije poruke na temu života u Nikšiću.

Većina domaćih političara koji se odluče za uključivanje u internet zajednicu pada na prvom pravilu koje Vidić i njegove kolege postavljaju u svojoj knjizi, a koje glasi: „Ako ste se odlučili za započinjanje komunikacije na internetu, to nikako ne smije biti samo u vrijeme izborne kampanje”. Oni koji propagiraju ideje o online političkom aktivizmu i tvrde da nema razlike između realnog i virtuelnog svijeta, u pravu su i u ovom slučaju. Kao i u stvarnom životu, obećanja političara nakon kampanje i završenih izbora, nestaju i sa mreže. Ovaj povremeni aktivizam, koji ne može dati dugotrajne efekte, naročito čudi kada se zna činjenica da je najveći broj apstinenata među mlađom populacijom. Upravo ona je najviše zastupljena na internetu i sa nje crpi većinu informacija.

Za predstojeće izbore političari su već zakasnili sa ozbiljnom internet kampanjom. Po riječima Miloša Đajića ove kampanje je potrebno dobro osmisliti, koordinirati i pokrenuti mjesecima ranije.

Počele su neke druge predizborne aktivnosti na socijalnim mrežama koje se odvijaju paralelno sa onima u realnom svijetu. Društvene mreže su idealno mjesto za prikupljanje ili makar apdejtovanje podataka o glasačima. Malo je onih koji na njima „zaključavaju svoje profile”, a o suzdržavanju od komentara da ne govorimo. I kod nas postoje monitoring timovi koji pretražuju internet i društvene mreže u potrazi za informacijama o biračkom tijelu. Uz pomoć društvenih mreža političari vrlo lako mogu doći do ciljane grupacije kojoj će plasirati svoju reklamnu kampanju. Istu stvar mogu koristiti i u potrazi za donatorima, ali i u onom u čemu smo najbolji – blaćenju, manipulisanju i spinovanju.

Dragan LUČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo