Povežite se sa nama

Izdvojeno

GOVOR MRŽNJE U JAVNOM PROSTORU U CRNOJ GORI: Ubi opaka riječ

Objavljeno prije

na

Nedavna smrt popularne influenserke u Srbiji aktuelizovala je trend uvredljivog govora u javnom prostoru, koji je nerijetko prelazio i u govor mržnje. Taj je trend rastući i u Crnoj Gori. Govor mržnje uglavnom se sankcioniše kada je upućen funkcionerima vlasti. Kada uvrede trpe građani, novinari ili neko iz civilnog sektora, reakcija je uglavnom – deklarativna

 

Regionom odjeknula je vijest da je popularna influenserka Kristina Kika Đukić (20) iz Srbije, koja je godinama trpjela buling (onlajn nasilje), preminula. Pretpostavlja se, jer se na nalaze obdukcije još  čeka, da je počinila samoubistvo. Mediji su nagađali šta bi sve mogao biti uzrok. Ta je polemika izazvala lavinu novih uvreda i komentara prepunih govora mržnje koji se još gomilaju na društvenim mrežama preminule. Rastući trend uvredljivog govora u javnom prostoru, koji je nerijetko prelazio i u govor mržnje u posljednjih nekoliko godina, i u Crnoj Gori je očit.

To je pokazalo istraživanje crnogorskog Instituta za medije krajem prošle godine. Onlajn nasilnici i oni koji šire govor mržnje, najčešće, to čine putem društvenih mreža. U medijima takvog je sadržaja manje, no ni oni nijesu dosljedni u primjeni profesionalnih standarda. Zapaljiv govor bujao je u desno orijentisanim medijima, a uz njega i međusobne uvreda čitalaca.

,,Govor mržnje tokom ove godine razmatran je u 14 predmeta (po osnovu nacionalne pripadnosti, pola, promjene pola ili rodnog identiteta, po osnovu političkog ili drugog mišljenja, pripadnosti grupi i druga lična svojstva)”, kazali su Monitoru iz Kancelarije Intitucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana).

U 2020. godini takvih je slučajeva bilo upola manje. Iz Uprave policije (UP) iste godine registrovali su 30 prekršaja, 2019. godine 29, 2018. godine 25 i 2017. godine 31 prekršaj.

Brojke ne odslikavaju pravo stanje stvari. ,,Vjerovatno je više razloga koji na to utiču. Dominantan je taj što smo kao društvo postali tolerantni na govor mržnje i druge oblike neprimjerene i nasilne komunikacije i nasilnog ponašanja, generalno. Nažalost, sloboda izražavanja često se tretira kao neograničeno polje slobode”, kazali su još iz Kancelarije Ombudsmana.

Građani/ke se Zaštitniku češće obraćaju s upitima koje mehanizme mogu da iskoriste da bi što prije bio uklonjen neki komentar koji prepoznaju kao govor mržnje na društvenim mrežama ili portalima.

Zakon o zabrani diskriminacije govor mržnje definište kao svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina.

Pomoćni pravni izvori u donošenju mišljenja su i praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), kao i preporuka GPR 15 Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), koja se odnosi na govor mržnje.

Institucije se radije opredjeljuju da govor mržnje kvalifikuju kao prekršaj, u okviru Zakona o javnom redu i miru. ,,Zato izražavamo sumnju da pojedini delikti, koji se tiču osjetljivih grupa, mogu biti na adekvatan način procesuirani samo kroz taj zakon. Naša javnost, pa čak ni ona stručna, još uvijek nije u dovoljnoj mjeri na adekvatan način shvatila pojam zločina iz mržnje. Prenaglašeno se daje prednost slobodi izražavanja, pa čak i onda kad ona izvjesno prelazi u govor mržnje”, upozoravaju iz Kancelarije Ombudsmana.

I – djeluju selektivno. Govor mržnje uglavnom se sankcioniše kada je upućen funkcionerima vlasti. Policija i tužilaštvo u tim slučajevima podnose prijave za prijetnje. Kada uvrede trpe građani, novinari ili neko iz civilnog sektora, reakcija je uglavnom – deklarativna.

Nikšićanin Milija Goranović početkom prošle godine je uhapšen, jer je na Fejsbuku uvrijedio tadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Iste je godine uhapšen i R.R. (u medijima nije navedeno njegovo ime) iz Danilovgrada zbog vrijeđanja predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) Petra Ivanovića.

Reakcija nadležnih je izostala u slučaju advokata Velibora Markovića koji je na Fejsbuku vrijeđao žene i onima drugačije seksualne orijentacije direktno prijetio ,,zavrtanjem šije“. Ombudsman je ocijenio da bi Marković trebalo da se izvini zbog govora mržnje. On se na društvenim mrežama narugao nalazu Zaštitnika. Advokatska komora pokrenula je disciplinski postupak protiv advokata, koji je do danas bez valjanog epiloga.

Brojni su slučajevi u kojima su žene, naročito one koje obavljaju neki vid javnog djelovanja, mete objava koje sadrže prijetnje, uvrede i druge niskosti. U toj su se situaciji do sada nekoliko puta našle izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević, ministarka nauke, prosvjete, kulture i sporta Vesna Bratić, poslanica DPS-a i potpredsjednica te partije Aleksandra Vuković i Sanja Damjanović, kao i poslanica Građanskog pokreta URA Božena Jelušić. Mizoginiju i seksizam osjetila je i poslanica Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP) Draginja Vuksanović Stanković, i to  od predsjednika Skupštine Crne Gore. Aleksa Bečići joj se na sjednici parlamenta 28. marta, u namjeri da prekine polemiku, obratio riječima ,,ne stoji Vam kad ste nervozni”.

Bilo je i slučajeva kada su institucije reagovale kako treba. U aprilu ove godine, prvostepenom presudom, Viši sud u Podgorici osudio je na deset mjeseci zatvora 31-godišnjeg Amira Hota. On je na Fejsbuku objavio sadržaj koji je podsticao na mržnju prema građanima srpske nacionalnosti.

U podgoričkom Višem sudu je na sedam mjeseci zatvora osuđen Stefan Z. Kovačević iz Nikšića, zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. On je na svom Instagram profilu postavio zastrašujući tekst – ,,Na tursku mušku glavu ne diži pušku, ti to možeš bolje stoka se nožem kolje”.

Za govor mržnje odgovarali su i pojedini urednici i vlasnici medija u Crnoj Gori. Monitor je pisao o tim slučajevima.

Nijesu odgovrali osnivači portala Udar.me koji je, tokom kampanje za parlamentarne izbore prošle godine, vodio brutalnu i prljavu kampanju protiv kritičara prethodne vlasti, i proglasio niz novinara, političara i građana saradnicima stranih službi i neprijateljima države. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je da dokazi priloženi Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) direktno dovode u vezu protivzakonite aktivnosti Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i pomenutog portala na kom je završavao taj materijal. Do danas  ništa u vezi sa tim slučajem nije razjašnjeno.

Oblast onlajn medija i komuniciranja koje se odvija na internetu, iako godinama prepoznata kao plodna za širenje govora mržnje, dezinformacija i propagandi, u Crnoj Gori nije bila uređena do usvajanja novog Zakona o medijima. Tim je Zakonom propisano da su portali dužni da propišu pravila za objavljivanje komentara čitalaca, dok je osnivač dužan da ukoni komentar koji predstavlja očigledno nezakoniti sadržaj, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 60 minuta od saznanja ili od dobijanja prijave drugog lica.

,,Javnost najčešće kroz društvene mreže i medije bude upoznata sa ovakvim slučajevima i to onda kada su mete napada osobe iz javnog života. U skladu sa praksom ESLJP u Strazburu i međunarodnom praksom, nosioci javnih funkcija izloženiji su sudu javnosti i treba da trpe veći stepen kritike i verbalnih napada, pa čak i kada je to na granici uvredljivog govora. To svakako ne podrazumijeva maltretiranje i nasilje bilo koje vrste”, napominju još iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Monitor je pitao nadležne iz Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija kako će se taj Vladin resor pozabaviti ovom problematikom u narednom periodu. Pitali smo i kada možemo očekivati novu Medijsku strategiju Crne Gore i na koji način će ona biti posvećena rješavanju ovog pitanja. Odgovore do zaključenja ovog broja nijesmo dobili.

Govor mržnje iz onlajn prostora vrlo se lako prenosi u stvaran svijet.  I obrnuto.  Posljedice mogu biti tragične. To smo iskusili devedesetih.

Andrea JELIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad i Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i kriminogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo