Nedavna smrt popularne influenserke u Srbiji aktuelizovala je trend uvredljivog govora u javnom prostoru, koji je nerijetko prelazio i u govor mržnje. Taj je trend rastući i u Crnoj Gori. Govor mržnje uglavnom se sankcioniše kada je upućen funkcionerima vlasti. Kada uvrede trpe građani, novinari ili neko iz civilnog sektora, reakcija je uglavnom – deklarativna

Regionom odjeknula je vijest da je popularna influenserka Kristina Kika Đukić (20) iz Srbije, koja je godinama trpjela buling (onlajn nasilje), preminula. Pretpostavlja se, jer se na nalaze obdukcije još  čeka, da je počinila samoubistvo. Mediji su nagađali šta bi sve mogao biti uzrok. Ta je polemika izazvala lavinu novih uvreda i komentara prepunih govora mržnje koji se još gomilaju na društvenim mrežama preminule. Rastući trend uvredljivog govora u javnom prostoru, koji je nerijetko prelazio i u govor mržnje u posljednjih nekoliko godina, i u Crnoj Gori je očit.

To je pokazalo istraživanje crnogorskog Instituta za medije krajem prošle godine. Onlajn nasilnici i oni koji šire govor mržnje, najčešće, to čine putem društvenih mreža. U medijima takvog je sadržaja manje, no ni oni nijesu dosljedni u primjeni profesionalnih standarda. Zapaljiv govor bujao je u desno orijentisanim medijima, a uz njega i međusobne uvreda čitalaca.

,,Govor mržnje tokom ove godine razmatran je u 14 predmeta (po osnovu nacionalne pripadnosti, pola, promjene pola ili rodnog identiteta, po osnovu političkog ili drugog mišljenja, pripadnosti grupi i druga lična svojstva)”, kazali su Monitoru iz Kancelarije Intitucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana).

U 2020. godini takvih je slučajeva bilo upola manje. Iz Uprave policije (UP) iste godine registrovali su 30 prekršaja, 2019. godine 29, 2018. godine 25 i 2017. godine 31 prekršaj.

Brojke ne odslikavaju pravo stanje stvari. ,,Vjerovatno je više razloga koji na to utiču. Dominantan je taj što smo kao društvo postali tolerantni na govor mržnje i druge oblike neprimjerene i nasilne komunikacije i nasilnog ponašanja, generalno. Nažalost, sloboda izražavanja često se tretira kao neograničeno polje slobode”, kazali su još iz Kancelarije Ombudsmana.

Građani/ke se Zaštitniku češće obraćaju s upitima koje mehanizme mogu da iskoriste da bi što prije bio uklonjen neki komentar koji prepoznaju kao govor mržnje na društvenim mrežama ili portalima.

Zakon o zabrani diskriminacije govor mržnje definište kao svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina.

Pomoćni pravni izvori u donošenju mišljenja su i praksa Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), kao i preporuka GPR 15 Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI), koja se odnosi na govor mržnje.

Institucije se radije opredjeljuju da govor mržnje kvalifikuju kao prekršaj, u okviru Zakona o javnom redu i miru. ,,Zato izražavamo sumnju da pojedini delikti, koji se tiču osjetljivih grupa, mogu biti na adekvatan način procesuirani samo kroz taj zakon. Naša javnost, pa čak ni ona stručna, još uvijek nije u dovoljnoj mjeri na adekvatan način shvatila pojam zločina iz mržnje. Prenaglašeno se daje prednost slobodi izražavanja, pa čak i onda kad ona izvjesno prelazi u govor mržnje”, upozoravaju iz Kancelarije Ombudsmana.

I – djeluju selektivno. Govor mržnje uglavnom se sankcioniše kada je upućen funkcionerima vlasti. Policija i tužilaštvo u tim slučajevima podnose prijave za prijetnje. Kada uvrede trpe građani, novinari ili neko iz civilnog sektora, reakcija je uglavnom – deklarativna.

Nikšićanin Milija Goranović početkom prošle godine je uhapšen, jer je na Fejsbuku uvrijedio tadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Iste je godine uhapšen i R.R. (u medijima nije navedeno njegovo ime) iz Danilovgrada zbog vrijeđanja predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) Petra Ivanovića.

Reakcija nadležnih je izostala u slučaju advokata Velibora Markovića koji je na Fejsbuku vrijeđao žene i onima drugačije seksualne orijentacije direktno prijetio ,,zavrtanjem šije“. Ombudsman je ocijenio da bi Marković trebalo da se izvini zbog govora mržnje. On se na društvenim mrežama narugao nalazu Zaštitnika. Advokatska komora pokrenula je disciplinski postupak protiv advokata, koji je do danas bez valjanog epiloga.

Brojni su slučajevi u kojima su žene, naročito one koje obavljaju neki vid javnog djelovanja, mete objava koje sadrže prijetnje, uvrede i druge niskosti. U toj su se situaciji do sada nekoliko puta našle izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević, ministarka nauke, prosvjete, kulture i sporta Vesna Bratić, poslanica DPS-a i potpredsjednica te partije Aleksandra Vuković i Sanja Damjanović, kao i poslanica Građanskog pokreta URA Božena Jelušić. Mizoginiju i seksizam osjetila je i poslanica Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP) Draginja Vuksanović Stanković, i to  od predsjednika Skupštine Crne Gore. Aleksa Bečići joj se na sjednici parlamenta 28. marta, u namjeri da prekine polemiku, obratio riječima ,,ne stoji Vam kad ste nervozni”.

Bilo je i slučajeva kada su institucije reagovale kako treba. U aprilu ove godine, prvostepenom presudom, Viši sud u Podgorici osudio je na deset mjeseci zatvora 31-godišnjeg Amira Hota. On je na Fejsbuku objavio sadržaj koji je podsticao na mržnju prema građanima srpske nacionalnosti.

U podgoričkom Višem sudu je na sedam mjeseci zatvora osuđen Stefan Z. Kovačević iz Nikšića, zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. On je na svom Instagram profilu postavio zastrašujući tekst – ,,Na tursku mušku glavu ne diži pušku, ti to možeš bolje stoka se nožem kolje”.

Za govor mržnje odgovarali su i pojedini urednici i vlasnici medija u Crnoj Gori. Monitor je pisao o tim slučajevima.

Nijesu odgovrali osnivači portala Udar.me koji je, tokom kampanje za parlamentarne izbore prošle godine, vodio brutalnu i prljavu kampanju protiv kritičara prethodne vlasti, i proglasio niz novinara, političara i građana saradnicima stranih službi i neprijateljima države. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je da dokazi priloženi Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) direktno dovode u vezu protivzakonite aktivnosti Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i pomenutog portala na kom je završavao taj materijal. Do danas  ništa u vezi sa tim slučajem nije razjašnjeno.

Oblast onlajn medija i komuniciranja koje se odvija na internetu, iako godinama prepoznata kao plodna za širenje govora mržnje, dezinformacija i propagandi, u Crnoj Gori nije bila uređena do usvajanja novog Zakona o medijima. Tim je Zakonom propisano da su portali dužni da propišu pravila za objavljivanje komentara čitalaca, dok je osnivač dužan da ukoni komentar koji predstavlja očigledno nezakoniti sadržaj, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 60 minuta od saznanja ili od dobijanja prijave drugog lica.

,,Javnost najčešće kroz društvene mreže i medije bude upoznata sa ovakvim slučajevima i to onda kada su mete napada osobe iz javnog života. U skladu sa praksom ESLJP u Strazburu i međunarodnom praksom, nosioci javnih funkcija izloženiji su sudu javnosti i treba da trpe veći stepen kritike i verbalnih napada, pa čak i kada je to na granici uvredljivog govora. To svakako ne podrazumijeva maltretiranje i nasilje bilo koje vrste”, napominju još iz Kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Monitor je pitao nadležne iz Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija kako će se taj Vladin resor pozabaviti ovom problematikom u narednom periodu. Pitali smo i kada možemo očekivati novu Medijsku strategiju Crne Gore i na koji način će ona biti posvećena rješavanju ovog pitanja. Odgovore do zaključenja ovog broja nijesmo dobili.

Govor mržnje iz onlajn prostora vrlo se lako prenosi u stvaran svijet.  I obrnuto.  Posljedice mogu biti tragične. To smo iskusili devedesetih.

Andrea JELIĆ