Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Hajde, budi Vanja

Objavljeno prije

na

Dok premijer glumi popustljivog vladara, spremnog da dozvoli da mu opozicionari vršljaju po dvorištu, one koji su se usudili da svjedoče o njegovim nepočinstvima čekaju svirepe kazne. U tišini, skoro bez dignutog glasa otpora. Kako prolaze oni koji su upirali prstom u nedodirljivog nam gospodara, nepogrešivo ilustruju dva ovonedjeljna događaja, od kojih je jedan skoro pa prošao neprimjetno. A golem je zločin ne samo prema jednoj hrabroj aktivistkinji, nego i prema slobodi govora.

No, hajdemo redom. U crnogorskoj sudnici ove sedmice nije ustanovljeno ko je bacio eksploziv na redakciju Vijesti još 2013. Dvojica uhapšenih za taj napad Marko Šofranac i Nemanja Vukmirović, pravosnažno su oslobođeni optužbi. Nema dovoljno dokaza, kaže sud, da su oni to počinili. To što su na njima pronađene čestice baruta, nije pomoglo. Na kraju, svakom se desi da slučajno dodirne eksploziv kad izađe u šetnju. Uglavnom, nakon evo skoro tri godine znamo ko je nedužan ali ostaje mala režimska tajna – ko je kriv. Država je nevoljna da zaštiti kritičare režima, čitko je još jednom poručio premijerov sistem.

Nije sve tako crno. Prijatelji Đukanovića uživaju punu zaštitu pravosudnog sistema. Sudu nije nedostajalo dokaza da utvrdi da je Vladimir Beba Popović jedan nevini, uredni građanin kom na pamet ne bi palo da postavlja montirani porno materijal o jednoj od najoštrijih kritičarki režima njegovog ovdašnjeg poslodavca – Vanji Ćalović. Jeste da je on sam na TV B92 kazao da je distribuirao sporni materijal, ali šta sad. U sudnici je čak, u maniru zaštićenog siledžije, kazao da se za to suđenje spremao tako što je dan ranije zajedno sa advokatom posjećivao porno sajtove i provjeravao da li je na njima još snimak koji on šeruje svima. Sutkinja je ovog finog gospodina potom legalizovala. Popović je dobio sudsku potvrdu da ima čast i dostojanstvo.

Presuda u njegovu korist donijeta je još početkom godine, a ove sedmice na adrese medija stigli su kranje neobični zahtjevi. Radi se o pismima izvršiteljke Aleksandre Tomković-Vukoslavčević i Popovićevog advokata Vladana Bojića, zastupnika brojnih premijerovih kontroverznih prijatelja, koji sa svojim klijentima prije suđenja posjećuje porno sajtove. U mejlovima upućenim ovdašnjim redakcijama oni su tražili da ,,pod prijetnjom zakonskih posljedica” mediji integralno objave tekst presude u kom se kaže da je Vanja povrijedila dostojanstvo Popovića i da je zbog toga dužna da tu presudu o svom trošku objavi u svim medijima ovdje i u Srbiji. Potom se od istih medija traži da jednu fakturu sa obračunatim troškovima objavljivanja dostave izvršitelju, a drugu na privatnu adresu Vanje Ćalović, koja je uredno navedena u mejlu!

Đukanovićevi izvršitelji, očito svjesni da je šikaniranje njegovih kritičara poželjna zanimacija, u mejlu nijesu pojašnjavali koje su to ,,zakonske posljedice” koje u protivnom čekaju medije. Bombaški napadi neidentifikovanih počinilaca za tragovima baruta na rukama?

Dok u Đukanovićevoj demokratiji niko ne odgovara za postavljanje bombi na dnevni list koji ne cjeliva premijera, Vanja Ćalović bi zbog izgovorene riječi mogla da plati milione eura. I da ih plaća do kraja života. Pošto je dužna da objavi presudu o svom trošku u svim ovdašnjim i srpskim medijima, pa i u onim koji nikada nijesu ni pomenuli Popovića, a nije precizno definisano ni u kojoj sve vrsti medija, Vanjini troškovi bi mogli dostići rekordni iznos ikada dodijeljen kao kazna za izgovorenu riječ. Da ‘e vječna.

Analogijom parola kojima se u svijetu brani sloboda govora, mogli bismo reći – Svi smo mi Vanja. Ali, preciznije je reći – svi bismo mi možda mogli biti Vanja. Možda bi svako od nas mogao biti neustrašivi borac za slobodu. Za jednakost. Za zajedničko dobro. Za ugrožene. Za žrtve. Protiv korupcije. Protiv nelegalnog bogaćenja funkcionera. Protiv sistema u kom Beba Popović za distribuiranje montiranog porno sadržaja, uz sudski amin, hoće da zaradi milione. U kom te ponižavaju. Preko svake crte.

Samo, hajde, budi Vanja Ćalović.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Lubenice i meritornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je prodaja zetskih lubenica postala važnije političko-ekonomsko pitanje od saradnje državnih energetskih kompanija sa firmama sa američke crne liste

“Ovaj bratski čin pomoći Zećani nikad neće zaboraviti”. Dramatično sročenu poruku, objavio je u srijedu predsjednik Demokratske narodne partije, nezvanični gospodar opštine Zeta, pripadnik crnogorskog vladajućeg stroja.  Nakon što se pohvalio kako je predsjednik Srbije uslišio njegove molbe i “omogućio da se stvore uslovi da Srbija otpočne otkup ovogodišnje proizvodnje lubenica na području Opštine Zeta.”

Dobro ste pročitali: Aleksandar Vučić i Milan Knežević su “stvorili uslove” za prodaju lubenica. Ali samo onih stasalih u Zeti a ne, recimo, i pipuna sa teritorije opština Tuzi i Ulcinj. Da li to Milan nije htio da učini posao komšijama, ili Aleksandar nije zainteresovan za nesrpske lubenice, tek, ovo je prigodan nastavak prošlonedjeljne priče o suncokretovom ulju.

Mediji su prije desetak dana donijeli vijest da srpski carinici na granici sa Crnom Gorom zaustavljaju ranije ugovorene i plaćene isporuke jestivog ulja. Razlog: predsjednik svih Srba negdje je izjavio kako bi izvoz ulja trebalo obustaviti, zbog mogućeg smanjenja ovogodišnje proizvodnje na istoku Evrope.

Poslije par dana neizvjesnosti, konačno se oglasio i Vučić. Slučajno, nakon neke vojne vježbe. Pa je objasnio kako ne postoji “nikakva odluka” o zabrani izvoza ulja u Crnu Goru (što smo, uglavnom, i pretpostavljali – zabrana je bila usmena). Da on “ne želi da komentariše da li oni (to smo mi u Crnoj Gori) to preprodaju u Prištini, Tirani ili već kome”. Nije jasno zašto bi i komentarisao, trgovina je slobodna. Te da “Srbija ima dovoljno ulja u svojim rezervama da podmiri jednogodišnje potrebe Crne Gore bez problema”.

Ne kaza Vučić ni zašto bi Srbija podmirivala potrebe Crne Gore? Ulje, brašno, šećer… mogu da se kupe na sve četiri strane svijeta. U to smo se, u  pet minulih godina , uvjerili makar dva puta: po izbijanju pandemije korona virusa i nakon ruske agresije na Ukrajinu. Srbija je, u oba navrata, zatvorila granicu prema Crnoj Gori za izvoz osnovnih životnih namirnica, a u vrijeme pandemije, i medicinske opreme i materijala. Odluka je povučena kada se ispostavilo da se taj rezon ne isplati. Ali nadležni u Crnoj Gori nijesu naučili lekciju o potrebi smanjenja uvozne zavisnosti sa dominantno jedne adrese. Dok se politički zavisnici od Beograda svojski trude da crnogorsku ekonomiju prilagode mjeri srpskog sveta. I sopstvenih interesa.

Ministarstvo energetike kojim rukovodi Saša Mujović zatražilo je da EPCG Solar gradnja raskine ugovore sa kompanijama iz Bosne i Hercegovine koje su na crnoj listi SAD zbog povezanosti sa porodicom Milorada Dodika. “Obezbjeđuju im značajne izvore prihoda”, kako je saopšteno iz Ministarstva finansija SAD.

Sad treba da vidimo da li će ćerka kompanija iz sistema EPCG izvršiti preporučeno. Ne zna se kako će na sve to gledati koalicioni partneri Mujovićevog PES-a, predvođeni Andrijom Mandićem koji ne krije političku i ličnu bliskost sa Dodikom. Do mjere da ga je proljetos ugostio u Skupštini Crne Gore.  U navodno “privatnoj posjeti” u kojoj su se dotakli i budućih zajedničkih poslova elektroprivreda Crne Gore i Republike Srpske. Valjda u ime starih veza i interesa.

Kad pominjemo EPCG, novi tender za zakup, sada njene, Željezare u Nikšiću privukao je pažnju stručne javnosti. Pošto je riječ o krajnje neobičnoj situaciji da ponuđač limitira maksimalni iznos zakupa koji mogu ponuditi zainteresovani zakupci (od 30 do 150 hiljada eura). Ako, neko ponudi više novca može biti eliminisan zbog nepoštovanja propisanih uslova tendera.   Kao da je oglas nacrtan po mjeri već dogovorenog partnera. “Očigledno su ministar Saša Mujović i predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović nekome obećali davanje u zakup Željezare, ali i da ta cijena neće biti preko 150 hiljada eura, zbog čega sumnjamo na korupciju”, saopštili su iz URE. Pridružujemo se sumnjama, iako ne zaboravljamo koliko je važnu ulogu u kontraverznoj priči o Željezari imao bivši premijer Dritan Abazović.  Ličnom podrškom i našim novcem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dar

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vučiću su Rezoluciju o Jasenovcu darovali – PES i Demokrate. Mandićeva i Kneževićeva koalicija i SNP su asistirali

 

 

Očiglednost zna biti varljiva. Mnogi su povodom usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu, kao glavne označili najglasnije: Andriju Mandića i Milana Kneževića. Nije tako. Vučiću su tu Rezoluciju darovali PES i Demokrate. Mandićeva i Kneževićeva koalicija i SNP su asistirali. Nisu slučajno isprednjačili lideri ZBCG. Aleksandar Vučić se dragovoljno odrekao zasluga s očiglednom naumom da Srbiju oslobodi tereta te odluke. Milojko Spajić i Aleksa Bečić su se sustezali da stanu iza svog djela.

Slavu predvodnika Mandić i Knežević su ponijeli nezasluženo. PES i Demokrate udruženo imaju znatno više poslanika nego ZBCG. Da su htjeli drugačiju odluku od ove koja je izglasana, premijer i njegov potpredsjednik mogli su dobiti podršku gotovo kompletne vlade. Uobičajene su tvrdnje kako bi premijer, da se nije povinovao zahtjevu ZBCG, izgubio većinu u parlamentu i ostao bez vlasti. Netačno. Spajiću je na raspolaganju bio državnički i evropski odgovor na tu situaciju: poziv svim parlamentarnim strankama da se formira koncentraciona vlada koja bi poslije IBAR-a nastavila ubrzano ka EU. Ko bi odbio da uđe u tu vladu – bez njega bi se moglo.

Naravno, da Rezolucija nije izglasana ustali bi svjetovni i crkveni branitelji srpstva da žigošu Brankoviće. Ali, da su premijer i potpredsjednik vlade htjeli da se sada ne glasa za nju, podržalo bi ih više od dvije trećine poslanika. Ako vlast, sa tako ogromnom podrškom parlamenta, nije u stanju da se odupre pritisku ili zovu vučićevskih sirena, možemo zamisliti kako bi odluke donosila, i kakve će donositi, pod većim temperaturama. Ovo je jedna od važnijih poruka drame o Rezoluciji o Jasenovcu.

Ta Rezolucija donijeta baš sada i baš u Crnoj Gori, potrebna je samo Vučiću. To je ispričnica za glas za Srebrenicu u UN. Davno su donesene Rezolucije o zločinačkoj prirodi NDH i njenim genocidnim zločinima u Jasenovcu i izvan njega. Ovjerene krvlju najboljih. Onom porukom Druge dalmatinske na Sutjesci svom komandantu: “… izgubili smo 2/3 boraca, ali računajte na nas kao da smo u punom sastavu”. Rezolucije pjesmom opjevane. Goranovom. Nazorovom. Skenderovom. Rezolucije, buktinje. Sisački narodnoslobodilački partizanski odred, 22. juna 1941. Ustanak – 27. jul 1941. Oba zasijedanja AVNOJ-a i sva tri ratna zasijedanja ZAVNOH –a održana su na slobodnoj partizanskoj teritoriji, u okviru granica Pavelićeve nacističke tvorevine. NDH je poražena. Mnoge ustaške glavešine i koljače je stigla kazna. Ustavom Hrvatske je određeno da se država temelji na antifašističkim tekovinama. Jasenovac se zvanično obilježava.

Ginula je crnogorska mladost – od Triglava do Đevđelije. Borci IV proleterske crnogorske udarne brigade: “Dok god budete čuli na Ljubinom grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera”. Naša Rezolucija.

Službena Crna Gora je devedestih izabrala sunovrat. Služenje Miloševiću. Zapao je najprljaviji zadatak: napad na bespomoćni Dubrovnik. Njen možda najdublji istorijski pad. Oko nas hode nekažnjeni zločinci. Smjena vlasti nije donijela promjene prema zločinima. Nakon Rezolucije o Srebrenici u parlamentu su usvojene Rezolucije o genocidu u Veliki i Pivi. Slučajno? Masovni zločini u Podrinju, limskoj dolini, u Sandžaku, preskočeni su. Slučajno? Počinili su ih – četnici. U Srbiji, po novome, antifašisti. U tu selektivnost ugrađeno je beskrajno političko licemjerje i ljudsko bezdušje.

Samo Crna Gora suočena sa zločinima počinjenim u njeno ime, može pomoći sebi i drugima da se suoče sa svojim tamama. Ovako, zaboga, opet slučajno, poslije Rezolucije o Srebrenici u UN, izglasavanje komšijskog genocida neminovno se doživljava kao uvreda. Vučić veli nije – zvao. Vjeruj. I bez naloga znali su šta im je dug.

Izvjesno je da Hrvatska neće blokirati put Crne Gore u EU. Baš to bi Vučiću trebalo. Samo, vrijeme premijera Spajića će se drukčije mjeriti. Imao je ogromnu, nekritičnu, podršku Zapada. Više je neće imati. Crna Gora će biti pod posebnim nadzorom.

Mrakom se opet natapaju zemlje bivše Jugoslavije. Paklenih devedesetih i žrtve su podijeljene. Oteto nam je pravo da svi nevino ubijeni budu naši. I pravo da zločinci i tvorci projekata čija realizacija podrazumijeva zločine ne budu naši. Pogotovu ne oni koji su ubijali u naše ime. Gubimo bitku za vlastitu dušu.

“Naprijed drugovi”. Ante Bakotić. Sekretar Partijske organizacije Logora 3. Ciglana. Jasenovac. Kišovito jutro 22. dan aprila 1945. Osvit slobode. Logoraši su pošli u juriš. U vječnost.

Sjećajmo ih se. Kako dolikuje. Sa stidom. Drukčije nemamo pravo mi koji smo dozvolili da se normalizuju i uzvise ovlaš zakamuflirane ideologije, čiji su znak prepoznavanja masovni zločini. Nek bukte sjene nepokorenih. Barem se imamo pred kim stidjeti.

Esad KOČAN

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

IBAR, junaci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Optimisti se nadaju da  bi veselje zbog pozitivnog IBAR –a moglo donijeti potreban zamah, prije nego što  zasučemo rukave. Pesimisti strahuju kako bi naša tek oživljena evropska priča uskoro mogla krenuti stranputicom

 

 

Opet smo  lideri. Ozvaničeno je:  IBAR je stigao u Podgoricu. Srećno, junaci.

Dok ovo pišemo, još nijesu stigli reporterski izvještaji sa sinoćnjih proslava. Nije objavljen ni dnevni red za sjednicu Skupštine Crne Gore koju je za sjutra (petak) zakazao predsjednik parlamenta Andrija Mandić. Optimisti se nadaju da  bi veselje moglo donijeti potreban zamah, prije nego što  zasučemo rukave. Pesimisti strahuju kako bi naša tek oživljena evropska priča brzo  mogla krenuti stranputicom.

Poluglasne najave iz parlamenta navode na pomisao da bi se u Skupštini Crne Gore, na Vidovdan, ili u dogledno vrijeme, moglo glasati o rezoluciji o osudi genocida u Jasenovcu. Time bi zakonodavna vlast, iz sve ostale reperkusije tog postupka, mogla krenuti u proces preuzimanja ingerencija pravosuđa. Sa naumom da donosi međunarodne presude. Kao uvod u najavljeno stavljane na dnevni red paketa tzv. identitetskih pitanja koja za cilj imaju formalnu i suštinsku promjenu karaktera Crne Gore kao građanske države.

Koliko god da je IBAR važan, nije dovoljno veliki da sakrije kako izvršna, zakonodavna i sudska vlast već neko vrijeme kohabitiraju na neobičan način.

Zoran Brđanin je stari/novi direktor Uprave policije. Po treći put. Jednom je izabran na konkursu. Dvije vlade su ga u tri navrata smjenjivale. Svaki put nezakonito. Prethodna vlada Dritana Abazovića jednu od tih presuda je zaobišla novom odlukom o razrješenju. Onda se u operaciju Brđanin uključio i parlamentarni odbor za bezbjednost i odbranu. I oni, po mišljenju suda, nezakonito. Uostalom, već su postojale sudske presude iz kojih se dalo naslutiti da će se Brđanin još jednom vratiti na čelo UP. Do daljnjeg.

Upravni sud je poništio i Vladinu odluku o smjeni zastupnice Crne Gore pred sudom za ljudska prava u Strazburu Valentine Pavličić. „Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi razloge i pravni osnov za prestanak mandata tužilje”, konstatuje se u presudi iz koje proizilazi da je Pavličić i dalje naša zastupnica pred sudom u Strazburu.

Pošto je Vlada, u međuvremenu, na isto mjesto imenovala sutkinju Katarinu Peković sada, formalno, pred Sudom za ljudska prava imamo dvije zastupnice. Neko bi još mogao pomisliti kako je vlastima na srcu poštovanje ljudskih prava. Realnija je ipak pretpostavka da je Spajićev kabinet demonstrirao koliko je većinski nezainteresovan ili nesposoban da odlučuje u skladu sa propisima.

Samo da izlaz iz lavirinta ne potraže slijedeći politiku generalnog direktora i Savjeta RTCG. Iako postoje dvije-tri pravosnažne presude koje kažu da Boris Raonić ne može biti na mjestu na kome je, u medijskom javnom servisu na njih se ne obaziru. Nego su, uz pomoć prijatelja iz Vlade (čitaj premijera) u paket IBAR zakona ubacili par amandmana koji bi im mogli riješiti postojeći problem. Po novom, Raonić ispunjava uslove za generalnog direktora RTCG. Članovi Savjeta više nijesu visoki javni funkcioneri, pa se ni njihovim, moguće nezakontim, odlukama više ne bavi SDT nego Osnovno tužilaštvo.

Zato je i krivična prijava protiv čelnika RTCG iz SDT-a, nakon skoro jednogodišnje istrage, proslijeđena Osnovnom tužilaštvu. Gdje bi cio postupak mogao krenuti iz početka. I trajati ko zna koliko.

Političari trenutno imaju prečih briga od (ne)poštovanja sudskih presuda. Opstanak  aktuelne većine i Vlade je upitan, nakon dobijanja IBAR-a. Preispitivanje međusobnih odnosa  proljetos su najavile Demokrate, Kneževićeva NDP je suspendovala podršku Vladi  do ispunjenja uslova iz svog ultimatuma (počev od Jasenovca a završno sa dvojnim državljanstvom), Mandić se svojski trudi da rad parlamenta privatizuje i potčini interesima grupacije kojoj pripada. Više nije problem samo to što u Skupštini prima i ispraća privatne goste, ne poštujući ni osnove protokola. Sada samostalno zakazuje i otkazuje sjednice,  određuje i mijenja dnevni red, izvrće odluke kolegijuma. Ali, ako je mogao nekažnjeno falsifikovati održavanje sjednice i glasanje poslanika, zašto ne bi mogao i to.

Lokalna vlast u Podgorici se ljulja. Ne nazire se većina nakon izbora u Budvi i Andrijevici. Zapelo je i sa nastavkom saradnje unutar većine u Beranama. Završetak izbornog procesa u Šavniku više se  ne pominje. Ni program Evropa sad 2. Ali ni  paf-paf  projekti izgradnje novih saobraćajnica. Preče je, biće, dvojno državljanstvo.

Bitka za IBAR  je završena, dolazi vrijeme kada će neko morati da prevrne kamen pod koji su vlasti duže od pola godine gurale ozbiljne probleme. Njihove i naše.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo