Povežite se sa nama

MONITORING

Hodnik za prekobrojne

Objavljeno prije

na

U lokalnim samoupravama u Crnoj Gori bez posla će ostati više od deset odsto ljudi. U 21 opštini i javnim preduzećima koje su one osnovale ima oko 10.700 zaposlenih. Ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović najavio je da će uraditi sve kako bi ljudi što bezbolnije napustili svoja radna mjesta. Zadatak da prebroje prekobrojne predsjednici opština dobili su na sastanku sa potpredsjednikom Vlade i ministrom finansija Igorom Lukšićem koji je održan nekoliko dana poslije – naravno, ne prije – lokalnih izbora. Hodnik za prekobrojne„Dugo su, na očigled svih u Crnoj Gori, u cilju dobijanja sigurnih glasova i opstanka na vlasti radnici u lokalnim samoupravama zapošljavani isključivo po političkoj pripadnosti. Jednaka prava i jednaka šansa za zaposlenje nijesu postojale”, kaže za Monitor Neven Gošović, poslanik SNP-a. „Najveći problem je u činjenici da država i društvo onima koji budu upućeni na Zavod za zapošljavanje u postojećim ekonomskim i političkim uslovima u bliskoj budućnosti neće ponuditi novu šansu. Poseban problem biće kriterijumi po kojima će biti određeno kome će prestati radni odnos, ako se izuzmu oni koji će otići dobrovoljno.” U Podgorici je u organima lokalne uprave, javnim preduzećima i ustanovama 2. 415 zaposlenih. Gradonačelnik Miomir Mugoša najavio je da će Glavni grad otpustiti „minimum svakog desetog zaposlenog”. Podgorica, prema posljednjem popisu ima 169.132 stanovnika. U Glavnom gradu jedan činovnik „dođe” na 70 stanovnika opštine. Budva je crnogorski rekorder po broju lokalnih činovnika. U organima lokalne samouprave, javnim preduzećima i ustanovama u opštini Budva zaposleno je ukupno 598 osoba. Opštinska radna grupa ovih je dana objavila da je postojeći broj zaposlenih neophodno smanjiti za 166. Što bi značilo da posla ima za 432 osobe. Budva ima oko 16.000 stanovnika. Iako precizni standardi ne postoje, prema nekim analizama u lokalnoj administraciji treba da rade četiri U lokalnim samoupravama u Crnoj Gori bez posla će ostati više od deset odsto ljudi. U 21 opštini i javnim preduzećima koje su one osnovale ima oko 10.700 zaposlenih. Ministar unutrašnjih poslova i javne uprave Ivan Brajović najavio je da će uraditi sve kako bi ljudi što bezbolnije napustili svoja radna mjesta. Zadatak da prebroje prekobrojne predsjednici opština dobili su na sastanku sa potpredsjednikom Vlade i ministrom finansija Igorom Lukšićem koji je održan nekoliko dana poslije – naravno, ne prije – lokalnih izbora. „Dugo su, na očigled svih u Crnoj Gori, u cilju dobijanja sigurnih glasova i opstanka na vlasti radnici u lokalnim samoupravama zapošljavani isključivo po političkoj pripadnosti. Jednaka pravai jednaka šansa za zaposlenje nijesu postojale”, kaže za Monitor Neven Gošović, poslanik SNP-a. „Najveći problem je u činjenici da država i društvo onima koji budu upućeni na Zavod za zapošljavanje u postojećim ekonomskim i političkim uslovima u bliskoj budućnosti neće ponuditi novu šansu. Poseban problem biće kriterijumi po kojima će biti određeno kome će prestati radni odnos, ako se izuzmu oni koji će otići dobrovoljno.” U Podgorici je u organima lokalne uprave, javnim preduzećima i ustanovama 2. 415 zaposlenih. Gradonačelnik Miomir Mugoša najavio je da će Glavni grad otpustiti „minimum svakog desetog zaposlenog”. Podgorica, prema posljednjem popisu ima 169.132 stanovnika. U Glavnom gradu jedan činovnik „dođe” na 70 stanovnika opštine. Budva je crnogorski rekorder po broju lokalnih činovnika. U organima lokalne samouprave, javnim preduzećima i ustanovama u opštini Budva zaposleno je ukupno 598 osoba. Opštinska radna grupa ovih je dana objavila da je postojeći broj zaposlenih neophodno smanjiti za 166. Što bi značilo da posla ima za 432 osobe. Budva ima oko 16.000 stanovnika. Iako precizni standardi ne postoje, prema nekim analizama u lokalnoj administraciji treba da rade četiri vezama i partijskim zaslugama, za rad u opštinskoj administraciji ne može biti prepreka ni ako je neko završio, recimo, medicinsku školu. Plate stižu ponekad, ali jednako i onima koji rade i onima koji uživaju dobrobiti političke podobnosti. Za dobrovoljni raskid radnog odnosa prijavilo se oko sto ljudi. Nije neobično u Crnoj Gori upoznati „referenta” koji na posao ide svaki četvrti dan. Ni tad nema šta da radi – sva četiri radna mjesta su izmišljena. Ipak, nije svuda sasvim isto. Za razliku od Budve, u kojoj svakih 26 stanovnika ima „svog” činovnika, u Rožajama jedan je činovnik na 110, a u Andrijevici na 86 stanovnika. Ogroman broj zaposlenih u opštinskim službama nije jedini problem lokalnih samouprava. Socijalistička narodna partija upozorava da „Vlada Crne Gore duže dezavuiše funkcionisanje sistema lokalne samouprave, i posebnim zakonima vrši centralizaciju poslova iz nadležnosti lokalne samouprave”. U Interpelaciji o politici vlade u oblasti lokalne samouprave SNP tvrdi da “nepostojanje fiskalne autonomije lokalnih zajednica predstavlja bitan ograničavajući faktor razvoja lokalne samouprave, a samim tim i direktni mehanizam kontrole lokalnih vlasti od strane države”. U SNP-u podsjećaju da je donošenjem Zakona o potvrđivanju Evropske povelje o lokalnoj samoupravi 2008. taj međunarodni dokument postao sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka Crne Gore. U načelima koja sadrži preambula Evropske povelje piše da je pravo građanina da sudjeluje u vođenju javnih poslova jedan od osnovnih demokratskih principa, a da je najneposrednije ostvarivanje ovog prava moguće upravo na lokalnom nivou. U SNP-u smatraju da Vlada, na neodgovoran i nezakonit način, ugrožava ostvarivanje i razvoj lokalne samouprave u Crnoj Gori. Obrazlažući Interpelaciju Neven Gošović je ocijenio da je Zakon o lokalnoj samoupravi iz 2003. predstavljao dobar okvir za dalju decentralizaciju, jer je propisivao da se Zakonom obavljanje pojedinih poslova iz nadležnosti organa državne uprave može prenijeti opštini kada se, na taj način, obezbjeđuje efikasnije i ekonomičnije vršenje poslova. Na lokalne samouprave mogu biti preneseni poslovi iz oblasti obrazovanja, primarne zdravstvene zaštite, socijalne i dječje zaštite, zapošljavanja… Od toga nije bilo ništa. „Naprotiv, pojedinim posebnim zakonima donesenim poslije 2003. godine godine, dezavuisan je sistem lokalne samouprave i izvršena centralizacije pojedinih poslova, koje je do tada obavljala opština. To je posebno uređeno Zakonom o matičnim registrima, Zakonom o državnoj imovini, Zakonom o budžetu, Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata, i drugim propisima”, ocijenio je Gošović. Da se, sluč a j n o , g r a đ a n i nešto ne bi pitali, mjesne zajednice su proglašene reliktom prošlosti. Osim kad služe Partiji. U Glavnom gradu primjenjuje se Odluka o mjesnim zajednicama iz 1995. godine. Primjenom te odluke, umjesto predstavnika građana, u svih 57 mjesnih zajednica u opštini šefuju DPS-namještenici koje je imenovao, dakako, gradonačelnik. Kad god objave koliko će ljudi u kojem gradu otpustiti, državni činovnici podsjete da većina prekobrojnih može očekivati otpremninu. Ona će, prema riječima ministra Lukšića, biti „oko 12 bruto zarada”. Novac će, normalno, ići iz budžeta. Ako ne zvuči surovo – opet ćemo solidarno plaćati one koje je odabrao i zaposlio DPS.

Marovićev „Aurum”

Evo neki dan na javnoj je raspravi i dokument pod imenom „Nacrt agende reforme javne uprave u Crnoj Gori za period od 2010. do 2014. godine”. Nacrt je usvojen na predlog potpredsjednika za politički sistem, unutrašnju i spoljnu politiku, Svetozara Marovića, te, valjda zato, ima i umjetničko ime: “Aurum”. Jedna od prioritetnih aktivnosti predviđenih Agendom je razvoj održivog sistema finansiranja lokalne samouprave; u Agendi se napominje da je podjednako važno pitanje naplate prihoda na lokalnom nivou, koje „nije na zadovoljujućem nivou”. Tako Agenda preporučuje da se ojačaju kapaciteti lokalnih inspekcija, te uvedu i „određeni modeli pasivnog sistema naplate određenih naknada”. Šta je pasivna naplata naknada ne znamo, ali bi bilo interesantno vidjeti ojačanu inspekciju. Na Zavali, na primjer. U oblasti razvoja lokalnog komunalnog sistema, kaže Agenda, poseban će akcenat biti stavljen na kreiranje mješovitih poslovnih aranžmana, poput javno-privatnog partnerstva. Možda se u taj, omiljeni način poslovanja naše vlasti, računa i kad Prva banka partneriše sa Regionalnim vodovodom. Da stvar bude još nedokučivija, Agenda propisuje da se treba usmjeriti na potpunu privatizaciju u određenim oblastima, poput: deponija, zelenila, održavanja stambenih objekata, izdavanja stanova i dr. Jednog dana, osvanuće Izvještaj o realizaciji Akcionog plana za implementaciju Strategije za privatizaciju zvjezdanog neba iznad Crne Gore. Pisac Agende nekako je utvrdio da su prilike u današnjoj Crnoj Gori manje-više slične onim u srednjovjekovnoj Engleskoj. Tako kaže da „fiskalna decentralizacija, svakako, nije reforma koja će jednog dana biti završena. Izgradnja finansijskih odnosa unutar jedne države podliježe neprekidnom procesu pregovaranja. Stoga treba ustanoviti održivu kulturu razmjene i pregovaranja između predstavnika državnog i lokalnog nivoa”. Muku su mučili engleski kraljevi sa tim porezima – lokalni plemići su svakomalo, po cijenu omanjeg ili ovećeg rata, poreze htjeli za sebe. Kod nas se bar zna ko je jači. Mrvice demokratije, te tako i mrvice poreza biće udijeljene koliko se mora za šminkanje pred evropskim institucijama.

 

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo