Povežite se sa nama

MONITORING

Na gotovs

Objavljeno prije

na

Sa važnih funkcija uskoro bi mogli da pođu dvojica poznatih Mojkovčana, šef ANB i predsjednik Savjeta Centralne banke. Dušku Markoviću narednog mjeseca ističe petogodišnji mandat, dok su šanse Ljubiše Krgovića da „preživi” rasplet oko novog zakona i sukob sa Prvom bankom samo teoretske (vidi boks). Jedini koji će, sasvim izvjesno, iz „mojkovačkog klana” i dalje ostati na bitnoj funkciji je Veselin Vesko Veljović. Direktor Uprave policije karijeru duguje Dušku Markoviću, komšiji iz mojkovačkog sela Podbišće. Marković je 1992. preporučio Veljovića, poručnika Vojske Jugoslavije, da se zaposli u MUP-u i odmah dobije dužnost komandira milicijske stanice u Pljevljima.

PORUČNIK LOVI ŠPIJUNE: No, zimus je došlo do naznaka razmimoilaženja između Veljovića i Markovića, na vrlo iritirajućoj temi – Nebojša Medojević. Uprava policije je 13. februara saopštila da lider PzP-a „neistinama pokušava da diskredituje službe bezbjednosti naše države” a da „prema našim saznanjima (Medojević) sa nekim drugim bezbjednosnim službama ima odličnu saradnju”. ANB je policiju demantovala, jer „nema saznanja da je Medojević saradnik inostranih obavještajnih službi”.

Ne biva u nekoj uređenoj državi da zapovjednik specijalne jedinice – koja u opisu posla dominantno ima „manuelne radove” na razbijanju uličnog nasilja – postane šef policije, kao Veljović 2005. u periodu kada se bivša Služba javne bezbjednosti izmještala iz MUP-a u zasebnu upravu.

Inferiornost u specijalističkim znanjima (poput: upravljanja istragama, obezbjeđivanja dokaza, krim-viktimologije), poručnik Veljović je potvrdio u Orlovom letu, navrat-nanos i na sramotu proglašenom „najvećom anti-terorističkom akcijom u istoriji crnogorske policije” u kojoj su policajci uhapšenike danima premlaćivani, morili glađu i žeđu.

U međuvremenu, budžet Uprave policije, kojim raspolaže Veljović, porastao je sa 50 miliona 2006. do 82,5 milona u prošloj, zatim 64,8 milona eura za ovu godinu, ali su rezultati sa „krupnim ribama”, izostali. Što se dešava sa 2006. na sav glas reklamiranim Veljovićevim akcijama „suzbijanja privrednog kriminala” (službeno se poricalo da ima organizovanog kriminala) – Oportjuniti banka, Inpek, Mljekara, Montenegro banka, Montenegroerlajnz?

BURA U ČAŠI: Dio odgovora o učinku policije se nalazi u Izvještaju o radu i stanju bezbjednosti za 2008. (za 2009. još nije usvojen). Specijalnom tužiocu 2008. je policija podnijela samo osam važećih prijava: dopunu prijave iz 2001. za ubistvo, zatim prijave za trafiking, rasturanje 15.400 falsifikovanih dolara, utaju poreza od milion eura, protiv grupe koja je navodno pripremala ubistvo, grupe koja je dilovala drogu i pokušala ubistvo, grupe za krijumčarenje državljana Albanije i nekih rukovodilaca Luke Bar.

U Izvještaju o progresu Crne Gore 2008. Evropska komisija (EK) je objavila službene podatke da „između januara 2007. i aprila 2008., Odjeljenje za organizovani kriminal Uprave policije sprovelo samo pet finansijskih istraga”, dok „nijedna mjera tajnog nadzora nije preduzeta u istrazi slučajeva korupcije”. U Izvještaju EK za 2009. navodi se da je (do aprila te godine) pokrenuta svega jedna finansijska istraga iz organizovanog kriminala. Službenici iz tog odjeljenja se, nakon izvjesnog vremena, raspoređuju na druge zadatke, iako „moraju ostati fokusirani na ovim poslovima”.

EK je, na bazi službenih podataka, procijenila da Odjeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala „nema dovoljan broj zaposlenih, a na lokalnom nivou uopšte nema zaposlenih” iako je „broj policijskih službenika i dalje visok u poređenju sa registrovanom stopom kriminala”. Naime, Veljović je šef ukupno 6.500 zaposlenih u Upravi policije, što je gotovo tri puta više od brojnosti Vojske Crne Gore.

Indirektno je, od strane EK, ukazano da povjerljive informacije iz policijskih istraga o organizovanom kriminalu i korupciji cure, jer diseminacija obavještajnih podataka i informacija nije zasnovana na need-to-know („treba da zna”) principu, već na hijerarhijskim kanalima komunikacije gdje je Veljović alfa i omega.

„TUĐI KRIMINAL”: Priznao je Veljović 2007. da je izložen ,,opstrukcijama u svim fazama krivičnih postupaka čak i od ljudi iz izvršne vlasti” a u Pobjedi 25. juna tvrdi da su „takvi uticaji ostali na pokušajima”. Ko je ometao poručnika, šefa policije, u njegovim istragama koje su se, u krajnjem, svele na buru u čaši?

Veljović zbilja misli da je sve u hiperinflaciji pridjeva „profesionalno”, pa u intervjuu Pobjedi veli: „profesionalni stavovi”, „preofesionalni cilj”, „profesionalna saradnja”, ,,profesionalno realizovano”, „profesionalno najbolje”, „profesionalnog osnova”, „profesionalno pohvalili”.
Nedostatak rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala u obrnutoj je srazmjeri sa histeričnim javnim istupima šefa policije.

„Menadžment Uprave policije je registrovao aktivnosti NVO, koje koruptivnom ponašanju daju nerealne dimenzije, kao postupanje i ponašanje sa ciljem da se nanese šteta državi i građanima”, kazao je Veljović 17. marta prošle godine. U opisu angažmana šefa policije, čl. 5 Zakona o Upravi policije, piše da „starješina policije ne može biti član političke stranke, niti politički djelovati”. Što je „političko djelovanje” ako nijesu Veljovićeve tvrdnje nedavno u Pobjedi da „nam neki mediji, NVO i političari uvaljuju tuđi kriminal”?

Kao karakterističan primjer „tuđeg kriminala”, koji se nas ne dotiče, Veljović izdvaja slučaj Sretka Kalinića – srpskog kilera u bjekstvu od 12. marta 2003, uhapšenog nedavno u Zagrebu. Vjeruje se je Kalinić jedno vrijeme bio u Crnoj Gori, što šef policije cijeni „kao zao pokušaj da se Crna Gora, odnosno samo njeno ime, uvuče u najteže kriminalne događaje, počinjene na teritoriji Srbije u posljednje vrijeme”.

Kako onda uklopiti činjenice o zločinu iz avgusta 2008, kada je Kalinić, kako tvrdi, pucao u Budvi na Ivana Delića i greškom ubio nedužnog mladića. Dakle, Kalinić je, po svemu sudeći, bio u Crnoj Gori, u to vjeruje i Delić, meta napada.

Što je onda naš a što „tuđi kriminal”? Veljović se opuči tvrdeći da su nam „uvalili” Darka Šarića i da će ga „uhapsiti ukoliko se pojavi”. A umakao mu je Šarić još 1993. nakon pljačke u Pljevljima.

 

Milovi Mojkovčani

Duško Marković i Ljubiša Krgović u establišmentu su pune dvije decenije, najbliži saradnici Mila Đukanovića. Marković je od 1991. do 1996. bio generalni sekretar Đukanovićeve vlade.

Kadrovska sudbina šefa ANB u javnosti je procjenjena različito: po jednima, odlazi uslijed izvjesnih neslaganja oko mjesta i uloge ANB u borbi ili simuliranju borbi protiv organizovanog kriminala (čl. 6 Zakona o ANB obavezuje tajnu službu na „prikupljanje podataka o djelatnosti organizacija, grupa i pojedinaca usmjerenoj na vršenje… organizovanog kriminala”). Nebojša Medojević, predsjednik PzP, tvrdi da bi upravo Marković mogao naslijediti Đukanovića. Postoji i treća opcija: direktor ANB može biti i reizabran.

U politici je Marković, kao član i funkcioner SKCG još od ranih 1980-ih a 1996. je bio izabran za poslanika DPS-a. Kao šef tajne policije od 1998. se „departizovao”, mada u javnosti 2007. nije prošla neopaženo inicijativa odbora DPS-a Mojkovac da Markovića i Krgovića predloži kao kandidate za predsjednika Crne Gore.

Pouzdano je jedino da se priprema prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o agenciji za nacionalnu bezbjednost. Ovim zakonom bi se, piše u Programu rada Vlade za 2010, obavilo „usklađivanje važećeg zakona sa Ustavom Crne Gore i sa utvrđenim strateškim opredjeljenjima u izgradnji i funkcionisanju sistema nacionalne bezbjednosti”.

Slično usklađivanje statusa CBCG sa Ustavom, upravo je formalno objašnjenje za donošenje novog Zakona o CBCG. Za Krgovića je to pouzdan nagovještaj definitivnog raskida duge saradnje sa Đukanovićem. Bio je Krgović 1991-1992. direktor Zavoda za zapošljavanje a do 1994. lični Đukanovićev savjetnik, kasnije i potpredsjednik Vlade za finansijski sistem i javnu potrošnju.

U paketu sa Krgovićem, procjenjuje se, vrlo vjerovatno će biti smijenjen i još jedan Mojkovčanin, predsjednik UO Fonda za zaštitu depozita Predrag Marković. Fond je važna karika u bankarskom poslovanju, a Markovića je na dužnost postavio guverner Krgović. I Marković je u krugu Đukanovićevih insajdera: od 1991 je bio načelnik Finansijske policije, zatim 1994. pomoćnik i 1996-2004. direktor Poreske uprave.

 

Pravi život!

Još jedan Mojkovčanin, policajac, dugogodišnji saradnik Duška Markovića, našao se u fokusu javnosti. Za Vlatka Rakočevića, rukovodica ANB za Mojkovac, zatražena je provjera da li je učestvovao u navodnim nezakonitim radnjama po osnovu fono zapisa koji se pojavio na internetu skupa sa video snimkom svadbe Safeta Kalića.

MANS je zatražio odgovor na koji način je Rakočević stekao vrijednu imovinu u Mojkovcu i Podgorici. Iz ANB su odgovorili: „ Ne raspolažemo podatkom da je svoju imovinu stekao na nezakonit način”.
Rakočević se pojavljuje i na jednom drugom snimku „zakačenom” na internetu. Radi se o dugometražnom promotivnom spotu SKCG za prve višestranačke izbore 1990. koji se vrtio na TVCG pod čuvenim sloganom Godine počinju januarom. U svojstvu anonimnog, „slučajnog i običnog građanina” snimljenog u Podgorici, između govora čelnika SKCG, emitovana je Rakočevićeva izjava, koja glasi:

„SK u Crnoj Gori je trenutno jedina partija koja nije nacionalna, koja je u svojim redovima okupila pripadnike svih naroda i narodnosti. I sigurno da u ovom momentu garantuje sigurnost svim građanima, tj. ono staro, kako ga mi nazivamo, bratstvo i jedinstvo, ovih ljudi, koji žive na ovim prostorima. I ovi ljudi koji vode SK, mislim da su garancija da ćemo mi izaći iz ove ekonomske krize i pružiti ovom narodu jedan normalan život. Pravi život!”

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo