Povežite se sa nama

MONITORING

Na gotovs

Objavljeno prije

na

Sa važnih funkcija uskoro bi mogli da pođu dvojica poznatih Mojkovčana, šef ANB i predsjednik Savjeta Centralne banke. Dušku Markoviću narednog mjeseca ističe petogodišnji mandat, dok su šanse Ljubiše Krgovića da „preživi” rasplet oko novog zakona i sukob sa Prvom bankom samo teoretske (vidi boks). Jedini koji će, sasvim izvjesno, iz „mojkovačkog klana” i dalje ostati na bitnoj funkciji je Veselin Vesko Veljović. Direktor Uprave policije karijeru duguje Dušku Markoviću, komšiji iz mojkovačkog sela Podbišće. Marković je 1992. preporučio Veljovića, poručnika Vojske Jugoslavije, da se zaposli u MUP-u i odmah dobije dužnost komandira milicijske stanice u Pljevljima.

PORUČNIK LOVI ŠPIJUNE: No, zimus je došlo do naznaka razmimoilaženja između Veljovića i Markovića, na vrlo iritirajućoj temi – Nebojša Medojević. Uprava policije je 13. februara saopštila da lider PzP-a „neistinama pokušava da diskredituje službe bezbjednosti naše države” a da „prema našim saznanjima (Medojević) sa nekim drugim bezbjednosnim službama ima odličnu saradnju”. ANB je policiju demantovala, jer „nema saznanja da je Medojević saradnik inostranih obavještajnih službi”.

Ne biva u nekoj uređenoj državi da zapovjednik specijalne jedinice – koja u opisu posla dominantno ima „manuelne radove” na razbijanju uličnog nasilja – postane šef policije, kao Veljović 2005. u periodu kada se bivša Služba javne bezbjednosti izmještala iz MUP-a u zasebnu upravu.

Inferiornost u specijalističkim znanjima (poput: upravljanja istragama, obezbjeđivanja dokaza, krim-viktimologije), poručnik Veljović je potvrdio u Orlovom letu, navrat-nanos i na sramotu proglašenom „najvećom anti-terorističkom akcijom u istoriji crnogorske policije” u kojoj su policajci uhapšenike danima premlaćivani, morili glađu i žeđu.

U međuvremenu, budžet Uprave policije, kojim raspolaže Veljović, porastao je sa 50 miliona 2006. do 82,5 milona u prošloj, zatim 64,8 milona eura za ovu godinu, ali su rezultati sa „krupnim ribama”, izostali. Što se dešava sa 2006. na sav glas reklamiranim Veljovićevim akcijama „suzbijanja privrednog kriminala” (službeno se poricalo da ima organizovanog kriminala) – Oportjuniti banka, Inpek, Mljekara, Montenegro banka, Montenegroerlajnz?

BURA U ČAŠI: Dio odgovora o učinku policije se nalazi u Izvještaju o radu i stanju bezbjednosti za 2008. (za 2009. još nije usvojen). Specijalnom tužiocu 2008. je policija podnijela samo osam važećih prijava: dopunu prijave iz 2001. za ubistvo, zatim prijave za trafiking, rasturanje 15.400 falsifikovanih dolara, utaju poreza od milion eura, protiv grupe koja je navodno pripremala ubistvo, grupe koja je dilovala drogu i pokušala ubistvo, grupe za krijumčarenje državljana Albanije i nekih rukovodilaca Luke Bar.

U Izvještaju o progresu Crne Gore 2008. Evropska komisija (EK) je objavila službene podatke da „između januara 2007. i aprila 2008., Odjeljenje za organizovani kriminal Uprave policije sprovelo samo pet finansijskih istraga”, dok „nijedna mjera tajnog nadzora nije preduzeta u istrazi slučajeva korupcije”. U Izvještaju EK za 2009. navodi se da je (do aprila te godine) pokrenuta svega jedna finansijska istraga iz organizovanog kriminala. Službenici iz tog odjeljenja se, nakon izvjesnog vremena, raspoređuju na druge zadatke, iako „moraju ostati fokusirani na ovim poslovima”.

EK je, na bazi službenih podataka, procijenila da Odjeljenje za borbu protiv organizovanog kriminala „nema dovoljan broj zaposlenih, a na lokalnom nivou uopšte nema zaposlenih” iako je „broj policijskih službenika i dalje visok u poređenju sa registrovanom stopom kriminala”. Naime, Veljović je šef ukupno 6.500 zaposlenih u Upravi policije, što je gotovo tri puta više od brojnosti Vojske Crne Gore.

Indirektno je, od strane EK, ukazano da povjerljive informacije iz policijskih istraga o organizovanom kriminalu i korupciji cure, jer diseminacija obavještajnih podataka i informacija nije zasnovana na need-to-know („treba da zna”) principu, već na hijerarhijskim kanalima komunikacije gdje je Veljović alfa i omega.

„TUĐI KRIMINAL”: Priznao je Veljović 2007. da je izložen ,,opstrukcijama u svim fazama krivičnih postupaka čak i od ljudi iz izvršne vlasti” a u Pobjedi 25. juna tvrdi da su „takvi uticaji ostali na pokušajima”. Ko je ometao poručnika, šefa policije, u njegovim istragama koje su se, u krajnjem, svele na buru u čaši?

Veljović zbilja misli da je sve u hiperinflaciji pridjeva „profesionalno”, pa u intervjuu Pobjedi veli: „profesionalni stavovi”, „preofesionalni cilj”, „profesionalna saradnja”, ,,profesionalno realizovano”, „profesionalno najbolje”, „profesionalnog osnova”, „profesionalno pohvalili”.
Nedostatak rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala u obrnutoj je srazmjeri sa histeričnim javnim istupima šefa policije.

„Menadžment Uprave policije je registrovao aktivnosti NVO, koje koruptivnom ponašanju daju nerealne dimenzije, kao postupanje i ponašanje sa ciljem da se nanese šteta državi i građanima”, kazao je Veljović 17. marta prošle godine. U opisu angažmana šefa policije, čl. 5 Zakona o Upravi policije, piše da „starješina policije ne može biti član političke stranke, niti politički djelovati”. Što je „političko djelovanje” ako nijesu Veljovićeve tvrdnje nedavno u Pobjedi da „nam neki mediji, NVO i političari uvaljuju tuđi kriminal”?

Kao karakterističan primjer „tuđeg kriminala”, koji se nas ne dotiče, Veljović izdvaja slučaj Sretka Kalinića – srpskog kilera u bjekstvu od 12. marta 2003, uhapšenog nedavno u Zagrebu. Vjeruje se je Kalinić jedno vrijeme bio u Crnoj Gori, što šef policije cijeni „kao zao pokušaj da se Crna Gora, odnosno samo njeno ime, uvuče u najteže kriminalne događaje, počinjene na teritoriji Srbije u posljednje vrijeme”.

Kako onda uklopiti činjenice o zločinu iz avgusta 2008, kada je Kalinić, kako tvrdi, pucao u Budvi na Ivana Delića i greškom ubio nedužnog mladića. Dakle, Kalinić je, po svemu sudeći, bio u Crnoj Gori, u to vjeruje i Delić, meta napada.

Što je onda naš a što „tuđi kriminal”? Veljović se opuči tvrdeći da su nam „uvalili” Darka Šarića i da će ga „uhapsiti ukoliko se pojavi”. A umakao mu je Šarić još 1993. nakon pljačke u Pljevljima.

 

Milovi Mojkovčani

Duško Marković i Ljubiša Krgović u establišmentu su pune dvije decenije, najbliži saradnici Mila Đukanovića. Marković je od 1991. do 1996. bio generalni sekretar Đukanovićeve vlade.

Kadrovska sudbina šefa ANB u javnosti je procjenjena različito: po jednima, odlazi uslijed izvjesnih neslaganja oko mjesta i uloge ANB u borbi ili simuliranju borbi protiv organizovanog kriminala (čl. 6 Zakona o ANB obavezuje tajnu službu na „prikupljanje podataka o djelatnosti organizacija, grupa i pojedinaca usmjerenoj na vršenje… organizovanog kriminala”). Nebojša Medojević, predsjednik PzP, tvrdi da bi upravo Marković mogao naslijediti Đukanovića. Postoji i treća opcija: direktor ANB može biti i reizabran.

U politici je Marković, kao član i funkcioner SKCG još od ranih 1980-ih a 1996. je bio izabran za poslanika DPS-a. Kao šef tajne policije od 1998. se „departizovao”, mada u javnosti 2007. nije prošla neopaženo inicijativa odbora DPS-a Mojkovac da Markovića i Krgovića predloži kao kandidate za predsjednika Crne Gore.

Pouzdano je jedino da se priprema prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o agenciji za nacionalnu bezbjednost. Ovim zakonom bi se, piše u Programu rada Vlade za 2010, obavilo „usklađivanje važećeg zakona sa Ustavom Crne Gore i sa utvrđenim strateškim opredjeljenjima u izgradnji i funkcionisanju sistema nacionalne bezbjednosti”.

Slično usklađivanje statusa CBCG sa Ustavom, upravo je formalno objašnjenje za donošenje novog Zakona o CBCG. Za Krgovića je to pouzdan nagovještaj definitivnog raskida duge saradnje sa Đukanovićem. Bio je Krgović 1991-1992. direktor Zavoda za zapošljavanje a do 1994. lični Đukanovićev savjetnik, kasnije i potpredsjednik Vlade za finansijski sistem i javnu potrošnju.

U paketu sa Krgovićem, procjenjuje se, vrlo vjerovatno će biti smijenjen i još jedan Mojkovčanin, predsjednik UO Fonda za zaštitu depozita Predrag Marković. Fond je važna karika u bankarskom poslovanju, a Markovića je na dužnost postavio guverner Krgović. I Marković je u krugu Đukanovićevih insajdera: od 1991 je bio načelnik Finansijske policije, zatim 1994. pomoćnik i 1996-2004. direktor Poreske uprave.

 

Pravi život!

Još jedan Mojkovčanin, policajac, dugogodišnji saradnik Duška Markovića, našao se u fokusu javnosti. Za Vlatka Rakočevića, rukovodica ANB za Mojkovac, zatražena je provjera da li je učestvovao u navodnim nezakonitim radnjama po osnovu fono zapisa koji se pojavio na internetu skupa sa video snimkom svadbe Safeta Kalića.

MANS je zatražio odgovor na koji način je Rakočević stekao vrijednu imovinu u Mojkovcu i Podgorici. Iz ANB su odgovorili: „ Ne raspolažemo podatkom da je svoju imovinu stekao na nezakonit način”.
Rakočević se pojavljuje i na jednom drugom snimku „zakačenom” na internetu. Radi se o dugometražnom promotivnom spotu SKCG za prve višestranačke izbore 1990. koji se vrtio na TVCG pod čuvenim sloganom Godine počinju januarom. U svojstvu anonimnog, „slučajnog i običnog građanina” snimljenog u Podgorici, između govora čelnika SKCG, emitovana je Rakočevićeva izjava, koja glasi:

„SK u Crnoj Gori je trenutno jedina partija koja nije nacionalna, koja je u svojim redovima okupila pripadnike svih naroda i narodnosti. I sigurno da u ovom momentu garantuje sigurnost svim građanima, tj. ono staro, kako ga mi nazivamo, bratstvo i jedinstvo, ovih ljudi, koji žive na ovim prostorima. I ovi ljudi koji vode SK, mislim da su garancija da ćemo mi izaći iz ove ekonomske krize i pružiti ovom narodu jedan normalan život. Pravi život!”

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo