Povežite se sa nama

MONITORING

I mi Sanadera za trku imamo

Objavljeno prije

na

Crna Gora bi, poslije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju (EU), mogla postati predvodnik evropskih integracija u regionu. No, da bi to postala mora da načini dramatičan zaokret, sličan onom koji je posljednjih godina uradila Hrvatska. Ukratko: da bi krenula ka Evropi, Crna Gora mora pokazati da niko ne može biti iznad zakona. Evropska komisija je sredinom sedmice u Izvještaju o napretku, koji je Podgorica sa nestrpljenjem iščekivala, dala pozitivno mišljenje Crnoj Gori i predložila otvaranje pristupnih pregovora. Istovremeno, uz Crnu Goru, u Briselu je pohvaljena i Srbija, koja je dobila kandidaturu uslovljenu pitanjima vezanim za odnose sa Kosovom.

Ovaj značajan korak za Crnu Goru došao je nakon prošlogodišnje kandidature, ali bez datuma. Za otvaranje pregovora tražili su se pomaci u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, vladavini prava, slobodi medija, poziciji ranjivih grupa, jačanju nezavisnosti pravosuđa…

U većini tih pitanja konstatuje se napredak u Izvještaju EK prezentiranom sredinom ove sedmice. Ali, EK poklanja veliki prostor i neobavljenim poslovima, neispunjenim obećanjima.

O otvaranje pregovora sa Crnom Gorom konačnu će odluku donijeti šefovi država ili vlada svih zemalja članica EU na sjednici Evropskog savjeta 9. decembra, saopštio je u Briselu evropski komesar za proširenje Štefan File. File, koji je stigao u Podgoricu dan poslije objavljivanja odluke EK, naglasio je da Crna Gora nije na kraju, već na početak novog puta. Sada je najvažnije da se sve članice EU saglase sa preporukama iz Izvještaja EK. Važno je, kako je rečeno Monitoru iz Brisela, da crnogorska Vlada pojačano lobira u onim evropskim prijestonicama koje su još skeptične prema Crnoj Gori i njenom napretku u EU, mada ne bi trebalo očekivati iznenađenja i opstrukcije, nakon pozitivnog stava Komisije.

Izvještaj EK bio je usredsređen na djelovanje crnogorskih vlasti u sedam ključnih prioriteta koji su dostavljeni Podgorici u Mišljenju iz 2010.

Zaključak je da reforme treba nastaviti, naročito u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, primjene zakonodavstva i politika koje se tiču vladavine prava i obezbjeđivanja potpune primjene antidiskriminacionih zakona.

Tako se u odjeljku koji se bavi pravosudnim sistemom konstatuje da će biti potrebni značajni napori u narednom periodu kako bi bilo obezbjeđeno kompletiranje reforme pravosuđa i efikasno sprovođenje novousvojenog zakona. To podrazumijeva ubjedljive rezultate o korupciji i slučajevima organizovanog kriminala na svim nivoima. „Održivi napori su potrebni u daljem razvoju uspjeha u sferi vladavine prava, naročito s obzirom na visok nivo korupcije i slučajeve organizovanog kriminala”, navela je EK.

Kako je primijetila EK „broj konačnih presuda, posebno za slučajeve korupcije na visokim nivoima, ostaje nizak. Korišćenje specijalnih mjera istraživanja i dalje je usporeno zbog nedostatka adekvatne opreme i specijalizovanog osoblja.”

EK je navela da „međuagencijska saradnja i, posebno, saradnja između tužilaca i policije mora biti dalje unaprijeđena. Primjena zakonskih okvira nije ravnomjerna. Novousvojeni zakoni u oblasti konflikta interesa i finansiranja političkih partija moraju biti odlučnije sprovedeni.”

Izvršno tijelo EU je naglasilo kako „ostaje potreba za većim nadzorom korupcije i konflikta interesa u sudstvu. Korupcija je i dalje prisutna u mnogim oblastima i nastavlja da bude ozbiljan problem”. Ili kako bi rekao potpredsjednik Evropskog parlamenta za jugoistočnu Evropu Jelko Kacin, „crnogorska Vlada mora da nastavi sa jačanjem pravne države i borbom protiv korupcije u kojoj nema politički nedodirljivih”.

Uostalom i crnogorski vicepremijer Duško Marković je ovih dana nevoljno priznao da nije dovoljno urađeno u borbi protiv korupcije.

Izvještaj iz Brisela se koristio nalazima eksperta SIGMA koji su ocijenili da je nedovoljna politička volja Vlade da se obračuna sa korupcijom na visokim nivoima, te da je ,,u Crnoj Gori nedovoljno razvijena demokratska i kultura poštovanja zakona, što je glavna prepreka za napredak Crne Gore”. U izvještaju SIGMA kao naročito zabrinjavajuće se doživljava neprimjenjivanje zakona i odsustvo privrženosti države vladavini prava.

S tim u vezi se povlače paralele sa Hrvatskom, koja je spremna na potpisivanje pristupnog ugovora sa EU. Tu je konstatovan ukupni napredak na svim područjima, posebno u inače veoma osjetljivim područjima reforme pravosuđa i ljudskih prava, u borbi protiv korupcije na najvišim nivoima.

Hrvatska je posljednje dvije-tri godine pokrenula antikorupcionaške procese koji nisu mimoišli ni bivšeg premijera i predsjednika i sada vladajuće HDZ Iva Sanadera. Pred sudskom porotom su i bivši potpredsjednik vlade Damir Poljanšek, ministar odbrane , zvaničnici HDZ-a.

Za razliku od Hrvatske koja je najteža poglavlja 23 i 24, vezana za vladavinu prava i borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije otvorila na kraju, Crna Gora će ta poglavlja otvoriti na samom početku pregovora, poručio je Štefan File. To ne znači ništa drugo do da bi obračun sa krupnim ribama morao početi vrlo brzo. Da ne bi ometali proces integracija, kao što je bilo u Hrvatskoj.

Izgleda da je evropski entuzijazam najprije počeo da napušta bivšeg premijera Mila Đukanovića. Đukanović je ranije poručio da „njegova stranka nikog neće isporučivati kao žrtvu u procesu integracija”, kao i da „Uniji predstoji period temeljne unutrašnje konsolidacije”.

Razumljivi su Đukanovićevi strahovi. On je dvije decenije vodio zemlju bez kontrole, uz mnogo sumnjivih poslova i privatizacija. Otvaranje pregovora znači početak uspostavljanja mehanizama koji obuzdavaju nekontrolisanu vlast i stvaranje pravnog sistema u kome bi svi koji su se ogriješili o zakon trebalo da odgovaraju. Pa na ma kojoj poziciji da su. Dakle, i mi ovdje Sanadera za trku imamo.

U svakom slučaju, odluka da „pravosuđe i temeljna prava” bude prvo poglavlje koje će biti otvoreno u procesu pregovora između Evropske komisije i Crne Gore, uz stalni zahtjev za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou, predstavljaće težak izazov Podgorici i zahtijevati ozbiljan politički napor u „evropskoj tranziciji” zemlje.

Hoće li Igor Lukšić, kome mnogi dodijeljuju ulogu Jadranke Kosor, znati da odgovori na izazove koji su tu, ostaje da se vidi. Samo podsjećanje: Kada je Hrvatska počela pregovore oko ulaska u EU, Ivo Sanader je bio njen moćni premijer. Sada je kažu mediji, kralj Remetinca, zatvora u zagrebačkom predgrađu.

Iz Izvještaja EK

U dijelu Izvještaja EK o političkim kriterijumima je nabrojan niz nedostataka. Neki od njih su:

– U sudskom sistemu, širom zemlje treba da bude ustanovljen jedinstven sistem regrutacije zasnovan na anonimnim testovima za prvi put zaposlene u pravosuđu. Tek treba da bude sprovedena sistemska obuka svih sudija i tužilaca, naročito za novi zakon i zakon EU. Treba pojačati napore za smanjenje zaostalih slučajeva pred sudovima, i metodologija koja se za to koristi mora biti dosljednija;

– Ukupni kapacitet parlamenta i sredstva da nacrt zakona bude u skladu sa zakonodavstvom EU i dalje treba poboljšavati. Potrebno je ojačati nadzornu ulogu parlamenta ;

Administrativni kapacitet uključen u koordinaciju evropskih integracija treba da bude značajno osnažen. Amandmani u zakonodavstvu u cilju uspostavljanja transparentne, efikasne i odgovorne administracije na lokalnom nivou još uvijek nisu usvojeni;

– U reformi javne administracije, moraju biti pojačane pripreme za sprovođenje usvojenih zakona. U središtu treba da bude sprovođenje depolitizacije, profesionalizma, efikasnosti i nepristrasnosti administracije, uključujući regrutovanja i promocije na osnovu zasluženog. Kapaciteti kancelarija Ombudsmana i Državne revizorske institucije moraju biti povećani;

– U oblasti ljudskih prava, povremeni slučajevi nasilja se i dalje prijavljuju, posebno u policijskim stanicama. Obrada tih prijava je i dalje usporena. Uslovi u zatvorima moraju dodatno biti usklađeni sa međunarodnim standardima, posebno što se tiče pružanja medicinske pomoći i porodičnih prostorija. Pitanje efektivne primjene sankcija takođe mora biti razmotreno;

– Za oblast slobode izražavanja se konstatuje da raniji slučajevi nasilja i sadašnje prijetnje novinarima i dalje nisu propisno istražene i procesuirane;

– U anti-diskriminacionoj politici se konstatuje da su Romi, Aškali i Egipćani, ljudi sa invaliditetom kao i LGBT osobe, raseljena lica i dalje diskriminisani, uključujući i javne ustanove. Potrebno je smanjenje diskriminacije;

– Promocija poštovanja prava žena, u realizaciji, posebno kada je u pitanju porodično nasilje, ostaje ograničena. Pristup žena pozicijama na kojima se donose odluke mora biti unaprijeđen;

– Funkcionisanje sistema katastra ostaje da bude unaprijeđeno, posebno u vezi upotpunjenosti i tačnosti podataka, i nacionalne pokrivenosti;

– U slučaju regionalnih pitanja i međunarodnih obaveza, bilateralni sporazum Crne Gore o imunitetu iz 2003. sa SAD nije u skladu sa pozicijom i vodećim principima EU. Crna Gora mora uskladiti poziciju sa EU, poručeno je u Izvještaju iz Brisela.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo