Povežite se sa nama

MONITORING

Do posljednjeg daha

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore je, krajem prošle nedjelje, imenovala Predraga Stamatovića za svog predstavnika u komisiji koja ima zadatak da prati realizaciju Projekta Vektra Jakić. Projekat – iz nekog razloga Vlada tako tepa poslu modernizacije pljevaljskog drvnog kombinata Jakić – je u prethodnih šest godina, od kada je njegov većinski vlasnik postao Dragan Brković odnosno njegova kompanija Vektra, progutao više od 100 miliona eura koje je pozajmila mađarska OTP banka. A u matičnoj kompaniji tvrde da je i Vektra u Jakić uložila i 20 miliona svog novca!?

Da bi lakše shvatili o kolikom iznosu se radi: Većinski paket akcija kotorskog Jugopetrola prodat je za dvostruko manji iznos. Sto miliona dolara bilo je dovoljno da Dojče telekom, preko svoje filijale u Budimpešti, postane većinski vlasnik Telekoma Crne Gore. Za isti iznos (100 miliona) OTP banka je kupila sve akcije Crnogorske komercijalne banke, tada i sada najveće banke u Crnoj Gori… Konačno, prema važećim standardima u ovom dijelu Evrope, 110 miliona eura je dovoljno novca da se kroz grinfild investicije, sa gole ledine, izgradi oko 7,5 hiljada radnih mjesta. Toliko ljudi, približno, danas prima platu u Bijelom Polju.

No da se vratimo pljevaljskoj bici. Vlada nas obavještava kako je u Projektu ,,došlo do poteškoća”, pošto su kreditor i njegov dužnik ,,imali svoje razloge za obustavljanje dalje realizacije Projekta”. Onda su iz OTP banke zamolili Vladu da se, kao medijator procesa, uključi u rješavanje spornih pitanja između dvije strane. Na šta je Vlada, bespogovorno i hitno, svog čovjeka poslala u Budimpeštu. Tamo je, stoji u Informaciji sa prošlonedjeljne sjednice Vlade, ,,između ostalog” dogovoreno da se formira Komisija čiji je osnovni zadatak da nadgleda ,,trošenje preostalog iznosa kredita u visini od oko 4,3 miliona eura”. Na vrijeme su se sjetili… Uglavnom, taj je posao – u ime države i o trošku poreskih obveznika – povjeren savjetniku za unaprjeđenje poslovnog ambijenta premijera Igora Lukšića. Snaći će se on.

Istovremeno, ostala je tajna da li je u Budimpešti ,,između ostalog” dogovoreno još nešto što će platiti poreski obveznici Crne Gore, kako bi posao jedne privatne banke i jednog privatnog preduzeća bio uspješno nastavljen.

Iz Vlade su demantovali informaciju da su u Mađarskoj državnim garancijama osigurali potraživanja koje OTP ima prema Vektri. ,,Želimo da jasno saopštimo da ni Vlada ni Ministarstvo finansija nijesu izdali, niti su se obavezali da će izdati državnu garanciju kompaniji Vektra”, stoji u saopštenju iz Ministarstva finansija, ,,Interes Vlade je da se nastavi realizacija važne investicije na sjeveru Crne Gore koja će donijeti novi dohodak i novo zapošljavanje, kao i pružanje pomoći sistemski važnoj banci da razjasni pitanja od interesa za nastavak kreditne aktivnosti”. Nedoumice su, ipak, ostale. Ne samo zbog opštepoznate činjenice da je premijer Lukšić, kao i njegov prethodnik na mjestu predsjednika Vlade Milo Đukanović, izuzetno osjetljiv na probleme sa kojima se u poslovanju susrijeću Dragan Brković i njegove mnogobrojne kompanije iz porodice Vektra. I u Vladinoj Informaciji doslovno stoji da, ,,imajući u vidu značaj završetka Projekta Vektra Jakić za unapređenje ekonomskog razvoja sjeverne regije Crne Gore predlažemo donošenje sljedećih…”. I tu su radile makaze, pošto je neko bio dovoljno mudar, donosno bezobrazan, da od javnosti sakrije šta je to predloženo a šta usvojeno kako bi se pomoglo Draganu Brkoviću i njegovim poslovnim partnerima.

Da su interesi Crne Gore bili u prvom planu, pljevaljski bi posao odavno bio predmet ozbiljne analize zbog grubog kršenja kupoprodajnog i koncesionog ugovora između države i Vektre.

JAKIĆ – IZMEĐU SNA I JAVE: Brković i njegova Vektra su tadašnji Velimir Jakić kupili od države u junu 2006. godine, za 1,6 miliona eura, uz obećanje da će u kompaniju investirati šest miliona eura i sačuvati radna mjesta za 320 zapošljenih. U samom startu Brković je potpisivanje kupoprodajnog ugovora uslovio zahtjevom da mu država izda koncesije na makar 30 godina za sječu i preradu 140 hiljada kubnih metara pljevaljskih šuma – godišnje. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume, pod komandom Milutina Simovića i Radoša Šućura našli su model za ispunjenje ovog zahtjeva.

Nadležnima nije zasmetala činjenica da je konzorcijum crnogorskih drvoprerađivača iz Pljevalja i Mojkovca dao za 20 miliona eura jaču ponudu od Vektre. Kao što im nije smetalo ni to što što su Brkovićevi zahtjevi bili u suprotnosti sa važećim propisima i planovima za eksploataciju crnogorskog šumskog bogatstva.

,,Od 2006. do 2010. godine biće uloženo šest miliona eura u opremu i modernizaciju fabrike, a tokom realizacije investicionih programa paralelno će biti obučavan kadar za rukovanje najsavremenijom tehnologijom”, tvrdio je Brković tada. Potom se, uoči potpisivanja koncesionog ugovora oglasio Vektrin ,,ekspertski tim”: ,,Vektra je u Jakić do sada uložila milion eura, što je omogućilo proizvodnju proteklih šest mjeseci. Nakon potpisivanja ugovora ove godine ćemo u drugu fazu rekonstrukcije investirati 25 miliona eura…”. Projektovani iznosi investicionih ulaganja rasli su iz dana u dan. Ali planirane sječe šuma i prerade drvene građe nije bilo.

Najzanimljivije je to što su nadležni, kršeći zakone, tolerisali Vektrino nepoštovanje preuzetih obaveza. Tako je Radoš Šućur, direktor Uprave za šume objašnjavao da nije u redu da tjeraju Vektru da plaća i sječe odobrene količine graše, a da trupci onda leže po lagerima: ,,Nećemo ih na to tjerati, jer ne želimo da stvaraju gubitke. Strpljivi smo, s obzirom na ogromna sredstva koja Vektra ulaže u ovaj projekat koji je od velikog interesa za Opštinu Pljevlja i čitavu Crnu Goru. Želimo da ovaj projekat uspije i ničim nećemo doprinijeti da tako ne bude”, rekao je Šućur. I uzalud u Zakonu o šumama stoji da će se kazniti preduzeće „ukoliko ne posiječe sva doznačena stabla, ili ako posječena stabla ne izradi u odgovarajuće sortimente”. Kao što stoji i to da će se preduzeću koje ne isplaćuje koncesionu naknadu ili ne izvršava druge obaveze iz ugovora oduzeti pravo korišćenja šuma. Interes Vektre bio je važniji od zakona.

KAKO DRAGAN KAŽE: Zapravo, pogledamo li malo pažljivije unazad, prepoznaćemo da je zastupanje, protežiranje pa i direktno finansiranje Vektre bio jedan od prioriteta ekonomske politike svake crnogorske vlade pod kontrolom DPS-a.

Potvrdio se to i kada je Vektra, uz pomoć državne administracije, gurnula KAP u dužničko ropstvo isisavajući iz njega kapital koji su decanijama stvarale generacije građana SFRJ. Do danas je ostala misterija čime je bila vođena Vlada Crne Gore kada je Brkovićevoj Vektri dala status strane kompanije koja ima pravo da prioritetno naplati sva svoja potraživanja od Kombinata. Ma koliko ona sporna bila.

,,Ne mogu da razumijem da Vlada jedne protežira, a druge diskriminiše,” upozoravao je nekadašnji potpredsjednik Vlade Žarko Rakčević, pojašnjavajući da”nije problem što Brković i Vektra štite svoje interese”, već što ih vladini pregovarači favorizuju na račun tada državnih kompanija kao što su EPCG, Jugopetrol ili Rudnici boksita.

Sličan primjer bila je i odluka Đukanovića Vlade da od Dragana Brkovića kupi poslovni prostor u zgradi koja je u to vrijeme bila najdrastičniji primjer divlje gradnje u Crnoj Gori, plaćajući ga po cijeni rezidencijalnih objekata u centru Londona ili Rima. Ni kada se ispostavilo da gornji spratovi, podignuti bez dozvole, uveliko prokišnjavaju niko se nije usudio da postavi pitanje svrsishodnosti državne investicije. Viši su interesi u pitanju, samo se šaputalo.

Viši interes je i nedavno presudio da Vlada Vektri produži rok u kome je obavezna staviti u funkciju hotele na Hercegnovskoj rivijeri, koje je Brković kupio u paketu, kroz kompaniju HTP Boka. Činjenica da novi vlasnik za četiri godine nije ispunio faktički ni jednu stavku kuporpodajnog ugovora, te da radnicima duguje plate a državi poreze i doprinose nije pokolebala premijera i njegove saradnike. Oni znaju zašto.

Kao što znaju zašto je država izdejstvovala da Privredi sud, zbog navodnih formalnih nedostataka, u proljeće prošle godine odbije zahtjev da se kompanija Vektra Montenegro uvede u stečaj, i pored podataka iz platnog prometa da povjerioci Vektre traže prinudni naplatu potraživanje vrijednih 4,66 miliona eura.

Tek tada je, zapravo, javna postala informacija da se na vrhu liste onih koji od Vektre bezuspješno pokušavaju naplatiti svoj novac nalazi Uprava carina Crne Gore sa potraživanjem od 2,23 miliona.

Na prvi pogled – ta vijest izgleda kao nemoguća. Sistem poslovanja Uprave carina je takav da njima, jednostavno, ne možete biti dužni. Da bi preuzeli svoju robu iz carinskih skladišta crnogorski privrednici moraju carinicima predočiti dokaz da su izmirili sve finansijske obaveze prema državi. Nerijetko ni to nije dovoljno, nego se čeka da novac legne na račune. Postoje, međutim, i izuzeci od ovog pravila. A za njih je bio zadužen tadašnji ministar finansija a današnji premijer – Igor Lukšić. Upravo je, osnovano se sumnja, bolećivost prema Vektri i odlučnost da štiti njene interese bila jedna od glavnih preporuka za njegovo unaprjeđenje u Vladi. Tako je, štiteći i vlastite interese, odlučila visoka politika. Prije nego se povukla na rezervni položaj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo