Povežite se sa nama

MONITORING

Do posljednjeg daha

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore je, krajem prošle nedjelje, imenovala Predraga Stamatovića za svog predstavnika u komisiji koja ima zadatak da prati realizaciju Projekta Vektra Jakić. Projekat – iz nekog razloga Vlada tako tepa poslu modernizacije pljevaljskog drvnog kombinata Jakić – je u prethodnih šest godina, od kada je njegov većinski vlasnik postao Dragan Brković odnosno njegova kompanija Vektra, progutao više od 100 miliona eura koje je pozajmila mađarska OTP banka. A u matičnoj kompaniji tvrde da je i Vektra u Jakić uložila i 20 miliona svog novca!?

Da bi lakše shvatili o kolikom iznosu se radi: Većinski paket akcija kotorskog Jugopetrola prodat je za dvostruko manji iznos. Sto miliona dolara bilo je dovoljno da Dojče telekom, preko svoje filijale u Budimpešti, postane većinski vlasnik Telekoma Crne Gore. Za isti iznos (100 miliona) OTP banka je kupila sve akcije Crnogorske komercijalne banke, tada i sada najveće banke u Crnoj Gori… Konačno, prema važećim standardima u ovom dijelu Evrope, 110 miliona eura je dovoljno novca da se kroz grinfild investicije, sa gole ledine, izgradi oko 7,5 hiljada radnih mjesta. Toliko ljudi, približno, danas prima platu u Bijelom Polju.

No da se vratimo pljevaljskoj bici. Vlada nas obavještava kako je u Projektu ,,došlo do poteškoća”, pošto su kreditor i njegov dužnik ,,imali svoje razloge za obustavljanje dalje realizacije Projekta”. Onda su iz OTP banke zamolili Vladu da se, kao medijator procesa, uključi u rješavanje spornih pitanja između dvije strane. Na šta je Vlada, bespogovorno i hitno, svog čovjeka poslala u Budimpeštu. Tamo je, stoji u Informaciji sa prošlonedjeljne sjednice Vlade, ,,između ostalog” dogovoreno da se formira Komisija čiji je osnovni zadatak da nadgleda ,,trošenje preostalog iznosa kredita u visini od oko 4,3 miliona eura”. Na vrijeme su se sjetili… Uglavnom, taj je posao – u ime države i o trošku poreskih obveznika – povjeren savjetniku za unaprjeđenje poslovnog ambijenta premijera Igora Lukšića. Snaći će se on.

Istovremeno, ostala je tajna da li je u Budimpešti ,,između ostalog” dogovoreno još nešto što će platiti poreski obveznici Crne Gore, kako bi posao jedne privatne banke i jednog privatnog preduzeća bio uspješno nastavljen.

Iz Vlade su demantovali informaciju da su u Mađarskoj državnim garancijama osigurali potraživanja koje OTP ima prema Vektri. ,,Želimo da jasno saopštimo da ni Vlada ni Ministarstvo finansija nijesu izdali, niti su se obavezali da će izdati državnu garanciju kompaniji Vektra”, stoji u saopštenju iz Ministarstva finansija, ,,Interes Vlade je da se nastavi realizacija važne investicije na sjeveru Crne Gore koja će donijeti novi dohodak i novo zapošljavanje, kao i pružanje pomoći sistemski važnoj banci da razjasni pitanja od interesa za nastavak kreditne aktivnosti”. Nedoumice su, ipak, ostale. Ne samo zbog opštepoznate činjenice da je premijer Lukšić, kao i njegov prethodnik na mjestu predsjednika Vlade Milo Đukanović, izuzetno osjetljiv na probleme sa kojima se u poslovanju susrijeću Dragan Brković i njegove mnogobrojne kompanije iz porodice Vektra. I u Vladinoj Informaciji doslovno stoji da, ,,imajući u vidu značaj završetka Projekta Vektra Jakić za unapređenje ekonomskog razvoja sjeverne regije Crne Gore predlažemo donošenje sljedećih…”. I tu su radile makaze, pošto je neko bio dovoljno mudar, donosno bezobrazan, da od javnosti sakrije šta je to predloženo a šta usvojeno kako bi se pomoglo Draganu Brkoviću i njegovim poslovnim partnerima.

Da su interesi Crne Gore bili u prvom planu, pljevaljski bi posao odavno bio predmet ozbiljne analize zbog grubog kršenja kupoprodajnog i koncesionog ugovora između države i Vektre.

JAKIĆ – IZMEĐU SNA I JAVE: Brković i njegova Vektra su tadašnji Velimir Jakić kupili od države u junu 2006. godine, za 1,6 miliona eura, uz obećanje da će u kompaniju investirati šest miliona eura i sačuvati radna mjesta za 320 zapošljenih. U samom startu Brković je potpisivanje kupoprodajnog ugovora uslovio zahtjevom da mu država izda koncesije na makar 30 godina za sječu i preradu 140 hiljada kubnih metara pljevaljskih šuma – godišnje. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume, pod komandom Milutina Simovića i Radoša Šućura našli su model za ispunjenje ovog zahtjeva.

Nadležnima nije zasmetala činjenica da je konzorcijum crnogorskih drvoprerađivača iz Pljevalja i Mojkovca dao za 20 miliona eura jaču ponudu od Vektre. Kao što im nije smetalo ni to što što su Brkovićevi zahtjevi bili u suprotnosti sa važećim propisima i planovima za eksploataciju crnogorskog šumskog bogatstva.

,,Od 2006. do 2010. godine biće uloženo šest miliona eura u opremu i modernizaciju fabrike, a tokom realizacije investicionih programa paralelno će biti obučavan kadar za rukovanje najsavremenijom tehnologijom”, tvrdio je Brković tada. Potom se, uoči potpisivanja koncesionog ugovora oglasio Vektrin ,,ekspertski tim”: ,,Vektra je u Jakić do sada uložila milion eura, što je omogućilo proizvodnju proteklih šest mjeseci. Nakon potpisivanja ugovora ove godine ćemo u drugu fazu rekonstrukcije investirati 25 miliona eura…”. Projektovani iznosi investicionih ulaganja rasli su iz dana u dan. Ali planirane sječe šuma i prerade drvene građe nije bilo.

Najzanimljivije je to što su nadležni, kršeći zakone, tolerisali Vektrino nepoštovanje preuzetih obaveza. Tako je Radoš Šućur, direktor Uprave za šume objašnjavao da nije u redu da tjeraju Vektru da plaća i sječe odobrene količine graše, a da trupci onda leže po lagerima: ,,Nećemo ih na to tjerati, jer ne želimo da stvaraju gubitke. Strpljivi smo, s obzirom na ogromna sredstva koja Vektra ulaže u ovaj projekat koji je od velikog interesa za Opštinu Pljevlja i čitavu Crnu Goru. Želimo da ovaj projekat uspije i ničim nećemo doprinijeti da tako ne bude”, rekao je Šućur. I uzalud u Zakonu o šumama stoji da će se kazniti preduzeće „ukoliko ne posiječe sva doznačena stabla, ili ako posječena stabla ne izradi u odgovarajuće sortimente”. Kao što stoji i to da će se preduzeću koje ne isplaćuje koncesionu naknadu ili ne izvršava druge obaveze iz ugovora oduzeti pravo korišćenja šuma. Interes Vektre bio je važniji od zakona.

KAKO DRAGAN KAŽE: Zapravo, pogledamo li malo pažljivije unazad, prepoznaćemo da je zastupanje, protežiranje pa i direktno finansiranje Vektre bio jedan od prioriteta ekonomske politike svake crnogorske vlade pod kontrolom DPS-a.

Potvrdio se to i kada je Vektra, uz pomoć državne administracije, gurnula KAP u dužničko ropstvo isisavajući iz njega kapital koji su decanijama stvarale generacije građana SFRJ. Do danas je ostala misterija čime je bila vođena Vlada Crne Gore kada je Brkovićevoj Vektri dala status strane kompanije koja ima pravo da prioritetno naplati sva svoja potraživanja od Kombinata. Ma koliko ona sporna bila.

,,Ne mogu da razumijem da Vlada jedne protežira, a druge diskriminiše,” upozoravao je nekadašnji potpredsjednik Vlade Žarko Rakčević, pojašnjavajući da”nije problem što Brković i Vektra štite svoje interese”, već što ih vladini pregovarači favorizuju na račun tada državnih kompanija kao što su EPCG, Jugopetrol ili Rudnici boksita.

Sličan primjer bila je i odluka Đukanovića Vlade da od Dragana Brkovića kupi poslovni prostor u zgradi koja je u to vrijeme bila najdrastičniji primjer divlje gradnje u Crnoj Gori, plaćajući ga po cijeni rezidencijalnih objekata u centru Londona ili Rima. Ni kada se ispostavilo da gornji spratovi, podignuti bez dozvole, uveliko prokišnjavaju niko se nije usudio da postavi pitanje svrsishodnosti državne investicije. Viši su interesi u pitanju, samo se šaputalo.

Viši interes je i nedavno presudio da Vlada Vektri produži rok u kome je obavezna staviti u funkciju hotele na Hercegnovskoj rivijeri, koje je Brković kupio u paketu, kroz kompaniju HTP Boka. Činjenica da novi vlasnik za četiri godine nije ispunio faktički ni jednu stavku kuporpodajnog ugovora, te da radnicima duguje plate a državi poreze i doprinose nije pokolebala premijera i njegove saradnike. Oni znaju zašto.

Kao što znaju zašto je država izdejstvovala da Privredi sud, zbog navodnih formalnih nedostataka, u proljeće prošle godine odbije zahtjev da se kompanija Vektra Montenegro uvede u stečaj, i pored podataka iz platnog prometa da povjerioci Vektre traže prinudni naplatu potraživanje vrijednih 4,66 miliona eura.

Tek tada je, zapravo, javna postala informacija da se na vrhu liste onih koji od Vektre bezuspješno pokušavaju naplatiti svoj novac nalazi Uprava carina Crne Gore sa potraživanjem od 2,23 miliona.

Na prvi pogled – ta vijest izgleda kao nemoguća. Sistem poslovanja Uprave carina je takav da njima, jednostavno, ne možete biti dužni. Da bi preuzeli svoju robu iz carinskih skladišta crnogorski privrednici moraju carinicima predočiti dokaz da su izmirili sve finansijske obaveze prema državi. Nerijetko ni to nije dovoljno, nego se čeka da novac legne na račune. Postoje, međutim, i izuzeci od ovog pravila. A za njih je bio zadužen tadašnji ministar finansija a današnji premijer – Igor Lukšić. Upravo je, osnovano se sumnja, bolećivost prema Vektri i odlučnost da štiti njene interese bila jedna od glavnih preporuka za njegovo unaprjeđenje u Vladi. Tako je, štiteći i vlastite interese, odlučila visoka politika. Prije nego se povukla na rezervni položaj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo