Povežite se sa nama

MONITORING

Do posljednjeg daha

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore je, krajem prošle nedjelje, imenovala Predraga Stamatovića za svog predstavnika u komisiji koja ima zadatak da prati realizaciju Projekta Vektra Jakić. Projekat – iz nekog razloga Vlada tako tepa poslu modernizacije pljevaljskog drvnog kombinata Jakić – je u prethodnih šest godina, od kada je njegov većinski vlasnik postao Dragan Brković odnosno njegova kompanija Vektra, progutao više od 100 miliona eura koje je pozajmila mađarska OTP banka. A u matičnoj kompaniji tvrde da je i Vektra u Jakić uložila i 20 miliona svog novca!?

Da bi lakše shvatili o kolikom iznosu se radi: Većinski paket akcija kotorskog Jugopetrola prodat je za dvostruko manji iznos. Sto miliona dolara bilo je dovoljno da Dojče telekom, preko svoje filijale u Budimpešti, postane većinski vlasnik Telekoma Crne Gore. Za isti iznos (100 miliona) OTP banka je kupila sve akcije Crnogorske komercijalne banke, tada i sada najveće banke u Crnoj Gori… Konačno, prema važećim standardima u ovom dijelu Evrope, 110 miliona eura je dovoljno novca da se kroz grinfild investicije, sa gole ledine, izgradi oko 7,5 hiljada radnih mjesta. Toliko ljudi, približno, danas prima platu u Bijelom Polju.

No da se vratimo pljevaljskoj bici. Vlada nas obavještava kako je u Projektu ,,došlo do poteškoća”, pošto su kreditor i njegov dužnik ,,imali svoje razloge za obustavljanje dalje realizacije Projekta”. Onda su iz OTP banke zamolili Vladu da se, kao medijator procesa, uključi u rješavanje spornih pitanja između dvije strane. Na šta je Vlada, bespogovorno i hitno, svog čovjeka poslala u Budimpeštu. Tamo je, stoji u Informaciji sa prošlonedjeljne sjednice Vlade, ,,između ostalog” dogovoreno da se formira Komisija čiji je osnovni zadatak da nadgleda ,,trošenje preostalog iznosa kredita u visini od oko 4,3 miliona eura”. Na vrijeme su se sjetili… Uglavnom, taj je posao – u ime države i o trošku poreskih obveznika – povjeren savjetniku za unaprjeđenje poslovnog ambijenta premijera Igora Lukšića. Snaći će se on.

Istovremeno, ostala je tajna da li je u Budimpešti ,,između ostalog” dogovoreno još nešto što će platiti poreski obveznici Crne Gore, kako bi posao jedne privatne banke i jednog privatnog preduzeća bio uspješno nastavljen.

Iz Vlade su demantovali informaciju da su u Mađarskoj državnim garancijama osigurali potraživanja koje OTP ima prema Vektri. ,,Želimo da jasno saopštimo da ni Vlada ni Ministarstvo finansija nijesu izdali, niti su se obavezali da će izdati državnu garanciju kompaniji Vektra”, stoji u saopštenju iz Ministarstva finansija, ,,Interes Vlade je da se nastavi realizacija važne investicije na sjeveru Crne Gore koja će donijeti novi dohodak i novo zapošljavanje, kao i pružanje pomoći sistemski važnoj banci da razjasni pitanja od interesa za nastavak kreditne aktivnosti”. Nedoumice su, ipak, ostale. Ne samo zbog opštepoznate činjenice da je premijer Lukšić, kao i njegov prethodnik na mjestu predsjednika Vlade Milo Đukanović, izuzetno osjetljiv na probleme sa kojima se u poslovanju susrijeću Dragan Brković i njegove mnogobrojne kompanije iz porodice Vektra. I u Vladinoj Informaciji doslovno stoji da, ,,imajući u vidu značaj završetka Projekta Vektra Jakić za unapređenje ekonomskog razvoja sjeverne regije Crne Gore predlažemo donošenje sljedećih…”. I tu su radile makaze, pošto je neko bio dovoljno mudar, donosno bezobrazan, da od javnosti sakrije šta je to predloženo a šta usvojeno kako bi se pomoglo Draganu Brkoviću i njegovim poslovnim partnerima.

Da su interesi Crne Gore bili u prvom planu, pljevaljski bi posao odavno bio predmet ozbiljne analize zbog grubog kršenja kupoprodajnog i koncesionog ugovora između države i Vektre.

JAKIĆ – IZMEĐU SNA I JAVE: Brković i njegova Vektra su tadašnji Velimir Jakić kupili od države u junu 2006. godine, za 1,6 miliona eura, uz obećanje da će u kompaniju investirati šest miliona eura i sačuvati radna mjesta za 320 zapošljenih. U samom startu Brković je potpisivanje kupoprodajnog ugovora uslovio zahtjevom da mu država izda koncesije na makar 30 godina za sječu i preradu 140 hiljada kubnih metara pljevaljskih šuma – godišnje. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume, pod komandom Milutina Simovića i Radoša Šućura našli su model za ispunjenje ovog zahtjeva.

Nadležnima nije zasmetala činjenica da je konzorcijum crnogorskih drvoprerađivača iz Pljevalja i Mojkovca dao za 20 miliona eura jaču ponudu od Vektre. Kao što im nije smetalo ni to što što su Brkovićevi zahtjevi bili u suprotnosti sa važećim propisima i planovima za eksploataciju crnogorskog šumskog bogatstva.

,,Od 2006. do 2010. godine biće uloženo šest miliona eura u opremu i modernizaciju fabrike, a tokom realizacije investicionih programa paralelno će biti obučavan kadar za rukovanje najsavremenijom tehnologijom”, tvrdio je Brković tada. Potom se, uoči potpisivanja koncesionog ugovora oglasio Vektrin ,,ekspertski tim”: ,,Vektra je u Jakić do sada uložila milion eura, što je omogućilo proizvodnju proteklih šest mjeseci. Nakon potpisivanja ugovora ove godine ćemo u drugu fazu rekonstrukcije investirati 25 miliona eura…”. Projektovani iznosi investicionih ulaganja rasli su iz dana u dan. Ali planirane sječe šuma i prerade drvene građe nije bilo.

Najzanimljivije je to što su nadležni, kršeći zakone, tolerisali Vektrino nepoštovanje preuzetih obaveza. Tako je Radoš Šućur, direktor Uprave za šume objašnjavao da nije u redu da tjeraju Vektru da plaća i sječe odobrene količine graše, a da trupci onda leže po lagerima: ,,Nećemo ih na to tjerati, jer ne želimo da stvaraju gubitke. Strpljivi smo, s obzirom na ogromna sredstva koja Vektra ulaže u ovaj projekat koji je od velikog interesa za Opštinu Pljevlja i čitavu Crnu Goru. Želimo da ovaj projekat uspije i ničim nećemo doprinijeti da tako ne bude”, rekao je Šućur. I uzalud u Zakonu o šumama stoji da će se kazniti preduzeće „ukoliko ne posiječe sva doznačena stabla, ili ako posječena stabla ne izradi u odgovarajuće sortimente”. Kao što stoji i to da će se preduzeću koje ne isplaćuje koncesionu naknadu ili ne izvršava druge obaveze iz ugovora oduzeti pravo korišćenja šuma. Interes Vektre bio je važniji od zakona.

KAKO DRAGAN KAŽE: Zapravo, pogledamo li malo pažljivije unazad, prepoznaćemo da je zastupanje, protežiranje pa i direktno finansiranje Vektre bio jedan od prioriteta ekonomske politike svake crnogorske vlade pod kontrolom DPS-a.

Potvrdio se to i kada je Vektra, uz pomoć državne administracije, gurnula KAP u dužničko ropstvo isisavajući iz njega kapital koji su decanijama stvarale generacije građana SFRJ. Do danas je ostala misterija čime je bila vođena Vlada Crne Gore kada je Brkovićevoj Vektri dala status strane kompanije koja ima pravo da prioritetno naplati sva svoja potraživanja od Kombinata. Ma koliko ona sporna bila.

,,Ne mogu da razumijem da Vlada jedne protežira, a druge diskriminiše,” upozoravao je nekadašnji potpredsjednik Vlade Žarko Rakčević, pojašnjavajući da”nije problem što Brković i Vektra štite svoje interese”, već što ih vladini pregovarači favorizuju na račun tada državnih kompanija kao što su EPCG, Jugopetrol ili Rudnici boksita.

Sličan primjer bila je i odluka Đukanovića Vlade da od Dragana Brkovića kupi poslovni prostor u zgradi koja je u to vrijeme bila najdrastičniji primjer divlje gradnje u Crnoj Gori, plaćajući ga po cijeni rezidencijalnih objekata u centru Londona ili Rima. Ni kada se ispostavilo da gornji spratovi, podignuti bez dozvole, uveliko prokišnjavaju niko se nije usudio da postavi pitanje svrsishodnosti državne investicije. Viši su interesi u pitanju, samo se šaputalo.

Viši interes je i nedavno presudio da Vlada Vektri produži rok u kome je obavezna staviti u funkciju hotele na Hercegnovskoj rivijeri, koje je Brković kupio u paketu, kroz kompaniju HTP Boka. Činjenica da novi vlasnik za četiri godine nije ispunio faktički ni jednu stavku kuporpodajnog ugovora, te da radnicima duguje plate a državi poreze i doprinose nije pokolebala premijera i njegove saradnike. Oni znaju zašto.

Kao što znaju zašto je država izdejstvovala da Privredi sud, zbog navodnih formalnih nedostataka, u proljeće prošle godine odbije zahtjev da se kompanija Vektra Montenegro uvede u stečaj, i pored podataka iz platnog prometa da povjerioci Vektre traže prinudni naplatu potraživanje vrijednih 4,66 miliona eura.

Tek tada je, zapravo, javna postala informacija da se na vrhu liste onih koji od Vektre bezuspješno pokušavaju naplatiti svoj novac nalazi Uprava carina Crne Gore sa potraživanjem od 2,23 miliona.

Na prvi pogled – ta vijest izgleda kao nemoguća. Sistem poslovanja Uprave carina je takav da njima, jednostavno, ne možete biti dužni. Da bi preuzeli svoju robu iz carinskih skladišta crnogorski privrednici moraju carinicima predočiti dokaz da su izmirili sve finansijske obaveze prema državi. Nerijetko ni to nije dovoljno, nego se čeka da novac legne na račune. Postoje, međutim, i izuzeci od ovog pravila. A za njih je bio zadužen tadašnji ministar finansija a današnji premijer – Igor Lukšić. Upravo je, osnovano se sumnja, bolećivost prema Vektri i odlučnost da štiti njene interese bila jedna od glavnih preporuka za njegovo unaprjeđenje u Vladi. Tako je, štiteći i vlastite interese, odlučila visoka politika. Prije nego se povukla na rezervni položaj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo