Povežite se sa nama

FOKUS

Ide li Đukanović Sanaderovim stopama

Objavljeno prije

na

Nekadašnji premijer Hrvatske i predsjednik vladajućeg HDZ-a Ivo Sanader, aktuelni premijer Crne Gore i predsjednik vladajućeg DPS-a Milo Đukanović i bjegunac sa Interpolove potjernice i šef balkanskog kokainskog klana Darko Šarić – svi skupa u istoj priči. Uvezani intrigantnim poslovnim vezama sa Hipo Alpe Adria bankom (HAAB) iz idilične austrijske provincije.

Ko bi, prije dvadeset godina, mogao pretpostaviti takav zaplet?

Sanader je, početkom prošle decenije, prekinuo preduzetnički angažman u Austriji i vratio se u Hrvatsku. Tamo mu je, tvrde verzirani, zbog dobrih privatnih i poslovnih veza, iz vrha HDZ-a povjeren zadatak skladištenja novca prikupljenog za kupovinu oružja neophodnog za vođenje Domovinskog rata. Odabrao je HAAB.

Milo Đukanović je, u to vrijeme, bio komunistički lider u usponu. U hodu se zaogrnuo plaštom socijaldemokratije, preuzeo neoliberalnu retoriku i osmislio politiku ekonomskog osamostaljenja Crne Gore zasnovanu na međunarodnom švercu (tzv. tranzitu). Žalio se kako mu je zbog hrvatske šahovnice omrznuo šah. U kratkoj pauzi između premijerskih i predsjedničkih mandata odlučio je da se oproba u biznisu. I odabrao HAAB.

Darko Šarić je prije dvadeset godina u rodnim Pljevljima krao kobasice iz lokalnih magacina i devize iz komšijskih slamarica. Odmetnuo se u inostranstvo, tamo stekao iskustvo, veze i novac. Vratio se da – kako i dolikuje kontroverznom biznismenu sa pedigreom – iz jadranskih i dunavskih diskoteka i kafića vodi legalne i ilegalne poslove. I on je, pokazuju dokumenta, za glavnog finansijskog partnera odabrao HAAB.

Ostatak priče postaće, rekli bi pripovjedači skloni klišeima, legenda. Ili optužnica. Sanader je prošle godine iznenada podnio ostavku na državnu i partijsku funkciju, a trenutno se nalazi na ,,duže planiranom odmoru” u Americi. Mediji u Hrvatskoj kažu da je u bjekstvu. Đukanović će, najavljuje se, do kraja godine ili najkasnije na proljeće podnijeti ostavke na državnu i partijsku funkciju. Nema informacija o tome gdje će na ,,duže planirani odmor”. Da li je u pitanju samo puka koincidencija? I Darko Šarić je na ,,odmoru”. Ostavku na funkciju u klanu, da znamo, nije podnosio.

SKLAPANJE MOZAIKA: Četiri su događaja minulih dana aktuelizovala aferu HAAB. U petak 13. avgusta, u Austriji je uhapšen Volgan Kulterer čovjek koji je 15 godina vodio HAAB (do 2005.), osmislio njenu politiku širenja na Balkanu ali, prema tvrdnjama austrijske policije i tužilaštva, i konstruisao međunarodnu šemu pranja novca preko fiktivnih kredita.

Potom je zagrebački Nacional izvjestio kako je Državno tužilaštvo Hrvatske, u sklopu međunarodne istrage o pronevjerama i pranju novca u Hipo banci, započelo rad na predmetu u kome se bivši premijer Sanader sumnjiči da je sredinom prošle decenije primao nezakonitu proviziju (oko 800 hiljada DEM) od hrvatskog tajkuna Miroslava Kutle za kredit od četiri miliona DEM koji mu je sredio u austrijskoj banci.

Tužilaštvo u Zagrebu je demantovalo tvrdnje Nacionala da je optužnica protiv Sanadera spremna saopštavajući da su informacije u navedenom članku «u najmanju ruku preuranjene”. Krivicu je, izjavom poslatom iz SAD, negirao i Ivo Sanader.

To nije zaustavilo pisanje hrvatskih medija. A oni tvrde kako su hrvatske obavještajne službe, najkasnije 2007. godine, imale informaciju o tzv. Sanaderovom fondu u Hypo Alpe Adria Banci Klagenfurt, kojim je kao povjerenik HAAB raspolagao sredinom prošle decenije. Sanader je taj novac, navodi se, uz proviziju «mogao preko svoje povjereničke mreže plasirati kao kredite fizičkim i pravnim osobama u Hrvatskoj”. Fond je, prema dokumentu iz 2007. godine, bio „težak” 140 milijuna eura.

CRNOGORSKE VEZE: Potom je, kao treći kamičak u mozaiku, na hrvatskom portalu necenzurirano.com objavljen prepis internog dokumenta HAAB Klagenfurt, pod nazivom Projekt Fokus s popisom ,,sumnjivih kreditnih plasmana” Hypo Grupe u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori.

Ovdašnji mediji su prenijeli taj spisak uz napomenu da je riječ o kreditima koji su dobijeni mimo uobičajene bankarske procedure (uz političke veze) ili uz nedovoljno kreditno obezbjeđenje. Za ovu priču, sa tog popisa je najinteresantniji kredit od 5,5 miliona eura odobren prije tri godine kompaniji Global Montenegro čiji su vlasnici Milo Đukanović i njegov kum Vuk Rajković.

Monitor je u više navrata upozoravao na činjenicu da je taj posao krajnje neobičan. Nadležni crnogorski zvaničnici nijesu u tom aranžmanu vidjeli ništa čudno. Austrijanci – jesu.

Ukratko, kompanija bez poslovnog pedigrea dobila je višemilionski kredit samo na osnovu želje da kupi plac na primorju i na njemu nešto sagradi. Uz to im je odobren i višegodišnji grejs period, mada se novac na crnogorskom tržištu u to vrijeme mogao plasirati pod, za zajmodavca, mnogo povoljnijim uslovima. Konačno, pohvalio se Đukanović novinarima, dijelom dobijenog novca kupljen je plac od 20.000 kvadratnih metara koji je stavljen pod hipoteku kao zalog za vraćanje već potrošenog kredita.

Dakle, HAAB je novac dala na ,,povjerenje” a potom prihvatila garanciju koja je dokazano manja od iznosa odobrenog kredita, iako bankarska praksa nalaže da vrijednost založene nekretnine bude makar dvostruko veća od odobrenog iznosa. Konačno, na kupljenom placu se ne radi ništa, tako da je pitanje da li će korisnici kredita biti u stanju da ga uredno otplaćuju.

Dva detalja nam ne dozvoljavaju da opisani posao posmatramo kao uobičajenu finansijsku transakciju.

Kredit za Global Montenegro odobren je i plasiran dok je potpredsjednik Upravnog odbora Hipo banke u Crnoj Gori bio Petar Ivanović, aktuelni savjetnik premijera Đukanovića za ekonomiju i direktor vladine Agencije za promociju stranih investicija.

Ivanović je razriješen početkom naredne godine (februar 2008.) nakon što su novi vlasnici HAAB saznali da je njihova filijala u Crnoj Gori u prethodnoj godini zabilježila 30 miliona eura gubitaka – uglavnom zbog rizičnih plasmana, odnosno teško naplativih ili nenaplativih kredita.

Nezvanično, Ivanović je smijenjen bukvalno preko noći. Zvanično, napustio je HAAB nakon što je ,,svojim profesionalnim angažovanjem dao doprinos ostvarivanju rezultata u prošloj godini”. Sagleda li se taj rezultata (gubitak) zvanična i nezvanična verzija se svode na isto.

ČUDNA KLIJENTELA: To nije jedina veza premijera i Banke za koju Domagoj Margetić urednik portala necenzurirano tvrdi da je ,,transbalkanska praonica novca”.

Pravne poslove oko registracije HAAB u Crnoj Gori, 2006. godine, obavila je advokatska kancelarija premijerove sestre Ane Kolarević. Ona je i danas pravni zastupnik ove banke. Da li je to možda razlog što država ne reaguje na saznanja da su neke privatne kompanije iz Crne Gore vraćanje kredita dobijenih od HAAB-a garantovale stavljajući u zalog državnu imovinu. O tome nas nijesu obavijestile državne institucije koje bi tu imovinu trebale da čuvaju već – NVO MANS. Na pitanje ko je dozvolio da se vlasnici divljeg gradilišta na Zavali zadužuju stavljajući pod hipoteku obalu u vlasništvu JP Morsko dobro, država je odgovorila šutnjom koja para uši.

Zašto to nikoga nije iznenadilo? Prije nešto manje od godinu dana Monitor je prenio i Margetićevu najavu da istraga u aferi HAAB ,,razotkriva balkanski tranzicijski model stvaranja lokalnih političkih i ekonomskih elita i učvršćivanja njihove moći na strahovitom ratnom plijenu, opljačkanom iz balkanskih država, posebno Hrvatske, Srbije, Slovenije, BiH i Crne Gore”. Uz sve kontroverze koje prate tog hrvatskog novinara čini se da je bio na dobrom tragu. O balkanskoj poslovnoj politici austrijske banke govori i podatak da je internom istragom, provedenom krajem 2007. godine, utvrđeno da se u među klijentima njenih filijala van Austrije nalaze i 24 osobe optužene za ratna zločine i dvojica terorista, koji su se sa tom dijagnozom nalazili na spisku EU na kojem se nalaze imena kriminalaca sa kojima evropske banke ne smiju sarađivati. Obične kriminalce i sumnjive političare među klijentima nijesu prebrojavali.

Monitor je još u prošlogodišnjem tekstu najavio da je Darko Šarić jedan od klijenata HAAB sa posebnim statusom. Proljetos smo te tvrdnje i dokumentovali tekstovima u kojima su detaljno navedeni sumnjivi poslovni aranžmani između HAAB-a, domaćih kompanija u vlasništvu Šarića i njegovi saradnika i niza of šor firmi koje su depozitima garantovale isplaćene kredite.

Predrag Mitrović, direktor Uprave za sprečavanje pranja novca i finasiranje terorizma potvrdio je Monitorova saznanja izjavom da «neke od pomenutih transakcija imaju status sumnjivih i kao takve su pod pažnjom nadležnih državnih organa”.

IZ DRUGE RUKE: Iz Hipo banke, tvrde da njihovo poslovanje u Crnoj Gori nije predmet bilo kakve istrage. ,,Nema indicija ni o kakvoj istrazi, niti bilo kakvih sumnjivih poslova, o čemu možete dobiti potvrdu i od nadležnih državnih organa”, saopšteno je novinarima prije nekoliko dana.

Ono što je u Crnoj Gori ili normalna pojava, ili nosi status službene tajne ipak je stiglo do javnosti. Ali opet kao proizvod saznanja policija iz inostranstva. Tako je Bečki dnevnik Esterajh prenio saznanje da je Šarić preko HAAB-ovih filijala u Lihtenštajnu oprao 100 miliona eura stečenih u kriminalnim poslovima. Model je bio identičan onom iz Crne Gore: of šor firme su polagale depozite kojima su garantovani krediti dati kompanijama u vlasništvu saradnika Šarića. Dužnik bi vratio samo simbolične iznose kredita pa se banka namirivala iz položenih depozita. Njoj je ostajao profit, a zajmoprimcu potvrda da novac kojim raspolaže ne potiče iz ilegalnih aktivnosti već je riječ o pozajmici iz banke.

Srpski mediji su izvjestili kako će Ivica Dačić, tamošnji ministar policije tokom zvanične posjete Beču zatražiti dodatne informacije od kolega iz Austrije. Ovdašnji mediji nijesu bili u prilici da prenesu izjavu bilo kog crnogorskog zvaničnika. Nije ih bilo.

Da li zato što misle da se nas to ne tiče? Ili se niko ne usuđuje da bilo šta kaže? Makar dok Đukanović ne ode na (ne)najavljeni odmor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo