Povežite se sa nama

FOKUS

Ko i kako finansira DPS

Objavljeno prije

na

Ranih 1990-ih kružio je vic: da li otvoriti kafić ili političku partiju?! U DPS-u nijesu imali takve dileme, iz prostog razloga što su imali komercijalni sistem, poslovne objekte i prihode naslijeđene od SKCG; slično je i sa Socijaldemokratskom partijom, stvorenoj na infrastrukturi nekadašnjeg Saveza socijalističke omladine. Zakon o imovini bivših društveno-političkih organizacija iz 2000. je ostao mrtvo slovo na papiru. DPS-SDP su koristile monopole iz jednopartijskog sistema. Od 2000. do 2007. prihod DPS za izdavanje poslovnih prostora Vladi bio je najmanje 5,5 miliona eura.

Uprkos propisima, prostor za „kreativna tumačenja” ili za najobičnije kriminalne špekulacije je ostavljen i kod prikupljanja novca za rad stranka. Evropska komisija je proljetos u svom Izvještaju o napretku Crne Gore primijetila da se „poštovanje zakona od strane crnogorskih partija ogleda samo u odnosu na sredstva koja se dobijaju iz državnog budžeta; privatne donacije ostaju nekontrolisane, zbog odsustva nadzornih tijela”.

Prema Zakonu o finansiranju političkih partija (2004) stranke sredstva mogu sticati iz javnih i privatnih izvora. Javni izvori su novac poreskih obveznika, pare iz republičkog i lokalnih budžeta. Privatni izvori su članarina, pokloni, prihodi od aktivnosti, prihodi od imovine, legati i sve vrste nelukrativnih djelatnosti. Zakon precizira i troškove izborne kampanje: predizborne skupove, plakate, oglase, emisije i spotove na radio-televiziji, publikacije.

I u tom smislu, partija „prikuplja sredstva i iz privatnih izvora” na način, kako je propisano, da visina sredstava iz privatnih izvora ne može prijeći 20 odsto sredstava koja se izdvajaju iz budžeta. Udio koji neko fizičko lice priloži za troškove izborne kampanje ne može da prijeđe 0,5 odsto vrijednosti 20 odsto sredstava iz budžeta a udio koji pojedino pravno lice uloži za izbornu kampanju ne može biti više od dva odsto tog iznosa. U prijevodu, neko fizičko lice može partiji da uplati najviše 2.000, a pravno lice najviše 10.000 eura za godinu.

Upravo je, prema izvještajima dostavljenim Državnoj izbornoj komisiji, sa tolikim pojedinačnim ciframa DPS baratao proljetos, tokom izbora za 14 lokalnih parlamenata. Sve je knjigovodstveno uredno zavedeno, ali, neprijatelj nikad ne spava: naime, zlobnici bi mogli zaključiti da je DPS akter teške kriminalne prevare pranja novca i izbornih mahinacija. Što je sporno?

Logika. Da nije istinito, bilo bi nevjerovatno: finansijski teret kampanje liste Koalicija za Evropsku Podgoricu – dr Miomir Mugoša na majskim lokalnim izborima podnijela je grupa građana Herceg Novog i Nikšića. DPS je prijavio da je za kampanju u glavnom gradu ukupno potrošio 88.551 eura, od čega 49.730 eura prikupljenih donacijama sedamdesetak Novljana i Nikšićana. Na spisku darodovaca liste Miomira Mugija Mugoše, upoređujući matične brojeve, nijesmo identifikovati niti jednog Podgoričanina!

Što je tačno inspirisalo „sponzore” baš iz Herceg Novog i Nikšića da investiraju u Mugijevu listu, teško je nagađati, čak i pod uslovom da su vjerovatno članovi DPS-a. Na primjer, Stanko Zloković, raniji poslanik DPS-a i direktor Brodogradilišta u Bijeloj, lično je uplatio u Mugošinu kampanju 2.000 eura. Njegov primjer slijedili su sugrađani: Zoran Bošnjak (direktor Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje i poslanik DPS-a) sa 2.000 eura, Đuro Marić (odbornik DPS-a) sa 1.800, Dragan Janković (bivši HN gradonačelnik, sada direktor Vladine Uprave za vode) 1.100, a Andrija Radman (odbornik DPS-a) i Vladimir Vodovar, direktor novljanskog Doma zdravlja sa po 1.000 eura. Na spisku sponzora Mugijeve liste nalazi se i Novljanin Tonči Ćurčija, izvršni direktor Prve banke koji je uplatio 1.000 eura.

Kada je Mugi u pitanju, zmiju u džepu nijesu imali i široj javnosti manje poznati Nikšićani: Radoje Todorović je uplatio 2.000 eura, Andrija Mijušković 1.700, Ranko Jovović 1.500, Petar Miković 1.500 , Radoslav Mićanović 1.500, Samir Čelebić 1.000 eura… slijede mnogobrojne druge uplate građana niže od 1.000 eura i svi su, koliko smo uspjeli utvrditi, iz Herceg Novog i Nikšića.

Što se Nikšićana tiče, to je tek početak. Proljetos su stvarno bili raspoloženi da iskeširaju DPS trke za odborničke mandate. U kampanju liste Koalicija za Evropska Pljevlja – dr Filip Vuković Nikšićanin Veselin Gardašević (odbornik DPS-a u SO Nikšić) uplatio je 2.000 eura, Vojin Đukanović (da, „onaj”, bivši vicepremijer i direktor Željezare) 1.500, Radoslav Lješković 1.500, ili, svi Nikšićani ukupno – 13.200 eura od 17.706 eura koliko je DPS prijavio da je potrošio za izbore u Pljevljima.

I u Ulcinju su glavni bili Nikšićani, gdje su listi Za evropski Ulcinj – DPS-DUA kroz pojedinačne donacije 50-60 eura pokrili dio od potrošenih 10.072 eura. Ipak, za ulcinjske izbore glavni donatori su bili Bjelopoljci, Hazbo Mustajbašić (član Glavnog odbora DPS-a i fudbalski delegat) sa 2.000 i Miloš Konatar (direktor lokalne Elektrodistribucije) sa 1.500 eura.

U Andrijevici su DPS uglavnom finansirali Tivćani. Ivan Novosel, predsjednik DPS-a u Tivtu – iako za 2010. ima, kao javni funkcioner, prijavljenu platu od 826 eura i ukupno kreditno zaduženje od 40.500 eura! – uplatio je listi Za evropsku Andrijevicu – Srđan Mašović 1.900 eura. Siniša Kusovac, direktor Direkcije za investicije i razvoj SO Tivat – ima platu od 786 eura i kredit od 40.000 eura i plus kredit supruge od 20.000 eura – za pobjedu voljene partije ne pita koliko košta, pa je za Andrijevicu iskeširao 1.900 eura! Novosela i Kusovca slijedi Tonko Lukšić, direktor u JP Komunalno u Tivtu; čovjek ima 686 eura platu, svega 800 eura ušteđevine a za DPS u Andrijevici je nesebično dao 1.000 eura!

Ukoliko se pitate što sve povezuje Rastovac kod Nikšića i izbore u Beranama, odgovor vjerovatno zna izvjesni Milorad Radović, sa prebivalištem u Rastovcu, koji je 1.000 eura donirao listi Za evropsko Berane – Vuka Golubović DPS-SDP. Kada tako stoje stvari, potpuno je van pameti zapitati se što je stanovitog Hajra Kajevića iz Bijelog Polja podstaklo da okruglo 2.000 eura pokloni listi Za evropski Šavnik – Velimir Perišić DPS-SDP. U iste svrhe, koaliciji DPS-SDP Šavnik, Hermina Kos je uplatila 1.390 a Semka Šehović 1.000 eura.

Bivši direktor u nikšićkoj Željezari Miraš Đurović je u korist liste Za evropski Kolašin – mr Darko Brajušković DPS uplatio 1.000 eura, slijedi ga sa 100 eura manje sugrađanin Milorad Milunović, dok su drugi Nikšićani takođe uplatili lavovski dio za kampanju liste Za evropski Danilovgrad – Branislav Brano Đuranović DPS-SDP. Poklonom od 2.000 eura se istakao i Baranin Hasan Ramović – listi Evropsko Bijelo Polje – Tarzan Milošević DPS-SDP. Zbog čega Ramović DPS ne finansira u Baru, nije poznato, ali su u gradu pod Rumijom listu Za evropski Bar – Žarko Pavićević DPS-SDP kompletni ili najveći dio od 6.660 eura donirali, pogađate, Nikšićani. I u Plužinama isto, Nikšićani poklanjaju DPS-u, poput Dragoljuba Krunića 650 i Sekule Vujovića 500 eura, ali su ih, ruku na srce, pretekli DPS investitori iz Tivta. Listi Za evropsko Plužine DPS-SDP uplatili su Tivćani sljedeće iznose: Zoran Radović (bivši predsjednik SO Tivat) i Mileta Rabrenović po 1.950 eura, 600 eura Mile Ćosović, član Savjeta mladih DPS-a. A gradonačelnik Tivta, Miodrag Kankaraš, najveći je pojedinačni sponzor Koalicije za evropski Plav DPS-SDP sa uplaćenih 1.900 eura!

Što još reći o kavaljerstvu DPS Tivćana? I dok je Isailo Ćiro Šljivančanin, gradonačelnik Žabljaka i nosilac liste, za izbore klicnuo samo 250 eura, Tivćani su bili široke ruke: Branko Samardžić, vlasnik firme Jovičina voda i član poslovodstva tivatskog JP Komunalno za Koaliciju za evropski Žabljak – Isailo Ćiro Šljivančanin DPS-SDP uplatio je 1.800 eura, dok su njegove sugrađanke Marija Petrović i Jovanka Laličić poklonile 1.800 odnosno 1.750 eura. I u Rožajama ista priča: Tivćanin Krsto Petrović najveći je pojedinačni sponzor Za evropsko – Rožaje Nusret Kalač sa 1.900 eura, itd.

Što drugo zaključiti osim da članovi i simpatizeri DPS-a nijesu stipse. Ima se, može se, mora se…

Keširanje

Uporede li se ukupni partijski troškovi kampanja za lokalne izbore održane 23. maja, koje je DPS prikazala Državnoj izbornoj komisiji, dobija se egzaktan podatak da su većinu troškova podnijeli sponzori – fizička lica a samo manji dio DPS. Vladajuća partija godišnje iz državnog budžeta i „poslovnih aktivnosti” prihoduje najmanje dva miliona eura, ali, članstvo i simpatizeri navodno plaćaju lavovski dio partijskih cehova. Razlika u novcu do konačnih prijavljenih iznosa troškova je uplaćivana iz centrale DPS-a, kao donacija „pravnog lica”, a sasvim zanemarljivi dio od prihoda partije iz opštinskih budžeta. Pogledajmo po opštinama. U Podgorici DPS je potrošila u kampanji ukupno 88.551 a privatni sponzori su platili 49.730 eura. DPS Danilovgrada je potrošila 10.324 a donirano joj je 7.434 eura. DPS Ulcinja od 10.072 je poklonjeno 7.844 eura. DPS Berana je potrošila 14.023 a donirano joj je 8.615 eura, za DPS Bara je omjer 13.831 naprema poklonjenih 6.660 eura, DPS Bijelog Polja od potrošenih 15.801 je sponzorisano 7.020 eura, DPS Kolašina 8.842 naprema 6.751 eura. Slijedi DPS Plava, od utrošenih 7.772 donirano je čak 6.750 eura. U DPS Pljevalja slično – od 17.706 poklonjeno je 13.200 eura. Cjelokupni ceh za DPS Plužina su bezmalo platili sponzori, naime od 7.796 potrošenih uplatili su 7.194 eura, slično je za DPS Rožaja, potrošila je 7.763 a donirali su joj 5.584 eura, DPS Šavnika 7.768 naprema 7.190 eura, DPS Žabljaka je 7.807 potrošila a poklonjeno joj je 7.030 eura, baš kao i DPS Andrijevice – od 7.766 ukupnih troškova joj je poklonjeno 7.262 eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo