Povežite se sa nama

MONITORING

IGOR LUKŠIĆ TRAŽI NOVI POSAO: Smijeh, strah, sumnja, UN

Objavljeno prije

na

Nije bila prvoaprilska šala kada nas je Igor Lukšić prije petnaestak dana obavijestio da podnosi ostavku na mjesto potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova kako bi se u potpunosti posvetio borbi za novi posao. Nakon što ga je Vlada 28. decembra prošle godine kandidovala za mjesto generalnog sekretara UN.

,,Ogromna je privilegija biti u prilici da u godini kada obilježavamo deceniju nezavisnosti, Crna Gora ima svog kandidata za Ujedinjene nacije”, obznanio je odlazeći ministar prekid profesionalnog angažmana u Podgorici. Ostao je nedorečen pa moramo nagađati: da li je ogromna privilegija njegova – pošto ga je za novi posao predložila Vlada Mila Đukanovića ili su možda privelogavane Ujedinjene nacije – nije to mala stvar imati Crnu Goru za članicu, i Lukšića za kandidata. Taman kada obilježavamo deceniju nezavisnosti.

Slične nedorečenosti Lukšić sebi nije dozvolio u Njujorku, tokom prvog predstavljanja pred potencijalnim glasačima u UN. ,,U karijeri imao sam priliku da služim svojoj zemlji na razne načine”, uputio je prisutne diplomate u tajnu svog uspjeha. ,,Kao ministar finansija sam naučio da nikada ne mogu biti dovoljno srećan sa dobijenom vrijednošću od uloženih sredstava. Kao ministar vanjskih poslova sam naučio da treba dosta strpljenja bez obzira na to koliko je dobar cilj. Kao premijer sam naučio da bez obzira na skepticizam, ako postoji jaka volja, stvari mogu biti završene…” .

Sada smo, možda, u prilici da shvatimo zašto su novinari britanskog Gardijana, kao potencijalne adute crnogorskog kandidata na izborima u UN naveli njegove tri zbirke pjesama. Knjiga smijeha, Knjiga straha i Knjiga sumnje kazuju podosta o Igoru Lukšiću prije, tokom i nakon njegovog dvogodišnjeg premijerskog mandata, ali je teško ocijeniti koliko su novinari londonskog dnevnika bili u prilici da osjete snagu stihova koji nijesu prevedeni na engleski jezik (uz crnogorski, Lukšićeva poezija može se čitati još i na francuskom i italijanskom jeziku). Drugi Britanci, novinari Ekonomista, razumjeli kako je aktuelna Lukšićeva kampanja zapravo ,,promocija za neki drugi posao u međunarodnim vodama”.

Kada pominjemo i citiramo Lukšićeve izjave iz Podgorice, Njujorka ili sa nekog trećeg mjesta, valja primijetiti da njih ponekad nije lako razumjeti i staviti u aktuelni kontekst. U zvaničnoj biografiji odlazećeg ministra, na sajtu Vlade, stoji opis njegovog ekonomskog angažmana: ,,Osnovni principi za koje se zalagao bili su balansirani budžet, niske stope poreza i smanjivanje javnog duga”. Na istu temu, pred istek Lukšićevog premijerskog mandata, u novembru 2012. godine, Vijesti pišu: ,,Što se tiče ekonomske politike, Lukšiću doktorska disertacija (doktorirao 2005. na tezi: Tranzicija – Proces ostvarivanja ekonomskih i političkih sloboda, primjedba Monitora) ništa nije pomogla da ojača crnogorsku privredu, skoro trostruko je uvećao javni dug, broj nezaposlenih raste, plate se smanjuju, a profitiraju samo mešetari bliski članovima vrha DPS-a…”

Da ne bude kako samo novinari ne razumiju Igora Lukšića, ukažimo na nedosljednost između onoga što Lukšić radi i govori i onoga što njegovi biografi bilježe. ,,Principi kojima se vodio bili su vođenje dijaloga u društvu i inkluzivan pristup prema civilnom sektoru”, kratko i jasno objašnjavaju autori njegove biografije. U stvarnom životu to izgleda ovako: Naglašavajući puno razumijevanje za rastuće socijalne problem, premijer je u prvoj godini svog mandata optužio Janka Vučinića, tadašnjeg predsjednika sindikata Željezare, da pozivima na protest prijeti da ugrozi sistem. Ovako je govorio premijer Lukšić: „Uz poštovanje svačijeg prava da izrazi nezadovoljstvo tako što poziva ljude da izađu na ulice, teško se to može uraditi sa pozicije nekoga ko prima dvije prosječne plate, ili sa pozicije generalnog sekretara jednog sindikata koji ima veća primanja nego ministar”. Ako i zanemarimo činjenicu da su premijerove kalkulacije o visini plata bile netačne, ostaje problem da se u izrečenom prepozna narečena spremnost na vođenje dijaloga.

Neobičan je bio i Lukšićev odnos sa civilnim sektorom. Napao je i sam Brisel, spočitavajući im što finansiraju kampanju nadgledanja izbora koju je provodila NVO MANS. ,,Uz sumnje u neregularnost kad je posrijedi sprovođenje izbora u Crnoj Gori i te kako postoje sumnje u zloupotrebu evropskih fondova kad je riječ o nadgledanju izbora”, jadao se u Živoj istini. Lukšić je postao prvi crnogorski zvaničnik koji je neposlušnim podanicima zaprijetio da će ih prijaviti inostranim donatorima. Ako ostanu pri naumu da organizuju proteste umjesto ,,da pomažu Vladi da riješi pojedine probleme”!?

Bio je spreman da pokaže i svoju humaniju stranu. Prema braći Đukanović i njihovoj Prvoj banci, i ne samo njima. Ovako Lukšić objašnjava zašto je država na sebe preuzela dug od skoro 80 miliona eura koji je trebalo da vrati tadašnji vlasnik KAP-a Oleg Deripaska. „Deripaska je jedva živ dolazio u Crnu Goru, u pratnji Sergeja Šojgua, kao kopredsjedavajućeg tima za ekonomsku saradnju. Deripaska je bio u predinfarktnom stanju. To nije bio čovjek koji je odavao utisak da ima milijarde”. Dok je Lukšić u Deripaski vidio umirućeg, ovaj je svoj imetak uvećao na blizu 20 milijardi.

Kao ministar finansija Lukšić je svojevremeno obznanio kako je vlastitu partiju iz državnog budžeta ,,častio” 170 hiljada eura, plaćajući zakupninu za prostorije koje nijesu bile u vlasništvu DPS-a.

Istovremeno je objašnjavao kako je crnogorski pasoš izdat Taksinu Šinavatri, čovjeku osuđenom za koruptivne radnje teške približno milijardu dolara, je razvojna šansa naše zemlje. ,,Šinavatra će donijeti korist crnogorskoj ekonomiji time što će privući nove investitore ili sam investirati”. Mi te pare nijesmo vidjeli. Da li je neko drugi – to zna Igor Lukšić.

On je jedini evropski ministar finansija koji na kraju 2008. nije vidio krizu. Jedini šef državnih finansija koji se javno odrekao ingerencija nad bankarskim sistemom u državi. ,,Moja nadležnost kao ministra finansija su javne finansije, a bankarski sistem je nadležnost Centralne banke”, prsio se prije nego se prihvatio posla spašavanja privatne banke kojom je gazdovao predsjednik njegove Vlade. „Način na koji je Prva banka obezbijedila likvidnost nije za preispitivanje”, tvrdio je skromno, nakon što je obavio postavljeni zadatak. Briselu se, istovremeno, žalio na neposlušnost čelnika Prve.

Monitor je tada pisao kako će ga ono što je učinio spašavajući propali biznis Aca i Mila Đukanovića odvesti ili u premijersku fotelju ili na optuženičku klupu. On nas je proglasio za plaćenike – Centralne banke Crne Gore. Da bi šest mjeseci kasnije postao premijer.

Da opet prognoziramo: Igor Lukšić neće postati ,,predsjednik svijeta” (da parafraziramo njegovog protivkandidata Vuka Jeremića) ali će čitaoci Monitora dočekati da ga vide kao kandidata za predsjednika Crne Gore. Ako ga, u međuvremenu, ne upropaste priče o nekim hotelima, gipsanim radovima i sličnim – manje ili više krupnim – privilegovanim poslovima. U krugu familije.

Ministar u uniformi – vojnik partije

Praktično istog momenta kada je diplomirao (jun 1998) Igor Lukšić počinje rad u Ministarstvu spoljnih poslova kao saradnik na implementaciji programa pomoći Evropske komisije Obnova. U februaru 2000, počinje angažman u DPS-u – na mjestu savjetnika za međunarodne odnose. A naredne godine dobija novi posao u MIP-u (sekretar). Odatle napreduje do mjesta savjetnika za odnose sa javnošću tadašnjeg predsjednika Vlade Filipa Vujanovića. Slijedi kaljenje u Beogradu na mjestu zamjenika ministra spoljnih poslova SCG, gdje je radio od marta 2003. godine.

U februaru 2004. godine Lukšić biva biran za ministra finansija. Istovremeno odlazi i na (civilno) odsluženje vojnog roka. Tako postaje prvi i jedini ministar finansija u Evropi nakon Francuske buržoaske revolucije (1789) koji je istovremeno bio i – vojnik. Možda nije nebitno pomenuti kako je takav angažman (služenje vojnog roka uz istovremeno plaćen posao) u tadašnjoj državi bio – nezakonit.

,,Pod njegovim vođstvom”, stoji u zvaničnoj Lukšićevoj biografiji, ,,Crna Gora je zaradila svoj prvi međunarodni kreditni rejting 2004. godine i izdala prve euroobveznice 2010. godine”. Vođstvo, možda, nije prava riječ. Uglavnom, sa mjesta ministra finansije Lukšić biva prekomandovan u premijersku fotelju u decembru 2010, nako odluke Mila Đukanovića da se (po drugi put) povuče sa čela izvršne vlasti. U paketu – kako to već ide u Podgorici – novi premijer postaje i potpredsjednik DPS-a i predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore.

Dvije godine kasnije, Đukanovićev povratak najavljuje novu profesionalnu seobu Igora Lukšića. Mandat u ovoj Vladi proveo je na funkciji potpredsjednika za evropske integracije i ministra vanjskih poslova. Prošlogodišnja ,,dislokacija” sa funkcije potpredsjednika vladajuće partije potvrdila je pad Lukšićevog uticaja i najavila skori kraj njegovog angažmana u vrhu izvršne vlasti. Konkurs iz Njujorka stigao je u pravo vrijeme.

 

Konkurencija

Igor Lukšić je jedan od (do sada) devet prijavljenih kandidata za nasljednika Ban Ki-Muna na mjestu generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (UN).

Slijedeći preporuke prema kojima bi sljedeći generalni sekretar UN trebao biti neko iz istočne Evrope, po mogućnosti ženskog pola, kandidati dolaze mahom iz našeg bližeg i daljeg okruženja.

Tako su među njima i bivši šefovi diplomatija Hrvatske, Srbije i Makedonije: Vesna Pusić, Vuk Jeremić (nekadašnji predsjednik Generalne skupštine UN) i Srđan Kerim. Tu je i bivši predsjednik Slovenije Danilo Turk, nekadašnji premijer Portugala i Visoki komesar UNHCR Antonio Gutjeres te bivša zamjenica premijera Moldavije Natalia Herman.

Prema pisanju zapadnih medija, trenutno kao blagi favoriti za dobijanje posla u Njujorku slove Bugarka Irina Bokova i Australijanka Helen Klark. Obje, zapravo, već vode institucije pod okriljem UN, pošto je Bokova na čelu UNESCO, a Klark vodi UNDP.

Pošto procjene kažu da među sadašnjim kandidatima nema nijednog koji bi mogao obezbijediti podršku svih pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti sa pravom veta (Rusija, SAD, Francuska, Velika Britanija i Kina) – Rusi neće one koje podržava Zapad, i obrnuto – koje suštinski imaju glavnu riječ kada se bira novi generalni sekretar UN, moguće je da do juna u igru uskoči još neki kandidat. Među onima koji se pominju u pola glasa je i aktuelna njemačka kancelarka Angela Merkel.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo